Poslovni broj: Us I-753/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužitelja: EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, radi šutnje uprave, nakon javne rasprave zaključene dana 20. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja ŽE, odvjetničkog vježbenika kod Mate Knezovića, odvjetnika u Zagrebu, dana 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Tužba se uvažava.
II. Nalaže se Ministarstvu hrvatskih branitelja RH da u 15 dana od dostave ove presude dostavi rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske, Klasa: UP/ll-562-02/06-0001/1, Urbroj: 519-04/5-06- 2 od 11. siječnja 2006. godine.“
II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom Sudu dostavio tužbu dana 13. ožujka 2024. u kojoj je, u bitnom, naveo da je podneskom tužitelja od dana 1. listopada 2013. tuženo tijelo moljeno dostaviti rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/06-0001/1, URBROJ: 519-04/5-06-2 od dana 11. siječnja 2006., a obzirom da podnositelju isto nije uredno dostavljeno. Naime, da je podnositelj pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak protiv Republike Hrvatske radi isplate te da je na ročištu održanom pred istoimenim sudom saznao za postojanje navedenog rješenja. Stoga, da je predložio da se službenim putem u parničnom postupku zatraži dostava cjelovitog upravnog spisa koji se za njega vodi u MOBMS-u. Slijedom toga, da je tadašnje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti dostavilo
- -
cjeloviti spis, tako da je podnositelj nakon poziva suda dana 24. veljače 2010. izvršio uvid u spis i uzeo presliku rješenja koje je tužbom od dana 3. ožujka 2010. pobijao pred Upravnim sudom RH. No, da Upravni sud dan saznanja za predmetno rješenje u parničnom postupku, 24. veljače 2010., nije smatrao danom uredne dostave, stoga da je tužbu odbio kao nepravovremenu. Zbog toga da je tužitelj tražio dostavu predmetnog rješenja od dana 11. siječnja 2006. obzirom da mu isto nije dostavljeno sukladno pravilima o obvezatnoj osobnoj dostavi sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 53/91, 103/96, dalje: ZUP), a obzirom da opunomoćenik tužitelja u parničnom predmetu nije bio opunomoćenik tužitelja u navedenom upravnom postupku u predmetnom razdoblju. Dakle, da je predmetno rješenje trebalo biti dostavljeno tužitelju na njegovu kućnu adresu. Dopisom Ministarstva branitelja, KLASA: 034-07/05-0001/570, URBROJ: 522-04/1-2-13-25 od dana 24. listopada 2013. odgovoreno je kako je opunomoćeniku tužitelja predmetno rješenje dostavljeno dana 30. siječnja 2006. Dakle, da tuženik o zahtjevu nije odlučio, odnosno predmetno rješenje do današnjeg dana da nije dostavljeno tužitelju, odnosno opunomoćeniku tužitelja, nego da je samo konstatirao kako je rješenje tobože dostavljeno. Budući da su protekli rokovi iz čl.121. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, dalje: ZUP) i čl. 24. st. 2 . Zakona o upravnim sporovima (NN 20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016, 29/2017) da tužitelj pravovremeno tužbom pokreće upravni spor zbog "šutnje uprave". Tužitelj da predlaže da Sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da u 15 dana od dostave ove presude dostavi rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/06-0001/1, URBROJ: 519-04/5-06-2 od dana 11. siječnja 2006. te da se naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora.
2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 20. prosinca 2024. zamjenik opunomoćenika tužitelja naveo je da izlaže i predlaže kao u tužbi te da ostaje kod tužbenog zahtjeva.
3. Tuženik je odgovorio na tužbu, u bitnom, naveo da tužitelj putem opunomoćenika Mate Knezovića, odvjetnika iz Zagreba, podnosi tužbu zbog šutnje uprave navodeći da je dana 1. listopada 2013. zatražio da mu se dostavi rješenje tadašnjeg Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/06-0001/1, URBROJ: 519-04/5-06/2 od dana 11. siječnja 2006., a budući da mu isto nije uredno dostavljeno. Na podnesak od dana 1. listopada 2013. da je odgovoreno dopisom tadašnjeg Ministarstva branitelja od dana 24. listopada 2013. Uvidom u arhivu Ministarstva da su pronašli podnesak od dana 10. lipnja 2002. odvjetnika Mate Knezovića, kao punomoćnika EE, kojim, za kako navodi svoju stranku, traži isplatu po rješenju od dana 1. srpnja 1999., na koji da je odgovoreno odvjetniku Knezoviću dopisom od dana 18. listopada 2002. Nakon toga, da odvjetnik Knezović, kao punomoćnik gospodina EE dana **.**.2002. podnosi tužbu radi isplate Općinskom sudu u Zagrebu, koji postupak da je i dalje u tijeku. Sporno rješenje od dana 11. siječnja 2006. da je zaprimljeno u odvjetničkom uredu Knezović dana 30. siječnja 2006. Protiv navedenog rješenja da nije pokrenut upravni spor te da je isto postalo pravomoćno dana 14. veljače 2006. Opunomoćenik tužitelja da osporava potpis na dostavnici tvrdeći da nije njegov. Činjenica je da je rješenje zaprimljeno u odvjetničkom uredu, da se nije vratilo u Ministarstvo radi neuredne dostave, a da li je potpis odvjetnika ili nekog njegovog zaposlenika da nije na njima da utvrđuju. Nadalje, da je tužitelj za rješenje saznao i u parničnom postupku, kako sam navodi na ročištu dana 24. veljače 2010. Napominje da je Ministarstvo o donošenju rješenja izvijestilo Općinsko državno odvjetništvo prvi put
- -
dana 11. siječnja 2006. Kada je točno, u parničnom postupku, tužitelj saznao za rješenje od dana 11. siječnja 2006. da se može provjeriti na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Stoga da nije točan navod tužitelja kako “tuženik o zahtjevu nije odlučio, odnosno predmetno rješenje do današnjeg dana nije dostavljeno tužitelju, odnosno punomoćniku tužitelja, nego samo konstatirao kako je rješenje tobože dostavljeno.“ Tužitelj da je očito propustio rokove za podnošenje tužbe protiv rješenje iz 2006. godine pa da sada pokušava osporiti dostavu rješenja tvrdeći da potpis nije njegov. Potpis da je pokušavao osporiti i u parničnom postupku, što da nije uspio. Napominje se da u identičnim predmetima kada su rješenja proglašavana ništavim imaju na desetine povratnica koje su vraćene iz odvjetničkog ureda Knezović sa istim potpisom. Jednu takvu da u privitku dostavljaju. Slijedom navedenog, a budući da je tuženik odgovorio na sve dopise tužitelja kako one upućene izravno tuženiku ili preko suda u parničnom postupku, da u cijelosti osporavaju tužbu radi šutnje uprave. Stoga da se predlaže Sudu tužbu odbiti kao neosnovanu.
4. Rješenjem ovog Suda pod posl. br. UsI-753/2024-7 od dana 31. svibnja 2024. na ovosudni spis spojen je i spis ovog Suda pod posl. br. UsI-1343/2024 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenje zajedničke odluke.
5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora.
6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Predmet ovog upravnog spora je utvrđivanje radi li se u konkretnom slučaju o šutnji uprave.
9. Odredbom čl. 40. st. 2. ZUS-a propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.
10. Člankom 117. st. 3. ZUS-a propisano je ako sud utvrdi da javnopravno tijelo nije u propisanom roku donijelo pojedinačnu odluku koju je prema propisima trebalo donijeti, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. Tada će tuženiku narediti donošenje odluke i za to mu odrediti primjereni rok.
11. Uvidom u spis tuženog tijela, koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, utvrđeno je da je rješenje tadašnjeg Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/06-0001/1, URBROJ: 519-04/5-06/2 od dana 30. siječnja 2006. uručeno ovdje opunomoćeniku tužitelja (ili nekom u njegovom odvjetničkom uredu) dana 30. siječnja 2006.
12. Naime, u konkretnom slučaju se ne bi moglo raditi o šutnji uprave iz razloga jer je tuženik donio predmetno rješenje te ga dostavio ovdje opunomoćeniku tužitelja pa nikako ovaj Sud ne može donijeti odluku kojom bi naložio tuženiku donošenje predmetne odluke obzirom da je ista nesporno donesena.
13. U odnosu na navode opunomoćenika tužitelja da mu predmeta odluka nije dostavljena, da u vrijeme dostave nije bio opunomoćenik tužitelja, da tužitelju osobno
- -
sporna odluka nikad nije dostavljena iako je on to u više navrata tražio ističe se da isti navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu iz razloga jer se ne može raditi o šutnji uprave ukoliko je odluka donesena i dostavljena ovdje opunomoćeniku tužitelja (makar isti tvrdi da se radi o neurednoj dostavi), stoga se prigovori tužitelja, izneseni u tom smislu u tužbi, ukazuju u cijelosti neosnovanima.
14. Slijedom svega navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
15. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je, temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II. U Splitu, 20. siječnja 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćeniku tužitelja Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20,
- tuženiku po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a
- u spis
