REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1535/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukadin i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženog Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, kojega zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3209/2024-6 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu - točka II., III. i VII. izreke, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3209/2024-6 od 22. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 790375 od 14.09.2004. godine koji su sklopili tužitelj KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i prednik tuženika Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Varšavska 9, 10000 Zagreb, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.
II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 121,77 EUR / 917,46 HRK1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:
24,01 HRK/ 3,19 EUR tekuće od dana 01.10.2004 godine pa do isplate 32,58 HRK/ 4,32 EUR tekuće od dana 02.11.2004 godine pa do isplate 55,79 HRK/ 7,40 EUR tekuće od dana 02.12.2004 godine pa do isplate 42,61 HRK/ 5,66 EUR tekuće od dana 03.01.2005 godine pa do isplate 24,63 HRK/ 3,27 EUR tekuće od dana 14.02.2005 godine pa do isplate 30,25 HRK/ 4,01 EUR tekuće od dana 17.03.2005 godine pa do isplate 12,68 HRK/ 1,68 EUR tekuće od dana 15.04.2005 godine pa do isplate 14,39 HRK/ 1,91 EUR tekuće od dana 23.05.2005 godine pa do isplate 1,99 HRK/ 0,26 EUR tekuće od dana 05.07.2005 godine pa do isplate 7,20 HRK/ 0,96 EUR tekuće od dana 27.09.2005 godine pa do isplate 4,81 HRK/ 0,64 EUR tekuće od dana 31.10.2005 godine pa do isplate 5,51 HRK/ 0,73 EUR tekuće od dana 01.12.2005 godine pa do isplate 5,82 HRK/ 0,77 EUR tekuće od dana 29.12.2005 godine pa do isplate 29,69 HRK/ 3,94 EUR tekuće od dana 30.12.2008 godine pa do isplate 44,30 HRK/ 5,88 EUR tekuće od dana 03.03.2009 godine pa do isplate 44,30 HRK/ 5,88 EUR tekuće od dana 03.03.2009 godine pa do isplate 53,26 HRK/ 7,07 EUR tekuće od dana 24.04.2009 godine pa do isplate 59,83 HRK/ 7,94 EUR tekuće od dana 24.04.2009 godine pa do isplate 48,07 HRK/ 6,38 EUR tekuće od dana 24.04.2009 godine pa do isplate 45,49 HRK/ 6,04 EUR tekuće od dana 28.05.2009 godine pa do isplate 374,56 HRK/ 49,56 EUR tekuće od dana 28.05.2009 godine pa do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 790375 od 14.09.2004. godine koji su sklopili tužitelj KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i prednik tuženika Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Varšavska 9, 10000 Zagreb, kao kreditor, i to na način da je u cijelosti ništetan Članak 6.1 ugovora glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,50 % (jedancijelihpet posto) od iznosa kredita, minimalno kn – 500,00 (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj” kao i Članak 11.2 ugovora glasi: „Prijevremena otplata kredita: Prijevremena otplata kredita je moguća uz pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima o kamatama i naknadama Kreditora.“
IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 174,29 EUR / 1.313,16 HRK1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:
- 867,24 HRK / 115,10 EUR i to od dana 19.09.2004. godine do isplate
- 445,92 HRK / 59,18 EUR i to od dana 28.05.2009. godine do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 790375 od 14.09.2004. godine koji su sklopili tužitelj KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i prednik tuženika Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Varšavska 9, 10000 Zagreb, kao kreditor, i to na način da je djelomično ništetan članak 11.5. ugovora u djelu koji glasi: „Korisnik kredita prihvaća primjenu svih akata Kreditora koji budu doneseni u toku trajanja ovog Ugovora, a koji se odnose na ovaj Ugovor, osim oni odredbi koje su ovim Ugovorom izričito određene.“
VI Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 53,35 EUR / 402,00 HRK1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:
10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 01.06.2006 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 30.06.2006 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.07.2006 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.08.2006 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 30.09.2006 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.10.2006 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 30.11.2006 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.12.2006 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.01.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 28.02.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.03.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 30.04.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.05.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 01.06.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.07.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.08.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 30.09.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.10.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 30.11.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.12.2007 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.01.2008 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 29.02.2008 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.03.2008 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 30.04.2008 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.05.2008 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 01.06.2008 godine pa do isplate 10,00 HRK/ 1,33 EUR tekuće od dana 31.07.2008 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 31.08.2008 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 30.09.2008 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 31.10.2008 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 30.11.2008 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 31.12.2008 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 31.01.2008 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 31.01.2009 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 28.02.2009 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 31.03.2009 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 30.04.2009 godine pa do isplate 12,00 HRK/ 1,59 EUR tekuće od dana 31.05.2009 godine pa do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 naknaditi tužitelju KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak ovog postupka u iznosu od 432,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.07.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VIII Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka. “
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iako navodi da presudu pobija u cijelosti, sadržajem svoje žalbe ukazuje na nepravilnost i nezakonitost presude sadržane u točki III. izreke, kojom je utvrđena ništetnost odredbe članka 6.1. ugovora koja glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,50 % (jedancijelihpet posto) od iznosa kredita, minimalno kn – 500,00 (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj” kao i članak 11.2 ugovora glasi: „Prijevremena otplata kredita: Prijevremena otplata kredita je moguća uz pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima o kamatama i naknadama Kreditora.“ Osporava i odluku sadržanu u točki II. izreke kojom mu je naloženo s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju iznos od 121,77 eur, s pripadajućom kamatom, s tim da u tom pravcu ne ističe nikakve žalbene navode.
Osporava i odluku o troškovima postupka.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetnu presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 14. rujna 2004., u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula, odredba koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita (članak 6.1. Ugovora), odredba koja se odnosi na prijevremenu otplatu (članak 11. 2. Ugovora), odredba članka 11.5. Ugovora u dijelu djelu koji glasi: „Korisnik kredita prihvaća primjenu svih akata Kreditora koji budu doneseni u toku trajanja ovog Ugovora, a koji se odnose na ovaj Ugovor, osim oni odredbi koje su ovim Ugovorom izričito određene.“, te posljedično tome, zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, sve to osnovom ništetnih ugovornih odredbi sadržan u točki II., IV. i VI. izreke, sve to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama .
5.1. Prema sadržaju žalbe tuženika u ovoj fazi postupka je sporno da li je sud pravilno utvrdo da je odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu, ona koja glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,50 % (jedancijelihpet posto) od iznosa kredita, minimalno kn – 500,00 (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj”, ništetna, a posljedično kom utvrđenju je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 115,10 eur /867,24 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2004. pa do isplate (toč. IV. izreke). Iako sud posebno ne navodi žalbene razloge kojim pobija pravilnost prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom odredba članka 11.2. ugovora koja glasi: „Prijevremena otplata kredita: Prijevremena otplata kredita je moguća uz pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima o kamatama i naknadama Kreditora.“, proizlazi da je i u tom dijelu sporna prvostupanjska odluka, kao i u dijelu u kom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 121,77 eur / 91,46 kn (isplata neosnovano stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli).
6. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
7. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003., 46/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009. i 78/2012. - dalje: ZZP- a) na koju tuženik ukazuje u svojoj žalbi, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.
7.1. Odredbom čl. 84. ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, s time da je i odredbom članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani te isporučene usluge i robe na drugoj strani, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
7.2. Ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe, kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.
8. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja u kojem navodi da o uvjetima kredita nije pregovarao s djelatnicima tuženika, pa tako niti o sadržaju članka 6.1. Ugovora o kreditu prema kojem se ulazna naknada obračunava u određenom postotku od iznosa glavnice i minimalno u određenom nominalnom iznosu, a za koji se iznos kredit umanjuje prilikom isplate, a isto se odnosi i na odredbu članka 11.2. Ugovora kojom je ugovorena prijevremena otplata kredita kom je odredbom također umanjen iznos kredita prilikom isplate, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da o predmetnim ugovornim odredbama stranke nisu pregovarale jer se radi o standardnim ugovornim odredbama koje su unaprijed formulirane od strane tuženik, na koju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Pritom, tuženik tijekom postupka niti obrazlaže niti dokazuje koje usluge ili troškovi su podmireni iz tzv. naknade a koji bi bili u izravnoj vezi s ugovorom o kreditu, a da je visina određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što načelno znači da korisnici većeg iznosa kredita plaćaju i višu naknadu, pa je sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno zaključio da tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog iznosa glavnice kredita, iz čega slijedi daljnji pravilan zaključak suda da predmetna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
8.1. Ovdje valja ukazati da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: „3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri“, pa iako se Direktiva 93/13 ne primjenjuje na konkretan slučaj s obzirom je Ugovor o kreditu sklopljen 14. rujna 2004., to razmišljajući u duhu prava Europske unije proizlazi da je pravilan zaključak suda da je članak 6.1. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena tzv. ulazna naknada nepoštena ugovorna odredba.
8.2. U odnosu na odredbu članka 11.2. Ugovora, valja reći da se radi se o neodređenoj i neodredivoj ugovornoj odredbi u vezi koje tužitelj nije upoznat s parametrima odlučnim za njezinu primjenu, a koja je protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na tužiteljevu štetu jer osim što je podložna isključivo uvjetima koje diktira tuženik („uz uvjete koje odredi Kreditor“), njome je tužitelj stavljen u poziciju platiti naknadu za koju ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti.
8.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama povodom restitucijskog zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da banka imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), a da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne smije odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate.
8.4. Dakle, kako tuženik nije činjenično obrazložio pod kojim uvjetima je u konkretnom slučaju bila dopuštena prijevremena otplata kredita, niti je obrazložio troškove koji su nastali uslijed prijevremene otplate to proizlazi pravilan zaključak da u ovom postupku tuženik nije dokaza koje je to opravdane i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi naplaćena naknada, pa stoga i po ocjeni ovoga suda ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja odredbu koja protivno savjesnosti i poštenju uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
8.5. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova za naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita te naknade za prijevremenu otplatu kredita, to je sud prvoga stupnja pravilno primijenjeno materijalno pravo na način da je utvrđena ništetnom odredba članka 6.1. i 11.2. Ugovora o kreditu, kojom su te naknade regulirane (članak 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001. - dalje: ZOO/91) te je posljedično tome, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 115,10 eur i iznos od 59,18 eru (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO/05) važećeg u vrijeme kada se vraćanje traži, sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a), budući da se tuženik, imajući u vidu prednja utvrđenja, ima smatrati nepoštenim stjecateljem.
8.6. Ovdje se posebno naglašava da tužitelj ne pobija odluku sadržanu pod toč. IV. izreke kojom je tuženiku naložen povrat stečenog bez osnove s osnovan prethodno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi pa u tom pravcu ovaj sud izrekom svoje odluke nije odlučivao.
9. U situaciji kada tuženik ne pobija točku I. izreke, kojom je sada već pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 790375 od 14. rujna 2004. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, već pobija točku II. izreke (bez navođenja ikakvih žalbenih navoda) kojom je naloženo tuženiku s osnova utvrđene ništetne odredbe ugovora o kreditu isplatiti tužitelju iznos od 121,77 eur / 917,46 kn zajedno sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno označene iznose, valja reći da je presuda i u tom dijelu pravilna i zakonita, jer u situaciji kada je utvrđeno da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, tuženik je dužan tužitelju pozivom na odredbu članka 323. ZOO/05 u vezi s člankom 1111. ZOO-a, platiti preplaćeni iznos od 121,77 eur / 917,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svake pojedine izvršene uplate (članak 1115. ZOO-a), pri čemu visina tužbenog zahtjeva tužitelja nije bila sporna tijekom čitavog postupka.
10. Činjenica da je tužitelj svojevoljno pristala na uvjete tuženika sadržane u spornim odredbama članka 6.1. i 11.2. Ugovora, ne znači da pojedine odredbe Ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju one o ulaznoj naknadi i prijevremenoj otplati kredita) ne mogu biti nepoštene, a posljedično tome i ništetne.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika i odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.).
12. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmete odluke.
13. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 20. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
