Poslovni broj: UsI-1818/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Makarska, radi privremenog boravka, nakon javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-03/2922, URBROJ: 511-12- 29-24-8 od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška ovog upravnog spora.

O b r a z l o ž e nj e

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaja Makarska odbijen je zahtjev tužiteljice (državljanke Bosne i Hercegovine) za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, te joj je određen rok od 20 (dvadeset) dana za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske, računajući od dana izvršnosti tog rješenja. Pod točkom 3. je riješeno kako je tužiteljica dužna prilikom napuštanja Republike Hrvatske to rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske. Pod točkom 4. je riješeno kako će se tužiteljica, ukoliko ne izvrši navedeno rješenje, udaljiti temeljem odredbe članka 203. stavak 2. točka 1. Zakona o strancima 2. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito, navodeći kako je isto utemeljeno na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je u rješenju navedeno da tužiteljica nije dokazala kako je izvanbračna zajednica nje i JN trajala tri godine, premda u spisu postaje dokazi da ta zajednica traje više od 7 godina. Zaključak tuženika o trajanju izvanbračne zajednice protivan je odredbama obiteljskog zakona i Zakona o nasljeđivanju koje definiraju izvanbračnu zajednicu i određuju pretpostavke i uvjete o njenom postojanju. Kada se uzmu u obzir te odredbe, kao i odredbe Zakona o strancima, nema dvojbe da je u konkretnom slučaju dokazano da izvanbračna veza tužiteljice i JN traje dulje od tri godine, te da su u cijelosti bili ispunjeni uvjeti da se tužiteljici temeljem odredbe čl. 57. st.1. Zakona o strancima odobri privremeni boravak u RH u svrhu spajanja obitelji. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže tužbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

4. U sporu je održana rasprava 19. prosinca 2024. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) dana mogućnost da se očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari. Stranke su na raspravi ustrajale u navodima iz tužbe, odnosno iz odgovora tužbu, a tužiteljica je popisala i trošak spora.

5. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, sud je pregledao dokumentaciju priloženu u sudskom spisu predmeta, kao i dokumentaciju sadržanu u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak tužiteljice, državljanke Bosne i Hercegovine, u svrhu spajanja obitelji temeljem izvanbračne zajednice sa hrvatskim državljaninom JN, pri čemu je među strankama sporno ispunjava li tužiteljica zakonske pretpostavke propisane mjerodavnim odredbama Zakona o strancima (Narodne novine“, broj 53/2020, 114/2022 i 151/2022130/11, 74/13, 69/17 i 46/18), kojima je reguliran privremeni boravak državljana treće zemlje.

8. Odredbom članka 57. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima propisano je kako se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u [adresa] u svrhu spajanja obitelji.

9. Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP- a, 6. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

Stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano je kako će se zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ili ako:

– je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena ili – postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u [adresa] u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka.

9.1. Odredbom članka 63. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima propisano je kako se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina.

9.2. Prema odredbi članka 64. stavak 1. Zakona o strancima članovi uže obitelji u smislu ovoga Zakona su: 1. bračni drugovi, 2. izvanbračni drug,

3. maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova, životnih partnera ili neformalnih životnih partnera te maloljetno dijete svakog od njih, njihovo maloljetno zajednički posvojeno dijete odnosno maloljetno posvojeno dijete svakog od njih koje nije u braku, kao i maloljetno dijete životnog ili neformalnog životnog partnera ili njegovo maloljetno posvojeno dijete koje nije u braku, 4. roditelji ili posvojitelji maloljetnog djeteta hrvatskog državljanina, državljanina treće zemlje kojem je odobreno dugotrajno boravište ili stalni boravak, azil ili supsidijarna zaštita. Prema stavku 5. te odredbe privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti ako bračni drug ili izvanbračni drug već ima zaključenu bračnu zajednicu ili je u dugotrajnoj vezi s drugom osobom ili ne žive u stvarnom bračnom ili izvanbračnom odnosu.

Stavkom 6. propisano je da je izvanbračni drug iz stavka 1. točke 2. ovoga članka je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici sukladno posebnom propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

9.3. Odredbom članka 9. stavak 1. točka 2. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 20/2022, 155/2022) propisano je kako se za dokazivanje izvanbračne zajednice prilaže izvod iz matične knjige rođenih za zajedničko dijete ili odluka nadležnog tijela za posvojenje ili izvod iz matične knjige rođenih ili potvrda o slobodnom bračnom stanju ili izvod iz registra izvanbračne zajednice, izjavu izvanbračnih drugova o zajedničkom životu, izjave svjedoka o postojanju i trajanju izvanbračne zajednice, dokaz o zajedničkom stanovanju tri godine u [adresa] ili inozemstvu prije podnošenja zahtjeva ili drugi dokaz koji ukazuje da se radi o izvanbračnoj zajednici i daljnjoj namjeri zajedničkog života.

10. Prema podacima iz spisa predmeta, dostavljenog ovom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi kako je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, koji je pred Policijskom postajom Makarska u zaprimljen 6. ožujka 2024.

11. Uz zahtjev tužiteljica je priložila presliku putovnice, izvode iz matične knjige rođenih, izjave koju su ona i JN, te dvoje svjedoka o postojanju izvanbračne zajednice, ovjerenu u potpisima pred Javnim bilježnikom Anjom Pejković Vujčić pod brojem OV-1497/2024., a kojima ovi potvrđuju da od 10. siječnja 2020 žive u izvanbračnoj zajednici, kao životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca, te da nitko od njih ne živi u drugoj izvanbračnoj zajednici. Ujedno su izjavili kako žive u zajedničkom kućanstvu na i to u Hrvatskoj, na adresi [adresa], u Bosni i Hercegovini na adresi Ć [adresa], te u [adresa], 25 North Broadway, Yonkers 10701, New York. Također je dostavila račune izdane na ime tužiteljice za robu isporučenu u [adresa], te ispis zajedničkog profila tužiteljice i JN sa Tripadvisora, te recenzije sa stranice Booking com o dojmovima gostiju smještenih u objektu JN.

12. Nadalje, tužiteljici je upućen poziv da pristupi u Policijsku postaju Makarska, radi davanja očitovanja, kojemu se tužiteljica odazvala, te je dana 19. travnja 2024. dala izjavu iz koje proizlazi da sa JN živi od 2019., te da najveći dio godine žive zajedno, da se zajedno bave iznajmljivanjem, a da svatko od njih ima i samostalan posao, odnosno da JN ima tvrtku registriranu u [adresa], dok se ona bavi organizacijskim poslovima na implementaciji projekata koje financira Europska unija.

13. Nakon tako provedenog postupka, prvostupanjsko tijelo donijelo je ovdje osporeno rješenje od 14. lipnja 2024. kojim je odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka, pri čemu se u obrazloženju rješenja navodi kako tužiteljica nije dostavila dokaz o zajedničkom stanovanju prethodno podnošenju zahtjeva.

14. Sud prihvaća obrazloženje tuženika kao pravilno i zakonito, te nalazi kako prigovori tužiteljice nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

15. Naime, tužiteljica je u upravnom postupku bila dužna dokazati kako je u trajnoj vezi s izvanbračnim drugom i da s njim zajednički boravi na istoj adresi u trajanju od najmanje tri godine. Tužiteljica je kao dokaze na okolnost zajedničkog stanovanja tri godine prethodno podnošenju zahtjeva dostavila recenzije sa stranice Booking com, te račune za robu isporučenu joj na adresi u [adresa] na kojoj ima prijavljeno prebivalište i JN, međutim navedeno, ne može, po ocjeni ovog suda predstavljati dokaz o zajedničkom stanovanju iz članka 9. st.1. toč. 2. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj.

16. Slijedom navedenog, sud je ocijenio pravilnim ocjenu upravnih tijela kako tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.

17. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to je i njezin zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 20. siječnja 2025.

S u t k i nj a

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

DNA: - opunomoćeniku tužiteljice,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Makarska