Poslovni broj: Us I-2063/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja APRICUM d.o.o. Podstrana, Mažuranićeva 4, OIB: 43106691217, zastupanog po opunomoćenici Gorani Roso, odvjetnici u Splitu, Lička 6B, protiv tuženika Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 66, radi naknade zbog neispunjavanja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 08. siječnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, KLASA: UP/II-415-01/24-01/62, URBROJ:524-04-01-02/5-24-2 od 25. srpnja 2024. godine i rješenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA:UP/I-415-07/24-02/1166, URBROJ:426- 06-02/4-24-1 od 26. ožujka 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-01/24- 01/62, URBROJ:524-04-01-02/5-24-2 od 25. srpnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo da su osporena rješenja pogrešna i nezakonita, te da su manjkava u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, primjene odredbi postupka i odredbi materijalnog prava, te što rješenje ne sadrži odlučne činjenice za donošenje istog; da osporeno rješenje ne sadrži razloge koji bi potkrijepili donesenu odluku, jer su u obrazloženju samo navedene odredbe pojedinih propisa, bez osvrta na utvrđeno činjenično stanje; da prvostupanjsko tijelo nije pravilno utvrdilo činjenično stanje; da je tužitelj s radnicom ŠK kojoj je utvrđen invaliditet od 100% dana 17. srpnja 2020. godine sklopio ugovor o radu, a da je ista 20. srpnja 2020. godine započela raditi kod tužitelja, te istome prilaže dokaze navedene u tužbi; da je navedenoj radnici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u
- -
Splitu, KLASA: UP/I-141-06/17-01/03407279088, URBROJ: 341-18-05/3-17-1257 utvrđeno tjelesno oštećenje od 100%. Slijedom navedenog da je razvidno da je tužitelj imao zaposlenu osobu s invaliditetom od srpnja 2020. godine čime je ispunio svoju zakonsku obvezu tj. kvotu za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Predloženo je da se u upravnom sporu sasluša AKodgovorna osoba tužitelja. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da se u tužbi ponavljaju navode iznesene u žalbi, a da tuženik ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja; da navod tužitelja da od srpnja 2020. godine zapošljava radnicu s invaliditetom, ŠK, te priloženi dokazi (Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. listopada 2020. godine, obrazac eM-1P od 20. srpnja, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 13. lipnja, Potvrda Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 14. travnja 2022. godine), ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer nije sporno da tužitelj zapošljava navedenu radnicu, ali ista nije bila evidentirana u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u razdoblju od siječnja do prosinca 2021. godine, a što je uvjet za ispunjavanje kvotne obveze iz članka 7. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj: 75/18,120/18,37/20.i 145/20, dalje: Pravilnik); da je temeljem podataka pribavljenih od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji prileže spisu predmeta, utvrđeno da je tužitelj putem obrasca eM-3P izvršio prijavu promjene osiguranja s iskazanim podatkom o statusu osobe s invaliditetom za radnicu ŠK tek u rujnu 2022. godine, a da je u osporenom rješenju utvrđena obveza kvotnog zapošljavanja za razdoblje od siječnja do prosinca 2021. godine. Tuženik ističe da prijava promjene osiguranja pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ne može djelovati retroaktivno, jer su za utvrđivanje predmetne obveze relevantni samo mjesečni podaci o broju zaposlenih kod poslodavca (uključujući i zaposlene osobe s invaliditetom), i to sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec. U vezi sa navedenim da je člankom 8. stavak 10. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj: 157/13,152/14, 39/18 i 32/20, dalje: Zakon) i članka 19. stavak 2. Pravilnika propisana obveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da mjesečno dostavlja Zavodu podatke, i to o ukupnom broju zaposlenih kod određenog poslodavca, podatke o zaposlenim osobama s invaliditetom upisanim u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec. Slijedom navedenog da je temeljem službenih podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koje je tom tijelu prijavio i za koje odgovara sam tužitelj, utvrđeno da radnica ŠK nije bila evidentirana u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom u razdoblju od siječnja do prosinca 2021. godine, što je uvjet za ispunjavanje kvotne obveze iz članka 7. Pravilnika, ista radnica se ne može ubrojiti u kvotu. Tuženik navodi da je isto pravno stajalište zauzela i sudska praksa (presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2722/23-2 od 15. studenog 2023. godine, i Upravnog suda u Rijeci broj: UsI-621/23-3 od 10. kolovoza 2023. godine. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Osporenim rješenjem tuženika od 25. srpnja 2024. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i
- -
zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: UP/I-415-07/24-02/1166, URBROJ: 426-06-02/4-24-1 od 26. ožujka 2024. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti je utvrđeno da je tužitelj dužan za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021. godine platiti iznos od 112,81 euro mjesečno na ime novčane naknade zbog neispunjavanja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
4. Na raspravi od dana 08. siječnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenice tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznog prijedloga i tužbenog zahtjeva. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25 %.
Sud je odbio prijedlog da se sasluša AK, odgovorna osoba, na okolnosti navedene u tužbi jer je ocijenjeno da je predloženo saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja svjedoka.
5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje od 25. srpnja 2024. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao cjelokupni sudski spis i spis dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 25. srpnja 2024. godine, odnosno da li je prvostupanjskom rješenjem zakonito tužitelju za razdoblje od siječnja do prosinca 2021. godine utvrđena novčana naknada zbog neispunjavanja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, mjesečno u iznosu od 112,81 euro.
8. Sporno je među strankama da li je obzirom na konkretnu situaciju vezano za zapošljavanje osoba s invaliditetom, bilo osnove da se tužitelju utvrdi novčana naknada zbog neispunjavanja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom za razdoblje od siječnja do prosinca 2021. godine.
9. Člankom 8. stavak 1. Zakona propisano je su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, dužni zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavlja.
Člankom 8. stavkom 10. Zakona i člankom 19. stavak 2. Pravilnika propisana obveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da mjesečno dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom podatke o ukupnom broju zaposlenih kod određenog poslodavca, podatke o zaposlenim osobama s invaliditetom upisanim u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.
- -
Člankom 10. stavak 1. Zakona je propisano da su poslodavci iz članka 8. stavak 1. Zakona koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom obveznici novčane naknade te obveznici obračunavanja i plaćanja naknade, koja se obračunava i plaća sukladno stavku 2. i 3. istog članka. Člankom 10. stavak 9. Zakona propisano je da obveznicima naknade, koji obvezu novčane naknade nisu utvrdili i/ili ispunili na način i u rokovima propisanim ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega, obvezu novčane naknade utvrđuje i iznos novčane naknade obračunava Zavod.
10. Prema stanju spisa proizlazi da je temeljem podataka pribavljenih od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji prileže spisu predmeta, utvrđeno je da tužitelj u 2021. godini kod Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nije imao prijavljenu radnicu sa utvrđenim invaliditetom, te da je tužitelj putem obrasca eM-3P izvršio prijavu promjene osiguranja s iskazanim podatkom o statusu osobe s invaliditetom za radnicu ŠK tek u rujnu 2022. godine.
Prijava promjene osiguranja pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ne može djelovati retroaktivno, jer su za utvrđivanje predmetne obveze relevantni samo mjesečni podaci o broju zaposlenih kod poslodavca (uključujući i zaposlene osobe s invaliditetom), i to sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.
11. Neosnovan je tužbeni navod da je tužitelj u 2021. godini ima zaposlenu jesnu radnicu kojoj je utvrđen invaliditet od 100 %, slijedom čega tužitelj je ispunio uvjet kvotnog zapošljavanja invalidnih osoba.
Naime, nije sporno da tužitelj zapošljava radnicu ŠK kojoj je utvrđena invalidnost. Međutim, ista nije bila evidentirana u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u razdoblju od siječnja do prosinca 2021. godine, a što je uvjet za ispunjavanje kvotne obveze iz članka 7. Pravilnika.
12. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa. Navedeni stav tuženika temelji se na relevantnoj sudskoj praksi.
Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.
13. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu 20. siječnja 2025.
SUDAC
Studenko Vuleta
- -
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja, Gorani Roso, Split, Lička 6B,
- tuženiku, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 66,
- u spis.
