REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1253/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB-52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 06. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika OP, više savjetnice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, 20. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, zastupano po ODO u Zagrebu, građansko-upravni odjel, Trg Bana Josipa Jelačića 6., da tužitelju SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 183,71 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 48,27 EUR od 16. kolovoza 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,87 EUR od 16. rujna 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,63 EUR od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,13 EUR od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,83 EUR od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,53 EUR od 16. listopada 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,45 EUR od 16. siječnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 18. travnja 2019. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika (Ministarstvo pravosuđa), Odjel za osiguranje pravosudnih tijela, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto te da je u razdoblju od 11. siječnja 2014. do 15. siječnja 2019. godine prema utvrđenom radnom vremenu tuženika mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen i to:

- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,

- u smjenama i turnusima, (u smjenama dužim od 8 sati, koliko je trebao raditi u smjeni) i (u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu),

- u radu na drugi način.

Nadalje navodi da je u navedenim oblicima radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka.

Ističe da je odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji se odnose na njega određeno da:

- prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom,

- prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve-2 treće-2 dana slobodan) ili turnusu smatra se svaki sat duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- prekovremeni rad kojeg je ostvario na drugačiji način jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Nadalje navodi da je isto tako određeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati.

Ističe da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane te Uskrs koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen. Također ističe da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, s time da na isti nije odgovoreno.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 29. studenog 2024. godine tužitelj od tuženika na ime razlike plaće potražuje ukupan iznos od 183,71 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u gore navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te opreza radi predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

4. Tijekom postupka, tuženik u podnesku od 22. studenog 2019. godine navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju sukladno čl. 8. točka 8. Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (NN 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 2/17) ostvarivao dodatak za posebne uvjete rada od 10%, te s obzirom da je radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće sukladno odredbama KU za državne službenike i namještenike, obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje. Nadalje navodi da je iz evidencija prisutnosti na radu vidljivo da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima i u smjenama, te se poziva na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike.

Ističe da u skladu s Uputom o načinu planiranja i iskazivanja prekovremenog rada Ministra pravosuđa od 09. veljače 2012. godine kao i odredbama Zakona o radu i KU za državne službenike i namještenike koje se odnose na dužinu trajanja prekovremenog rada, isti je bez obzira na stvarno odrađeni prekovremeni rad tijekom jednog mjeseca, iskazan i isplaćen u trajanju od 15 sati, a preostali dio prekovremenog rada koji nije isplaćen u mjesecu u kojem je odrađen, isplaćen je u sljedećim mjesecima. Nadalje ističe da je Služba za proračun i računovodstvo u tablici evidencija plaćenih sati rada iskazala razliku neisplaćenih sati prekovremenog rada, odnosno razliku koja je s obzirom na različitu vrijednost sata rada u mjesecima u kojem je stvarno odrađen prekovremeni rad i u mjesecima u kojima je isti isplaćen.

Također ističe da su s obzirom na odredbu čl. 44. st. 14. KU 104/13, odnosno čl. 38. st. 14. KU 112/17 u tablici iskazani i prekovremeni sati korišteni kao slobodni dani, a koji su oduzeti od stvarno odrađenih prekovremenih sati.

Naglašava da su u tablici iskazani stvarno odrađeni i isplaćeni prekovremeni sati te stvarno odrađeni i isplaćeni sati u drugoj smjeni, subotom, noću, turnusu i blagdanom. Nadalje naglašava da je na temelju izračuna vidljivo da je tužitelju isplatio 22,82 kn više nego što je imao pravo, te dostavlja evidenciju prisutnosti na radu i isplatne liste plaća tužitelja za utuženo razdoblje, kao i tablicu evidencije plaćenih sati.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 11. siječnja 2019. (str. 5-6 spisa), rješenja Ministarstva pravosuđa o rasporedu na radno mjesto od 16. studenog 2017., 24. ožujka 2015. i 17. prosinca 2013. (str. 19-20, 21-23 i 24-26 spisa), evidenciju prisutnosti na radu te isplatne liste plaća tužitelja za utuženi period (str. 27-135, 139-241 spisa) i tablicu evidencije plaćenih sati rada tužitelja za utuženi period (str.136-138 spisa).

6. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 254-263 spisa), kao i dopunsko vještačenje po istom vještaku (str. 288-291 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 8. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 11. siječnja 2019. godine, a kojeg je tuženik zaprimio 15. siječnja 2019. godine (što proizlazi iz prijamnog štambilja tuženika) sud je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a. ZPP-a obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova neisplaćenih prekovremenih sati za razdoblje od siječnja 2014. do siječnja 2019. godine.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika i to prvo na radnom mjestu mlađeg pravosudnog policajca, a potom na radnom mjestu pravosudnog policajca temeljem rješenja tuženika o rasporedu od 17. prosinca 2013. godine, 24. ožujka 2015. godine i 16. studenog 2017. godine te da je radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, u turnusima, smjenama, noću, subotama, nedjeljama, na dane blagdana i neradne dane.

11. Među parničnim strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19 i 151/22, dalje ZR) propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

13. Odredbom čl. 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU/12), odnosno čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, dalje KU/17) propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

14. Odredbom čl. 44. st. 1. KU/12, odnosno čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i na Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5% (st.1.). Dodaci iz st.1. ovog članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni (st.2.).

Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje (st.4.).

Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijela dana (st.6.)

Rad u I. smjeni je od 06:00 do 14:00 sati, rad u II. smjeni je od 14:00 do 22:00 sata, te u III. smjeni od 22:00 do 06:00 sati (st.7.).

Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (st.8.) Prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve-2 druge-2 treće-2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st.10.).

Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (st.11.).

Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st.12.).

Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz st.10. i 11. ovog članka, međusobno se ne isključuju.(st. 13.).

Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti 1 ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada=1 sat i 30 minuta redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st.14.).

15. Iz Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 11. siječnja 2013. godine broj 4/44 proizlazi da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8, bez obzira u kojem sustavu rade - od ponedjeljka do petka, smjena (2-2-2-2), turnusu ( 12-24-12-48), ili na drugačiji način.

16. Iz Tumačenja broj 7/44 od 29. travnja 2013. proizlazi da s obzirom na izričaj u članku 44. st. 1. Kolektivnog ugovora („Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se…“), osnovica za izračun uvećanja plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće jeste osnovna plaća službenika i namještenika. Prema čl. 41. Kolektivnog ugovora osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iznimka od toga propisana je samo za državne službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora). Navedenim službenicima uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i zvanje.

17. Iz Tumačenja broj 8/44 od 29. travnja 2013. godine proizlazi da službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan i Zakonom predviđeni neradni dan koji pada u ponedjeljak-petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44.st.10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. U vezi Tumačenja broj 8/44 Komisija je na sjednici održanoj 13. lipnja 2013. godine donijela i slijedeći Zaključak - Za obračun osnovne plaće uzima se redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora koji je za sve službenike i namještenike isti, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa osam sati.

18. Iz Tumačenja broj 10/44 od 13. lipnja 2013. godine proizlazi da se povećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca, dok iz Tumačenja broj 11/44 od 13 lipnja 2013. godine proizlazi da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu, ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12-48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugačiji način iz čl. 44. st.11. KU.

19. Iz Tumačenja broj 19/44 od 20. prosinca 2013. godine i Tumačenja broj 24/44 od 22. siječnja 2014. godine proizlazi da službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta.

20. Iz Tumačenja broj 27/44 od 20. svibnja 2014. godine i Tumačenja broj 2/35 od 23. svibnja 2018. proizlazi da se vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava na isti način tako da se osnovna plaća (čl. 41. st. 2. i čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora) podijeli sa mjesečnim fondom sati. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s 8 sati. Redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora služi za utvrđivanje sati prekovremenog rada iz čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora, znači za izračun sati prekovremenog rada za službenike koji rade u smjenama i turnusima.

21. Iz Tumačenja broj 16/44 od 16. prosinca 2013. godine proizlazi da Kolektivnim ugovorom nije propisano u kojem se roku mogu koristiti slobodni dani umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada. Prema čl. 44. st. 14. Kolektivnog ugovora u slučaju da se službenik ili namještenik odluči za korištenje slobodnih dana umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, izdaje mu se rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Stoga, po isteku mjeseca u kojem su prekovremeni sati ostvareni, rješenjem treba utvrditi kada će službenik/namještenik koristiti slobodne dane, što bi trebalo biti u primjerenom roku. Službenik i namještenik dužan je poslodavcu podnijeti pisani zahtjev za korištenje slobodnog dana umjesto plaćanja prekovremenog rada prije isteka obračunskog razdoblja za obračun plaće za tekući mjesec, osim kada mu to opravdane okolnosti ne omogućavaju. U tom slučaju zahtjev može podnijeti naknadno u primjerenom roku.

22. Iz Tumačenja br. 21/44 od 22. siječnja 2014. godine proizlazi da je u čl. 44. st. 14. Kolektivnog ugovora propisano da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik i namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog rada). Kolektivnim ugovorom nije utvrđena mogućnost drugačijeg obračuna slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada. Stoga se službeniku i namješteniku koji je prekovremeni rad ostvario subotom, nedjeljom, blagdanom i sl., sati prekovremenog rada mogu preračunati u slobodne dane isključivo prema formuli 1:1,5. Službenik i namještenik ima pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. st.1. Kolektivnog ugovora za svaki sat rada ostvaren subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu ili smjeni i sl., jer ima pravo na navedeno uvećanje plaće neovisno o tome je li rad ostvaren kao redovni ili prekovremeni rad.

Prema čl. 9. Kolektivnog ugovora, poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena, u koju upisuje sve sate rada službenika, između ostalog i sate prekovremenog rada, neovisno o tome da li će se službeniku za te sate isplatiti plaća uvećana za prekovremeni rad ili će službenik koristiti slobodne dane.

23. Iz Tumačenja broj 25/44 od 4. travnja 2014. godine proizlazi da zbog ograničenja prekovremenog rada poslodavac može donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada. Ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario.

24. Iz Tumačenja br. 32/44 od 31. listopada 2014. godine proizlazi da se nadopuna satnice (kao pojam koji se koristi u sustavu COP-a kao zamjena za naknadu za blagdan za one službenike i namještenike koji rade u turnusu, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike) ne može umanjivati za sate prekovremenog rada.

25. Iz Tumačenja broj 35/44 od 21. studenog 2014. godine proizlazi da službeniku koji bez svoje krivnje ne ostvari redovni mjesečni fond radnih sati, u određenom mjesecu, ne može se „manjak sati“ prenositi u sljedeći kalendarski mjesec.

26. Nadalje, Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, na svojoj sjednici održanoj 16. svibnja 2012. dala je Tumačenje čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora vezano za prekovremeni rad djelatnika koji rade u turnusu, pa je navedeno da se prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu dobiju na način da se od radnikovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovan mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora, prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate, kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla.

27. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

28. U nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2021. godine vještak navodi da tužitelj u razdoblju od 01. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine nije radio zbog bolovanja – roditeljski dopust (na teret državnog proračuna) te godišnjeg odmora. Nadalje navodi da je za svaki mjesec vještačenja utvrdio mjesečni fond sati te fond sati blagdana u tjednu od ponedjeljka do petka te je izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka i da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati koji su mu obračunavani na mjesečni fond sati. U nastavku navodi da su tako iskazani prekovremeni sati tužitelju obračunati i isplaćeni na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata uvećana za posebne uvjete rada i vrijednost dodatka za prekovremeni rad te da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio, primijenivši propisana uvećanja iz KU-a te ne isključujući međusobno dodatke.

Zaključno navodi da je za svaki mjesec utvrdio mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati izvršivši usporedbu sati rada iz obračunske isprave za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena te ističe da pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 1.384,14 kn (183,71 eur).

29. Tužitelj nije imao primjedbi na gore navedeni nalaz i mišljenje te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev.

30. Tuženik je u podnesku od 05. listopada 2022. godine osporio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka navodeći da isti za lipanj 2016. godine pogrešno utvrđuje prekovremene sate: ostvareni sati 192 umanjeni za mjesečni fond radnih sati od 168 iznosi 24 prekovremena sata, s time da pri tome vještak ne uzima u obzir da je tužitelj 2 prekovremena sata koristio kao slobodni dan u prosincu 2016. godine. Nadalje navodi da vještak pogrešno utvrđuje prekovremene sate za listopad 2016. godine jer ostvareni sati 192, umanjeni za mjesečni fond radnih sati od 168 sati iznosi 24 prekovremena sata, a pri tome vještak ne uzima u obzir da je tužitelj 3,5 prekovremena sata koristio kao slobodan dan u prosincu 2016. godine. Ističe da je u utuženom razdoblju tužitelju isplatio 594 prekovremena sata, iako ih je tužitelj ostvario 591,5 sati pa proizlazi da je tužitelju isplaćeno 2,5 prekovremenih sati više i da stoga nema dugovanja s navedene osnove, s time da u privitku dostavljaju zamolbu tužitelja za korištenje slobodnih dana, te navodi da je isto vidljivo i iz ranije dostavljenih evidencija prisutnosti na radu.

Također navodi da je tužitelj u srpnju 2015. godine ostvario 24 prekovremena sata, s time da mu je isplaćeno 15 sati, a 9 prekovremenih sati mu je tuženik isplatio u rujnu 2015. godine, s time da vještak za kolovoz 2015. godine pogrešno utvrđuje prekovremene sate jer ostvareni sati 184 umanjeni za mjesečni fond radnih sati 168 iznosi 24 prekovremena sata.

Nadalje navodi da je u prosincu 2016. godine isplatio greškom 0,5 prekovremenih sati više tužitelju dok je u siječnju 2017. godine tužitelj ostvario 17 prekovremenih sati, isplaćeno mu je 15, a dva prekovremena sata naknadno mu je isplaćeno u veljači 2017. godine.

Zatim navodi da je u veljači 2017. godine tužitelj ostvario 8 prekovremenih sati, a isplaćeno mu je 10, dakle plaćena su mu dva prekovremena sata više nego što je ostvareno obzirom su preneseni iz siječnja 2017. godine.

Nadalje navodi da je tužitelj u rujnu 2017. godine ostvario 24 prekovremena sata, a isplaćeno mu je 15 sati, s time da mu je 9 prekovremenih sati isplatio u listopadu 2017. godine i to 2 sata i u studenom 2017. godine i to 7 sati.

Također navodi da je u prosincu 2017. godine tužitelj ostvario 24 prekovremena sata, isplaćeno mu je 16, s time da mu je 15 prekovremenih sati isplaćeno prilikom isplate plaće, a jedan prekovremeni sat isplaćen mu je naknadnim obračunom. Ističe da je tužitelju 8 prekovremenih sati isplaćeno u siječnju 2018. godine i to 1 prekovremeni sat i u veljači 2018. godine 7 prekovremenih sati.

Naglašava da je u svibnju 2018. godine tužitelju greškom isplatio 2 prekovremena sata više, te stoga proizlazi da je tužitelju isplaćeno 2,5 sata prekovremenih više u utuženom razdoblju, stoga predlaže da vještak izradi dopunski nalaz i mišljenje shodno naprijed navedenim prigovorima.

31. U dopunskom nalazu i mišljenju od 10. veljače 2023. godine vještak navodi kako je pravno pitanje da li se neisplaćeni prekovremeni sati mogu prenositi u naredne mjesece te daje izračun potraživanja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada pod pretpostavkom da su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja te da se isplatama po osnovi plaćanih prekovremenih sati podmirivalo najstarije potraživanje po osnovi prekovremenog rada te uzimajući u obzir stavku „slobodni dani (neplaćeni prekovremeni rad)" koja se odnosi na korištenje slobodnog dana za prekovremene nastale u prethodnom razdoblju. Slijedom navedenog, ističe da ukoliko sud zauzme stav da se neisplaćeni prekovremeni sati odrađeni u određenom mjesecu mogu prenositi u naredne mjesece, ne bi bilo potraživanja po osnovi prekovremenog rada. Iz izračuna vještaka proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju s osnova prekovremenih sati tužitelju isplatio 9,84 eur više nego što je imao pravo.

32. Tuženik nije imao primjedbi na gore navedeni dopunski nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj u podnesku od 20. srpnja 2023. godine naveo da je tuženik zamolbe o korištenju slobodnih dana dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka te da se radi o dokumentaciji koja je tuženiku bila poznata i prije zaključenja prethodnog postupka te ističe prigovor prekluzije, s time da je ostao kod tužbenog zahtjeva uređenog sukladno osnovnom nalazu i mišljenju vještaka od 30. lipnja 2021. godine.

33. Vezano za prigovor tužitelja treba ukazati da je tuženik prije zaključenja prethodnog postupka (a koji je zaključen 09. srpnja 2020. godine), podneskom od 22. studenog 2019. godine dostavio evidenciju prisutnosti na radu i isplatne liste plaća tužitelja za utuženo razdoblje, kao i tablicu evidencije plaćenih sati za utuženo razdoblje, a iz navedene dokumentacije vještak je mogao utvrditi da je tužitelj koristio slobodne dane na ime ostvarenih sati prekovremenog rada, kao i da je tužitelju ostvareni prekovremeni rad u jednom mjesecu plaćen u narednim mjesecima unutar utuženog razdoblja. Stoga činjenica što je tuženik naknadno dostavio zamolbu tužitelja za korištenje slobodnih dana nije odlučna.

34. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunski nalaz i mišljenje budući su isti stručni, objektivni, sukladni priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazloženi, s time da smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti dopunski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio sva potraživanja s osnova prekovremenog rada, a sukladno naprijed navedenim odredbama važećih Kolektivnih ugovora, kao i Tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

35. Dakle, sud smatra da je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju dao izračun potraživanja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve isplaćene prekovremene sate u utuženom razdoblju te uzimajući u obzir stavku „slobodni dani (neplaćeni prekovremeni rad)“ koja se odnosi na korištenje slobodnog dana za prekovremene sate nastale u prethodnom razdoblju, a prema podacima iz obračunskih lista te je usporedbom evidencija o radnom vremenu i platnih lista utvrdio da su sva potraživanja tužitelja podmirena (pa i preplaćena) jer su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu tužitelju isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja. Stoga je sud zaključio da tužitelj nije ostvario sate prekovremenog rada koje mu tuženik nije isplatio.

36. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer bi u suprotnom tuženik dva puta platio tužitelju razliku plaće s osnova odrađenih prekovremenih sati, koji su mu sukladno izračunu vještaka iz dopunskog nalaza i mišljenja i preplaćeni za 9,84 eur (str. 291 spisa). Tu treba naglasiti da tužitelj, koji se nije suglasio sa dopunskim nalazom i mišljenjem, nije predložio da se vještaka pozove na ročište radi usmenog obrazlaganja dopunskog nalaza i mišljenja i pojašnjenja istog.

37. Nadalje, sukladno odredbi čl.154. st.1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove, a prema odredbi čl.163. st. 1. ZPP-a propisano je da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku.

Sukladno čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – Međunarodni ugovori – broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06., 2/10., dalje Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

38. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužitelj obvezan platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske). U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl.1. Protokola broj 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

39. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi isplate razlike plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati rada u utuženom periodu od strane tuženika Republike Hrvatske.

Tužitelj je u konkretnom slučaju učinio vjerojatnim da je tuženikovo postupanje uzrok vođenja postupka jer isti nije mogao provjeriti jesu li mu svi prekovremeni sati plaćeni (budući je tuženik prenosio prekovremene sate, odnosno prekovremene sate koje je tužitelj ostvario u jednom mjesecu, tuženik mu je isplaćivao u narednim mjesecima). Dakle, predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo potpuno neopravdano pogotovo iz razloga što je tek nakon provedenog financijskog vještačenja, utvrđeno činjenično stanje vezano za tvrdnje tužitelja. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženika Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor te bi tuženik imao pravo na troškove parničnog postupka u cijelosti. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da kada bi se tuženiku dosudio zatraženi trošak ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno plaćanje troškova zastupanja tuženika po državnom odvjetniku za tužitelja bi predstavljao prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Ovakav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 02. ožujka 2021. poslovni broj Rev-89/2021-2. Stoga je sud u cijelosti odbio trošak tuženika.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude

U Zagrebu 20. siječnja 2025. godine

Sudac :

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDOZ