REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-17181/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Silvija Žužić, odvjetnica iz Krka, Vrh, Salatići 44a, protiv tuženika BK MONTAŽA d.o.o., Zagreb, Medarska 69, OIB: 80580557122, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja CPŠ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika ŠP, odvjetničkog vježbenika, te presude javno objavljene dana 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 26. listopada 2021. godine nije dopuštena.

II/ Utvrđuje se da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 29. rujna 2021. godine na snazi.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa naknadom troška u daljnjem zatraženom iznosu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlenik tuženika od 21. travnja 2015., a od 15. svibnja 2019. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim je određeno kako će tužitelj obavljati poslove na radnom mjestu poslovođe na gradilištu.

Dana 7. listopada 2021. tužitelj je poštom zaprimio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga od 29. rujna 2021. Istom je određeno da bi tužitelju radni odnos imao prestati istekom otkaznog roka od 2 (dva) mjeseca od dana dostave odluke o redovnom otkazu, kao i da bi tužitelj imao pravo na otpremninu u iznosu jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tuženika.

Dakle, tužitelju je radni odnos temeljem cit. odluke o redovnom otkazu imao prestati 7. prosinca 2021.

Međutim, 5. studenog 2021. na adresu tužitelja zaprimljena je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. listopada 2021.

Protiv navedene odluke tužitelj je u zakonskom roku, putem punomoćnika, uložio zahtjev za zaštitu prava, a na koji zahtjev se tuženik oglušio i nije u za to predviđenom roku dostavio svoj odgovor. U odnosu na razloge za izvanredni otkaz ugovora o radu navedene u obrazloženju predmetne odluke osporava iste u cijelosti kako je to detaljnije navedeno u tužbi. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveni stiče kako je tužba nepravodobna, jer je 27. listopada 2021. tužitelju pokušao uručiti pisanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, međutim tužitelj je istu odbio primiti te je napustio gradilište. Iz navedenog razloga, tuženik je istog dana, odluku o izvanrednom otkazu uputio tužitelju preporučeno poštanskim putem, koju odluku je tužitelj zaprimio 2. studenoga 2021. godine iz čega jasno proizlazi kako je tužitelj već dana 27. listopada 2021. saznao za odluku o izvanrednom otkazu te je rok od 15 dana za traženje zaštite povrijeđenog prava počeo teći od trenutka kad je radnik odbio primiti odluku o otkazu ugovora o radu, odnosno od 27. listopada 2021.

Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe kako je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret jer tužitelj za vrijeme trajanja otkaznog roka nije uredno dolazio na posao, nego je na svoje radno mjesto dolazio pred sam kraj radnog vremena, odnosno izvan radnog vremena, u 14:00 sati, odnosno u 16:00 sati, iako je radno vrijeme tužitelja, sukladno Ugovoru o radu, bilo od 07:00-15:00 sati, dok je radno vrijeme gradilišta Bistra od 07:00–17:00 sati. Uz navedeno, tužitelj se nije odazvao pozivu tuženika da pristupi sastanku koje se održavalo na gradilištu ističući “da nema što razgovarati”. Nadalje, na zamolbu tuženika da preda ključeve službenih vozila, iste je ključeve tužitelj odbio predati te je na ponovni poziv za održavanjem sastanka, tužitelj iznova odbio prisustvovati. Tom je prilikom sjeo u službeno vozilo za koje je prethodno trebao predati ključeve tuženiku i neprimjerenom, obijesnom vožnjom samovoljno napustio gradilište.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od 27.10.2021., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15.05.2019., Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu radniku CP zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga od 29. rujna 2021.,Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku RP od 26. listopada 2021., Zahtjev za zaštitu prava od 16. studenog 2021. uz potvrdu o primitku, povratnicu, Opomenu od 20.10.2021., Opomenu pred otkaz od 26.10.2021., preslike omota, Prijavnicu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 10.11.2021., Rješenje o odbijanju zahtjeva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 24.11.2021., dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 10.11.2021. uz povratnicu, prijepis korespondencije, CD s audio snimkom, Zahtjev za priznavanje prava po osnovi nezaposlenosti od 17. studenog 2021., saslušao je tužitelja, zz tuženika, svjedoke PP, AP, FP, TP, LP i GP, izvršio je uvid u dopis II PP Zagreb od 10.10.2022., dopis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 21. rujna 2022., Posebno izvješće II PP Zagreb od 07.09.2022., Službenu zabilješku II. PP Zagreb od 07.09.2022., dopis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva od 3. kolovoza 2022., Posebno izvješće II. PP Zagreb od27.07.2022., te izvršio uvid u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu poslovođe na gradilištu, da je u trenutku donošenja odluke o izvanrednom otkazu na snazi bio redovan otkaz te se tužitelj nalazio u otkaznom roku.

6. Sporno je između stranaka da li je tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava u prekluzivnom roku, odnosno sporno je kada je tužitelju uručena odluka o otkazu. Sporno je nadalje da li je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz iz razloga teške povrede prava iz radnog odnosa koje je navodno počinio tužitelj.

7. U odnosu na prigovor prekluzije za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, sud je iz dokaznog postupka utvrdio da je tužitelju radnik tuženika PP dana **.**.2021. pokušao uručiti odluku o izvanrednom otkazu na radnom mjestu , no da je tužitelj istu odbio primiti te je napustio radno mjesto na gradilištu te više nije dolazio na posao. Navedeno je utvrđeno iz iskaza svjedoka PP koji je također naveo da je tužitelju objasnio razloge za donošenje navedene odluke, a da je tužitelj otkaz na papiru zgužvao, bacio na pod te se udaljio sa službenim vozilom van gradilišta.

Iako tužitelj osporava da bi mu se na taj način pokušala uručiti odluka o otkazu, sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja, jer je kontradiktoran u svojim izjavama da mu nije rečeno da je dobio otkaz, ali da mu je naloženo da napusti gradilište, te je sud iskaz u navedenom dijelu ocijenio kao neistinit, neživotan i suprotan iskazu svjedoka PP koji je sud prihvatio kao životan i istinit. Naime logično je da se odluka o otkazu uruči na radnom mjestu gdje se radnik nalazi i da se pri tome objasni zašto je takva odluka donesena.

Međutim imajući u vidu, a što nije sporno, da je poslodavac Odluku o izvanrednom otkazu dostavio tužitelju putem pošte na kućnu adresu koju je tužitelj zaprimio 2. studenog 2021.( a što je utvrđeno iz dostavnice na listu 62 spisa) to prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava počinje teći od dana kada je odluka dostavljena poštom. Obzirom da je zahtjev za zaštitu prava podnesen 17.studenog 2021. to je ista podnesena u prekluzivnom roku, pa je prigovor tuženika neosnovan.

8. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.10.2021. utvrđeno je da se tužitelju otkazuje ugovor zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i drugih osobito važnih činjenica, a u obrazloženju je navedeno da je dana 26.kolovoza 2021. dostavio tužitelju dopis sa vrati službena vozila i to VW Golf ZG5601DZ i Fiat Punto reg.- ZG5947GO u poduzeće ili da omogući pristup istima, kao i da dostavi karticu goriva te karticu mobitela, a na koji se poziv tužitelj oglušio. Dana 20.20.2021. poslodavac je sastavio pisanu opomenu zbog povrede obveza iz radnog odnosa, jer nije poštivao radno vrijeme gradilišta, odnosno na gradilište Bistra je došao dana 18.10.2021. u 14,00 sati iako je radno vrijeme od 07,00 do 17,00 sati, a što je ponovio i dana 26.10.2021. kada je došao na radno mjesto na gradilište Bistra odbio prisustvovati sastanku koji je organizirao poslodavac, a isto je odbio predati ključeve službenih vozila te je rekao da nema niti što razgovarati niti vratiti ključeve, te je sjeo u službeno vozilo i neprimjerenom vožnjom samovoljno napustio gradilište. Uslijed navedenog ponašanja radnik je počinio tešku povredu iz radnog odnosa, jer ispunjavanje radnih zadataka za poslodavca predstavlja jednu od osnovnih obveza radnika, a prekid komunikacije sa poslodavcem predstavlja drugu tešku povredu koja je dovela do Odluke o izvanrednom otkazivanju.

9. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

10. Tužitelj u svom iskazu osporava navode o otkazu te osporava da bi kasnio na posao jer je 18.10.2021. šefu gradilišta ŽP rekao telefonskim putem da će doći na posao oko 10,30-11,00 sati obzirom da je bio doma u Labinu a gradilište je u Bistri te bi morao putovati cijelu noć da dođe u 7,00 sati, a što mu je navedeni odobrio te je došao u to vrijeme na gradilište i radio cijeli dan. Također navodi da mu poslodavac nije osigurao prijevoz, jer je auto bio na popravku, te je putovao autom od prijatelja, a ostatak tjedna je imao smještaj u Bistri i uredno dolazio na posao. Nadalje navodi da je dana 25.10.2021. čekao da preuzme auto sa popravka te je brzojavom javio da ću kasniti na gradilište, da je došao oko 11,00 ili podne, a ne u vrijeme koje piše u odluci o izvanrednom otkazu. Potvrđuje da je dana 26.10.2021. direktor PP želio razgovarati, no odbio je taj razgovor, jer ga se nebrojeno puta izigralo, pa tako nije niti htio primiti neko pismeno koje mu je direktor htio uručiti, a obzirom da nije htio razgovarati ne zna da li ga je tražio ključeve od vozila. Nadalje navodi da se ne sjeća da bi 26.8.2021. dobio dopis poslodavca sa pozivom da vrati službena vozila, a nalazio se na čekanju i to od početka srpnja 2021. pa sve do 18.10.2021. kada je po pozivu poslodavca došao na posao. Navodi da je na čekanje bio upućen iz razloga što je bio dogovoren poslovno uvjetovani otkaz, međutim nije bio zadovoljan sa prijedlogom poslodavca da službeni auto uzme pod otpremninu.

11. Zz tuženika ĐP, u iskazu navodi da su razlozi za odluku o izvanrednom otkazu su doneseni zbog nemogućnosti daljnjeg rada sa tužiteljem, jer je tužitelj već u 8 mjesecu neopravdano odbio predati službena vozila koja je zadužio, te ističe da radnici nemaju što popravljati vozila koja su u vlasništvu firme . Razlozi za izvanredni otkaz su kašnjenje na posao 18.10.2021. kada je trebao doći u jutarnjim satima na posao, došao je tek u 14,00 sati kao i 25.10.2021. kada je na posao došao oko 16,00 sati kada se gradilište već zatvara. Dana 26.10. 2021. je tražio da razgovara sa tužiteljem i upozorio ga je će ga snimat, jer je očekivao njegovu reakciju, no tužitelj niti ga pozdravio niti je htio razgovarati već je uzeo službeno vozilo te preko livade napustio gradilište. Tada je odlučio donijeti odluku o izvanrednom otkazu jer je nedopustivo je da se radnici na taj način ponašaju te da je razlog otkaza napuštanje gradilišta i samovoljno odbijanje povrata službenih vozila uz kartice i ENC uređaje. Navodi da je policija nakon kaznene prijave protiv tužitelja zbog ne vraćanja vozila, uspjela izuzeti vozila koje je tužitelj koristio cijelo vrijeme i to jedno vozilo za držanje svog psa u istom te je isto cijelo uništeno.

12. Svjedok ČP, u svom iskazu navodi da je bio prisutan 26.10.2021. kada je direktor htio sa tužiteljem razgovarati odnosno uručiti otkaz, jer je tužitelj kasnio na posao i to 18.i 25.10. 2021. kada je došao skoro na kraj radnog vremena, da tužitelj nije htio sa direktorom razgovarati te je doslovce počeo bježati i to sa službenim autom iako ga je direktor tražio da vrati ključeve. Navodi da je tužitelj govorio da taj auto je bio na popravku, no to nisu mogli provjeriti jer tužitelj živi u [adresa], ali taj dan je bio sa autom i sa istim se odvezao. Naime tužitelj je od 18. do 25.2021. dolazio sa tim autom na posao, no isto tako je vikendom sa autom odlazio kući. Osporava da bi tužitelj javio da će kasniti na posao, a tužitelja se upozoravalo na obvezu poštivanja radnog vremena, više puta.

13. Sud je prihvatio iskaze zz tuženika i svjedoka ČP u pogledu razloga za davanje izvanrednog otkaza te je iz njihovih iskaza utvrdio da je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret u odluci o otkazu , a to je nevraćanje službenih vozila na zahtjev poslodavca, samovoljno napuštanje radnog mjesta, te kašnjenje na posao.

14. Tako sud nije prihvatio iskaz tužitelja da je obavijestio ČP da će kasniti na posao jer čeka preuzimanje vozila sa servisa, kao i da vozilo na zahtjev poslodavca nije predao jer je bio na popravku. Naime poslodavac uputio 26.kolovoza 2021. dopis tužitelju da vrati službena vozila i to VW Golf ZG5601DZ i Fiat Punto reg.- ZG5947GO, a tužitelj nije vratio niti jedno vozilo, a niti je dostavio dokaz da se isti nalaze na popravku. Kontradiktoran je iskaz tužitelja u pogledu popravka vozila od kolovoza do studenog kada je kao opravdanje da kasnije dođe na posao ponovno naveo kao razlog preuzimanje vozila sa popravka. Nelogično je da tužitelj poslodavca ne obavijesti o stanju službenog vozila koje mu je dano na korištenje, tim više što isti izgovor koristi u oba razloga za povredu radne obveze koje mu se stavljaju na teret. Sud je iskaz tužitelja u pogledu odbijanja razgovora sa direktorom iz razloga što su ga nebrojeno puta izigralo ocijenio kao subjektivan, jer je očito bilo nesuglasica između stranaka oko njegovih prava prilikom poslovno uvjetovanog otkaza, no takvo ponašanje radnika prema poslodavcu nije primjeren, tim više što je nakon istoga napustio radno mjesto bez dozvole poslodavca.

15. Iskaze svjedoka FP, TP, LP i GP sud nije posebno cijenio jer isti nemaju neposrednih saznanja o razlozima otkaza, kako u pogledu kašnjenja na posao tako i u pogledu nevraćanja službenih vozila.

16. Odredbe članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 u daljnjem tekstu: ZR) propisuju da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

17. Odredba članka 119. st. 2. ZR propisuje da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

U konkretnom slučaju sud je utvrdio da nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući iznošenje obrane jer je tužitelj odbio komunicirati sa poslodavcem i opravdano je poslodavac držao da takvo postupanje predstavlja okolnost gdje nije opravdano očekivati da mu omogući obaranu niti da bi obrana tužitelja dovela do drugačije odluke poslodavca.

18. Izvanredni otkaz ugovora o radu najteža je mjera koja se može izreći radniku i u svojoj biti je namijenjena za najteže slučajeve kršenja obveza iz radnog odnosa, a pri tome valja voditi računa o interesima i okolnostima zbog kojih radni odnos više nije moguć.

19. Iz dokaznog postupka je sud utvrdio da je tužitelj počinio povrede iz radnog odnosa kad je odbio vratiti službena vozila, te kada je odbio komunicirati sa zz tuženikom te samovoljno napustio radno mjesto. Navedeno postupanje predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa , jer je tužitelj kroz duže vrijeme ( od kolovoza do studenog) 2021. odbio postupiti po nalogu poslodavca u pogledu povratka službenih vozila, a nastavno i kršiti obveze iz radnog odnosa po kojoj je za vrijeme trajanja otkaznog roka dužan dolaziti na posao i uredno ispunjavati svoje radne obveze, a što sve predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog čega je postojao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sve sukladno članku 116. ZR-a.

Tako je sud ju dokaznom postupku utvrdio da tužitelj nadalje nije htio primiti pismeno ( opomenu) koju mu je pokušao uručiti zz tuženika dana 26.11.2021. već je odbio s njim i razgovarati, odbio predati ključeve službenih vozila, te je samovoljno napustio gradilište.

20. S obzirom na sve naprijed navedeno, utvrđeno je da je je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, time da se napominje da je dovoljno da tuženik dokaže jednu od navedenih povreda iz radnog odnosa, a što je ovdje nesporno dokazao u pogledu nevraćanja službenih vozila, ključeva i dokumentacije vozila po nalogu poslodavaca.

21. Slijedom navedenog je valjalo odbiti tužbeni zahtjev da se utvrdi nedopuštenom odluku o izvanrednom otkazu, a posljedično navedenom i zahtjev da je redovni otkaz na snazi, jer je radni odnos prestao odlukom o izvanrednom otkazu.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika tuženika Tako je tuženiku priznat jednokratni trošak za 4 radnje u iznosu od 250 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 500,00, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ili sveukupno 625,00 eura, a sve sukladno tarifi Tbr 7/2 OT. Valjalo je tuženika odbiti za daljnjih 5 radnji obzirom da nije specificirao za koje točno radnje potražuje naknadu, a koje bi izlazile izvan okvira dosuđenih radnji predviđenih navedenim tarifnim brojem.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku