Poslovni broj: P-21/2024-58

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja LUMINOR HOTEL COLLECTION d.o.o. ZAGREB, Medulićeva ulica 11, OIB 09353509178, kojeg zastupa Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv prvotuženika JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Nikoli Kokotu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, drugotuženika OPATIJA HOTEL MANAGEMENT d.o.o. ZAGREB, Petrova ulica 49A, OIB 68093395479, zastupanog po Nikoli Kokotu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac iz Zagreba, Ivana Lučića 2a i trećetuženika Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju, Zagreb, Avenija M. Držića 4, OIB: 57353649332, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 5. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mateja Miletića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnice prvotuženika i drugotuženika EO, odvjetnice iz [adresa], a objavljene dana 20. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio od prvotuženika JO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika OPATIJA HOTEL MANAGEMENT društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Zagreb (Grad Zagreb), Petrova ulica 49A, MBS: 081272734, OIB: 68093395479 da solidarno isplate tužitelju iznos od 156.164,70 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na predmetni iznos teku od 31. prosinca 2020. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Tužitelj je dužan naknaditi prvotuženiku JO, drugotuženiku OPATIJA HOTEL MANAGEMENT d.o.o. ZAGREB i trećetuženiku Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju, troškove parničnog postupka u iznosu od 15.288,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 2.425,08 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužitelja kojom potražuje od trećetuženika Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju, Zagreb, Avenija M. Držića 4, OIB: 57353649332 isplatu iznosa od 156.164,70 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na predmetni iznos teku od 31. prosinca 2020. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 1.176.623,00 kn. Naveo je da prvotuženika JO smatra odgovornom za štetu koju je pretrpio tužitelj uslijed protupravnog korištenja identiteta tužitelja i intelektualnog vlasništva tužitelja. Pojasnio je da je prvotuženik bila jedini član uprave tužitelja u razdoblju od 17. rujna 2019. godine do 9. studenoga 2020. godine. Ranija tvrtka tužitelja da je glasila OHM Management Group d.o.o. Tužitelj da je jedini nositelj žiga "OHM Group" koji da je prijavljen i zaštićen kao verbalni i figurativni žig. Osim toga, tužitelj da je nositelj i domena "ohm.hr", "ohm-group.hr" te "ohmgroup.hr". Prvotuženik JO da je u vođenju poslova drugotuženika OPATIJA HOTEL MENAGEMENT d.o.o. koristila e-mail s domenom koja je registrirana na tužitelja pa da je time koristila tužiteljevu tržišnu prepoznatljivost. Drugotuženik da je takvim postupanjem u 2020. godini ostvario prihod od 5.374.440,00 kn od čega da je dobit nakon oporezivanja 1.176.623,00 kn. Istaknuo je da se radi o prihodu koji je ostvaren na štetu tužitelja zbog čega smatra da tužitelju pripada pravo na isplatu dobiti ostvarene po pravnim poslovima koje je zaključio drugotuženik. Prvotuženik JO da je društvo drugotuženika operativno nazivala kao "OHM 2", a društvo tužitelja kao "OHM 1". Navedeno da ukazuje na namjeru stjecanja dobiti korištenjem tržišne prepoznatljivosti tužitelja. Prvotuženik JO da je povrijedila i obvezu vođenja poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika iz čl. 252. st. 1 ZTD-a. Naveo je da se poslovi koji ulaze u predmet poslovanja tužitelja nisu mogli obavljati bez suglasnosti društva pozivom na odredbu čl. 248. ZTD-a. Prvotuženik JO da je osnovala društvo drugotuženika i trećetuženika radi vlastite koristi, a na štetu tužitelja. Za podnošenje tužbe jedini član društva Leocori Capital GmbH da je dao ovlaštenje članu uprave za pokretanje predmetne tužbe.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da je drugotuženik osnovan uz suglasnost tadašnjeg člana društva tužitelja Osiris Group d.o.o. Rovinj i Leocori Capital GmbH, da je korištenje domena bilo odobreno te da je osnivanje tuženika bilo zakonito u pogledu oznake tvrtke. Naveo je da su predmeti poslovanja tužitelja i drugotuženika bili različiti zbog čega da nema protupravnosti, a niti štetne radnje.

Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je u postupku osporio činjenicu da bi bila dana suglasnost za osnivanje drugotuženika kao i za korištenje žiga, domene i tržišne prepoznatljivosti. Osporio je navode da bi sudski registar vršio provjeru tržišnog identiteta već upisanih poslovnih subjekata. Predložio je saslušanje svjedoka HO, SO i DO na okolnost dokazivanja protupravnosti i korištenja tržišne prepoznatljivosti tužitelja. Predložio je i financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja visine nepripadajuće dobiti. Istaknuo je da su tužitelj i drugotuženik registrirani za bitno iste djelatnosti. Predložio je određivanje privremene mjere po kojem je razdvojen postupak i o prijedlogu je pravomoćno odlučeno u predmetu poslovni broj R1-5/2022. Dodatno je istaknuo da je prvotužena živjela i koristila dva apartmana u hotelu Bristol, da su predmetni apartmani ostali oštećeni, da je koristila radnu opremu tužitelja za poslovanje drugotuženika i da je bila u vezi s JOŠ s kojim da ima i maloljetno dijete.

4. Rješenjem od 8. svibnja 2023. godine u postupku je utvrđen prekid iz razloga što je trećetuženik društvo MORGAN L&S d.o.o. Rijeka prestao postojati.

5. Pravovremenim prijedlogom od 1. studenoga 2023. godine tužitelj je predložio nastavak postupka nakon što je osporena prijava utužene tražbine u stečajnom postupku koji se vodio nad stečajnom masom iza trećetuženika, a sve povodom rješenja o upućivanju u parnicu (str. spisa 217-219).

6. U podnesku od 27. rujna 2024. godine tužitelj je dodatno pojasnio vlasničku strukturu društva tužitelja na način da je naveo da je u utuženom razdoblju gospodin JOŠ bio jedini direktor i član društva Osiris group d.o.o. koja je bila jedan od članova društva tužitelja, a da je drugi član društva bilo društvo Leocori Capital GmbH čiji je osnivač bio gospodin NO, a direktor društva Leocori Capital u utuženom razdoblju da je bio gospodin JOŠ.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. listopada 2024. godine stranke su izjavile da su suglasne da se pročitaju zapisnici o provođenju dokaza zbog izmjene suca. Tužitelj je ustrajao kod istaknutih dokaznih prijedloga.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja ŠO (str. spisa 161-163), prvotužene JO (str. spisa 163-167), svjedoka NO (str. spisa 252-254) i EOŠ (str. spisa 255-257).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan prema prvotuženiku JO i drugotuženiku OPATIJA HOTEL MANAGEMENT d.o.o. Zagreb, a nedopušten prema trećetuženiku Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju Zagreb.

10. Nesporna je činjenica da je prvotužena JO bila zastupnik po zakonu tužitelja u vremenskom razdoblju od 17. rujna 2019. do 9. studenoga 2020. godine slijedom čega je i proveden njezin upis u registar za razdoblje od 29. listopada 2019. do 24. studenoga 2020. godine prema izvatku na str. spisa 29-34.

11. Nesporno je također da je ranija tvrtka tužitelja u utuženom razdoblju odnosno za vrijeme dok je prvotužena bila član uprave tužitelja glasila: OHM MANAGEMENT GROUP društvo s ograničenom odgovornošću za menadžment i savjetovanje, a kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz registra str. spisa 29-34.

12. Nesporna je činjenica i da je prvotužena JO bila upisana kao zastupnik po zakonu društva trećetuženika i kao jedini član toga društva prema izvatku na str. spisa 34-35 i da je društvo trećetuženika upisano u registar 3. rujna 2019. godine slijedom izjave o osnivanju od 28. kolovoza 2019. godine (str. spisa 34- 35).

13. Nesporna je i okolnost da je društvo drugotuženika upisano u registar 7. listopada 2019. godine slijedom izjave o osnivanju od 9. rujna 2019. godine i da je kao član društva drugotuženika upisan trećetuženik, a da je u utuženom razdoblju zastupnik po zakonu drugotuženika bila upisana JO (str. spisa 36-38).

14. Sporna je okolnost je li prvotužena JO u svojstvu zastupnika po zakonu tužitelja povrijedila dužnost vođenja poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu čl. 252. ZTD-a.

15. Sporno je također je li prvotužena JO kroz poslovanje drugotuženika počinila protupravne radnje neovlaštenog korištenja žiga, domene i tržišne prepoznatljivosti koja pripada tužitelju.

16. Sporno je također postoji li obveza tuženika da naknade tužitelju utuženi iznos s osnova naknade štete.

17. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja (str. spisa 29-33) utvrđeno je da su u vrijeme dok je prvotužena JO bila upisana kao zastupnik po zakonu tužitelja, članovi društva tužitelja bili Osiris group d.o.o. Pazin i Leocori Capital GmbH.

18. U pogledu članstva u društvu tužitelja, svjedok NO je u svom iskazu (str. spisa 252-254) izjavio da je društvo Osiris group steklo 50% u društvu tužitelja. U bitnome problematičnim je smatrao da se novac društva tužitelja troši u osobne svrhe, a da je naknadno utvrdio da je osnovano društvo drugotuženika, da je osoblje tužitelja korišteno za poslovanje drugotuženika kao i da su korišteni žig i domena tužitelja za koje on nikada nije dao odobrenje. Pojasnio je da se djelatnost tužitelja sastojala od upravljanja hotelima Bristol i Opatija odnosno Astoria. Osobno da je zatražio izvještaj od revizorskog društva KPMG iz kojeg da ne proizlazi da bi noćenja u hotelu Bristol i Astoria bila knjižena u korist drugotuženika već da je utvrđeno da je prvotužena JO koristila kreditnu karticu na račun tužitelja u osobne svrhe i za vlastitu kupovinu.

19. Nadalje, u svom iskazu svjedok HOŠ (str . spisa 255-257) je izjavio da je u društvo Leocori Capital sve odluke donosio gospodin J, a da je papirnato potpisivao gospodin NO koji da je bio samo vlasnik tog društva "na papiru". Odluku da on osobno uđe u Liburnija Riviera Hoteli (LRH) da je donijeta u suglasnosti s gospodinom J, stvarnim vlasnikom društva Leocori Capital kao drugim članom društva tužitelja. Izjavio je da se društvo tužitelja u 2019. godini našlo u financijskim problemima od čega da su dva hotela bila otvorena, jedan je radio samo u sezoni, a drugi cijelu godinu, a da preostala dva hotela kojima je upravljao tužitelj da nisu bila otvorena. Jedini način da se smanje troškovi poslovanja da je bilo preuzimanje managementa zaposlenog kod tužitelja u novoosnovano društvo drugotuženika. Izjavio je da je u to vrijeme i bilo nekih dugova kod tužitelja prema dobavljačima. Tada da je bilo odlučeno da će drugotuženik obavljati uslugu hotelskog managementa za LRH, da će se zaposlenicima drugotuženika znatno povećati plaća, a uza sve to da će na ime povećanja plaće djelatnici koji se zaposle kod drugotuženika bez naknade obavljati posao upravljanja hotelima kojima je upravljao tužitelj, a navedeno da se odnosilo na upravljanje hotelom Bristol i Astoria. Navedeno da je bilo nužno kako bi tužitelj mogao "preživjeti" i kako bi se smanjili troškovi. Za obavljanje tih poslova LRH je dao na korištenje drugotuženiku sredstva za rad u vidu kompjutera, vozila i slično. U razdoblju dok je JO bila zaposlenica tužitelja, hoteli Bristol i Astoria su radili. Naveo je da je to bilo i vrijeme kada je djelatnost hotela bila pogođena korona virusom i da je kroz to razdoblje upravljanje hotelima Bristol i Astoria faktički obavljao drugotuženik bez naknade za tužitelja. Prihodi od noćenja i ostali segmenti upravljanja hotelima Bristol i Astoria išli su u korist tužitelja. U vezi financijskih problema kod tužitelja, JO da nije primala plaću, a niti naknadu zbog tih financijskih problema. LRH da je u to vrijeme vršila usluge prodaje i upravljanja prihodima za tužitelja bez ikakve naknade. Bilo je dogovoreno da će se koristiti e-mail i domena za komunikaciju na godinu dana, a da je to bilo dogovoreno između gospodina E, gospodina H i njega osobno. Žig da se kroz to vrijeme nije koristio. Pojasnio je da kada je tužitelj bio osnovan 2016. godine od strane društva Capital 24 da je on bio izvršni direktor u tom društvu, vlasnik na papiru da je bio gospodin NO, a stvarni vlasnik da je bio gospodin J i tada da je osmišljen logo OHM Management Group, a naziv OHM je ustvari trebao značiti otpornost društva na stanja na tržištu. Drugotuženik i tužitelj da su potpuno različite firme i da je način poslovanja ta dva društva potpuno različit. Tužitelj da uzima u zakup nekretnine - hotele i sve prihode ostvaruje od upravljanja hotelom, a isto tako snosi i sve troškove, dok drugotuženik ne uzima u zakup hotele već je isključivo obavljao savjetodavne poslove za LRH tako da je LRH ostvarivao prihode od usluga koje je obavljao drugotuženik. Svo poslovanje društva Leocori njemu je prosljeđivano putem maila, a nakon toga da je on o svemu izvještavao gospodina J. Prema riječima gospodina J gospodin NO da je bio plaćen da njegovo ime bude na papiru kao vlasnik društva Capital 24 koje da je podijeljeno, a što da je prethodilo osnivanju društva Leocori Capital. LRH da je u jednom trenutku otkazao te usluge jer da je gospodin H odlučio da će se te usluge vršiti u sklopu LRH. Izjavio je da je bio jedini ovlašteni potpisnik društva Leocori Capital i Capital 24. Djelatnici drugotuženika da su fizički bili smješteni u sjedištu LRH, da su imali službena vozila LRH i da se tužitelju to nije naplaćivalo. Sud je naznačenim dijelovima iskaza svjedoka SOŠ povjerio vjeru te u tim dijelovima iskaz prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Navedeno iz razloga što iz iskaza NO (str. spisa 252-254), člana društva Leocori Capital kao člana društva tužitelja također proizlazi da su prihodi od noćenja ostvarenih u hotelima Bristol i Astoria knjiženi u korist tužitelja. Zbog toga je utvrđeno da za tužitelja načinom vođenja poslova društva od strane prvotuženika JO nije nanijeta šteta. Štoviše, iz iskaza svjedoka SOŠ (str. spisa 255- 257) proizlazi da su svi troškovi zaposlenika kao i troškovi vezani za kompjutere, vozila i slično pali na teret LRH, a da su zaposlenici novoosnovanog društva - drugotuženika i nadalje nastavili obavljati poslove vezane za upravljanje hotelima Bristol i Astoria od kojih je prihod išao tužitelju. Stoga za tužitelja u tom pogledu nema štetne radnje na strani prvotuženika JO.

20. Imajući u vidu okolnost da je osnivanje drugotuženika bilo poznato gospodinu J kao stvarnom vlasniku društva Leocori Capital prema uvjerljivim navodima svjedoka S (str. spisa 255-257) kao i činjenicu da je nesporna okolnost da je gospodin S u to vrijeme bio i zastupnik po zakonu društva Leocori Capital, a ujedno i vlasnik društva Osiris group d.o.o. koje je bilo drugi član društva tužitelja, sud je utvrdio da je prvotužena JO za osnivanje drugotuženika imala suglasnost članova društva tužitelja budući da su članovi društva bili u to vrijeme zastupani po istoj osobi - gospodinu S pa zbog toga nije povrijeđeno pravilo o zabrani konkurencije zbog obavljanja poslova koji ulaze u predmet poslovanja. Uostalom i sam svjedok NO navodi da nisu bile utvrđene nepravilnosti u pogledu knjiženja prihoda od noćenja u hotelima Bristol i Astoria. Stoga sud zaključuje da u tom pogledu nije bilo protupravnih radnji na štetu tužitelja. Isto tako, u vrijeme osnivanja drugotuženika nije povrijeđena niti ondašnja tvrtka tužitelja jer je u vrijeme osnivanja drugotuženika i upisa u registar s obzirom na različito sjedište ta dva društva (Opatija i Zagreb) i sličnost u oznaci tvrtke navedeno bilo dopušteno. Stoga tužitelj nije dokazao protupravnost radnji na strani prvotuženika i drugotuženika u tom smislu.

21. Prihod koji je ostvarilo društvo drugotuženika prema financijskom izvještaju na str. spisa 54-59 ostvaren je obavljanjem usluga hotelskog managementa za LRH, a kako to proizlazi iz iskaza S, a uostalom nalazi potvrdu i u iskazu svjedoka NO budući da nije bilo nepravilnosti u knjiženju prihoda od noćenja. Uostalom, sadašnji zastupnik po zakonu tužitelja HO je u iskazu (str. spisa 161-164) potvrdila činjenicu da je bilo rečeno da će drugotuženik raditi kao vanjski suradnik LRH, a da je okolnosti prelaska zaposlenika kod drugotuženika, zajedno s prvotuženikom kao tadašnjim zastupnikom po zakonu tužitelja, pojasnio i gospodin S koji je tada postao član uprave LRH. Ona je potvrdila činjenicu da su zaposlenici drugotuženika nastavili raditi poslove za tužitelja. Kako je iz iskaza NO utvrđeno da su prihodi od noćenja knjiženi u korist tužitelja sud je utvrdio da štete za tužitelja nije bilo jer je u naravi društvo drugotuženika obavljalo poslove za tužitelja od kojih je prihod knjižen u korist tužitelja. Osim toga, izjavila je da drugotuženik nije preuzeo klijente tužitelja. Stoga ni u tom pogledu za tužitelja nije nastala šteta. Činjenica da je i tužitelj mogao obavljati poslove koje je radio drugotuženik za LRH nije pravno relevantna kada se odluka o osnivanju drugotuženika temeljila na očitovanju volje gospodina S koji je bio zastupnik po zakonu oba člana društva tužitelja u utuženom razdoblju, a zbog čega nije bila dovedena u pitanje nesuglasnost između članova društva tužitelja. Zastupnica po zakonu tužitelja HO je osim toga izjavila da su po prelasku kod drugotuženika dobili urede u LRH, ali da su zadržali i urede u hotelu Bristol kao i telefonske brojeve. S obzirom na izjave da je drugotuženik vodio i poslovanje u hotelima kojima je upravljao tužitelj korištenje apartmana u tim hotelima, a na koje ukazuje svjedok NO u svom iskazu, ovaj sud ne smatra protupravnom radnjom već upravo suprotno, ukazuje na zaključak da su svi troškovi u vezi upravljanja padali na teret druge pravne osobe, a da je prihod od tih poslova knjižen u korist tužitelja.

22. Imajući u vidu utvrđenu činjenicu da je drugotuženik upravljao hotelima tužitelja korištenje žiga i domene s obzirom na utvrđenu poslovnu odluku članova društva tužitelja, ovaj sud ne smatra protupravnim radnjama. Osim toga, nema dokaza da bi drugotuženik u segmentu obavljanja poslova za LRH, po volji članova društva, koristio zaštićeni žig i domenu tužitelja. Zbog navedenog, sud je ocijenio uvjerljivim i istinitim navode iz iskaza prvotužene ČO – str. spisa 164-167 (bivše zastupnice po zakonu tužitelja) u dijelu izjava da je drugotuženik vršio operativne konzultacije za LRH u svrhu poboljšanja poslovanja LRH, a da je za tužitelja nastavio raditi operativno poslovanje. Stoga i iz iskaza prvotužene JO proizlazi činjenica da su troškovi upravljanja tužiteljevim hotelima pali na teret druge pravne osobe, a da je prihod od tog rada i angažmana ostvario tužitelj. Navedeno nalazi potvrdu u iskazu prvotužene kada je navela da drugotuženik te usluge nikada nije fakturirao tužitelju. Narav odnosa između gospodina S i prvotužene JO nije od ikakvog relevantnog značaja za utvrđivanje bitnih činjenica u ovom postupku. S obzirom na uvjerljiv iskaz svjedoka SOŠ u pogledu postojanja poslovne odluke da se poslovanje vodi preko društva drugotuženika i u činjenici izostalog zahtjeva za naknadom štete protiv tadašnjeg člana društva Osiris group d.o.o. Pazin kao i zahtjeva za naknadom štete protiv bivšeg zastupnika po zakonu društva Leocori Capital GmbH (u to vrijeme gospodina SOŠ), ovaj sud zaključuje da se navodi o protupravnosti pripisuju naknadno izmijenjenim okolnostima oko vlasničke strukture tužitelja jer je u utuženom razdoblju odluka o osnivanju drugotuženika i utvrđeni način poslovanja bio odobren od strane tužitelja te između tadašnjih članova društva tužitelja nije bilo razmimoilaženja po tom pitanju. Korištenje kartice u osobne svrhe koje je u svom iskazu spomenuo NO (str. spisa 252-254) ne navodi se u historijatu tužbe kao štetna radnja no i neovisno od toga u vezi računa za korištenje poslovne kartice prema ispravama na str. spisa 121-137 nije dokazana protupravnost odnosno nepostojanje ovlaštenja na korištenje ili bilo kakvo prekoračenje u načinu korištenja poslovne kartice kojom je raspolagala prvotužena JO. Zbog nepostojanja protupravnosti kao i zbog nepostojanja štetne radnje tužbeni zahtjev za naknadom štete valjalo je ocijeniti pravno neosnovanim na temelju odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

23. U odnosu na trećetuženika tužbu je valjalo odbaciti kao nedopuštenu budući da je odredbom čl. 270. SZ-a (NN 71/15, 104/17, 36/22, 27/24) propisano da se u parnici može zahtijevati utvrđivanje tražbine samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu, a sve slijedom rješenja o upućivanju u parnicu odnosno nastavak postupka prema ispravi na str. spisa 217-219. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

24. Dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka DO i SO sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim budući da nisu učinjene vjerojatnim okolnosti da bi se radilo o osobama koje su bile na razini donošenja odluka relevantnih za ocjenu postojanja protupravnosti na strani tuženika zbog čega ih je sud odbio provesti. Budući da nije dokazano postojanje protupravnih i štetnih radnji, a da je prihod drugotuženika bio ostvaren u vezi s poslovanjem s LRH i utemeljen na odluci članova društva tužitelja, sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-a. Tuženici su uspjeli u sporu u odnosu na v.p.s. od 156.164,70 EUR zbog čega im je priznat trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 2.352,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 21. travnja 2022. godine 1.176,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 13. rujna 2022. godine 2.352,00 EUR (T.br. 9.1.) s uvećanjem za zastupanje druge i treće stranke u postupku za navedene radnje za 20% u iznosu od 1.176,00 EUR (T.br. 40.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 4. listopada 2024. godine 2.352,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 5. prosinca 2024. godine 2.352,00 EUR (T.br. 9.1.), kao i uvećanje za zastupanje druge stranke za naznačene dvije radnje za 10% u iznosu od 470,40 EUR (T.br. 40.) PDV 25% 3.057,60 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke. Preostalu razliku koju je sud ocijenio neutemeljenom u zatraženoj visini prema troškovniku prvotuženika i drugotuženika na str. spisa 283-284 valjalo je odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke.

U Rijeci, 20. siječnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.