Poslovni broj: Us I-321/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ad. 1) AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2) RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćenici Mariji Šeparović, odvjetnici u Blatu, 85. ulica 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ad 1.) Državnog odvjetništva RH zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, OIB: i ad. 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024., a objavljene 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ad.1) AE i ad.2) RE kojim predlažu poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Klasa: UP/II-942- 01/20-01/338, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 4. prosinca 2022., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ad.1) AE i ad.2) RE za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/20- 01/338, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 4. prosinca 2022., odbijena je žalba žalitelja, ovdje tužitelja ad.1) i ad.2) izjavljena protiv djelomičnog rješenja Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-prave i komunalne poslove, KLASA:UP/I-943-01/20-01/61, URBROJ: 2117/1-09/15-20-38 od 16. rujna 2020.

2. Citiranim prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-prave i komunalne poslove, KLASA:UP/I-943-01/20-01/61, URBROJ: 2117/1-09/15-20-38 od 16. rujna 2020., u točci 1. izreke riješeno je da AE i PE, obojici iz [adresa], pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske i to svakom iznos od 11.813,27 kuna za 1/2 dijela nekretnina oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te za 15/96 dijela nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Točkom II. izreke riješeno je da je obveznik naknade Ministarstvo financija Republike Hrvatske dužno odjednom u kunama u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije potrebne za isplatu naknade i pravomoćnog rješenja o naknadi, isplatiti naknadu ovlaštenicima naknade u visini kako je naznačeno u točki 1. izreke rješenja.

Točkom III. izreke odbijen je zahtjev AE iz i RE, obojica iz [adresa], za naknadu odnosno povrat oduzete imovine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

Točkom IV. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelji ad.1) i ad. 2) su pravodobno podnijeli tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji u tužbi opisuju kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da su u žalbi isticali kako nije na ispravan, niti zakonit način određen oblik, a niti visina naknade za oduzetu imovinu, pri čemu da je počinjena bitna povreda odredaba postupka budući da strankama u prvostupanjskom postupku nije dostavljen dopis Grada Korčule od 31. kolovoza 2020. god., niti dopis CERP-a od 28. svibnja 2020. god. čime da ovdje tužiteljima nije dana mogućnost raspravljanja; da je prvostupanjsko tijelo pribavilo očitovanja o kojim očitovanjima da nije na niti jedan način upoznalo ovdje tužitelje čime da je iste onemogućilo da se izjasne o svim okolnostima iz postupka, stoga da nije na odgovarajući način primijenjeno domaće materijalno pravo, a niti kriteriji i standardi iz prakse Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) koja se odnose na pošteno suđenje. Da je prema stajalištu ESLJP ne pružanje mogućnosti stranci da ima uvid u dokumentaciju na kojima se temelji rješavanje upravne stvari protivno ostvarenju načela kontradiktornosti kao važećeg segmenta prava na pravično suđenje. Tužitelji nadalje navode da su već u žalbi naveli da ne spore oblik naknade, ali da spore da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je propustilo iste upoznati s očitovanjima tijekom postupka, međutim da je osporavanim rješenjem tuženik odbio žalbu ovdje tužitelja izjavljenu zbog gore navedenih žalbenih razloga uz obrazloženje kako doista jest propust prvostupanjskog tijela da podnesak koji služi kao komunikacija s drugim tijelima javne vlasti dostavi na očitovanje, ali da time nisu povrijeđena pravila procesnog i Konvencijskog prava sadržanog u odredbi čl. 6., a odnosi se na pravo na pošteno suđenje, a koji stav tuženika da je neosnovan jer da nije postupio po odredbi čl. 115. st. 1. ZUP-a. Tužitelji ističu da je propust prvostupanjskog tijela doveo do pogrešno utvrđene visine naknade za oduzetu imovinu, a na što da su se tužitelji mogli u prvostupanjskom postupku očitovati da im to pravo nije uskraćeno.

3.1. U pogledu visine i određivanja visine naknade za oduzetu imovinu tužitelji smatraju nužnim istaknuti kako se sukladno recentnoj sudskoj praksi, naknada za oduzetu imovinu određuje prema stanju u trenutku odlučivanja (Visoki upravni sud Republike Hrvatske, posl. br.: Us-4943/11-12 od dana 20. studenog 2013. god.), stoga da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno odrediti naknadu prema stanju nekretnina 2020. god. u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, a pri čemu je naknada suviše nisko određena. Tužitelji su potom citirali odredbe čl. 49. st. 1., čl. 55. st. 1. toč. 3., čl. 57. i čl. 59. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („NN“ 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19; u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) te su naveli da je u konkretnom predmetu među strankama nesporno da predmetne nekretnine, i to nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] danas predstavljaju u naravi prilaze hotelu Marko Polo, rukometno igralište i prilaz prema zgradama hotela Park, Marko Polo i Liburnia te gradsku plažu, i to sve kako slijedi:

• kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – čestica se nalazi zapadno od hotela Marko Polo, a predstavlja u naravi prilaz hotelu Marko Polo, čestica pripada hotelu Marko Polo;

• kat. čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] – čestica se nalazi zapadno od hotela Marko Polo, a predstavlja u naravi prilaz hotelu Marko Polo, čestica pripada hotelu Marko Polo;

• kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – u naravi predstavlja zemljište koje se proteže od [adresa] pa prema moru, tj. do gradske plaže Banje; • kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – na čestici se nalazi rukometno igralište i prilazi prema zgradama hotela Park, Marko Polo i Liburnia;

• kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – na čestici se nalazi rukometno igralište i prilazi prema zgradama hotela Park, Marko Polo i Liburnia;

• kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – na čestici se nalazi rukometno igralište i prilazi prema zgradama hotela Park, Marko Polo i Liburnia;

• kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – na čestici se nalazi rukometno igralište i prilazi prema zgradama hotela Park, Marko Polo i Liburnia;

• kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – dio gradske plaže Banje;

• kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – dio gradske plaže Banje. Dakle, da su sve predmetne čestice danas čestice koje predstavljaju dijelove hotela Marko Polo, Park i Liburnia ili čestice koje predstavljaju dijelove gradske plaže, a kao takve da zasigurno imaju puno veću vrijednost od vrijednosti utvrđene u konkretnom predmetu, a koja vrijednost da je uistinu suviše nisko odmjerena i da ni u kojem slučaju ne odgovara stvarnom stanju. Nadalje navode da se u Zakonu o naknadi polazi od temeljne postavke da se isprave stare nepravde te da se ispravljanjem starih nepravdi ne smiju činiti nove, teže nepravde, a što da u predmetnom postupku svakako nije slučaj. Da je odmjeravanjem naknade od 11.813,27 kn svakom od podnositelja pojedinačno, odnosno utvrđivanje vrijednosti oduzetih nekretnina u sveukupnom iznosu od 23.626,54 kn više nego očigledno da se podnositeljima ponovno čini nepravda, i to još teža, budući oduzete nekretnine danas, kao i u vrijeme donošenja prvotno žalbom pobijanog djelomičnog rješenja predmetne nekretnine vrijede neusporedivo više od 23.626,54 kn, što da je čak apsurdan odnos uzme li se u obzir njihova narav danas te u vrijeme donošenja djelomičnog rješenja 2020. godine. Pritom tužitelji naglašavaju da je nesporno da predmetne nekretnine predstavljaju danas gospodarsku cjelinu zbog čega nije moguć njihov povrat u naravi nego naknada u obveznicama Republike Hrvatske, međutim spornim smatraju visinu određene naknade te smatraju kako im ne pripada samo naknada za oduzeto zemljište, već za nekretnine koje danas u naravi predstavljaju prilaze hotelu Marko Polo, rukometno igralište i prilaz prema zgradama hotela Park, Marko Polo i Liburnia te gradsku plažu, a čija vrijednost nekretnina da je danas mnogo veća od naknade određene u predmetnom postupku. Navode da imajući u vidu naprijed citirane odredbe i predmetno činjenično stanje koje se ima pravilno utvrditi, a koje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije pravilno i potpuno utvrđeno, da bi pravilan bio zaključak da ovlaštenicima naknade u konkretnom slučaju pripada pravo na naknadu za oduzetu imovinu u obveznicima Republike Hrvatske ali uz pravilnu primjenu odredbe čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi kojom se propisuje da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja, a koja odredba da se odgovarajuće primjenjuje i na utvrđivanje prava na naknadu u obveznicama. Da bi drugačijim tumačenjem ove odredbe ovlaštenici naknade kojima nije moguć naturalni povrat bili bi dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na one ovlaštenike kod kojih je isti moguć te su se pritom pozvali na presudu Visokog Upravnog suda posl. br.: Us- 4943/11-12 od 20. studenog 2013. god. Stoga, a kako bi se pravilno utvrdila vrijednost predmetnih nekretnina, tužitelji su predložili izvesti dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, a nakon provedenog postupka da Sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/338, URBRBOJ: 514-04-02-01-01/07-2202 od 14. prosinca 2022. god. te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te naložiti tuženiku da tužiteljima naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu od 20. ožujka 2023. osporilo je navode tužitelja iznesene u tužbi te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-321/2023-7 od 18. prosinca 2023. pozvane su zainteresirane osobe ad.1) Državno odvjetništvo RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku i ad 2.) Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Zagreb, da sudjeluju u predmetnom upravnom sporu te im je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika na očitovanje.

6. Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, ovdje zainteresirana osoba ad. 2), dostavila je ovom sudu odgovor na tužbu 16. siječnja 2024. navodeći da su suglasni s pravnim shvaćanjem Ministarstva pravosuđa, ovdje tuženog tijela, slijedom čega je predložilo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Državno odvjetništvo RH zastupano po ŽDO u Dubrovniku, ovdje zainteresirana osoba ad. 1), nije dostavila odgovor na tužbu.

8. Na ročištu koje je održano pred ovim Sudom 19. prosinca 2024. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba, zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao u navodima tužbe i tužbenog zahtjeva, te prijedlogu da se u svrhu pravilnog utvrđenja vrijednosti predmetnih nekretnina provede vještačenje po vještaku građevinske struke.

9. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u svrhu pravilnog utvrđenja vrijednosti predmetnih nekretnina provede vještačenje po vještaku građevinske struke, kao suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

10. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istom priložene, te je zaključio raspravljanje.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja ad.1) i ad.2 ) nije osnovan.

12. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/20-01/338, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 4. prosinca 2022.

13. Među strankama nije sporno da nije moguće izvršiti naturalni povrat oduzete imovine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

14. Među strankama nije sporno ni da ovlaštenicima naknade, ovdje tužiteljima ad.1) i ad.2), u konkretnom slučaju pripada pravo na naknadu za oduzetu imovinu u obveznicima Republike Hrvatske.

15. Među strankama je isključivo sporna visina naknade, odnosno je li ovlaštenicima naknade, ovdje tužiteljima ad. 1) i ad. 2) pravilno određena naknada u obveznicama Republike Hrvatske u primjeni odredbe čl. 55. st. 4. u svezi s čl. 57. Zakona o naknadi.

16. Tužitelj pak smatraju da im pripada naknada za oduzetu imovinu u obveznicima Republike Hrvatske, ali uz pravilnu primjenu odredbe čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi kojom se propisuje da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja, a koja odredba da se odgovarajuće primjenjuje i na utvrđivanje prava na naknadu u obveznicama, jer da bi drugačijim tumačenjem ove odredbe ovlaštenici naknade kojima nije moguć naturalni povrat bili bi dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na one ovlaštenike kod kojih je isti moguć pozivajući se na presudu Visokog Upravnog suda posl. br.: Us-4943/11-12 od 20. studenog 2013.

17. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) propisano je da se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona, a koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojima je općina odnosno Grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do dana donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

18. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi, propisana je iznimka od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo pa je tako stavkom 1. propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjane pravne osnove treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko istim Zakonom nije drugačije propisano. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.

19. Odredbom članka 57. istog Zakona, propisano je da za imovinu koja se po odredbama tog Zakona ne vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

20. Odredbama čl. 52. do 57. Zakona o naknadi propisana su opća pravila koja su iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo prijašnjim vlasnicima. Dakle, kada prema odredbama Zakona o naknadi prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu u obliku vraćanja imovine u vlasništvo, onda se primjenom ovih odredaba kao iznimaka, njegov zahtjev odbija te mu se priznaje pravo na naknadu u obliku vrijednosnih papira. Jedino je za stanove člankom 28. Zakona o naknadi propisano da se 25 % određene naknade isplaćuje u gotovu novcu. Također je za poljoprivredno zemljište u praksi primjene čl. 20. Zakona o naknadi određena i mogućnost davanja zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike hrvatske umjesto oduzetog poljoprivrednog zemljišta.

21. U članku 52. Zakon o naknadi propisano je opće pravilo koje sadržava zaštitu tzv. stečenih prava trećih osoba. Drugim riječima, prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva, odnosno ako je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecaje vlasništva predana u posjed. Valjana pravna osnova može biti pravni posao, zakon ili odluka nadležnog tijela, a treća osoba je fizička ili pravna osoba koja je ili upisana kao vlasnik nekretnine koja je oduzeta ili ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste. Međutim, treća osoba nije i ona osoba u čiju je korist obavljena nacionalizacija, odnosno svako oduzimanje, dakle općina, grad, županija ili Republika Hrvatska već treća osoba može biti samo ona osoba na koju je korisnik nacionalizacije na temelju valjane pravne osnove prenio tu imovinu. Dakle, treća osoba je ona osoba koja je na temelju tada valjane prave osnove od korisnika nacionalizacije stekla pravo vlasništva odnosno korištenja, upravljanja i/ili raspolaganja. To pravilo vrijedi i ako se treća osoba nije upisala u zemljišnu knjigu, ali joj je imovina predana u posjed na temelju valjane pravne osnove za stjecanje vlasništva (tzv. izvanknjižno vlasništvo).

22. Odredbom čl. 55. su propisani slučajevi u kojima se ne vraća imovina u vlasništvo i posjed, pa je tako točkom 4. propisano da se ne vraća imovina u vlasništvo i posjed čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumarskoga kompleksa i sl.).

23. Iz stanja i sadržaja spisa te dostavljenog spisa tuženog tijela, razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da su nekretnine u k. o. [katastarska općina], navedene u točki 1. izreke pobijanog rješenja, osim k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], eksproprirane Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Korčula od 10. siječnja 1947., prijašnje vlasništvo RE;

- da su nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nacionalizirane rješenjem Skupštine Općine Korčula, br: 02- 1897/1969 od 5. ožujka 1970. i dodijeljene na trajno korištenje hotelskom poduzeću Hober iz [adresa];

- da su nekretnine zajedno, rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: 943-01/96-01/1372 od 8. svibnja 1997. procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Korčula;

- dakle, da su predmetne nekretnine izuzete od povrata u vlasništvo, jer se u odnosu na njih primjenjuje odredba članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi;

- da prema dopisu Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: 942-05/20-01/19, URBROJ: 360-04-02/02-2020-4 od 28. svibnja 2020. nekretnine kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 698 m2 na lokaciji naselje Hotel Park, kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 1000 m2 kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 331m2 na lokaciji Hotel Marko Polo, kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 83 m2, kat. čest. zgr. [katastarska čestica] površine 50 m2 i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] površine 22 m2 na lokaciji naselje Hotel Liburna prešle u kat. čem. zem. 437/1, te kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 173 m2 i kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 165 m2 na lokaciji naselje Hotel Park sve K. O. [katastarska općina];

- da su Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: 943-01/96-01/1372, URBROJ: 563-04-403/96-2 od 8. svibnja 1997. predmetne nekretnine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Korčula procijenjene u vrijednost društvenog kapitala te da u odnosu na njih nije izvršena rezervacija dionica navedenog društva;

- da su podnositelji zahtjeva za povrat upoznati s činjenicom da postoji mogućnost da kao oblik naknade odaberu dionice iz portfelja Republike Hrvatske i obveznica Republike Hrvatske te da su pozvani da se očituju o izboru naknade za predmetne nekretnine, a kako je to pobliže sadržano u točci 6. Zaključka sadržanog u Zapisniku KLASA: UP/I-943-01/20-01/61. URBROJ:2117/1-09-20-17 od 15. svibnja 2020.,

- da se stranke, ovdje tužitelji, nisu očitovali o izboru naknade;

- da se predmetne nekretnine iz točke 1. izreke pobijanog rješenja nalaze u I. zoni plaćanja komunalnog doprinosa sukladno Odluci o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Korčule, broj: 3/19), a sve prema dopisu Grada Korčule od 31. kolovoza 2020.;

- da je ovlaštenicima naknade prvostupanjskim rješenjem KLASA:UP/I-943- 01/20-01/61, URBROJ: 2117/1-09/15-20-38 od 16. rujna 2020. utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske na način i u iznosima pobliže određenim u izreci prvostupanjskog rješenja te da je kao obveznik naknade određeno Ministarstvo Financija RH;

- da su tužitelji ad. 1) i ad.2) protiv citiranog rješenja podnijeli žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/20-01/338, Urbroj: 514-04-02- 01-01/07-22-02 od 4. prosinca 2022. odbijena, a protiv kojeg rješenja su tužitelji podnijeli tužbu i pokrenuli predmetni upravni spor.

24. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatraju, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

25. Neosnovano tužitelji smatraju da im pripada naknada za oduzetu imovinu u obveznicima Republike Hrvatske, ali uz pravilnu primjenu odredbe čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi kojom se propisuje da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja, a koja odredba da se odgovarajuće primjenjuje i na utvrđivanje prava na naknadu u obveznicama, jer da bi drugačijim tumačenjem ove odredbe ovlaštenici naknade kojima nije moguć naturalni povrat bili bi dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na one ovlaštenike kod kojih je isti moguć.

26. Ovo stoga Zakon o naknadi ne predviđa mogućnost isplate tržišne naknade niti neke pravične naknade, već određuje obeštećenje za pretrpljene nepravde u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u određenim iznosima pa ukoliko stranke ne žele izvršiti odabir naknade u skladu s naprijed navedenom odredbom članka 53. stavak 2. Zakona, a što je upravo slučaj u konkretnoj upravnoj stvari budući se tužitelji na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom 15. svibnja 2020. iako pozvani da se odluče za izbor oblika naknade, nisu očitovale (str. 9. prvostupanjskog rješenja), naknada će se odrediti u obveznicama Republike Hrvatske koja se izračunava prema Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine, broj: 204/03. i 3/04.) te nije moguće izračunati drugačiju naknadu u vidu tržišne ili neke druge naknade. Navedeno pravno shvaćanje je izraženo u presudi Upravnog suda RH posl. br. Us-10520/2011- 11 od 03. travnja 2011. Dakle, ako stranke ne žele izvršiti odabir naknade u dionicama ili obveznicama, naknada se određuje u obveznicama.

27. Pored navedenog, valja istaći da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo imovina koja prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, a prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je unesena ta imovina. Međutim, kako u konkretnom slučaju za uneseni kapital nisu rezervirane dionice društva, to u skladu s odredbom članka 53. stavak 2. Zakona o naknadi, tužitelj kao pravni slijednik prijašnjeg vlasnika ima pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju. Budući da je člankom 13. stavkom 3. Zakona o naknadi propisano da je obveznik naknade u novcu i obveznicama Republike Hrvatske, Fond za naknadu oduzete imovine, pravilno je prvostupanjsko tijelo zaključilo da je Fond za naknadu oduzete imovine, obveznik naknade u konkretnom slučaju. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u presudi Visokog upravnog suda RH posl br. Usž-3980/2019-2 od 23. siječnja 2020.

28. Također valja istaći da se dionice kao naknada za oduzetu imovinu, određuju prema nominalnom iznosu, a ne po tržišnoj vrijednosti, a koje pravno shvaćanje je izraženo u presudi Visokog upravnog suda RH posl br.Usž-1594/2018-2 od 16. svibnja 2018.

29. Konačno, tuženo tijelo je pravilno u obrazloženju osporavanog rješenja ocijenilo da žalbeni navod, a koji sada predstavlja tužbeni navod, da tužiteljima nisu dostavljeni na očitovanje dopis CERP-a od 28. svibnja 2020. te dopis Grada Korčule od 31. kolovoza 2020., iako predstavlja propust prvostupanjskog tijela, nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

30. Centar za restrukturiranje i prodaju je u svom dopisu KLASA: 942-05/20- 01/19, URBROJ: 360-04-02/02-2020-4 od 28. svibnja 2020. naveo da su nekretnine kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 698 m2 na lokaciji naselje Hotel Park, kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 1000 m2 kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 331 m2 na lokaciji Hotel Marko Polo, kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 83 m2, kat. čest. zgr. [katastarska čestica] površine 50 m2 i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] površine 22 m2 na lokaciji naselje Hotel Liburna prešle u kat. čem. zem. 437/1, te kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 173 m2 i kat. čest. zern. 406/3 površine 165 m2 na lokaciji naselje Hotel Park sve K. O. [katastarska općina], te da su Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: 943-01/96-01/1372, URBROJ: 563-04-403/96-2 od 8. svibnja 1997. godine predmetne nekretnine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Korčula procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, te da u odnosu na predmetne nekretnine nije izvršena rezervacija dionica navedenog društva, te da postoji mogućnost da podnositelji zahtjeva kao oblik naknade odaberu dionice iz portfelja Republike Hrvatske i obveznica Republike Hrvatske.

31.Točno je da citirani dopis CERP-a nije dostavljen strankama, ovdje tužiteljima, na očitovanje, međutim navedeni propust prvostupanjskog tijela nije od utjecaja na pravilno rješenje predmetne upravne stvari, budući da je prvostupanjsko upravno tijelo već na raspravi održanoj pred prvostupanjskim tijelom 15. svibnja 2020. upoznalo stranke, ovdje tužitelje, da u odnosu na predmetne nekretnine imaju zakonsku mogućnost u skladu s odredbom čl. 53. st. 2. Zakona o naknadi izbor oblika naknade između dionica ili udjela društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju odnosno njegovog pravnog slijednika ili obveznica Republike Hrvatske te da su Zaključkom pozvani da se u roku od 30 dana od dana primitka raspravnog Zapisnika očituju o izboru naknade za predmetne nekretnine, a kako je to pobliže sadržano u točci 6. Zaključka sadržanog u citiranom Zapisniku KLASA: UP/I-943-01/20-01/61. URBROJ:2117/1-09-20-17 od 15. svibnja 2020., koji je priložen spisu tuženog tijela koji je dostavljen ovom Sudu uz odgovor na tužbu. Međutim, predlagatelji, ovdje tužitelji, se nisu očitovali o izboru naknade za predmetne naknade.

32. Slijedom navedenog, a kako se predlagatelji nisu očitovali o vrsti naknade, na što su bili pozvani, a kako se ne radi o osobnom pravu već samo o zakonskoj mogućnosti koja se navodi u članku 53. stavak 2. Zakona o naknadi, ako stranke odbiju izvršiti izbor naknade, ta se odluka može supstituirati odlukom upravnog tijela umjesto stranke, a koje pravno shvaćanje je izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-11942/2010-9 od 24. siječnja 2013. godine, slijedom čega je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je odredilo naknadu u obveznicama Republike Hrvatske na način pobliže određen i sadržan u izreci prvostupanjskog rješenja KLASA:UP/I-943-01/20-01/61, URBROJ: 2117/1- 09/15-20-38 od 16. rujna 2020.

33. U odnosu na podnesak Grada Korčule od 31. kolovoza 2020. valja istaći da je istim Grad Korčula izvijestio upravno tijelo da se nekretnine iz točke 1. izreke pobijanog djelomičnog prvostupanjskog rješenja nalaze u I. zoni plaćanja komunalnog doprinosa sukladno Odluci o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Korčule, broj: 3/19). Točno je da citirani dopis Grada Korčule nije dostavljen strankama, ovdje tužiteljima, na očitovanje, međutim navedeni propust prvostupanjskog tijela nije od utjecaja na pravilno rješenje predmetne upravne stvari, budući da je u obrazloženju osporavanog rješenja naveden dokaz o zoni plaćanja komunalnog doprinosa i metodologija izračuna naknade (stranica 13. prvostupanjskog rješenja), a koji je priložen spisu tuženog tijela te u koje isprave su stranke imale mogućnost uvida tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, a potom i tijekom trajanja upravnog spora.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja ad. 1) i ad. 2) nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS- a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad 1) i ad. 2) kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

35. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

36. Obzirom da tužitelji ad. 1). i ad.2) nisu uspjeli u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 20. siječnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja ad. 1) i ad. 2)

- pozvati tužitelje solidarno na uplatu sudske pristojbe za tužbu 400,00 kn/ 53,09 eur- a i za presudu 500,00 kn/66,36 eur-a, po pravom.

- tuženiku

- zaint. osobi ad. 1) po ŽDO u Dubrovniku

- zaint. osobi ad.2) Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6,

- HTP Korčula d.d., [adresa] Korčula, Šetalište Frana Kršnića 104 - na znanje

- CERP, Zagreb, Ivana Lučića 6 – na znanje

- u spis

- kal. do 5.03.2025.