REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1718/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1422/2023 od 24. rujna 2024., 20. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1422/2023 od 24. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a što su prema Zakonu o zaštiti potrošača pretpostavke za utvrđenje da prorogacijska klauzula iz članka 12. Ugovora o kreditu nije valjana. S time u vezi prigovara i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ističe da tužitelja zastupa odvjetnik zbog čega njegova osobna prisutnost na ročištima nije potrebna, a okolnost da bi punomoćnik tužitelja morao putovati na ročišta nije od utjecaja na ocjenu postojanja (ne)ravnoteže jer tužitelja ništa nije priječilo da angažira odvjetnika u Zagrebu. Navodi da prorogacijska klauzula ni na koji način ne isključuje, ograničava ili otežava pravo tužitelja da ostvari svoja prava pred sudom. Osim toga, navodi da je Općinski građanski sud u Zagrebu i općemjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a odredba članka 59. ZPP-a da nije primjenjiva jer, iako je predmetni kredit zaključen u tuženičinoj podružnici u Splitu, predmetni spor nije nastao „u povodu djelatnosti te jedinice“. Predlaže uvažiti žalbu i preinači pobijano rješenje te prihvatiti prigovor mjesne nenadležnosti, a podredno rješenje ukinuti i vratiti na ponovni postupak te naložiti tužitelju da joj naknadi trošak sastava žalbe sa zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti (ništavosti) odredaba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 10. studenoga 2005. kojima je ugovorena valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, promjenjiva kamatna stopa i uvjeti prijevremene otplate kredita te restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 3.312,94 eura na temelju tih ništetnih ugovornih odredaba.

5. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbio tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu istaknut u odgovoru na tužbu pozivom na odredbe članka 49. stavka 1. i 4., članka 50. točke 19., članka 51. stavka 1. i članka 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14) i članak 1. stavak 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, s obrazloženjem da je odredba Ugovora o kreditu kojom je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke ništetna (sud navodi da se radi o članku 12., iako je riječ o članku 13.), jer je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača- tužitelja čime je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom.

5.1. Odluku o svojoj nadležnosti sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 59. ZPP-a, jer je Ugovor o kreditu sklopljen u Splitu a spor je nastao povodom djelatnosti poslovne jedinice tuženice koja se nalazi u Splitu.

6. Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer rješenje sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Nisu počinjene ni bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Prema odredbi članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju jer je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se prema stavku 2. istoga članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Člankom 82. ZZP/03 propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. tog Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (…). Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Identične odredbe sadrži i ZZP/14, na kojega se pozvao prvostupanjski sud, koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

11. Za ocjenu valjanosti prorogacijske klauzule (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je stoga bilo potrebno utvrditi je li se o istoj posebno pregovaralo te uzrokuje li, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženice (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti. Te kriterije uspostavio je Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA protiv Rocio Murciano Quintero i drugi, spojeni predmeti C-240/98 do C- 244/98, ECLI:EU:C:2000:346.

12. Tuženica ne osporava utvrđenje da se o ugovornoj odredbi o prorogaciji nadležnosti nije pojedinačno pregovaralo, koji zaključak proizlazi iz činjenice da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru.

13. Ugovaranjem nadležnosti suda njenog sjedišta tuženica ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja, kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja i sjedišta njegovog punomoćnika (Split) od suda čija je nadležnost ugovorena (Zagreb) od oko 400 kilometara, što bi za tužitelja kao fizičku osobu izazvalo dodatne visoke troškove dolaska na sud, kako osobno za potrebe saslušanja tako i njegovog punomoćnika, kao i značajniji utrošak vremena. Izbor odvjetnika s područja Zagreba za tužitelja je izvjesno znatno zahtjevniji u odnosu na izbor odvjetnika s područja Splita gdje mu je prebivalište. Takva ugovorna odredba stoga potpada pod kategoriju odredaba čiji je predmet ili svrha onemogućavanje ili otežavanje prava potrošača na ostvarivanja sudske zaštite.

13.1. I po shvaćanju ovog suda, ugovorena prorogacijska klauzula uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u položaju ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, prilikom ugovaranja navedene ugovorne odredbe tuženica očito nije vodila računa o interesima potrošača jer ga je onemogućila da prava ostvaruje pred sudom nadležnim prema sjedištu splitske podružnice, što je ujedno i mjesto prebivališta tužitelja kao potrošača, pa takvim postupanjem nije ispunjen zahtjev dobre vjere. Značajna neravnoteža proizlazi iz činjenice da je ugovaranjem prorogacijske klauzule ozbiljno oštećen pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi (konkretno članka 59. ZPP-a) stavljen tužitelj kao potrošač. Ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti stoga predstavlja nepoštenu, a time i ništavu ugovornu odredbu koju je sud prvog stupnja opravdano odbio primijeniti.

14. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da mjesna nadležnost tog suda proizlazi iz članka 59. ZPP-a kojom je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Sporni Ugovor o kreditu sklopljen je u tuženičinoj podružnici u Splitu, čiji se pečat i nalazi na tekstu Ugovora, pa predmetni spor svakako predstavlja spor u povodu djelatnosti te poslovne jedinice.

15. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 368. stavkom 1. i člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

16. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 166. stavkom 1. ZPP-a).

U Puli 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić