REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-911/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja BD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Tatjana Starčević, odvjetnica u Rijeci, Riva Boduli 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141- 02/23-01/03093241926, URBROJ: 341-99-05/3-23-5483 od 23. travnja 2024., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-141-02/22-01/03093241926, URBROJ: 341-14-05/3-22- 26359 od 16. listopada 2023. te priznavanja tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti, opća nesposobnost za rad, kao posljedica 100 % bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 23. studenog 2022., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška ovog upravnog spora.

podredno,

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141- 02/23-01/03093241926, URBROJ: 341-99-05/3-23-5483 od 23. travnja 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/23-01/03093241926, URBROJ: 341-99-05/3-23-5483 od 23. travnja 2024., odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-141-02/22-01/03093241926, URBROJ: 341-14-05/3-22- 26359 od 16. listopada 2023., kojim tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, priznato i dalje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti pravo na invalidsku mirovinu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 23. travnja 2024., tužitelj je podnio tužbu, koja je zaprimljena kod ovog Suda 16. lipnja 2024. zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je tuženik počinio povredu odredbe iz članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), jer u osporavanom rješenju nisu obrazložene odlučne činjenice bitne za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja, a niti su iste obrazložene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osobe s invaliditetom, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 13. prosinca 2023., odnosno u nalazu i mišljenju o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog pregleda Područnog ureda u Rijeci od 9. listopada 2023., a niti u ocjeni Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 27. rujna 2023., zbog čega isti nisu mogli poslužiti tuženiku kao temelj za donošenje zakonitog rješenja. Istaknuo je, da je ostalo nerazjašnjeno pitanje je li došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja po osnovi bolesti koje su posljedica njegova sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a time i povećanja omjera s kojim bolest nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utječe na radnu sposobnost tužitelja. Tužitelj je naveo da mu nije dostavljen nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka od 9. listopada 2023., niti ocjena Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 27. rujna 2023., čime je prvostupanjsko tijelo onemogućilo tužitelja da se izjasni o činjenicama vezanim za procjenu njegove radne sposobnosti, sukladno odredbama članka 30. ZUP-a. Na taj način da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja, načelo poštivanja postupovnih prava u dobroj vjeri, bez obrazlaganja odluke u smislu odredbe članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/92, 14/02, 13/03,9/05, 1/06 i 2/10). Nastavno, tužitelj je istaknuo da je povrijeđena odredba članka 7. i članka 52. stavak 2. ZUP-a, kao i da su predmetni nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba s invaliditetom oba stupnja Zavoda od 9. listopada 2023. i 13. prosinca 2023. manjkavi i izrađeni protivno medicinskoj dokumentaciji tužitelja, što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je tuženik odnosno tijelo medicinskog vještačenja propustilo utvrditi da je kod tužitelja nastupila opća nesposobnost za rad, kao 100 % posljedica bolesti, nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te njezinih uzročnih posljedica, uz pojašnjenje da tužitelj boluje od teškog i kronificiranog oblika psihičke bolesti PTSP-a, kao i da je po toj osnovi nastupilo daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja sa komorbiditetom predmetne bolesti, koja je uzročno posljedično morala dovesti do promjene uzroka invalidnosti u korist predmetne bolesti. Iz medicinske dokumentacije tužitelja da je razvidno, da se nakon pojave i dijagnoze psihičke bolesti PTSP-a pogoršalo tužiteljevo psihičko stanje i pojavile su se i druge psihičke bolesti kao njezini sekundarni oblici i to trajne promjene ličnosti, depresija, psihosomatski poremećaji, koje bolesti su nesporno u uzročno posljedičnoj vezi sa glavnom psihičkom bolesti PTSP-a. Stoga je tužitelj na navedene okolnosti iz tužbe, predložio svoje saslušanje, uvid u medicinsku dokumentaciju te provođenje odgovarajućeg medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 23. travnja 2024. te tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti kao posljedica 100 % bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, prizna počevši od 23. studenog 2022. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u svoti od …. mjesečno, podredno da se poništi osporavano rješenje tuženika od 23. travnja 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 8. srpnja 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje se temelji na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 13. prosinca 2023. iz kojeg proizlazi da ne postoje elementi za promjenu utvrđene ocjene Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka od 9. listopada 2023., odnosno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 60 % bolešću koja je neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i tek 40 % bolešću izvan tih okolnosti, odnosno da nema osnove za promjenu uzroka invalidnosti u odnosu na zadnju ocjenu. Istaknuo je, da se nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu temelji na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja je bila dostavljena u tijeku upravnog postupka, a medicinski nalazi koji nisu bili dostavljeni tuženiku, da ne mogu biti od utjecaja na ocjenu zakonitosti i pravilnosti osporavanog rješenja te da je postupak u cijelosti proveden u skladu sa odredbama članka 123. do 130. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta ZOMO) i u skladu sa odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj 67/17, 56/18 i 16/22) te na temelju medicinske dokumentacije tužitelja dostavljene uz tužbu. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 5. rujna 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u upravnom sporu te je tužitelju naloženo da u roku od 30 dana na račun Suda uplati predujam u iznosu od 500,00 eura s osnova provođenja medicinskog vještačenja, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer su odlučne činjenice bitne za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika medicinske prirode te se ne bi mogle utvrditi saslušanjem stranaka. Stoga je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 10. listopada 2024.

5. Kako je tužitelj 10. rujna 2024. postupio po gore navedenom raspravnom rješenju Suda te uplatio predujam za izvođenje dokaznog prijedloga medicinskim vještačenjem, to je izvanraspravnim rješenjem Suda odgođeno ročište zakazano za 10. listopada 2024. te je određeno medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Elizabeti Dadić Hero, sa zadaćom da utvrdi je li kod tužitelja došlo do promjene uzroka trajnog gubitka radne sposobnosti (opće nesposobnosti za rad) koji je utvrđen u sljedećem omjeru 60 % bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 40 % bolest koja nije u vezi s člankom 2. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji ("Narodne novine" broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23 u nastavku teksta ZHBDR), odnosno je li došlo do povećanja udjela invaliditeta koji je povezan s ratnim PTSP-om u razdoblju nakon donošenja nalaza i mišljenja Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje od 5. prosinca 2016., odnosno u razdoblju nakon donošenja nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci od 30. travnja 2015.

6. U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 16. listopada 2024. stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. Elizabeta Dadić Hero dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije, navela je, da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 2. listopada 1991. do 29. veljače 1992., od 20. srpnja 1993. do 23. ožujka 1994., od 18. svibnja 1994. do 30. lipnja 1996., ukupno 38 mjeseci i 15 dana, da je u mirovini od 2002., odnosno da je umirovljen sa 38 godina i da ima priznat status HRVI 30% trajno po točki 238.b. Kod tužitelja da je dijagnosticirana klinička slika PTSP-a, dok je iz priležećih specijalističkih nalaza razvidno, da je tužitelj redovit u kontrolnim psihijatrijskim pregledima u kojima je navodio svoje smetnje te unatoč navedenom, psihijatar je sam korigirao povremeno dozu lijeka, ali iste tijekom liječenja od 2018. do 2024. nije mijenjao te u tužiteljevoj prepisanoj terapiji je antidepresiv(venlafaksin XL), stabilizator raspoloženja (karbamazepin CR), anksiolitik/hipnotik (diazepam) i hipnotik flurazepam te takav postupak ordinirajućeg psihijatra govori u prilog tome, da su smetnje tužitelja takvog intenziteta da nisu zahtijevale značajniju korekciju propisanih lijekova, odnosno da nije došlo do značajnijeg pogoršanja, odnosno da su kojim slučajem pritužbe tužitelja bile popraćene kliničkom slikom, zasigurno bi bilo nužno mijenjati lijekove i medikaciju, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Također, vještakinja iz spisa ne nalazi da bi tužitelj bio hospitaliziran radi pogoršanja psihičkog stanja. Istaknula je, da je dijagnoza F62.0, trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja zamijenjena dijagnozom F62.9 trajne promjene ličnosti nespecificirana, odnosno ista se nužno ne povezuje s katastrofalnim događajima, dok su pritužbe na koje se tužitelj poziva tijekom liječenja loši i košmarni san, pogoršanje simptoma tijekom obljetnica, sklonosti izolaciji ili niski prag frustracije. Iz svega navedenog da je razvidno, da se tužitelj liječi radi anksioznog poremećaja PTSP 43.1 te funkcionira u svakodnevici u granicama svojih mogućnosti, upražnjava hobije (odlazak u šumu, gljivarstvo, obrada vrta i izrada nakita), te je vještakinja mišljenja da nije došlo do pogoršanja psihičkog stanja odnosno njegovog duševnog poremećaja nakon 5. prosinca 2016. i kod tužitelja je stoga pravilno utvrđen omjer potpunog gubitka radne sposobnosti, opće nesposobnosti za rad uzrokovane 60% bolešću nastaloj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dakle u svezi s člankom 30. ZHBDR-a, a dijelom 40% bolešću nastalih izvan tih okolnosti pa da je stoga Vijeće viših vještaka, Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu, u nalazu i mišljenju od 13. prosinca 2023. pravilno utvrdilo navedeni omjer, jer nije došlo do promjene tako utvrđenog omjera trajnog gubitka radne sposobnosti, odnosno kod tužitelja nije došlo do povećanja udjela invaliditeta opće nesposobnosti za rad, koji je povezan sa ratnim PTSP.

7. U podnesku zaprimljenom kod ovog Suda 6. studenoga 2024. tužitelj je, očitujući se nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje u bitnome naveo kako u cijelosti ustraje kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te navoda iznesenih u tijeku upravnog spora. Osporava nalaz i mišljenje u cijelosti kao neosnovan i netočan te navodi da je isti u suprotnosti s priležećom medicinskom dokumentacijom tužitelja, budući se vještakinja suglasila s ranijom procjenom vještaka tuženika da nije došlo do značajnog pogoršanja psihičkog stanja tužitelja. Tužitelj navodi da nalaz i mišljenje vještaka nije obrazložen s medicinskog stajališta. U očitovanju tužitelj je zatražio da se vještakinja očituje da li je prilikom izrade nalaza i mišljenja, uzela u obzir tužiteljevu individualnu predispoziciju za razvoj bolesti PTSP, da li je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir intenzitet i kontinuitet, odnosno činjenicu dugotrajnosti njegova izlaganja stresugenom događaju, događajima za razvoj bolesti PTSP-a, sve imajući u vidu da tužitelj boluje od teške psihičke bolesti u kontinuitetu od njezinih početaka 1993. pa sve do danas, ambulantno i bolnički i njegovo zdravstveno stanje da i nadalje iziskuje adekvatnu kontrolu od strane ovlaštenih liječnika, kao i daljnje kontinuirano liječenje, a iz medicinske dokumentacije tužitelja da je razvidno kontinuirano pogoršanje njegova zdravstvenog stanja uzrokovanog jedino i isključivo posljedicama psihičke bolesti PTSP-a, u svezi s ostalim dijagnosticiranim psihičkim bolestima kao komorbiditetima predmetne bolesti. Nastavno, tužitelj je ukazao da je vještakinja dala svoj nalaz i mišljenje na temelju jednog kratkog susreta s njim u trajanju od 45 minuta, dok da je iz predmetnog nalaza i mišljenja razvidno, da vještakinja svoje mišljenje dala bez da je obavila sveobuhvatno testiranje kroz psihijatrijsku procjenu učinjenu sukladno MKB 10 kriterijem za PTSP, iz kojeg razloga je tužitelj pozvao vještakinju da se o tome očituje, kao i o činjenici da za potrebe vještačenja nije učinila niti klinički test dijagnostičke procjene pomoću upitnika Mini intenational neuropsychiatric interview. Stoga tužitelj nije suglasan s mišljenjem vještakinje da ne postoje elementi koji bi doveli do pogoršanja psihičkog stanja tužitelja i da navedeni nalaz i mišljenje vještaka nije sačinjen potpuno niti sukladno pravilima struke, a sve imajući u vidu da vještaci pravilno ne cijene činjenicu da se uz psihičku bolest PTSP-a kod tužitelja pojavile i ostale psihičke bolesti kao npr. F 62.0 i F62.8, depresija, psihosomatski poremećaj koje bolesti su nesporno uzročno-posljedično u svezi s glavnom psihičkom bolesti PTSP-a, kao njezini sekundarni oblici, te isto također proizlazi iz sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

8. U dopisu zaprimljenim kod ovog Suda 17. studenog 2024. stalna sudska vještakinja očitujući se na podnesak tužitelja od 6. studenoga 2024. u bitnome je navela, da je prilikom izrade uzela u obzir individualnu predispoziciju zdravstvenog stanja tužitelja, a od zadnjeg vještačenja ista se nije promijenila. Nastavno, pojasnila je, da bi nastao PTSP da je potreban stresogeni faktor i nije uvijek presudno kolikog je intenziteta, jer postoji slučaj kraćeg boravka 1 do 2 dana u logoru pa se navedeno procjenjuje kao izrazito stresogeni faktor, a spominjanje komorbiditeta nespretno je stavljen u podnesak, jer nije medicinsko opravdano pisati dijagnoze iz iste skupine, u konkretnom slučaju F62.0 i 62.8, jer po važećoj MKB 10. klasifikaciji, F62.8 označava Ostale trajne promjene ličnosti, dok F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja te se dijagnostičar mora odlučiti za jednu ili drugu dijagnozu, a što je po pravilima struke. Vještakinja je navela da ne nalazi postavljanje novih psihičkih bolesti, jer tužitelj ni nema psihijatrijsku bolest, nego kao što je sadržano u samoj dijagnostici ima poremećaj PTSP-a, a postoji velika razlika između poremećaja i bolesti te nema novih psihijatrijskih poremećaja, nego se spominju poremećaji iz istih psihijatrijskih skupina, a što je vidljivo iz postavljenih dijagnoza.

9. U podnescima zaprimljenim kod ovog Suda 28. studenoga 2024. i 30. prosinca 2024. tužitelj je u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe, navoda iznesenih u tijeku upravnog spora i tužbenog zahtjeva ustrajući pri primjedbama iznesenim u podnesku od 6. studenoga 2024.

10. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 16. siječnja 2025. u prisutnosti stranaka i stalne sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić Hero dr. med., stranke su u cijelosti ostale kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a tužitelj kod iznesenih primjedbi, nakon čega je izveden dokaz saslušanjem vještakinje radi pojašnjenja nalaza i mišljenja i otklanjanja svih primjedbi koje je tužitelj iznio u svezi istog. Na istom ročištu za raspravu vještakinja je ostala kod datog nalaza i mišljenja pa je izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

11. Na upit Suda i opunomoćenice tužitelja na gore navedenom ročištu vještakinja je pojasnila, da je točno od strane tuženika utvrđen omjer nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja od 60% u svezi čl. 30. ZHBDR-a i 40% bolest nastala izvan tih okolnosti, a do tog zaključka da je došla nakon uvida u cjelokupni spis predmeta upravnog spora i upravnog postupka te osobnog pregleda tužitelja, utvrdivši da njegovo zdravstveno stanje od 2016. nije značajno pogoršano, a u prilog tome da govori činjenica da se nisu mijenjali lijekovi koje je ovdje tužitelj koristio, (niti vrsta niti doza lijekova). Istaknula je, da je tužitelj bio u programu dnevne bolnice ali nije bio hospitaliziran, jer kod istog nije došlo do značajnog pogoršanja psihičkog stanja, obzirom da bi u protivnom bila nužna hospitalizacija. Tužitelj da boluje od PTSP-a, ali ne može točno reći od kada, jer nije imala zdravstveni karton tužitelja prilikom izrade nalaza i mišljenja koji da ionako ne bi doveo do drukčijeg nalaza vještaka, budući bi se iz zdravstvenog kartona jedino moglo utvrditi da li je tužitelj redovito uzimao lijekove ili nije. Nastavno, vještak pojašnjava da se tužitelj žali da mu nije dobro, ali iz nalaza specijalista proizlazi da njegov specijalist psihijatar ne mijenja niti lijekove niti dozu, a što drugim riječima znači da isti liječnik ne procjenjuje da mu je došlo do pogoršanja psihičkog stanja, jer bi u protivnom primijenio vrstu lijeka i dozu lijeka. Također, napominje da od 2019. točnije 19. studenog 2019. tužitelj nema više dijagnozu F62.0 trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja, nego specijalist psihijatar postavlja dijagnozu F62.9 trajne promjene ličnosti nespecificirane, što znači da se navedena dijagnoza, a kako je to vještak obrazložio u očitovanju od 17. studenog 2024. može postaviti i kod nekih drugih smetnji, kao što su prometne, poplave, požari i neka druga stanja. Nastavno, vještak je istaknuo da izrijekom otklanja mogućnost da je učinjena liječnička greška prilikom liječenja tužitelja od strane njegove liječnice specijalistice, jer naglašava PTSP nije bolest nego je samo anksiozni poremećaj, kao što mu i ime samo kaže, a jedan dio ljudi koji ima PTSP procjenjuje se radno sposobnim i funkcioniraju te po mišljenju vještaka do liječničke greške prilikom liječenja tužitelja nije došlo, a niti liječnik specijalist profesorica SD smatra da je kod tužitelja došlo do pogoršanja njegova zdravstvena stanja nakon 2016, što je razvidno iz njezinih nalaza, odnosno medicinske dokumentacije tužitelja. Naposljetku, vještak je pojasnio da nije podvrgnuo tužitelja testiranju prije donošenja nalaza i mišljenja, jer psihijatri ne primjenjuju testove, već to rade psiholozi i za to su verificirani tj. imaju certifikate, niti je imala potrebu zatražiti od psihologa provođenje testova s obzirom na dugotrajnost liječenja samoga tužitelja, što je razvidno iz opsežne medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spora.

12. Vezano za nalaz specijaliste od 27. prosinca 2024. kojeg je opunomoćenica tužitelja dostavila u spis predmeta upravnog spora uz podnesak od 30. prosinca 2024., a koji je vještaku predočen od strane opunomoćenice tužitelja na ročištu održanom 16. siječnja 2025. vještak je naveo, da je isti nalaz sačinjen nakon dostavljenog nalaza i mišljenja od 16. listopada 2024. i nakon dopunskog očitovanja vještaka od 17. studenog 2024. na primjedbe tužitelja, gdje vještak ukazuje da se tužitelju godinama nije mijenjala medikacija. Stoga nalaz specijaliste procjenjuje kao rentno, iako je iz istog razvidno da specijalist psihijatar ostavlja istu dozu antidepresive i istu dozu stabilizatora raspoloženja, što bi bili osnovni ili bazni lijekovi, a tužitelju je dodan jedan lijek Alprazolam inače po nazivlju Helex, Xanax, Misar što mogu propisivati liječnici obiteljske medicine, ne nužno psihijatri. Isti se daje protiv tjeskobe i napetosti te je i vrlo često prepisivan u općoj populaciji, zatim Fulrazepam koji je imao tužitelj za spavanje, a koji mu je prepisivan po uvidu u medicinsku dokumentaciju od 3. rujna 2019. pa sve do 23. prosinca 2024. kada je samo zamijenjen sa drugim hipnotikom Zolpikon 7,5 mg koji se obično po potrebi ne uzima više od 2 mjeseca, jer stvara neučinkovitost kasnije. Dakle, dva osnova lijeka, antidepresivi i stabilizator raspoloženja nisu mijenjani niti njihove doze.

13. Nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 29. siječnja 2010. tužitelju, hrvatskom branitelju i dragovoljcu iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastala opća nesposobnost za rad, dijelom uzrokovana 40 % bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, djelom 60 % bolešću nastaloj izvan tih okolnosti, priznato počevši od 5. studenoga 2008. pravo na invalidsku mirovinu prema odredbama ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13 i 92/14, u nastavku teksta ZOPHBDR), a rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. prosinca 2021. koje je doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike poslovni broj: Usž- 1699/18-5 od 17. studenog 2020., tužitelju je počevši od 30. travnja 2015. određena invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (opće nesposobnosti za rad) uzrokovanom 60 % bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 40 % bolešću nastaloj izvan navedenih okolnosti.

14. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut na zahtjev tužitelja, podnesen prvostupanjskom tijelu 23. studenog 2022., zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, da je postupajući po zahtjevu tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka od 9. listopada 2023., uvidom u kojeg je utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji opća nesposobnost za rad tj. potpuni gubitak radne sposobnosti, ali se zbog pogoršanja psihičkog stanja kao posljedice ratnih događanja mijenja ranije utvrđeni omjer uzroka invalidnosti (60%-40%), koji sada iznosi 70 % bolest u svezi ZOHBDR-a, (PTSP trajne promjene ličnosti) i 30 % bolest (bolni cervikalni vertebrogeni sindrom, oštećenja ramena, stanje po dekompresiji n. medianusa desno i oslabljeni sluh), zbog čega se ponovno šalje na reviziju Povjerenstvu za reviziju ocjena radne sposobnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (u nastavku teksta Povjerenstvo), koje Povjerenstvo nije suglasno s omjerom uzroka kod potpunog gubitka radne sposobnosti te prema nalazu i mišljenju Povjerenstva od 27. rujna 2023., uzrok je 60% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u svezi s člankom 30 ZOHBDR-a i 40% bolest koja nije predmet ocijene sukladno odredbama članka 30. ZOHBDR-a, nakon čega Vijeće vještaka Zavoda, Područnog ureda Rijeka korigira nalaz i mišljenje u skladu s nalazom i mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 27. rujna 2023., pa je tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine prvostupanjskim rješenjem od 16. listopada 2023. priznata i dalje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti pravo na invalidsku mirovinu.

15. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 16. listopada 2023. tužitelj izjavio tuženiku žalbu 3. studenog 2023., o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 23. travnja 2024. na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 13. prosinca 2023., prema kojem je isto tijelo vještačenja suglasno s nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu od 13. prosinca 2023., uz pojašnjenje da je iz svih procedura psihijatrijskih intervencija razvidno, da je i simptomatologija PTSP takva, da povremeno dolazi do psihičke dekompenzacije po tipu depresije, koja nije povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, već je odraz specifičnosti osnovne strukture osobnosti.

16. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

17. U ovom upravnom sporu bilo je potrebno utvrditi je li kod tužitelja nastala osnova za promjenom utvrđenog omjera uzroka invaliditeta opće nesposobnosti za rad, s osnova bolesti PTSP-a u razdoblju nakon donošenja nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu od 5. prosinca 2016., odnosno je li pravilno utvrđen omjer gubitka radne sposobnosti, opće nesposobnosti za rad, koji je utvrđen u omjeru 60% bolest nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u vezi s člankom 30. ZOHBDR-a i 40% bolest koja nije u vezi s člankom 30. ZOHBDR-a.

18. S tim u svezi ukazuje se tužitelju da predmet ocjene gubitka radne sposobnosti HRVI iz Domovinskog rata mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno posljedično povezane sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, a na temelju kojih je ostvaren status HRVI iz Domovinskog rata, a dan eventualnog priznanja prava treba utvrditi u skladu sa odredbom članka 59. stavak 3. ZOMO/2013, imajući u vidu odredbu članka 59. stavak 3. ZOMO-a te činjenicu da je predmetni upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut povodom zahtjeva izabranog doktora tužitelja od 23. studenog 2022.

19. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjene povrede odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno kada je osporavanim rješenjem tuženika od 23. travnja 2024. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 16. listopada 2023., jer je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno, da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

20. Naime, tužitelj je na okolnosti navedene u tužbi predložio u ovom upravnom sporu izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku psihijatru koje je i provedeno po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić Hero, dr. med., koja je u nalazu i mišljenju od 16. listopada 2024. dodatno obrazloženom u podnesku od 17. studenog 2024. te usmeno obrazloženim na ročištu održanom 16. siječnja 2025. u bitnome navela, da je kod tužitelja pravilno utvrđen omjer potpunog gubitka radne sposobnosti, opće nesposobnosti za rad uzrokovane 60% bolešću nastaloj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dakle u svezi s člankom 30. ZHBDR-a i djelom 40% bolešću nastaloj izvan tih okolnosti, jer nije došlo do promjene utvrđenog omjera trajnog gubitka radne sposobnosti, odnosno kod tužitelja nije došlo do povećanja udjela invaliditeta opće nesposobnosti za rad koji je povezan s ratnim PTSP, jer nije došlo do pogoršanja njegova zdravstvenog stanja nakon 2016. što je razvidno iz činjenice da se doze i vrste lijekova tijekom liječenja nisu mijenjale, niti postoji podatak da bi tužitelj bio hospitaliziran u razdoblju od 2016. do 2023., a pritužbe o kojima tužitelj govori tijekom liječenja su prisutne u smislu lošeg i košmarnog sna i pogoršanja simptoma tijekom obljetnica, sklonosti izolaciji i niži prag frustracije. Kod tužitelja da nema psihičkih bolesti, jer tužitelj nema psihijatrijsku bolest, nego ima PTSP, posttraumatski stresni poremećaj i nema novih psihijatrijskih poremećaja, već se spominju poremećaji iz istih psihijatrijskih skupina, a što je vidljivo iz postavljenih dijagnoza navedenih u medicinskoj dokumentaciji tužitelja.

21. Navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka obrazložen je i potpun, sastavljen u skladu s pravilima struke, te je u istom odgovoreno na postavljeni zadatak od strane Suda i primjedbe tužitelja iznesene u podnescima, zbog čega ovaj Sud nije imao razloga sumnjati u istog, a dodatno je i pojašnjen u dopisu vještaka zaprimljenim kod ovog Suda 17. studenoga 2024. (na kojem se vještakinja dodatno očitovala na pisane primjedbe tužitelja navedene u podnesku od 6. studenoga 2024.), kao i na ročištu za raspravu održanom 16. siječnja 2025. na kojem je odgovoreno na primjedbe i pitanja opunomoćenice tužitelja i Suda pa nije bilo potrebe za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem, a kako je to predložila opunomoćenica tužitelja na posljednje održanom ročištu, slijedom čega je izvođenje navedenog dokaznog prijedloga odbijeno raspravnim rješenjem Suda od 16. siječnja 2025.

22. Stoga je po mišljenju ovog Suda, navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje mogao poslužiti ovome Sudu za donošenje zakonite presude u ovom upravnom sporu.

23. Obzirom da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice medicinske prirode utvrđene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu od 13. prosinca 2023., a navedeni nalaz i mišljenje je sačinjen u skladu sa odredbama članka 29. stavak 3., 4. i 5. Uredbe, te je potvrđen i od strane sudskog vještaka u ovom upravnom sporu, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. siječnja 2025.

S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Tatjani Starčević, odvjetnici u Rijeci, Riva Boduli 1

- tuženom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3