90. P-2286/2013

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja ĐC, nositelja Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva, Uštice, Sv. Jurja 11, OIB: 44847593093, kojeg zastupa punomoćnica Đurđica Filipčić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKE VODE pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, kojeg zastupa punomoćnica Dragana Kukilo, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete u iznosu od 94.386,22 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti parničnih stranaka, s danom objave 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE VODE pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, da plati tužitelju ĐC, nositelju Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva, Uštice, Sv. Jurja 11, iznos od 8.360,83 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju:

- iznos od 86.025,39 EUR sa kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe sve pa do 31. srpnja 2015. godine, a koje kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- zatezne kamate na iznos od 8.360,83 EUR koje teku od dana 19. srpnja 2013. kao dana podnošenja tužbe do 19. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i

- zatezne kamate na iznos od 8.360,83 EUR koje teku dana presuđenja do isplate po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve u roku od 8 dana.“

III. Nalaže se tužitelju ĐC, nositelju Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva, Uštice, Sv. Jurja 11, da tuženiku HRVATSKE VODE pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, naknadi parnični trošak u iznosu od 29.019,90 EUR, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu naknade štete u iznosu od 94.386,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koja šteta je nastala na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu tužitelja uslijed pojave poplavnih i prekomjernih voda, do koje pojave je došlo u studenom i prosincu 2012. godine te u ožujku i travnju 2013. godine zbog neodržavanja višenamjenskog otvorenog oteretnog kanala koji prolazi uz tužiteljevo zemljište i koji je zakrčen drvećem i gustim raslinjem, te nemogućnosti osiguravanja normalnih uvjeta tečenja vode i prihvata viška vode uslijed neodgovarajućeg profila cijevi ugrađenih u tijelo nasipa. Tužitelj u tužbi navodi da je za navedenu štetu odgovoran tuženik, kao pravna osoba koja prema zakonu upravlja javnim vodnim dobrom, radi propusta u izvršavanju obveze održavanja sustava odvodnjavanja. Tvrdi da se šteta sastoji u sljedećim troškovima te zahtijeva isplatu sljedećih iznosa:

- za čišćenje i krčenje starih sadnica, te sadnju i dobavu novih sadnica jabuke iznos od 14.599,51 EUR,

- za izmaklu dobit zbog gubitka berbe jabuka za dvije godine iznos od 3.318,07 EUR,

- za izmaklu dobit zbog gubitka berbe lucerne za slijedeće dvije godine iznos od 9.290,60 EUR,

- za izmaklu dobit zbog gubitka berbe jabuka na preostalih 9 ha za koje je tužitelj naručio i avansirao sadnice za slijedeću prvu godinu zbog nemogućnosti sadnje iznos od 11.945,05 EUR,

- za izmaklu dobit zbog gubitka berbe jabuka na preostalih 9 ha za koje je tužitelj naručio i avansirao sadnice za slijedeću drugu godinu zbog nemogućnosti sadnje iznos od 17.917,58 EUR,

- za smještaj, ishranu, brigu i njegu 3 izmještena konja 5.625,00 kn mjesečno, što za 4 mjeseca iznosi 2.986,26 EUR,

- za naknadu za gubitak poticaja za 2012. za jabuke iznos od 7.963,37 EUR,

- za naknadu za gubitak poticaja za 2012. za lucernu iznos od 2.307,25 EUR,

- za naknadu za gubitak poticaja za 2013. za jabuke iznos od 7.963,37 EUR,

- za naknadu za gubitak poticaja za 2013. za lucernu iznos od 2.307,25 EUR,

- za troškove nabave i postave električnog pastira iznos od 515,63 EUR,

- za razliku u cijeni troškova krčenja od 1 kn/1m2 za 10 ha iznos od 13.272,28 EUR, što ukupno iznosi 94.386,22 EUR uz koji iznos tužitelj zahtijeva i isplatu pripadajućih zateznih kamata.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u bitnome navodeći da je 2012. godina bila izuzetno suha i ispod prosječnih padavina, dok da je tužiteljeva čestica, koja se nalazi na području Općine Jasenovac, tijekom 2013. bila obuhvaćena mjerama obrane od poplava. Ujedno navodi da pored poroznog sastava tla, kakvo se nalazi na navedenom području, i visokog vodostaja rijeka Save i Une neminovno dolazi do procjeđivanja vode kroz nasipe, koje je tuženik inače uredno održavao, dok prirodne depresije koje se nalaze sa sjeverne strane tužiteljeve čestice, a radi se o nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu Republike Hrvatske, nisu kanali koje je u obvezi održavati tuženik. Navodi da je tijekom 2012. i 2013. godine bila u funkciji crpna stanica Tanac koja je bila uredno održavana, time da tijekom 2012. nije bilo potrebe za njezinim radom, dok je 2013. radila po potrebi. Nadalje navodi da tužiteljeva čestica koja se nalazi na ušću rijeke Une u rijeku Savu, koju okolnost je tužitelj trebao imati u vidu prilikom sklapanja ugovora o zakupu, nije pogodna za obradu zemljišta za ratarske kulture, a posebno za voćarstvo, jer nije bila u komasaciji. To znači da nisu bile formirane pravilne table ili čestice, da nije izgrađena putna i kanalska mreža te da nije izvršena drenaža zemljišta. Također je osporio nastanak štete koju u tužbi opisuje tužitelj, navodeći da tužitelj istu nije ničime dokazao.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o zakupu državnog poljoprivrednog zemljšta (list 7 do 11 spisa), zapisnik od 1.6.2011.g.o uvođenju u posjed (list 12 i 13 spisa), rješenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 24.7.2008. (list 14 i 15 spisa), rješenje o upisu u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (list 16 i 17 spisa), Potvrda o izvršenom upisu u Središnji registar vlasnika kopitara Republike Hrvatske (list 18 do 21 spisa), elaborat nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Zvonimira Brlića (list 22 do 32 spisa), elaborat nalaza i mišljenja vještaka za poljoprivredu Josipa Kašljevića (list 33 do 39 spisa), zahtjev za potporu za 2012.g. (list 40 i 41 spisa), podaci iz Arkod sustava (list 42 do 47 spisa), ponudu ponuditelja Rasadnici Hadrović (list 48 spisa), preslike računa (list 49 i 50 spisa), ponudu LC (list 51 spisa), IAKS mjere ruralnog razvoja u 2013.g. (list 52 spisa), račun GEO-AGRO d.o.o. (list 53 spisa), ponudu ponuditelja RAŠELJKE d.o.o. (list 54 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 76 i 77 spisa), preslika katastarskog plana (list 78 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 84 spisa), preslika katastarskog plana (list 85 do 87 spisa), fotografije (list 88 do 90 spisa), rješenje o Državnom planu obrane od poplava (list 101 i 102 spisa), izmjene i dopune Državnom planu obrane od poplava (list 103 do 105 spisa), raspored ustrojbenih jedinica tuženika za obranu od poplava (list 106 do 109 spisa), provedbeni plan obrane od poplava (list 110 do 112 spisa), izvješće od stanju vodostaja (list 113 do 119 spisa), zapisnik s Stožera za poplave iz travnja 2014.g. (list 120 do 122 spisa), članak o borbi protiv poplava na Jasenovačkom području (list 123 do 127 spisa), dodatak elaboratu nalaza i mišljenja od 11.4.2013.g. (list 128 do 130 spisa), Cjelovito Izvješće od 28.05.2013.g. (list 135 do 139 spisa), knjiga Crpne stanice Tanac (list 140 do 206 spisa), Izvadak iz Državnog plana obrane od poplava (list 208 i 209 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Gorana Mazije od 19.12.2016.g. (list 249 do 291 spisa), dopunsko pisano očitovanje vještaka Gorana Mazije (list 310 i 311 spisa), Hidrauličku analizu kapaciteta korita rijeke [adresa] kod [adresa] ([adresa]) (list 314 do 320 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 324 i 325 spisa),izvadak geo portala (list 326 spisa), popis nerazvrstanih cesta na području Općine Jasenovac (list 327 do 329 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo KOMUNALNI SERVISI JASENOVAC d.o.o. (list 330 do 332 spisa), ispis sudskog registra (list 333 spisa), prikaz branjenog područja 5 mali sliv Subocka-Strug (list 337 spisa),fotografije (list 340 do 345 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Gorana Mazije (list 353 do 368 spisa), presliku e-mail korespondencije iz ožujka 2019. (list 380 spisa), dopis KC od 1.3.2019.g. (list 381 spisa), fotografije (list 385 i 386 spisa), Odluka o proglašenju elementarne nepogode poplave od 26.04.2013.g. (list 416 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Alana Đozića od 17.08.2023.g. (list 453 do 471 spisa),račun broj 11-1-13 Rašeljke d.o.o. (list 510 spisa), račun broj 159/1/13 Rašeljke d.o.o (list 511 spisa), račun tužitelja od 25.09.2013.g. (list 512 spisa), kompenzaciju od 30.09.2013.g. (list 513 spisa), račun tužitelja od 7.5.2014.g. (list 514 spisa), kompenzaciju od 29.09.2014. (list 515 spisa), dopunski nalaz i mišljenje vještaka Đozića od 14.11.2024.g. (list 537 do 540 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem vještaka Gorana Mazije na ročištu 10.05.2017.g. (list 307 do 309 spisa), vještaka Gorana Mazije na ročištu 21.10.2019.g. (list 382 do 384 spisa), svjedoka PC (list 404 do 406 spisa), tužitelja ĐC (list 421 do 424 spisa), vještaka Gorana Mazije na ročištu 11.01.2013.g. (list 425 do 427 spisa), saslušanjem vještaka Alana Đozića (list 517 do 519 spisa).

4. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj zakupnik državnog poljoprivrednog zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] oranica k. o. [katastarska općina] površine 31,6169 ha na temelju Ugovora sklopljenog 14. travnja 2011. između tužitelja kao zakupnika i Republike Hrvatske kao zakupodavca na određeno vrijeme od 20 godina te da je kao nositelj obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva u razdoblju od 26. listopada 2012. do 25. listopada 2013. bio upisan u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s pravom proizvodnje, prerade i trgovine ekoloških proizvoda i to jabuke, oraha, lucerne i sijena, te uzgoja životinja-konja, kao i da je upisan u Središnji registar vlasnika kopitara Republike Hrvatske, kako to proizlazi i iz ugovora i potvrda priloženih uz tužbu.

6. Sporno je je li tuženik zbog propusta u izvršenju svojih zakonskih obveza koje se, uz ostalo, sastoje u vršenju procjene poplavnih rizika, praćenju stanja vodotoka te regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, građenju i održavanju tih građevina, upravljanju poplavnih rizika te provođenju preventivnih, redovitih i izvanrednih mjera obrana od poplava, odgovoran za pojavu poplavnih i prekomjernih voda tijekom 2012. i 2013. godine na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zakupu tužitelja te je li tužitelju uslijed te pojave nastala šteta u vidu troškova navedenih u točki 1. obrazloženja ove presude. Sporna je i tuženikova pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj je u cilju dokazivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva u ovoj parnici prije podnošenja tužbe angažirao vještaka za graditeljstvo Zvonimira Brlića i vještaka za poljoprivredu Josipa Kašljevića čije je elaborate dostavio u spis, međutim, navedeni elaborati su sačinjeni na zahtjev tužitelja izvan ove parnice tako da ih sud u dokaznom smislu smatra privatnim ispravama.

8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Mazije iz Vještačenja Mazija j.d.o.o., kako osnovnog od 19. prosinca 2016., tako i dopunskog od 12. lipnja 2019., sud je uz ostalo utvrdio:

- da se mjesto Uštica nalazi južno od [adresa] na ušću Une u Savu na cesti prema Hrvatskoj Dubici, da je omeđeno rijekom Savom na sjeveru i Unom na istoku, da to područje nije ispresijecano kanalima za odteret vode te da predstavlja depresiju koja ničim ne upućuje na to da bi bila prirodnom, već da se najvjerojatnije radi o posudilištu zemlje i aluvijalnog šljunčanog materijala, da je navedena depresija niža od nekretnine tužitelja te da se nalazi unutar štićenog pojasa tuženika, a zauzima prostor između desne obale Save i lijeve obale Une te da je predmetno područje spojeno s odteretnim kanalom koji visoke vode preusmjerava na crpnu stanicu Tanac kapaciteta 1,8 m3/sec,

- da navedena depresija predstavlja retenciju koja se u vodogradnji ili hidrotehnici definira kao uređeno područje u slijevu vodotoka koje služi za privremeno zadržavanje vode radi zaštite od poplava, da se puštanjem vode u retenciju smanjuje najveći (maksimalni) protok na nizvodnom području, pa se time količina vode koja bi inače poplavila to područje propušta kroz vodotok dulje vrijeme,

- da je preko depresije bio izveden most koji je spajao jednu stranu sela s drugom, na čijem je mjestu, vjerojatno uslijed istrošenosti i ratnih razaranja na tom području, naknadno izgrađen nasip koji je imao istu funkciju kao i most - nadsvođenja – spajanja dvije strane sela, međutim koji nasip, za razliku od mosta ispod kojega su visoke vode mogle nesmetano otjecati, zbog ugrađenih cijevi nedostatnog profila u tijelo nasipa, nije dozvoljavao nesmetano odtjecanje vode što je uzrokovalo povećanje razine vode sa strane dotjecanja u odnosu na stranu odtjecanja prema odteretnim kanalima prema crpnoj stanici Tanac (koja inače potom, u cilju rasterećenja depresije od visokih voda, prebacuje vodu u staro korito rijeke Une), što je dovelo do plavljenja nekretnine tužitelja, iako je sama depresija inače bila dostatna za prihvat visokih voda i ublažavanja štetnog utjecaja plavljenja,

- da je tuženik tek nakon pokretanja ove parnice cijevi postavljene u tijelo nasipa zamijenio armirano betonskim kvadratnim propustom većih dimenzija kako bi ubrzao odtjecanje vode s jedne strane nasipa na drugu, nakon čega je štetni utjecaj visokih voda bio znatno manji iako su vodostaji bili i viši nego u vrijeme štetnih događaja 2012. i 2013. godine,

- da je tuženik u obvezi održavati sve vodne građevine, pa tako i nasipe, a sve u cilju sprječavanja moguće kalvarije do koje može doći uslijed popuštanja nasipa, no da se u predmetnom slučaju radi o nasipu koji je morao ostvariti određeni protok za trajanja visokih voda kako se ne bi stvorilo jezero i poplavili okolni tereni, kao i da po tuženiku naknadno izvedeni kvadratni propust predstavlja hidrotehnički objekt čije je održavanje u ingerenciji tuženika,

- da su kako sama depresija, tako i staro korito rijeke Une, obrasli visokim i niskim raslinjem i stablima višegodišnje starosti, što sve usporava otjecanje vode i povećanja razine vode u depresiji, i što je rezultat višegodišnjeg neodržavanja od strane tuženika koji je u obvezi održavati sve vodne građevine,

- da su visoki vodostaji na rijeci [adresa] kod [adresa] registrirani od kraja 2012. do proljeća 2013. te da su se kretali između 821 cm i 870 cm, time da kod vodostaja od 800 cm nastupaju izvanredne mjere obrane od poplava, dok se kod vodostaja od 900 cm i više proglašava izvanredno stanje,

- da je voda, zbog koje je došlo do poplavljivanja zemljišta tužitelja, došla iz smjera rijeke Une te da je najprije poplavila depresiju, radi čega ni oborinske vode koje su pale na tužiteljev teren, koji se nalazi na višoj koti od depresije, nisu više imale kamo odtjecati s obzirom na to da se depresija napunila vodom, te da u konkretnom slučaju pitanje količine oborinskih voda nije odlučno,

- da je Vlada Republike Hrvatske Ušticu svrstala u štićeni prostor obrane od poplava, što proizlazi iz Izmjena i dopuna Državnog plana obrane od poplava, klasa: 325-01/97- 01/02, urbroj: 5030114-99-2, te da time proizlazi tuženikova obveza održavanja istoga u funkciji smanjenja rizika od poplava.

9. Na temelju prednjih utvrđenja vještaka, sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za pojavu poplavnih i prekomjernih voda tijekom 2012. i 2013. godine na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zakupu tužitelja. Odgovornost tuženika proizlazi iz odredaba čl. 115. Zakona o vodama („Narodne novine“, br. 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, 66/2019, dalje: ZV) kojima je uz ostalo propisano da Hrvatske vode upravljaju obranom od poplava (st. 5.) te da su poslovi obrane od poplava, obrane od leda i zaštita od erozija i bujica hitna služba (st. 4.). Člankom 115. st. 3. ZV-a je propisano da preventivnu obranu od poplava čine usluge održavanja voda iz čl. 107. toga Zakona, a sud utvrđuje da tuženik nije vodio računa o održavanju propusnosti propusta i o provođenju zaštitne mjere sječe drveća i drugog raslinja (čl. 107. st. 1. t. 1. podtočka 1.5. i st. 2.). Člankom 186. st. 2. t. 3. i st. 3. ZV-a je propisano da su poslovi tuženika, koji uz ostalo obuhvaćaju upravljanje poplavnim rizicima, rukovođenje i nadzor te provedbu preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava, djelatnost koja se obavlja kao javna služba. Time je sud utvrdio osnovu tužbenog zahtjeva.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje hidrogeološkog vještaka Gorana Mazije iz Vještačenja Mazija j.d.o.o. jer je izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te jer je vještak odgovorio na sva pitanja suda i stranaka te utvrdio sve pravno odlučne činjenice za predmet ovoga spora.

11. Sud ocjenjuje da u ovom predmetu nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja po vještaku hidrotehničke struke s kompetencijama iz hidrologije površinskih voda i hidraulike tečenja, kako je to predlagao tuženik, ukazujući na neadekvatnost provedenog hidrogeološkog vještačenja i osobe vještaka Gorana Mazije iz Vještačenja Mazija j.d.o.o. Naime, tuženik je tijekom postupka predlagao da se tijekom postupka od strane vještaka sačini hidrotehnički izračun protoka vode kroz korito rijeke Une navodeći da je u utuženom razdoblju protoka Une bila daleko veća od mjerodavnog protoka 25-godišnjeg povratnog perioda, te da protoku takvoga kapaciteta rijeka Una nije mogla zadržati u svom osnovnom koritu. Drugim riječima, tvrdnja je tuženika da ako je do plavljenja vode došlo izlijevanjem velikih voda rijeke Une iz osnovnog korita na poljoprivrednu površinu tužitelja, tada je do toga došlo uslijed protoka koje su veće od mjerodavne protoke na koju je tuženik obvezan braniti poljoprivredne površine, dakle zbog elementarne nepogode za koje tuženik ne odgovara, a ne zbog tuženikova neodržavanja i nefunkcioniranja sustava obrane od poplava. Međutim, vještak Goran Mazija koji je po struci, ne samo hidrogeolog, nego i hidrotehničar, je u odnosu na tu tvrdnju tuženika ustvrdio da zbog proteka vremena i izmijenjenog stanja na terenu uslijed naknadne ugradnje armirano betonskog kvadratnog propusta u tijelo nasipa od strane tuženika nakon pokretanja ove parnice, takav izračun ne bi bilo moguće napraviti. Osim toga, da takav izračun nije moguće u stvarnosti jednostavno sačiniti i iz razloga jer se u prirodi nalazi vegetacija, srušena debla i slično, što sve usporava protok vode. Vještak se u dopunskom nalazu i mišljenju od 12. lipnja 2019. izrijekom očitovao i na tuženikovu hidrauličku analizu kapaciteta korita rijeke [adresa] kod [adresa] ([adresa]) koja je dostavljena uz tuženikov podnesak od 9. lipnja 2017., navodeći da sadržaj te analize ne daje odgovore na zadatak koji je vještaku bio određen rješenjem suda od 28. rujna 2016., dakle da nije relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica. Kako je vještak u svom nalazu i mišljenju jasno naveo koje obveze u upravljanju poplavnih rizika i provođenju mjera obrana od poplava tuženik nije ispunio, a koje su u uzročnoj vezi s pojavom poplavnih i prekomjernih voda tijekom 2012. i 2013. godine na tužiteljevom zemljištu, to je sud odbio izvesti dokaz hidrotehničkim vještačenjem površinskih voda i hidraulike tečenja površinskih voda, predložen po tuženiku, jer taj dokaz, pored svih navedenih utvrđenja iz provedenog hidrogeološkog vještačenja, ne smatra važnim za odluku.

12. Između stranaka nije bilo sporno da iznad spomenutog nasipa koji je izveden preko depresije opisane u točki 8. obrazloženja ove presude, ispod kojega se nalazi armirano betonski kvadratni propust koji omogućuje odtjecanje vode s jedne strane nasipa na drugu, a koji nasip ima funkciju spajanja dvije strane sela Uštice, prolazi cesta koja se ubraja u grupu nerazvrstanih cesta, a nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Okolnost da tom cestom upravlja te je održava trgovačko društvo Komunalni servisi Jasenovac d.o.o., čiji je direktor upravo tužitelj u ovoj parnici, prema utvrđenju ovoga suda ne oslobađa tuženika obveze održavanja vodnih građevina i upravljanja poplavnih rizika, u odnosu na čije izvršenje je hidrogeološkim vještačenjem utvrđen propust u vidu nepravovremenog izvođenja takvoga propusta kroz tijelo nasipa koji omogućuje nesmetano odtjecanje vode prema odteretnim kanalima i prema crpnoj stanici Tanac (što je tuženik naknadno izveo tek nakon pokretanja ove parnice) i propust u vidu zakrčenosti depresije visokim i niskim raslinjem koje usporava otjecanje vode, što su bili uzroci poplavnih i prekomjernih voda na zemljištu tužitelja. Ujedno se ističe da je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju uz ostalo ustvrdio da održavanje nasipa u smislu izvođenja kvadratnoga propusta koji je tuženik tijekom ove parnice naknadno ugradio u tijelo nasipa umjesto postojećih cijevi neodgovarajućega profila, spada u ingerenciju tuženika, a ne pravne osobe koja održava prometnicu koja prolazi navedenim nasipom, kao i da je tuženik, neovisno o tome što je u zemljišnim knjigama na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano vlasništvo općenarodne imovine, da je tuženik, koji po zakonu obavlja građenje i održavanje vodnih građevina, upravlja poplavnim rizicima te provodi preventivne, redovite i izvanredne mjere obrane od poplava, trebao uočiti da sporni nasip, koji je hidrotehnički objekt, onda dok su u njegovo tijelo bili ugrađeni neadekvatni cijevni propusti, remeti mogućnost odtjecanja voda i reagirati provođenjem potrebnih mjera, ali da tuženik tako nije postupio. Navedeni stav vještaka u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Pri tome sud ističe da je potpuno neodlučna činjenica tko je i kada u tijelo nasipa ugradio cijevi neadekvatnog profila, što je prethodilo izvođenju kvadratnog armiranog betonskog većega propusta od strane tuženika tijekom 2015. godine prethodio zahtjev Općine Jasenovac i tko je financirao izgradnju ceste koja se proteže duž navedenog nasipa. Tuženika ne oslobađa odgovornosti niti okolnost da je depresija koja se nalazi uz nekretninu tužitelja obuhvaćena Parkom prirode Lonjsko polje koje je obitavalište životinja i ptica, što je prema iskazu svjedoka PC spriječilo tuženika da poduzme potrebne preventivne mjere obrane od poplava u smislu zaštitne mjere sječom drveća i drugog raslinja unutar navedene depresije.

13. Slijedom utvrđene odgovornosti tuženika za temelju svih naprijed iznesenih utvrđenja ovoga suda, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije koji on ističe pozivajući se na činjenicu da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje se nalaze na području depresije koja se proteže uz nekretninu tužitelja, u vlasništvu Republike Hrvatske, te na činjenicu da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja Tratinsku cestu koja prolazi duž nasipa koji dijeli depresiju i povezuje dvije strane sela Uštica i unutar čijega tijela je tuženik tijekom ove parnice postojeće cijevi neodgovarajućega profila zamijenio kvadratnim armirano betonskim propustom većih dimenzija, u vlasništvu Općine Jasenovac, sud utvrđuje neosnovanim. Neosnovanim se slijedom naprijed iznesenih utvrđenja ukazuje i tuženikov prigovor više sile uslijed činjenice proglašenja elementarne nepogode od strane Sisačko-moslavačke županije tijekom 2013. godine.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka za poljoprivredu Alana Đozića sud je utvrdio da postoji uzročno-posljedična veza između štetnoga događaja i štete koja je nastala tužitelju, a koja se navodi nastavno. Mjerodavne odredbe za odgovornost za štetu su čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, i čl. 1084. ZOO-a kojom je propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Člankom 1085. ZOO-a je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3.). Člankom 1089. ZOO-a je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi (st. 1.), da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo (st. 2.) te da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st. 3.).

15. Glede štete tužitelja koja se odnosi na jabuke, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Đozića utvrdio da na predmetnoj lokaciji nema planiranih 9 ha jabuka koja površina je navedena u tužbi, već da se štetom zahvaćeni voćnjak jabuka nalazi na 2 podjednake parcele ukupne površine 0,5 ha u sklopu k. č. br. [katastarska čestica] (što je vještak utvrdio i uvidom u satelitske snimke iz 2013. godine), da se na jednoj parceli nalazi 165 stabala jabuka starih više od 10 godina s vidljivim prazninama za 45 jabuka iz čega proizlazi da je na toj površini u vrijeme štetnog događaja bilo 210 posađenih jabuka i da je stradalo (izvađeno) 45 komada koje nisu naknadno posađene, da je na drugoj površini u neposrednoj blizini zatečeno 199 jabuka starih više od 10 godina s vidljivim prazninama za 35 jabuka iz čega proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja bilo posađeno 234 jabuke, dakle da je povađeno ukupno 80 jabuka koje vještak povezuje direktno s predmetnim štetnim događajem s obzirom na vidljive dugogodišnje praznine bez debla, panja i/ili sl. mjesta. Vještak nije uočio niti pronašao eventualno nove sadnice jabuka koje su zamijenile povađene, dok su zatečene jabuke u relativno lošoj kondiciji s izostankom pomotehničkih mjera i određenih agrotehničkih zahvata. Dakle, da se gubitak svodi na vrijednost 80 sadnica i dvogodišnje održavanje bez uroda jer je prema fotografijama iz vještačkog nalaza vještaka Kašljevića razvidno da se radi o voćkama koje definitivno još nisu ušle u rod. Vještak Đozić je utvrdio da nije izvršen remont voćnjaka nakon predmetnog štetnog događaja, u kojem slučaju bi se obračunalo dvije godine punog roda koliko bi nove sadnice kasnile za ostatkom voćnjaka i u kojem bi slučaju to bio realan gubitak uz trošak novih sadnica i agrotehničkih te pomotehničkih zahvata. Dakle utvrdio je da povađene sadnice nisu zamijenjene novim (drugim) sadnicama, već da su ostale praznine u voćnjaku koje su i danas vidljive, te da je jednostavno samo nastavljen uzgoj preostalih voćaka nakon štetnog događaja. Iz stanja u spisu ne proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za potporu za 2012. i 2013. godinu za nasad jabuke na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] te isto stoga ne smatra gubitkom tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja. Osim toga, vještak navodi da nije dobio na uvid Gospodarski program tužitelja niti bilo kakvu dokumentaciju koja bi na bilo koji način potvrdila bilo kakva provedena ulaganja i/ili gubitke za voćnjak površine 9 ha.

16. Vještak Alan Đozić je ustvrdio da se ne slaže s procijenjenom količinom očekivanog prinosa jabuka koji je naveden u Elaboratu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu Josipa Kašljevića, prvenstveno zbog lokacije i uvjeta uzgoja višegodišnjih nasada na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] jer se ista nalazi u izuzetno nepovoljnom području za voćarsku proizvodnju stablašica (depresija, zona magle, izuzetna vlaga, poplavno i vlažno područje /korijenov sustav/, podložnost fuzikladijima, otežani pravovremeni agrotehnički zahvati…), o čemu svjedoči i kondicija voćaka u vrijeme štetnog događaja koja je vidljiva na fotografijama vještaka Kašljevića te stanje u naravi iz svibnja i lipnja 2023. godine kada bi voćke trebale biti u punom rodu i izvrsne kondicije, što međutim ovdje nije slučaj i na istima nije vidljiva pažnja dobrog gospodara (zapuštena stabla, neorezana, bez primjerene zaštite neovisno o ekološkom uzgoju, slabe prihrane s izostalom oplodnjom). Osim toga, vještak Đozić se ne slaže niti s utvrđenjima vještaka Kašljevića iz Dodatka elaboratu nalaza i mišljenja od 11. travnja 2013. (list 128, 129, 130, 237, 238 i 239 spisa) gdje je priložen članak Podizanje višegodišnjih nasada /Izračun podizanja novih voćnjaka jer se taj članak odnosi na potpuno drugačiji način uzgoja jabuke i gustoću sklopa s armaturom te na potpuno drugačijim podlogama od onih koje su predmet ovog vještačenja. Naime vještak Kašljević je naveo primjer za druge podloge gdje je broj sadnica 2700 kom/ha, a u ovom se slučaju prema utvrđenju vještaka Đozića radi o procjeni štete na voćnjaku gustoće sklopa 3x4 m sa cca 800 kom/ha gdje su troškovi, uzgojni uvjeti i prateća infrastruktura te očekivani prinos i ekonomski isplativ životni vijek potpuno drugačiji. U tužiteljevom voćnjaku nema armature, nema kolaca, nema ograde, nema zaštitne mreže, nema međurednog kultiviranja, već se radi o pojedinačnom okopavanju te je ekonomski isplativ životni vijek 25 do 30 godina jer nije intenzivna eksploatacija jedinke i uvođenje u rod već nakon dvije godine, već u četvrtoj godini.

17. Slijedom navedenog, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Đozića (osnovnog i dopunskog) utvrdio da u odnosu na jabuke tužitelj trpi stvarnu štetu i to u vidu gubitka 80 sadnica, što ukupno iznosi 491,20 EUR. Stoga sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu da bi površina voćnjaka jabuka prije štetnog događaja iznosila 1,5 ha niti da bi se radilo o cca 600 komada zasađenih jabuka. Jednako tako nije dokazano da bi tužitelj izveo bilo kakva ulaganja i da bi pretrpio gubitke za voćnjak površine 9 ha.

18. Glede štete tužitelja koja se odnosi na lucernu, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Đozića utvrdio da tužitelj trpi štetu u vidu gubitka kompletnog usjeva lucerne na površini od 4 ha kako je i prijavljeno u zahtjevu za potporu 2012. godine, odnosno u vidu gubitka sijena za vlastite potrebe ishrane konja i prodaju, gubitka sjemena lucerne, gubitka hranjiva za lucernu i rekultivacije koja je neophodna nakon predmetnog štetnog događaja. Težina kockaste bale lucerkinog sijena iznosi cca 15 kg slijedom čega tužitelju za izgubljenih 2667 bala pripada naknada u iznosu od 5.334,00 EUR, na ime vlastite mehanizacije za rekultivaciju koja podrazumijeva oranje, raspodjeljivanje mineralnog gnojiva, rotodrljanje, sjetvu i valjanje na površini od 4 ha tužitelju pripada naknada u iznosu od 800,00 EUR, za izgubljeno sjeme u količini od 120 kg pripada mu naknada u iznosu 900,00 EUR, dok mu za hranjivo koje je voda prethodno isprala, odnijela i otopila na površini od 4 ha pripada naknada u iznosu od 320,00 EUR. Slijedom toga tužitelju za gubitak lucerne pripada ukupan iznos od 7.354,00 EUR. Iz stanja u spisu ne proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za potporu za 2012. i 2013. godinu za usjev lucerne na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] te vještak Đozić isto stoga ne smatra gubitkom tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenih utvrđenja vještaka sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu da je djetelina lucerna bila zasađena na površini od cca 10 do 12 ha.

19. Glede štete tužitelja koja se odnosi na električni pastir, koji je na zemljištu tužitelja bio zatečen od strane vještaka Kašljevića, što je razvidno iz fotografija koje je on sačinio u okviru svoga elaborata, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Đozića utvrdio da tužitelj uslijed poplave i višednevnog ležanja vode trpi štetu u vidu njegova gubitka te dodatnog rada koji je potreban da se isti ponovo stavi u funkciju u iznosu od 550,00 EUR, ali tužitelj po toj osnovi zahtijeva naknadu u iznosu od 515,63 EUR pa je sud ovlašten odlučiti samo u granicama postavljenog zahtjeva.

20. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tužitelju pripada naknada za navedenu štetu u ukupnom iznosu od 8.360,83 EUR (491,20 EUR + 7.354,00 EUR + 515,63 EUR), pri čemu sud utvrđuje da je sud svoje utvrđenje utemeljio na cijenama važećim u vrijeme izrade dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Đozića od 14. studenoga 2024. koje je vještak iskazao u rekapitulaciji 1. Naime, u osnovnom nalazu i mišljenju od 30. kolovoza 2023. vještak Đozić je iskazao cijene u vrijeme štetnog događaja, dok je u dopunskom nalazu i mišljenju od 14. studenoga 2024. iskazao cijene u vrijeme izrade toga dopunskog nalaza i mišljenja. Osim toga, valja pojasniti da je rekapitulacijom 2 u osnovnom i dopunskom nalazu i mišljenju vještak dao prikaz cijena odnosno visine naknade štete pod pretpostavkom da je tužitelj izvršio sanaciju nasada jabuka nakon štetnog događaja, za koju je međutim utvrđeno da ista nije učinjena, pa se iznosi iz rekapitulacije 2 ne mogu uzeti u obzir kod donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

21. Tužitelju prema utvrđenju ovoga suda ne pripada naknada štete u vidu troškova smještaja, ishrane, brige i njege za 3 izmještena konja za 4 mjeseca u ukupnom iznosu 2.986,26 EUR. Naime, tužitelj je iskazao da je u cilju zaštite konja od poplave iste morao izmjestiti na drugu parcelu kod njegovih susjeda, da je zbog te situacije bio prinuđen plaćati naknadu za držanje konja, da je to trajalo zasigurno godinu dana te da je susjedima plaćao naknadu od 5.000,00 kn mjesečno za površinu od cca 2.500 m2. Istovremeno, tužitelj je iskazao da se ne sjeća od koga je zakupio zemljište za držanje konja za vrijeme trajanja poplave iz 2012. i 2013. Slijedom navedenog, sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao da je konje smjestio kod LC iz [adresa] čiju je ponudu za smještaj konja od 1. veljače 2013. tužitelj dostavio uz tužbu (list 51 spisa) odnosno da je tužitelj navedenu ponudu prihvatio i da je tužitelj navedenom ponuditelju plaćao iznos od 4.500,00 kn mjesečno za smještaj 3 konja. Osim toga, u nalazu i mišljenju vještaka Kašljevića od 11. travnja 2013. uz ostalo se nalazi i fotografija s konjima, što bi upućivalo na zaključak da su se u vremenu nastanka te fotografije, a nakon što se visoka voda i poplava povukla s tužiteljevog zemljišta, konji još uvijek nalazili na njegovom zemljištu. Iz nalaza i mišljenja vještaka Đozića proizlazi da se navedena ponuda odnosila na štalski smještaj u boksove s uključenom ishranom, pojenjem i njegom, ali da svim konjima nije potreban štalski smještaj jer su neke hladnokrvne pasmine s debelim dlačnim pokrovom, sposobne živjeti na otvorenom tijekom cijele godine pod uvjetom da se mogu skloniti od vjetra, sunca i ostalih atmosferilija, a što je upravo slučaj s pasminama konja čiji je vlasnik tužitelj. S obzirom na navedeno, kao i na činjenicu da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze o plaćanju navedenoga smještaja, sud zaključuje da su konji ostali kod tužitelja, koje mišljenje je izrazio i vještak Đozić u svom nalazu i mišljenju. Slijedom navedenog, sud ne smatra vjerodostojnim niti račun društva Rašeljke d.o.o. od 8. kolovoza 2013. (list 510 spisa) koji je naknadno po tužitelju dostavljen u spis. Osim toga taj je račun tužitelj mogao i ranije dostaviti u spis ili na traženje vještaka Đozića, nakon što je pristupio vještačenju, međutim tužitelj je taj račun dostavio tek uz podnesak od 27. prosinca 2023. kojim je stavio primjedbe na osnovni nalaz i mišlljenje vještaka Đozića od 17. kolovoza 2023. Pored navedenog, iz iskaza tužitelja proizlazi da je posijana lucerna kroz sijeno i sjenažu služila za vlastite potrebe tj. za ishranu konja. S tim u svezi vještak je zaključio da tužitelj kroz iskazani gubitak kroz usjev lucerne (kupnja sijena i sjenaže), a s obzirom na ponudu za smještaj konja u iznosu od 1.500,00 kn po konju mjesečno koja podrazumijeva štalsko držanje u boksovima, hranidbu, pojenje i njegu, dva puta iskazuje istu štetu te da bi tužitelj kroz utvrđenu naknadu štete za 2667 bala sijena odnosno osigurao prehranu za svoja tri konja pasmine Đ za 2222 dana, odnosno za 74 mjeseca te da stoga nema nikakvog razloga dodatno obračunavati troškove ishrane konja na možebitnoj drugoj lokaciji.

22. Glede naknade štete koju tužitelj zahtijeva s osnove troškova krčenja površine od 10 ha u iznosu od 13.272,28 EUR, valja reći da sud, s obzirom na svoje utvrđenje da lucerna nije bila zasađena na površini od 10 do 12 ha, kako je to iskazao tužitelj, nije povjerovao iskazu tužitelja da je, prije nego što je u rujnu 2013. godine pristupio sjetvi lucerne na navedenoj površini od 10 do 12 ha, izveo oranje i tanjuranje te tarupiranje dakle pripremu tla za sjetvu na toj površini, čime mu je nastao trošak od ukupno cca 100.000,00 kn. Naime, tužitelj je u dokaz tih troškova dostavio račune i kompenzacije (list 511 do 515 spisa), ali tek uz podnesak od 27. prosinca 2023. kojim je stavio primjedbe na osnovni nalaz i mišljenje vještaka Đozića od 17. kolovoza 2023., pa sud tu dokumentaciju ne smatra vjerodostojnom jer ju je tužitelj mogao dostaviti u spis i ranije tijekom postupka ili barem na traženje vještaka Đozića nakon što je isti pristupio vještačenju, međutim tužitelj tako nije postupio. Na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Đozića sud je utvrdio da je navedena dokumentacija bespredmetna jer je vještak iz digitalnih ortofoto snimaka iz 2011. godine i iz 2014. godine utvrdio da nije došlo do krčenja visoke amorfe i drveća na navedenih 12 ha zemljišta, odnosno da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 2014. godine (dakle nakon navodnog krčenja krajem kolovoza 2013. godine) izgleda još zapuštenija i zarasla u odnosu na 2011. godinu, iz čega sud zaključuje da tužitelju navedena šteta nije nastala.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Alana Đozića jer je izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te jer je vještak odgovorio na sva pitanja suda i stranaka te utvrdio sve pravno odlučne činjenice za predmet ovoga spora.

24. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.360,83 EUR (491,20 EUR + 7.354,00 EUR + 515,63 EUR), a na navedeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate po stopi na odnose izvan trgovačkih ugovora, koje teku od dana presuđenja do isplate budući da se zahtjev na naknadu štete odnosi na potraživanje tzv. nenovčane imovinske štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1963/13-2), slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

25. Tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 86.025,39 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu za isplatu zateznih kamata po stopi preko dosuđene stope, sud je utvrdio neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Tužitelj je u parnici uspio u omjeru od 8%, a tuženik u omjeru od 92%, slijedom čega je tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice u omjeru od 84% (92%-8%) i to prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT).

27. Tuženiku je u trošak parničnog postupka valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu, podneska od 4. ožujka 2014., podneska od 9. lipnja 2014., podneska od 22. travnja 2015. i podneska od 1. travnja 2016., svih po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 1.402,00 EUR po podnesku, sastav podneska od 13. travnja 2017., podneska od 9. lipnja 2017., podneska od 9. rujna 2019., podneska od 8. studenoga 2019. i podneska od 31. svibnja 2022., svih po Tbr. 8/3 OT u iznosu od 200,00 EUR po podnesku, zastupanja na ročištima 13. ožujka 2014., 23. ožujka 2014., 3. svibnja 2016., 10. svibnja 2017., 12. listopada 2018., 13. veljače 2018., 21. listopada 2019., 19. siječnja 2022., 15. ožujka 2022., 7. listopada 2022., 11. siječnja 2023., 13. ožujka 2024., 12. studenoga 2024. i 10. prosinca 2024., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 1.402,00 EUR po ročištu, što zajedno iznosi 27.638,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 34.547,50 EUR.

28. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 13. travnja 2017., 9. lipnja 2017., 9. rujna 2019., 8. studenoga 2019. i od 31. svibnja 2022., u preostalom zatraženom iznosu od 1.202,00 EUR po svakom navedenom podnesku, što zajedno iznosi 6.010,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 7.512,50 EUR. 29. Primjenom postotka od 84% na priznati parnični trošak tuženiku u iznosu od 34.547,50 EUR, proizlazi obveza tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 29.019,90 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude. Zagreb, 20. siječnja 2025.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.