UsI-1371/2024-50

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Reljkovićeva 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Frankopanska 1, zastupanog po opunomoćeniku EA, diplomiranom pravniku i zaposleniku (opća punomoć pohranjena u uredu predsjednika ovoga suda pod poslovnim brojem 39 Su-293/2014), radi utvrđenja carinskog duga, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 415-05/13-01/26, URBROJ: 513-04/14-02 od 28. ožujka 2014.

II. Poništava se rješenje Carinske uprave, Carinarnice Split KLASA: UP/I-415- 02/10-01/225, URBROJ: 513-02-5198/002-12-11 od 27. rujna 2012. i predmet vraća na ponovni postupak.

III. Dužno je prvostupanjsko carinsko tijelo u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

IV. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 13.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troškova spora za iznos od 2.603,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 12. svibnja 2014. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-05/13-01/26, URBROJ: 513- 04/14-02 od 28. ožujka 2014. i Carinske uprave, Carinarnice Split KLASA: UP/I-415- 02/10-01/225, URBROJ: 513-02-5198/002-12-11 od 27. rujna 2012. godine zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku s obzirom na to da mu zapisnik prvostupanjskog tijela nije uredno dostavljen. Smatra da je zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela o tomu da je napustio Republiku Hrvatsku i ostavio plovilo u lučici bez odgovarajućeg odobrenja u cijelosti pogrešan te da je nejasno na kojim se činjenicama zasniva. Smatra da su osporena rješenja utemeljena na kontradiktornim činjenicama te se postavlja pitanje kako je moguće da je nadzorom od 22. travnja 2010. utvrđeno da se konkretno plovilo nalazi u Republici Hrvatskoj protivno istaknutim odredbama kada iz navoda KŠR Giričić proizlazi da je isto odvezeno čak tjedan dana ranije odnosno 15. travnja 2010. Smatra da tuženik nije razmotrio žalbene navode, iako iz njih nedvojbeno proizlazi da u konkretnom predmetu nije nastao carinski dug s osnova privremenoga uvoza predmetnog plovila. Tvrdi i da već dugi niz godina živi u [adresa] gdje ima prijavljeno prebivalište, dok u [adresa] dolazi tijekom godine za vrijeme godišnjeg odmora, a kojom prigodom sa sobom poveze i predmetno plovilo koje koristi isključivo za vlastite potrebe te da po odlasku iz Republike Hrvatske, predmetno plovilo poveze sa sobom natrag u Republiku Njemačku. Zaključio je da se plovilo koje je predmet nadzora nalazilo u Republici Hrvatskoj samo za njegova boravka u Republici Hrvatskoj i da u izloženom nije počinio ikakav prekršaj a niti je nastao carinski dug koji mu se stavlja na teret. Istaknuo je da je u konkretnom razdoblju bio u Republici Hrvatskoj te vršio pregovore oko kupnje nekretnine u Zagrebu, a da plovilo nije nigdje ostavljao na suhom vezu, niti je o tomu sklopio ikakav ugovor. Tvrdi da je predmetno plovilo imalo urednu vinjetu za korištenje u hrvatskim teritorijalnim vodama, da je to, tvrdi, razvidno iz činjenice da je 21. svibnja 2010. zaključio kupoprodajni ugovor sa CA iz [adresa]. Istaknuo je i da plovilo nikada nije bilo na vezu u KŠR Giričić, iako tamo on ima vez. Međutim, tvrdi da je u travnju 2010. plovilo bilo u kvaru i čekalo je ovlaštenog servisera, a koji nije imao dozvolu ulaska i rada u Marini Kaštela pa je plovilo ostavljeno u KŠR Giričić gdje je sačekalo njegov dolazak. Nakon što je utvrđen razlog prestanka rada obaju motora, odnosno, nakon što je kvar uklonjen, tvrdi da je s plovilom napustio Republiku Hrvatsku; da je u srpnju 2011. plovilo uvezao u Republiku Hrvatsku i uredno ga registrirao te da je platio sva potrebna javna davanja. Opreza radi prigovorio je i visini procijenjene vrijednosti plovila te obračunu uvoznih davanja. Smatra da je carinsko tijelo bilo dužno utvrditi realnu vrijednost plovila te napraviti realan obračun uvoznog carinskog duga ako uopće postoji. Smatra da u provedenom postupku nije utvrđena realna tržišna vrijednost plovila, niti je obrazložena utvrđena vrijednost i da osporene odluke nisu zakonite u dijelu visine uvoznog carinskog duga. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskoga carinskog rješenja te da ga sud oslobodi plaćanja carinskog duga, a, podredno, poništiti osporene carinske odluke i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Carinarnice Split KLASA: UP/I-415- 02/10-01/225, URBROJ: 513-02-5198/002-12/11 od 27. rujna 2012., a kojim je tužitelju i KŠR Giričić iz Kaštel Gomilice utvrđena solidarna obveza plaćanja iznosa od 102.235,24 kuna s osnova carinskog duga (carina, poseban porez na plovila i porez na dodanu vrijednost) i zateznih kamata u iznosu od 31.861,36 kuna za plovilo marke ZAR 75 Formenti, pod imenom Janine, zastave Njemačke, oznake ZF115D506, dužine 7,42 m, godina proizvodnje 2005., s motorima Suzuki snage 280 kW (broj 371348) i 205,94 kW (broj 424514), tarifne oznake 8903 10 0 CT carinske vrijednost od 246.711,00 kuna.

3. Upravni sud u Splitu je dvaput meritorno riješio upravni spor, tako što je presudom poslovni broj UsIcar-14/2014-7 od 23. studenoga 2015. i onom poslovni broj UsIcar-4/2018-29 od 10. rujna 2018. odbio tužbeni zahtjev te ocijenio zakonitim osporene carinske odluke. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dvaput odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio navedene prvostupanjske presude, prvo presudom poslovni broj Usž-1127/2016-2 od 21. travnja 2016., a potom u ponovnom upravnom sporu i presudom poslovni broj Usž-1137/2019-2 od 11. prosinca 2019. Može se zaključiti da je konkretni upravni spor bio dvaput pravomoćno meritorno riješen.

4. Međutim, nakon pravomoćnosti upravnog spora, po izvanrednom pravnom lijeku, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, prvotno, rješenjem poslovni broj: U-zpz 41/16-9 od 19. prosinca 2017., u postupku po zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1127/16-2 od 21. travnja 2016. i presudu Upravnog suda u Splitu broj UsIcar-14/14-7 od 23. studenog 2015. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje na temelju članka 78. stavka 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., u daljnjem tekstu: ZUS/10) Prvotno su navedene presude ukinute s obrazloženjem da je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđena odredba članka 60. stavka 4. ZUS/10-a, dok je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđen članak 75. stavak 1. ZUS/10-a u vezi s člankom 60. stavkom 4. ZUS/10-a.

4.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je drugi put, rješenjem poslovni broj: U- zpz-15/2020-8 od 16. travnja 2024. u postupku po zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1137/2019-2 od 11. prosinca 2019. i presudu Upravnog suda u Splitu broj UsIcar-4/2018-29 od 10. rujna 2018. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje na temelju odredbe članka 78. stavka 8. ZUS/10- a. Najviši sud je istaknuo: 12. Prema odredbi čl. 207. st. 1. točka a) glasi: Uvozni carinski dug nastaje: a) neispunjavanjem jedne od obveza koja za robu koja podliježe uvoznim carinama proizlazi iz njezinog privremenog smještaja ili carinskog postupka u koji je roba stavljena.“. 13. Ovaj sud se ne može složiti sa stajalištem nižestupanjskih sudova da okolnost da je tužitelju u 2011., odobren uvoz predmetnog plovila bez carine ne utječe odnosno nije pravno relevantna za (ne) postojanje njegove obveze u konkretnom carinskom predmetu. 14. Naime, proizlazi iz spisa predmeta da je isto tijelo odnosno Carinarnica Split 7. srpnja 2011., donijelo rješenje kojim se tužitelja oslobađa plaćanja carine za predmetno plovilo da bi potom to isto tijelo rješenjem od 27. rujna 2012., tužitelju za isto plovilo utvrdilo obvezu plaćanja carine. 14.1. Iz obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude nije vidljivo da li je navedeno rješenje Carinarnice Split kojim je tužitelj oslobođen od plaćanja carine za predmetno plovilo (a koje rješenje je doneseno prije predmetnih rješenja iz ovog postupka), poništeno, ukinuto ili na drugi način mijenjano. 14.2. Pritom je nadležno upravno tijelo u vrijeme donošenja predmetnog rješenja moralo znati da je za isto plovilo već donijelo rješenje kojim je tužitelja oslobodilo plaćanja carine. Stoga nakon pravomoćnosti rješenja o oslobođenju plaćanja carine više nije bilo mjesta bilo kakvom daljnjem postupanju po osnovi naplate carine za isto plovilo. 15. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS-a ukinuti obadvije nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje obzirom da su sudovi propustili dati bilo kakvu pravnu argumentaciju u odnosu na prigovor vođenja dvostrukog postupka protiv tužitelja.

5. Na ročištu od 28. studenoga 2024. opunomoćenik tužitelja istaknuo je da je Vrhovni sud dao jasnu uputu o postupanju u konkretnoj carinskoj stvari te da je jedino ključno utvrditi ono pod točkom 14. na stranici 3. čitane odluke najvišeg suda. Opunomoćenik tuženika predložio je, s obzirom na uputu Vrhovnog suda, da se izvede dokaz čitanjem podataka isprava Carinarnice Split o tomu je li stavljeno izvan snage rješenje od 7. srpnja 2011. kojim je tužitelj oslobođen plaćanja carine za konkretno plovilo.

5.1. Na istom ročištu se opunomoćenik tužitelja usprotivio izvođenju predloženog dokaza s obzirom na to da sud raspolaže spisom carinskog tijela te s obzirom na to da je tuženik imao dostatno vremena da pribavi traženi podatak odnosno ispravu. Smatra da je to protivno pravilima kojima je uređen upravni spor te da će to uzrokovati dodatne troškove za državni proračun.

5.2. Na istom ročištu sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika i dopisom, zamolnicom od 29. studenoga 2024. zatražio od prvostupanjskog carinskog tijela, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda u Splitu dostaviti podatak o tomu je li stavljeno izvan pravne snage rješenje navedenog carinskog ureda KLASA: UP/I-413- 04/11-02/156, URBROJ: 513-02-5198/012-11-2 od 7. srpnja 2011. kojim je tužitelj oslobođen plaćanja carine za konkretno plovilo. Na traženje suda prvostupanjsko carinsko tijelo je odgovorilo dopisom od 8. prosinca 2024. (list 132 spisa) ne dostavljajući tražene podatke, već dostavljajući dijelove preslikanog spisa predmeta KLASA: UP/I-415-02/10-01/225 (koje je već priloženo sudskom spisu).

6. U (ponovnom) dokaznom postupku su čitani: jedinstvena carinska deklaracija, ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. svibnja 2010., dozvola broj [broj dozvole] i spis predmeta KLASA: UP/I-415-02/10-01/225.

6.1. Tužitelj je predložio izvesti i dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka CA, Ć, E, C i T te financijskim vještačenjem na okolnost procjene plovila. Sud je odbio te dokaze, budući da je ocijenio da se presuda može donijeti i bez izvođenja predloženih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir prirodu carinsko-upravne stvari i stanje spisa predmeta carinskog tijela te uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postupanju u konkretnoj upravnoj stvari. Tuženik nije imao kakvih drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

8. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovoga spora je naplata uvoznih carinskih davanja s osnova carine, posebnoga poreza na plovilo, poreza na dodanu vrijednost i kamata za plovilo marke ZAR 75 Formenti, pod imenom M, zastave Njemačke, oznake ZF115D506, dužine 7,42 m, godine proizvodnje 2005., s motorima Suzuki snage 280 kW (broj 371348) i 205,94 kW (broj 424514), tarifne oznake 8903 10 0 CT carinske vrijednost od 246.711,00 kuna, na temelju odredbi članka 207. stavka 1. podstavka a) i članka 217. Carinskog zakona („Narodne novine“, broj: 78/99., 117/99., 73/00., 92/01., 47/03., 140/05., 138/06., 60/08., 45/09., 56/10. i 54/13., u daljnjem tekstu: CZ).

10. Prema odredbi članka 207. stavka 1. podstavka a) CZ-a uvozni carinski dug nastaje neispunjavanjem jedne od obveza koja za robu koja podliježe uvoznim carinama proizlazi iz njezinoga privremenog smještaja ili carinskog postupka u koji je roba stavljena, dok je stavkom 3. toga članka propisano da je dužnik osoba koja bi s obzirom na okolnosti slučaja morala ispuniti propisane obveze koje proizlaze iz privremenog smještaja ili stavljanja robe u odgovarajući carinski postupak ili koja je morala ispuniti uvjete za stavljanje robe u određeni carinski postupak.

10.1. Prema odredbi članka 217. CZ-a ako je više osoba odgovorno za plaćanje carinskoga duga, za plaćanje su odgovorne solidarno.

10.2. Sukladno članku 295. stavku 2. Uredbe za provedbu Carinskog zakona (Narodne novine, broj 161/03., 69/06., 5/07., 70/08., 76/09., 29/11., 10/13. i 54/13.), ako osoba koja je strano prijevozno sredstvo privremeno uvezla u hrvatsko carinsko područje, prije napuštanja carinskog područja iz opravdanih razloga ne izveze odnosno prijevozno sredstvo, obvezna je osobno ili putem punomoćnika osigurati privremeni smještaj odnosnoga prijevoznoga sredstva pod carinskim nadzorom, u prostorima Hrvatskog autokluba ili na drugome mjestu koje odredi ili odobri carinarnica.

11. Iz spisa upravnog tijela proizlazi kako su carinska tijela utvrdila nastanak uvoznog carinskog duga na temelju odredbe članka 207. stavka 1. podstavka a) CZ- a, budući da je tužitelj ostavio predmetno plovilo na smještaj u lučici Giričić, koja nema odobrenje za smještaj i čuvanje plovila. Osim tužitelja, na plaćanje carinskog duga je obvezan solidarno i KŠR Giričić iz Kaštel Gomilice na temelju odredbi članka 217. CZ- a. Osim toga iz spisa predmeta proizlazi da je dopisom od 2. ožujka 2011. tužitelju bio pozvan očitovati se o okolnostima privremenog uvoza predmetnog plovila u carinsko područje Republike Hrvatske, da mu je taj dopis uručen 1. kolovoza 2012. na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište u [adresa] (ona je ista onoj u tužbi) te da su prethodne dostave bile bezuspješne, budući da tužitelj nije zatečen na adresi dostave jer se nalazio u Saveznoj Republici Njemačkoj. Njemu je priloženo i tužiteljevo pisano očitovanje od 7. kolovoza 2012., u kojem je istaknuo da je konkretno plovilo trajno uvezao u Republiku Hrvatsku putem Carinarnice Split te da je ono registrirano kod Lučke kapetanije Split, o čemu je dostavio fotokopiju dozvole za plovidbu brodice izdanu 8. srpnja 2011.

12. S obzirom na navode suprotstavljenih stranaka i s obzirom na sadržaj spisa predmeta carinskog tijela, može se zaključiti da nije sporno: da je 22. travnja 2010. carinskim pregledom utvrđeno da je u lučici Kluba športskog ribolova Giričić u Kaštel Gomilici zatečeno plovilo u vlasništvu tužitelja, iako lučica nema odobrenje carinarnice za smještaj i čuvanje privremeno uvezenih plovila, - da se konkretno plovilo u 2010. nalazilo u postupku privremenog uvoza, - da je tužitelju 5. srpnja 2011. odobren uvoz plovila bez plaćanja carine te da mu je odobrena carinska povlastica pri uvozu predmetnog plovila, - da je tužitelju 1. kolovoza 2012. uručen dopis Carinarnice od 2. ožujka 2011., kojim je tužitelj pozvan očitovati se o okolnostima privremenog uvoza plovila u Republiku Hrvatsku, a što je on i učinio podneskom od 7. kolovoza 2012., a u kojem je istaknuo da je plovilo trajno uvezeno u Republiku Hrvatsku putem Carinarnice Split uz odobrenje uvoza bez plaćanja carine te – da je nakon toga Carinarnica Split rješenjem od 27. rujna 2012. obvezala tužitelja i KŠR Giričić solidarno platiti iznos 102.235,24 kuna s osnova carinskog duga za konkretno plovilo.

12.1. Čitanom spisu predmeta carinskog tijela je priložena i prijava o počinjenom prekršaju, koju je sastavila Carinska ispostava Split, nakon što je 22. travnja 2010. obavljen pregled lučice Kluba športskog ribolova Giričić u Kaštel Gomilici, kojom su prilikom bila zatečena tri strana plovila, među kojima i ono u vlasništvu tužitelja, iako navedena lučica nema odobrenje carinarnice za smještaj i čuvanje privremeno uvezenih plovila, dok je iz pisanog očitovanja KŠR Giričić od 1. listopada 2010. razvidno da je konkretno plovilo bilo na vezu u lučici od lipnja 2009. te na suhom vezu od 21. kolovoza 2009. do 15. travnja 2010., kada je ono odvezeno. Iz očitovanja od 28. lipnja 2012. proizlazi da je predmetno plovilo njegov vlasnik, tužitelj ostavio na suhom vezu bez znanja i odobrenja uprave kluba koja je više puta tražila od njega da ga izmjesti.

12.2. Nije sporno ni da je tužitelj izrijekom potvrdio činjenicu da se konkretno plovilo u određenom razdoblju nalazilo na suhom vezu u lučici kod KŠR Giričić, a koja nije imala potrebno odobrenje carinarnice za čuvanje privremeno uvezenih plovila te da se ono tamo nalazilo dok je on bio izvan Republike Hrvatske.

13. U izloženom, a osobito uzimajući u obzir pravna stajališta i ocjene Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj U-zpz-15/2020-8 od 16. travnja 2024., sud ocjenjuje da u carinsko-upravnom postupku činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno te da na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno nisu pravilno primijenjene norme materijalnog prava, kada je tužitelj, kao solidarni dužnik, obvezan platiti carinski dug na temelju odredbe članka 207. stavka 1. i članka 217. CZ-a. Sud ocjenjuje da su osporene odluke nerazumljive i proturječne sadržaju izvedenih dokaza i da one i ne sadrže sve razloge rješavanje upravne stvari. Time su u konkretnom predmetu povrijeđene odredbe članka 5., 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

13.1. Naime, sud smatra da okolnost da je tužitelju rješenjem od 7. srpnja 2011. odobren uvoz predmetnog plovila bez carine utječe i da je ona bitna za ocjenu (ne)postojanja njegove obveze plaćanja carinskog duga. Sud ocjenjuje da iz obrazloženja pobijanih odluka i čitanog spisa predmeta ali i sudu raspoložive dokumentacije (koja je naknadno dostavljena u prosincu 2024.) nije razvidno je li navedeno rješenje Carinarnice Split kojim je tužitelj oslobođen od plaćanja carine za konkretno plovilo (a koje je donijeto prije osporenih rješenja) poništeno, ukinuto ili na drugi način mijenjano. To nije razvidno ni iz isprava koje je carinsko tijelo, na traženje suda, dostavilo uz dopis od 9. prosinca 2024. O toj ključnoj činjenici, po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovisi i opstojnost carinske obveze ali i pravilna primjena materijalnog propisa u konkretnoj upravnoj stvari.

14. S obzirom na iznesena pravna stajališta i ocjene te prirodu i opseg utvrđenih nezakonitosti kojima su zahvaćena osporena rješenja vezano za (ne)postojanje carinske obveze, pokazalo se nepotrebnim ocijeniti (ne)osnovanost tužiteljevih prigovora glede visine carinske vrijednosti konkretnog plovila te visinu carinskog duga.

15. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporena rješenja te predmet vratiti na ponovni postupak te obvezati prvostupanjsko carinsko tijelo da je u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s izraženi pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I., II. i III. izreke.

15.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko carinskog tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)postojanju carinskog duga pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a. Carinsko tijelo će, pri razmatranju (ne)postojanja tužiteljeve obveze plaćanja carinskog duga uzeti u obzir i pravna stajališta i ocjene koje je Europski sud za ljudska prava iznio u presudi Biagini protiv Hrvatske od 11. lipnja 2024. (zahtjev broj 25308/18). Europski sud je u toj odluci istaknuo da je nametanje obveze podnositelju plaćanja carinskog duga svakako predstavljalo miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje njegova vlasništva nakon čega je Europski sud pristupio analizi je li ono: (i) bilo zakonito, (ii) težilo legitimnom cilju te (iii) bilo razmjerno. Suprotno tvrdnji podnositelja, Europski sud je utvrdio da su primijenjene odredbe Konvencije o privremenom uvozu, Carinskog zakona i povezanih podzakonskih akata u njegovom predmetu bile jasne i predvidljive. Miješanje o koje je riječ stoga je bilo propisano zakonom i težilo osiguranju legitimnog cilja naplate poreza. No, Je li miješanje bilo „nužno u demokratskom društvu“, odnosno razmjerno cilju koji se težilo ostvariti? Preostalo je stoga jedino utvrditi je li miješanje bilo razmjerno, konkretnije – je li u danim okolnostima, primjenom zakona podnositelju nametnut nerazuman teret kojim je bitno narušeno njegovo imovinsko stanje (N.K.M. protiv Mađarske, br. 66529/11, stavak 42., 14. svibnja 2013.). U tom smislu Europski sud je utvrdio da: - je podnositelju zahtjeva naloženo platiti značajan iznos carinskog duga kao da je predmetna jahta uvezena, unatoč činjenici da ju podnositelj nije uvezao u Hrvatsku; - nema dokaza da je podnositelj jahtu upotrebljavao u komercijalne svrhe ili za vlastite potrebe ili da je na neki drugi način pokušao zloupotrijebiti postupak privremenog uvoza; nisu postojale prepreke da nacionalna tijela carinski dug izravno naplate od vlasnika ili od novčanog iznosa dobivenog njezinom prodajom. Umjesto toga, jahta je ubrzo nakon zapljene vraćena vlasniku, koji ju je vratio u Italiju; - hrvatska tijela nisu uzela u obzir imovinsko stanje podnositelja zahtjeva koji je imao skromna primanja i nije bio u stanju podmiriti znatan iznos carinskog duga, već su ograničila opseg svoje analize u predmetu podnositelja na zakonitost njegova postupanja .

16. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) te primjenjivim pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. („Narodne novine“, broj: 49/19).

16.1. S obzirom na to da se, pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova, vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe 500 bodova, za sastavljanje četiri obrazložena podneska (žalbe od 5. siječnja 2016. i one od 15. listopada 2018. te dva prijedloga za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude od 28. lipnja 2016. i od 23. lipnja 2020., s kojim pravnim lijekovima je u konačnici uspio ) po 625 bodova, odnosno ukupno s te osnove 2.500 bodova te zastupanje na pet ročišta za raspravu na kojima se meritorno raspravljano i/ili procesno odlučivalo (13. studenoga 2015., 27. lipnja 2018., 31. kolovoza 2018., 28. studenoga 2024. i 19. prosinca 2024. ) po 500 bodova, odnosno ukupno 2.500 bodova. Tako je sveukupno priznato 5.500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 11.000,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a od 25% (2.750,00 eura) iznosi ukupno priznato 13.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate prema stopi i u skladu s odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). To je obvezan platiti tuženik koji nije uspio u sporu i koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem.

16.2. U preostalom dijelu odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova spora za iznos od 2.603,72 eura. Naime, nije mu priznat kao opravdan trošak sudskih pristojbi, budući da nije u obvezi njihova plaćanja prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23., u daljnjem tekstu: ZSP) i budući da mu s te osnove neće nastati ikakav trošak. Vezano za nastali trošak plaćanja sudskih pristojbi, koji je tužitelj platio na temelju pravne osnove (rješenja o pristojbi poslovni broj UsIcar-4/2018-35 od 24. travnja 2020. – list 97 i 98 spisa), valja skrenuti pozornost tužitelju da pravo na vraćanje pristojbe ima osoba koja je platila pristojbu koju uopće nije morala platiti, s time da se zahtjev za vraćanje pristojbe podnosi prvostupanjskom sudu i da o tom zahtjevu odlučuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa u skladu i kako je to propisano odredbama članka 32. do 35. ZSP-a. Nije osnovan ni popisani trošak za sastavljanje podneska od 19. rujna 2024., budući da je njime, u biti, samo ponovio ranije iznesene činjenične navode i budući da nije riječ o izdatku koji je bio nužan za rješavanje spora.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 20. siječnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II. i III. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbi članka 127. ZUS-a.

Protiv točke IV. izreke presude je dopuštena žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona u tom dijelu odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Vinku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Reljkovićeva 6, A/III,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta KLASA: UP/I-

415-02/10-01/225,

- u spis.