REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV Pn-95/2018

U IM E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužiteljice (ime u nominativu) UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju je odvjetnici u OD "Bačić i partneri" j.t.d. u Zadru, Mihovila Pavlinovića 9, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po odvjetnicima u OD "Grgić i partneri" d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split I, Varaždinska 54, Split, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. studenog 2024. godine u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Ane Šoša odvjetnice u OD „Bačić i partneri“ j.t.d. u Zadru i punomoćnika tuženika Ilije Krivića odvjetnika u OD „Grgić i partneri“ d.o.o. Zagreb, Pisarnica I u Splitu, na ročištu objave odluke dana 20. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], zakonsku zateznu kamatu:

- koja na iznos od 24.000,00 kuna (dvadeset četiri tisuće kuna) ili 3.185,35 eura (tri tisuće sto osamdeset pet eura i 35/100 euro centa) po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro (dalje u tekstu: fiksni tečaj) teče od dana 15. rujna 2010. godine do dana 24. veljače 2013. godine,

- koja na iznos od 11.000,00 kuna (jedanaest tisuća kuna) ili 1.459,95 eura (tisuću četiristo pedeset devet eura i 95/100 euro centa) po fiksnom tečaju teče od dana 15. rujna 2010. godine pa do 30. ožujka 2017. godine,

- koja na iznos od 140,00 kuna (sto četrdeset kuna) ili 18,58 eura (osamnaest eura i 58/100 euro centa) po fiksnom tečaju teče od dana 07. ožujka 2017. godine pa do 30. ožujka 2017. godine,

- koja na iznos od 5.000,00 kuna (pet tisuća kuna) ili 663,61 euro (šesto šezdeset tri eura i 61/100 euro centa) po fiksnom tečaju teče od dana 15. rujna 2010. godine pa do 28. studenog 2018. godine,

sve po kamatnoj stopi koja je u razdoblju od dana 15. rujna 2010. godine dana 31. srpnja 2015. godine bila utvrđena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine do dana 29. studenog 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice preko onog o kojem je suđeno u točki I. ove izreke.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], povukla dio tužbenog zahtjeva istaknutog radi isplate zakonske zatezne kamate preko one o kojoj je suđeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

II. Nalaže se tužiteljici (ime u nominativu) UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku (ime u nominativu) Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, parnični trošak u iznosu od 1.011,47 eura (tisuću jedanaest eura i 47/100 euro centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana donošenja ove presude, pa do isplate, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužbom od dana 15. rujna 2010. godine (listovi 1 i 2 spisa) tužiteljica je prema tuženiku postavila slijedeći zahtjev:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljicu na ime naknade štete iznos od 84.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom na iznos od 80.000,00 kuna (na ime pretrpljene neimovinske štete kritične prigode po kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti) od utuženja pa do isplate, a na iznos od 4.000,00 kuna (imovinske štete – tuđe pomoći i njege) od presuđenja pa do isplate, te joj naknaditi troškove parničnog postupka i to sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Podneskom dostavljenim sudu dana 10. siječnja 2017. godine (listovi 92 do 94 spisa) tužiteljica je dijelom povukla, a dijelom preinačila izvorno postavljeni tužbeni zahtjev, tražeći sada od tuženika slijedeće:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 25.000,00 kuna (od toga iznos od 21.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete i 1.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete) po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena i tekućom od utuženja pa do 10. prosinca 2013. godine, umanjeno za iznos od 2.272,44 kuna.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 37.140,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od utuženja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, rokom 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. O tužbenom zahtjevu tužiteljice citiranom u točki 2. ovog obrazloženja, uključivo traženje tužiteljice iz izvorne tužbe, bila je donesena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem P-2586/2010 dana 07. ožujka 2017. godine kojom je o zahtjevu tužiteljice suđeno kako slijedi:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 25.000,00 kuna po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena i tekućom od utuženja pa do 10. prosinca 2013. godine, umanjeno za iznos od 2.272,44 kn.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 37.140,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od utuženja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak i iznosu od kuna 6.299,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3.1. Citiranom prvostupanjskom odlukom riješeno je kako slijedi:

Utvrđuje se djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u iznosu od 46.860,00 kuna.

4. Povodom žalbi stranaka izjavljenih protiv prvostupanjske presude i rješenja navedene u točki 3. ovog obrazloženja, tuženika dana 22. ožujka 2017. godine (listovi 112 do 114 spisa) i tužiteljice dana 23. ožujka 2017. godine (listovi 115 i 116 spisa), o citiranoj prvostupanjskoj odluci Županijski sud u Zagrebu presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-2356/2017 od dana 02. listopada 2018. godine sudio je:

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P- 2586/2010 od 07. ožujka 2017. godine u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 21.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u dijelu pobijanog dijela točke II. izreke, kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 5.000,00 kuna.

4.1. Navedenom drugostupanjskom odlukom riješeno je:

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-2586/2010 od 07. ožujka 2017. godine u točki I. izreke, te dijelu točke II. izreke kojim je odlučeno o zateznim kamatama na iznos od 16.140,00 kuna od 15. rujna 2010. do isplate, kao i odluka o troškovima parničnog postupka iz točke III. presude, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O (parničnim) troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

5. Dakle, nakon donošenja presuda i rješenja sudova prvog i drugog stupnja navedenih u točkama 3. i 4. ovog obrazloženja o istaknutim zahtjevima tužiteljice pravomoćno je odlučeno kako slijedi:

- da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 46.860,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (utvrđeno navedenim rješenjem suda prvog stupnja),

- da je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 21.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos (presuđeno spomenutom presudom suda drugog stupnja),

- da je tužiteljici dosuđen iznos od 5.000,00 kuna tražene glavnice (potvrđeno citiranom presudom suda drugog stupnja),

- da je tužiteljici dosuđen iznos od 11.140,00 kuna na ime tražene glavnice (suđeno presudom suda prvog stupnja o kojem dijelu iste presude sud drugog stupnja nije odlučivao u žalbenom postupku, jer se tuženik na taj dio nije žalio na prvostupanjsku presudu, tako iz žalbe tuženika od 22. ožujka 2017. godine i obrazloženja presude i rješenja suda drugog stupnja od dana 02. listopada 2018. godine.

6. Iz obrazloženja drugostupanjske presude i rješenja od dana 02. listopada 2018. godine proizlazi da je isti sud svojom odlukom utvrdio da je tužiteljičino potraživanje osnovano do iznosa zatražene naknade neimovinske štete u ukupnom iznosu od 40.000,00 kuna ili 5.308,91 eura po fiksnom tečaju (odlukom suda drugog stupnja potvrđen je iznos dosuđene glavnice naknade neimovinske štete u visini od 5.000,00 kuna ili 663,61 eura po fiksnom tečaju, a o 11.000,00 kuna ili 1.459,95 eura po fiksnom tečaju glavnice po istom osnovu sud drugog stupnja nije odlučivao jer se tuženik na isti dio nije žalio, kao niti na iznos od dosuđenih 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju na ime naknade predmetne imovinske štete tužiteljice.)

7. Susljedno navedenom u točkama 5. i 6. ovog obrazloženja u nastavku ovog postupka preostalo je donijeti odluku o zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice 16.140,00 kuna ili 2.123,56 eura po fiksnom tečaju (od čega na iznos od 16.000,00 kuna, tj. 11.000,00 kuna plus 5.000,00 kuna ili ukupno 2.123,56 eura po fiksnom tečaju na ime tražene glavnice neimovinske štete i na iznos od 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju na ime traženog iznosa naknade za imovinsku štetu) to od 15. rujna 2010. godine do isplate (sve nakon ukidanja prvostupanjske presude pod poslovnim brojem P-2586/2010 od dana 07. ožujka 2017. godine u točki I. i dijelu točke II. iste odluke, rješenjem suda drugog stupnja od 02. listopada 2018. godine), te odlučiti o troškovima parničnog postupka uključivo s troškovima žalbenog postupka, u kojem dijelu je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja suda drugog stupnja pod poslovnim brojem Gž-2356/2017 od dana 02. listopada 2018. godine).

8. U nastavku parnice tužiteljica je ustrajala u svim navodima iznesenim tijekom postupka, te je podneskom od dana 30. studenog 2023. godine postavila slijedeći tužbeni zahtjev:

„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.318,07 eura ili 25.000,00 kuna tekuće od 15. rujna 2010. godine pa do 10. prosinca 2013. godine umanjeno za iznos od 301,60 eura ili 2.272,44 kn, na iznos od 1.478,53 eura ili 11.140,00 kuna tekuće od 15. rujna 2010. godine pa do 31. ožujka 2017. godine, a na iznos od 663,61 eura ili 5.000,00 kuna tekuće od 15. rujna 2010. godine pa do 29. studenog 2018. godine i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 29. studenog 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

9. Tijekom nastavka parnice tužiteljica nije osporavala da joj je tuženik tijekom ovog postupka isplatio:

-dana 10. prosinca 2013.godine iznos od 24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete,

- dana 10. prosinca 2013. godine iznos od 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene imovinske štete,

- dana 10. prosinca 2013. godine iznos od 2.272,44 kuna ili 301,60 eura po fiksnom tečaju na ime zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 24.000,00 kuna ili 3.185,07 eura po fiksnom tečaju kao dijela glavnice zatražene naknade neimovinske štete tekuće na označeni iznos od dana 25. veljače 2013. godine do dana isplate 10. prosinca 2013. godine,

- dana 31. ožujka 2017. godine iznos od 11.000,00 kuna ili 1.459,95 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete,

- dana 31. ožujka 2017. godine iznos od 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene imovinske štete,

- dana 29. studenog 2018. godine iznos od 5.000,00 kuna ili 663,61 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete,

dakle, tužiteljica je učinila nespornim da joj je tuženik tijekom ove parnice isplatio 40.000,00 kuna ili 5.308,91 eura po fiksnom tečaju na ime zatražene naknade neimovinske štete, te iznos od 1.140,00 kuna ili 151,30 eura po fiksnom tečaju na ime utužene naknade imovinske štete, kao i da joj je tuženik isplatio iznos zakonske zatezne kamate u iznosu od 2.272,44 kuna ili 301,60 eura po fiksnom tečaju na ime tekućih od dana 25. veljače 2013. godine do dana isplate 10. prosinca 2013. godine na ukupni iznos od 25.000,00 kuna ili 3.318,07 eura po fiksnom tečaju (24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju na ime glavnice zatražene naknade neimovinske štete i 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju na ime zatražene naknade imovinske štete).

10. Predložila je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev kako je naveden u podnesku dostavljenom sudu dana 30. studenog 2023. godine (citiran u točki 8. ovog obrazloženja), uključivo i obvezati tuženika na plaćanje parničnog trošak tužiteljici prema posebnom popisu troška.

11. Tuženik u daljnjem tijeku postupka nije osporavao činjenice da je tužiteljici isplatio iznose utužene naknade štete kako je to navedeno u točki 9. ovog obrazloženja, ali je osporavao da bi bio u obvezi tužiteljici platiti zatraženu zakonsku zateznu kamatu kako je ista pitala podneskom od dana 30. studenog 2023. godine, naglašavajući da zakonska zatezna kamata na traženu naknadu imovinske štete teče od dana suđenja ne kako je tužiteljica traži od dana podnošenja tužbe u ovoj parnici, osporavao je i tužbene tvrdnje da je za predmetnu štetu doznao prije 24. veljače 2012. godine (datum primitka predmetne tužbe na odgovor), jer da se tužiteljica nije obraćala tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora prije pokretanja ove parnice, što da i zakonska zatezna kamatama na traži iznos neimovinske štete ne može početi teći prije navedenog datuma.

12. Predložio je odbiti postavljeni zahtjev, a tužiteljicu obvezati na plaćanje parničnog troška tuženiku.

13. U dokaznom postupku pročitani su nalazi i mišljenja vještaka dr. Nino Brajković specijaliste kirurga i dr. Vlatke Novak specijaliste psihijatra, pročitan je zapisnik od glavne rasprave održane dana 08. prosinca 2016. godine sa iskazima dr. Nina Brajkovića i dr. Vlatke Novak, pregledana je medicinska dokumentacija za tužiteljicu, osobni zdravstveni karton tužiteljice, te uvjerenje o isplati tuženika tužiteljici od 10. prosinca 2013. godine, pregledan je obračun zakonskih zateznih kamata (listovi 147

– 149 spisa), a odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tuženika.

13.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

14. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

15. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su djelomično snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti u osnovanom dijelu usvojen, u preostatku odbijen, te je uz odluku o dijelu u kojem je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev i odluku o parničnom trošku suđeno i riješeno kao u izreci ove presude i rješenja.

16. Naime, važno je odmah naglasiti da tužiteljica konačno postavljenim zahtjevom dana 30. studenog 2023. godine traži od tuženika da joj isplati zakonsku zateznu kamatu na ranije već (tijekom ove parnice) isplaćene iznose glavnice imovinske i neimovinske štete čime u bitnom izražava svoju suglasnost da je donesenom prvostupanjskom presudom i rješenjem ovog suda dana 07. ožujka 2017. godine pod poslovnim brojem P-2586/2010 i presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-2356/2017 od dana 02. listopada 2018. godine, uključivo sa tuženikovim isplatama izvan ove parnice, u cijelosti odlučeno o glavnici zatražene predmetne naknade (ukupno 40.000,00 kuna ili 5.308,91 eura po fiksnom tečaju za neimovinsku štetu i 1.140,00 kuna ili 151,30 eura po fiksnom tečaju za imovinsku štetu). Ovaj procesni stav tužiteljica potvrđuje i time što je učinila nespornim da joj je tuženik na ime neimovinske štete isplatio dana 10. prosinca 2013. godine iznos od 24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju, dana 31. ožujka 2017. godine daljnji iznos od 11.000,00 kuna ili 1.459,95 eura po fiksnom tečaju, konačno dana 29. studenog 2018. godine iznos od 5.000,00 kuna ili 663,61 eura po fiksnom tečaju, tj. ukupno 40.000,00 kuna ili 5.308,91 eura po fiksnom tečaju.

16.1. Tužiteljica je učinila nespornom i činjenicu da joj je tuženik na ime naknade imovinske štete dana 10. prosinca 2013. godine isplatio iznos od 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju, te dana 31. ožujka 2017. godine iznos od 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju, tj. ukupno 1.140,00 kuna ili 151,30 eura po fiksnom tečaju, a u kojem iznosu je i tražila naknadu imovinske štete postavljenim zahtjevom dana 10. siječnja 2017. godine (izričiti navod tužiteljice na listu 93 spisa).

17. U konkretnom slučaju tužiteljica konačnim zahtjevom od dana 30. studenog 2023. godine nije tražila od tuženika kapitalizirani iznos (dospjelih) neisplaćenih zateznih kamata u smislu odredbe stavka 2. članka 31. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) kojom odredbom je propisano da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, već je zatražila isplatu dospjelih, a neisplaćenih zakonskih zateznih kamata na iznose isplaćenih glavnica kako je to navedeno u točkama 16. i 16.1. ovog obrazloženja.

18. Važno je istaknuti da je odredbom stavka 2. članka 160. ZOO-a propisano da se prestankom glavne obveze gase jamstva, zalog i druga sporedna potraživanja, a zakonske zatezne kamate su nedvojbeno sporedno potraživanje, nedjeljivo od glavnog duga i cjelina su s istim dok glavni dug postoji u smislu odredbe stavka 1. članka 29. ZOO-a kojom je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

19. S obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i među strankama nesporne činjenice da je tuženik isplatio tužiteljici glavni dug (40.000,00 kuna ili 5.308,91 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete, te 1.140,00 kuna ili 151,30 eura po fiksnom tečaju na ime naknade predmetne imovinske štete), kao i da je tuženik isplatio iznos od 2.272,44 kuna ili 301,60 eura po fiksnom tečaju na ime dospjelih zateznih kamata tekućih, na dio isplaćene naknade neimovinske štete (24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju) od dana 25. veljače 2013. godine do dana isplate navedenih iznosa 10. prosinca 2013. godine (potvrda o izvršenom plaćanju, na listu 33 spisa, 24.000,00 kuna plus 1.000,00 kuna plus 2.727,44 kuna), uvažavajući da je tužiteljica zahtjevom od dana 30. studenog 2023. godine odustala od traženja zakonske zatezne kamate na isplaćeni joj iznos od 16.140,00 kuna ili 2.142,15 eura po fiksnom tečaju, tekuće od „utuženja do isplate“, koji zahtjev je nedvojbeno sadržan u zahtjevu od dana 10. siječnja 2017. godine (kojim tražila ukupnu isplatu 37.140,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od utuženja pa do isplate, od kojeg je pravomoćno odbijena sa traženjem u visini od 21.000,00 kuna), o čemu je temeljem odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja, to je u nastavku ovog postupka, zbog spora među strankama o danu početka tijeka zakonske zatezne kamate na isplaćene dijelove naknada neimovinske i imovinske štete, valjalo odlučiti o traženju tužiteljice kako je naveden u točki 8. ovog obrazloženja.

20. Susljedno obrazloženom dalje je za navesti da valja lučiti traženje tužiteljice u odnosu na zateznu zakonsku kamatu vrhu naknade utužene neimovinske štete od one takvog zahtjeva glede naknade imovinske štete, to u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate u oba slučaja, jer su datumi isplate istih iznosa bili nesporni.

21. Odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

22. Zakonsku zateznu kamatu na isplaćene iznose neimovinske štete tužiteljica traži od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (10. rujna 2010. godine) to na ime naknade za povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje sukladno odredbi stavka članka 19. ZOO-a, a kao kriterije utvrđivanja navedenih povreda ističe pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne bolove zbog naruženja, u odnosu na koje kriterije iz pisanih nalaza i mišljenja vještaka dr. Nina Brajkovića specijaliste kirurga i dr. Vlatke Novak specijaliste psihijatra, utemeljenih na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji za tužiteljicu, te iskaza navedenih vještaka danih na glavnoj raspravi dana 08. prosinca 2016. godine, nedvojbeno proizlazi da je kod tužiteljice, nakon utuženog događaja, prometne nezgode dana 04. kolovoza 2009. godine, s obzirom na ocijenjenu dužinu trajanja fizičkih bolova i straha, stupanj naruženosti i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, ukupnost predmetne neimovinske štete nastala do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, dakle, da nisu utemeljeni prigovori tuženika o tome da je dio iste štete nastao nakon utuženja (zbog čega je i odbijen daljnji prijedlog tuženika za dodatnim vještačenjem), kakvim navodima je, po ocijeni ovog suda, tuženik početak tijeka zakonske zatezne kamate na opisani dio predmetne naknade na poseban način htio „pomaknuti“ prema danu dostave predmetne tužbe tuženiku, na poseban način ukazujući, po cijeni ovog suda nepotrebno, da dospjelost obveze nije istoznačnica sa padom u zakašnjenje, kakva tvrdnja je načelno točna, kao što su odredbom članka 1103. ZOO-a ta dva trenutka (redovito) ujedinjena trenutkom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, što ovdje nije slučaj kako je ranije obrazloženo. Dakle, na opisani način tuženik je otklanjao svoju obvezu plaćanja zakonske zatezne kamate, po navedenom osnovu, za razdoblje od 10. rujna 2010. godine do 24. veljače 2013. godine u smislu ranije citiranog propisa.

22.1. Uz navedeno u točki 22. ovog obrazloženja važno je istaknuti da ovaj sud nije prihvatio navode tuženika o tome da je tužiteljica „kontinuirano provodila psihijatrijsko liječenje nakon podnošenja ove tužbe“, čime je tuženik dalje snažio svoje tvrdnje o nezavršenom liječenju tužiteljice do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, tako time osporavajući početak tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata na isplaćeni dio naknade za utuženu neimovinsku štetu. Ovakvi navodi tuženika, o tome da se tužiteljica liječila tijekom ove parnice od 2011. do 2016. godine (podnesak od 10. listopada 2024. godine na listu 151 spisa) kontradiktorni su činjenici da je tuženik nesporno isplatio tužiteljici dana 10. prosinca 2013.godine iznos od 24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete (pri tom ne navodeći po kojim kriterijima), pa ako je taj iznos naknade neimovinske štete za tuženika bio nesporan, tada je, po ocijeni ovog suda, nesumnjivo da je liječenje tužiteljice u tom trenutku bilo završeno i da su danas izneseni navodi tuženika o tome, izneseni samo radi snaženja parnične pozicije istog kako je obrazloženo. 23. Stoga, iako iz medicinske dokumentacije raspoložive za tužiteljicu proizlazi da se ista obraćala liječnicima radi dobivanja odgovarajuće medicinske pomoći i nakon utuženja u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud to ne povezuje sa završetkom liječenja tužiteljice posljedično zadobivenim povredama kritične prigode. Vještaci Brajković i Novak su zaključili da je uzročno pretrpljenim povredama kritične prigode, s kirurškog i psihijatrijskog aspekta, kod tužiteljice zaostalo 15%-tno umanjenje životnih aktivnosti, a s obzirom na srednji stupanj naružnosti zbog deformiteta cijelog dorzuma (gornjeg dijela) desnog stopala i vidljivih ožiljaka na obje potkoljenice, te srednje teškog ograničenja pokretljivosti u nožnom zglobu desno, tužiteljica će i nadalje trpjeti različite zdravstvene poteškoće uključivo s potrebama traženja odgovarajuće medicinske pomoći za iste, ali navedeni vještaci su takvo tužiteljičino zdravstveno stanje inkorporirali u 15%-tno umanjenje životnih aktivnosti, te pojedini tužiteljičin posjet liječniku nije moguće cijeniti „kao kontinuirano liječenje“ kako to tvrdi tuženik, pače, vještaci naglašavaju da se psihičke tegobe, koje i danas ima tužiteljica, tek djelomično mogu povezati sa predmetnom prometnom nezgodom, te da na iste smetnje djeluje i struktura tužiteljičine ličnosti, kao i posljedice proživljenih stresova tijekom boravka na ratom zahvaćenom području, koji čimbenici nisu uzeti u obzir prilikom utvrđenja postotka umanjenja životnih sposobnosti posljedično kritičnom događaju, ali ih je očito nemoguće zanemariti (bar dijelom) u svezi s tužiteljičinim zdravstvenim tegobama danas.

24. Nastavno iznesenom, utemeljeno na propisu citiranom u točki 21. ovog obrazloženja, uvažavajući među strankama nesporne činjenice da je tuženik dijelove naknade utužene neimovinske štete isplatio tužiteljici u iznosu od 24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju dana 10. prosinca 2013. godine, a na isti iznos zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana 25. veljače 2013. godine do dana 10. prosinca 2013. godine (2.272,44 kuna ili 301,60 eura po fiksnom tečaju), to je u odnosu na traženje tužiteljice glede navedenog dijela zatezne kamate istoj dosuđena takva kamata tekuća od dana 15. rujna 2010. godine do dana 24. veljače 2013. godine, zatim i na iznos dana 31. ožujka 2017. godine isplaćene naknade neimovinske štete u visini od 11.000,00 kuna ili 1.459,95 eura po fiksnom tečaju, tužiteljici je suđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana 15. rujna 2010. godine do dana 30. ožujka 2017. godine, te konačno na dio opisane naknade dana 29. studenog 2018. godine tužiteljici isplaćenog iznosa od 5.000,00 kuna ili 663,61 eura po fiksnom tečaju, tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na isti iznos od dana 15. rujna 2010. godine do dana 28. studenog 2018. godine.

24.1. U odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu za dana 10. prosinca 2013. godine isplaćeni iznos od 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene imovinske štete (troškova tuđe pomoći i njege), te na, po istom osnovu, dana 31. ožujka 2017. godine isplaćeni iznos od 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju (tužiteljica je po ovom osnovu ukupno tražila naknadu u visini od 1.140,00 kuna ili 151,30 eura po fiksnom tečaju), valja naglasiti da je odredbom članka 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Po ocijeni ovog suda, uz navedeni propis važno je da je tuženik u konkretnoj pravnoj stvari isplatio tužiteljici iznos naknade u visini od 1.000,00 kuna po navedenom osnovu dana 10. prosinca 2013. godine, nesumnjivo po cijenama utvrđenim u trenutku iste isplate (tužiteljica to nije osporavala), to svakako prije dana 10. siječnja 2017. godine kad tužiteljica podneskom dijelom povlači, dijelom preinačava zahtjev iz tužbe, kojim je pak izričito tražila da joj tuženik na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 4.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos „od dana presuđenja do isplate“. S obzirom da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene imovinske štete dana 10. prosinca 2013. godine, a početak zakonske zatezne kamate na isti iznos tužiteljica je po tužbi tražila od dana suđenja koje je u ovoj pravnoj stvari uslijedilo tek dana 07. ožujka 2017. godine, očito je da nema obveze tuženika platiti tužiteljici bilo kakvu zakonsku zateznu kamatu na iznos od isplaćenih 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju, pa je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

25. U odnosu na dio tražene naknade pretrpljene imovinske štete koji je tuženik isplatio tužiteljici dana 31. ožujka 2017. godine u iznos od 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju, uz sve već navedeno u točki 24.1. ovog obrazloženja, tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata na isti iznos tekuća od dana 07. ožujka 2017. godine (dan donošenja prvostupanjske odluke) tekućoj do dana 31. ožujka 2017. godine, tj. dana nesporne isplate istog iznosa, dok je ostatak traženja glede ovog dijela zahtjeva odbijen kao neosnovan.

26. Visina dosuđene zakonske zatezne kamate utemeljena je na članku 29. stavku 2. ZOO-a i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 29. studenog 2018. godine, kada je uslijedila posljednja isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 2., članka 155. i 164. ZPP-a i VPS (po tužbi) od 84.000,00 kuna ili 11.148,72 eura po fiksnom tečaju od 7,53450 kuna za 1,00 euro, te uz VPS od 20.269,97 kuna ili 2.690,29 eura po fiksnom tečaju po podnesku od dana 30. studenog 2023. godine, tužiteljici koji je određeno popisala parnični trošak isti je utvrđen za sastav tužbe u visini 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima 28. travnja i 04. lipnja 2014. godine, 10. studenog i 08. prosinca 2016. godine, 11. siječnja 2017. godine, 04. prosinca 2023. godine, te 27. studenog 2024. godine, ukupno 700,00 bodova (7X100,00 bodova) i 25,00 bodova za pristup na ročište 12. rujna 2024. godine, za sastav žalbe protiv rješenja od 07. ožujka 2017. godine 62,50 bodova (50% od 125,00 bodova), za sastav podnesaka od 19. listopada 2016.godine (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) i 04. siječnja 2017. godine, 200,00 bodova (2X100,00 bodova), sveukupno 1.087,50 bodova, sve sukladno Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 5. i Tbr. 10. 1. i 4. u svezi Tbr. 7. st. toč. 1., Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 2.175,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 543,75 eura, kao i 1.220,00 kuna ili 161,92 eura po navedenom fiksnom tečaju plaćenog troška sudske pristojbe za presudu, to po Tar. br. 2. u svezi sa Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18), tj. tužiteljici je utvrđeno 2.879,92 eura parničnog troška, a za konačni obračun priznat joj je (uzimajući u obzir samo glavno traženje) dio tog troška u visini ukupnog uspjeha u parnici od 19,21% ili 553,23 eura (uspjeh u parnici glede ukupno zatraženih 16.140,00 kuna ili 2.142,15 eura po fiksnom tečaju od čega 5.000,00 kuna ili 663,61 euro po fiksnom tečaju potvrđeno presudom suda drugog stupnja, te ukupno 11.140,00 kuna ili 1.513,04 eura po fiksnom tečaju suđeno presudom suda prvog stupnja na koji dio se tuženik nije žalio). Uz navedeni iznos tužiteljici je priznat za konačni obračun ukupan trošak plaćenog predujma za vještačenje (tako, jer je isti bio potrebit za suđenje neovisno o konačnom uspjehu) u iznosu od 530,89 eura (4.000,00 kuna iskazanih u eurima po fiksnom tečaju), tj. istoj je za konačni obračun priznato 1.084,12 eura.

27.1. Tužiteljici nije obistinjen trošak sastava podnesaka od dana 20. kolovoza 2010. godine, 07. prosinca 2016. godine, te 30. studenog 2023. godine, s ocjenom da isti nisu bili potrebiti za vođenje postupka.

28. Tuženiku koji je također određeno popisao parnični trošak isti je utvrđen za pisani sastav odgovora na tužbu u visini od 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima dana 28. travnja i 04. lipnja 2014. godine, 10. studenog i 08. prosinca 2016. godine, 11. siječnja 2017. godine, 04. prosinca 2023. godine, te 27. studenog 2024. godine, ukupno 700,00 bodova (7X100,00 bodova) i 25,00 bodova za pristup na ročište 12. rujna 2024. godine, za sastav podneska od dana 06. studenog 2016. godine (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) 100,00 bodova, ukupno 925,00 bodova, te 161,92 eura za sastav žalbe protiv presude i rješenja od 07. ožujka 2017. godine, sve sukladno propisima citiranim u točki 27. ovog obrazloženja ili u novcu 2.011,92 eura i još 502,98 eura na ime 25% PDV-a na potonji iznos, kao i 78,97 eura pristojbe za odgovor na tužbu, sveukupno 2.593,87 eura, a za konačni obračun priznat mu je dio troška u visini uspjeha od 80,79% ili 2.095,59 eura.

28.1. Tuženiku nije obistinjen trošak sastava podneska od dana 10. listopada 2024. godine s ocjenom da isti nije bio potrebit za vođenje postupka.

29. Prebijanjem iznosa utvrđenog troška tužiteljice i tuženika, tuženiku je obistinjen parnični trošak u visini od 1.011,47 eura, a plaćanje istog naloženo tužiteljici, zato i riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

29.1. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude do isplate sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), u visini prema članku 29. stavka 2. ZOO-a.

30. Na kraju samo podredno je za navesti da je sud obračun parničnog troška utvrdio s obzirom na sve popisane izdatke stranaka i njihova procesna postupanja tijekom čitavog postupka, tako cijeneći i onaj dio procesnog aktiviteta tužiteljice u svezi sa povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva (o tom dijelu zahtjeva tuženik je podnio poseban popis troška (na listu 98 spisa) predan na ročištu dana 11. siječnja 2017. godine, pa je stoga sukladno odredbi članka stavku 1. članka 158. ZPP-a kojom je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, osim (stavak 2.), iznimno od stavka 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

31. S obzirom da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva podneskom od dana 10. siječnja 2017. godine (listovi 92 do 94 spisa), da se tuženik tom povlačenju nije protivio, ali je popisao trošak (o kojem nije donesena odluka do zaključenja rasprave u ovoj parnici), te da je tuženik isplatu dijela utužene naknade (24.000,00 kuna plus 1.000,00 kuna plus 2.272,44 kuna zatezne kamate) izvan ove parnice izvršio dana 10. prosinca 2013. godine, dakle, više od tri godine prije navedenog procesnog aktiviteta tužiteljice, to se cijeni da isti nije uslijedio „odmah“ nakon postupanja tuženika i stoga je o parničnom trošku riješeno kako je ranije obrazloženo, uvažavajući da je tužiteljičin "neuspjeh" i povlačenje dijela tužbenog zahtjeva.

U Šibeniku, dana 20. siječnja 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv istih izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili primitku pismenog otpravka iste, ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.