Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-732/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak, kao predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja Ivice Raguža i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tužiteljice AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III-tužiteljice FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], IV-tužitelja KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V-tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VI-tužitelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VII-tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VIII-tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], IX-tužitelja DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], X-tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], XI-tužitelja SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], XII-tužiteljice UMĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], XIII-tužiteljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], XIV-tužitelja ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i XV-tužiteljice HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., protiv tuženika Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., OIB: 03744272526, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi svih tužitelja, izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4022/2024-60 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba svih tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4022/2024-60 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4022/2024-60 od 24. listopada 2024. pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 8.722,64 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, te zahtjev za naknadom troškova postupka dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2024. do isplate.

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno su žalbu podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tužitelji u žalbi navode kako prvostupanjski sud nije analizirao izvedene dokaze te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja obzirom isti nisu dokazali da im je nastala šteta. Ovršni postupci su bezuspješno okončani, a pokretanje novih ovršnih postupaka nije moguće jer EM nema imovine za koju je moguće pokrenuti postupak. Zbog navedenog pravnog stava prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a tužiteljima je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje. Obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži dostatne razloge za ocijenu prvostupanjske odluke što upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupanju prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka UMĐ i OM, a koji je u međuvremenu preminuo, iako su navedeni dokazi pravovremeno podnijeti. Osim toga prvostupanjski sud nije niti saslušao stranke, nije pribavio podatke od Državne geodetske uprave, FINE, zemljišno knjižnih sudova niti je proveo dokaz građevinskim vještačenjem zbog čega je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Također na tuženiku je teret dokazivanja da EM ima imovinu iz čije se vrijednosti mogu naplatiti tužitelji.

3. Na žalbu tužitelja tuženik nije dostavio odgovor.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tužitelj.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete koju su pretrpjeli jer prednik tuženika, kao punomoćnik tužitelja u ovršnim postupcima nije postupao s pažnjom dobrog gospodara i nije naplatio tražbine tužitelja u odnosu na ovršenika EM. Naime, prednik tuženika, kao punomoćnik tužitelja (ovrhovoditelja), iako je znao da je EM vlasnik nekretnine, nije pokretao nikakav postupak na jedinoj imovini u vlasništvu EM već je ustrajao kod ovrhe na računima i pokretninama ovršenika. Obzirom je EM u međuvremenu prodao nekretnine, isti više nema imovine iz koje bi se tužitelji mogli naplatiti.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da su tuženik i njegovi prednici bili upravitelji zgrade na adresi [adresa] od 2000. do danas;

- da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade u [adresa];

- da su prednik tuženika i tužitelji sklopili ugovor o upravljanju zgradom u [adresa]/00 od 20. travnja 2000.;

- da su prednik tuženika i suvlasnici stambene zgrade u [adresa]. siječnja 2013. zaključili ugovor o upravljanju zgradom u [adresa], N.

[adresa], broj ugovora 3406-606/00-3;

- da je EM bio suvlasnik stambene zgrade u [adresa], odnosno prvotno je bio suvlasnik trosobnog stana na četvrtom katu u ½ dijela, a potom vlasnik navedenog stana u cijelostio sve do 3. siječnja 2017. kada je prodao predmetni stan;

- da su prednici tuženika i tuženik protiv EM pokrenuli niz ovršnih postupaka gdje je tuženik nastupao kao punomoćnik tamo ovrhovoditelja, a ovdje tužitelja;

- da niti u jednom od ovršnih postupaka nije naplaćena tražbina;

- da ovršni postupci koji se vode pod brojem Ovrv-5104/2008., Ovrv- 3370/2006., Ovrv-10992/2010., Ovrv-15244/2014., Ovrvz-02423/2002., Ovrvz- 03057/2003., Ovrvz-03417/2004. nisu obustavljeni, odnosno da su isti u tijeku;

- da je ovršni postupak broj Ovrv-7070/2012, povodom prigovora ovršenika isti nastavljen kao parnični postupak prvotno pod brojem Povrv-354/2014., a potom pod poslovnim brojem Povrv-418/2015. kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu te je donijeta presuda i rješenje time da je presudom održan na snazi platni nalog za iznos od 5.833,03 kuna sa zateznim kamatama dok je rješenjem odbijen zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadom delegiranih troškova postupka. Navedena presuda i rješenje postali su pravomoćni;

- da je ovršni postupak pod brojem Ovrv-31001/2016., povodom prigovora ovršenika nastavljen kao parnični postupak kod Općinskog suda u Karlovcu pod brojem Povrv-837/2017. gdje je donijeta prvostupanjska presuda kojom je održan na snazi platni nalog te je povodom izjavljene žalbe tuženika spis dostavljen županijskom sudu na odlučivanje;

- da tužitelji nisu pretrpjeli štetu.

8.1. Među strankama tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenom postupku, sporno je jesu li tužitelji pretrpjeli štetu za koju bi bio odgovoran tuženik. 9. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći da za tužitelje nije nastupila šteta obzirom bi šteta za tužitelje mogla nastupiti tek po okončanju ovršnih postupaka koji se vode radi prisilne naplate tražbine tužitelja. Svi ovršni postupci koji su tužitelji kao i ovrhovoditelji pokrenuli su još uvijek u tijeku.

10. Neosnovan je navod tužitelja da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev bez izvođenja daljnjih dokaza i bez analize daljnjih dokaza. Naime, iz prvostupanjske odluke nedvojbeno proizlazi koje je dokaze prvostupanjski sud izveo kao i činjenica da je prvostupanjski sud detaljno obrazložio što je iz provedenih dokaza utvrdio. Provedene dokaze prvostupanjski sud je cijenio kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

10.1. Prvostupanjski sud je naveo i koje dokaze nije proveo kao i razlog zašto iste nije proveo. Naime, sud nije proveo određene dokaze jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja, a obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10.2. Točan je žalbeni navod tužitelja da je prijedlog za provođenje dokaza saslušanjem stranaka istaknut već u tužbi tj. da je isti bio istaknut prije zaključenja prethodnog postupka. No navedeni prijedlog postavljen je "po potrebi" (točka 1. tužbe) odnosno na okolnosti nepokretanja ovršnih postupaka na nekretnini EM, a koje činjenice je prvostupanjski sud nesporno utvrdio tijekom postupka te stoga u konkretnom slučaju nije bilo niti potrebno izvođenje navedenih dokaza.

11. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje obzirom prvostupanjski sud nije izveo niti jedan dokaz koji su tužitelji predložili. Naime upravo suprotno prvostupanjski sud je izveo gotovo sve dokaze koje su tužitelji predložili, omogućio strankama izjašnjavanje i raspravljanje o istima. Činjenica da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je tužitelj predložio ne znači da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje obzirom je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio potpuno ispravno činjenično stanje te se rukovodio i načelom, ekonomičnosti parničnog postupka. Dispozicija je suda odlučiti o tome koje će od provedenih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije u obvezi provesti sve dokaze koje su stranke predložile već one dokaze koji su neophodni za utvrđivanje odlučnih činjenica i odlučni za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je postupio na pravilan način jer je iz provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje kao i odlučne činjenice na kojima je zasnovao svoju odluku.

12. Činjenica da prvostupanjski sud nije naveo što je utvrdio uvidom u priklopljeni spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2753/2013., i izvansudsku nagodbu od 18. listopada 2016. koja prileži spisu Ovr-12503/2015. nije odlučna za presuđenje stvari. Naime, u navedenom spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2753/2013., povodom prijedloga Republike Hrvatske određeno je osiguranje na nekretnini EM radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, a osiguranje je određeno uknjižbom založnog prava. U spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-12503/2015. povodom prijedloga GM određena je ovrha na nekretninama EM. Potom je rješenjem od 9. studenog 2016. obustavljena ovrha obzirom su stranke zaključile izvansudsku nagodbu. Ove činjenice tijekom postupka nisu sporne obzirom tužitelji u samoj tužbi tijekom postupka navode da je za korist Republike Hrvatske na nekretnini EM bila izvršena uknjižba prisilnog založnog prava. Neprovođenjem navedenog dokaza prvostupanjski sud je počinio relativno bitnu povredu, a koja nije utjecala na pravilnost prvostupanjske odluke. Također tužitelji u svojoj tužbi tijekom postupka upravo navode spis broj Ovr-12503/2015. kojim je izvršena zabilježba ovrhe po rješenju od 27. siječnja 2016.

12.1. Navedene činjenice vezane za založno pravo Republike Hrvatske odnosno izvansudsku nagodbu zaključenu između GM i EM tuženik nije niti osporio.

13. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-03057/2003. razvidno je da je prijedlog za ovrhu podnijet na plaći ili mirovini ovršenika te na pokretninama i nekretninama ovršenika, a sud je rješenjem o ovrsi od 13. prosinca 2003. naložio ovršeniku da ovrhovoditelju namiri tražbinu. Rješenje o ovrsi je određeno povodom prijedloga ovrhovoditelja na temelju vjerodostojne isprave, a protiv protiv navedenog rješenja ovršenik je uložio i prigovor.

14. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-03417/2004. razvidno je da je prijedlog za ovrhu podnijet na plaći ili mirovini ovršenika te na nekretninama i pokretninama ovršenika, a sud je rješenjem o ovrsi od 20. prosinca 2004. naložio ovršeniku da ovrhovoditelju namiri tražbinu. Rješenje o ovrsi je određeno povodom prijedloga ovrhovoditelja na temelju vjerodostojne isprave.

15. Dakle, u spisima broj Ovrvz-03417/2004. i Ovrvz-03057/2003. sud nije odbio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika, a kako to pogrešno navodi tužitelj.

16. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je šteta umanjenja nečije imovine sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti dok je člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, opća pretpostavka odgovornosti za štetu su postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost.

17. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja obzirom nisu kumulativno ispunjene sve propisane pretpostavke. Ovo stoga jer za tužitelje nije nastupila šteta obzirom ovršni postupci nisu obustavljeni ili okončani temeljem zakona. Osim toga tuženik je ishodovao za tužitelje kao ovrhovoditelje ovršne isprave odnosno prvotno potraživanje tužitelja kao ovrhovoditelja bilo je zasnovano na vjerodostojnim ispravama, a potom je njihovo potraživanje utvrđeno ovršnim ispravama. Činjenica da je u pojedinim slučajevima EM izjavljivao prigovor protiv rješenja o ovrsi, no u konačnici, tuženik kao punomoćnik ovrhovoditelja uspio je u postupku i ishodio je ovršnu ispravu i u parničnim postupcima koji su pokrenuti povodom prigovora EM.

18. Svoj nastanak štete tužitelji zasnivaju na pretpostavci da će ovršni postupci negativno završiti po njih odnosno da se neće naplatiti obzirom EM nema imovinu. Da bi se radilo o naknadi štete, šteta mora biti stvarna, odnosno mora se raditi o umanjenju imovine, sprječavanju njezina povećanja ili povredi prava osobnosti. Dakle, šteta se ne može zasnivati na pretpostavkama da se ovrhovoditelji neće moći naplatiti. Kako ovršni postupci protiv EM još uvijek nisu okončani to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

18.1. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud arbitrarno postupao. Naime, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dao sigurne i uvjerljive razloge, omogućio strankama izjašnjavanje o svim činjenicama te niti u jednom dijelu nije postupao na arbitraran način.

19. I odluka o troškovima parničnog postupka valjano je obrazložena jer je prvostupanjski sud točno specificirao koje radnje cijeni opravdanim i nužnim, koje radnje ne cijeni opravdanim, a obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

20. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

21. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi nastali podnošenjem pravnog lijeka jer žalba tužitelja nije bila osnovana, sve sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 17. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak