REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-187/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Centra za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 47, OIB 16745501648, kojega zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-481/2023-25 od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačava se u pobijanom dijelu - točka I., IV. i V. izreke, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-481/2023-25 od 26. kolovoza 2024., te se sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.094,09 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

- iznos od 84,71 EUR od 16.6.2018. pa do isplate

- iznos od 88,56 EUR od 16.7.2018. pa do isplate

- iznos od 88,56 EUR od 16.8.2018. pa do isplate

- iznos od 88,98 EUR od 16.9.2018. pa do isplate

- iznos od 71,18 EUR od 16.10.2018. pa do isplate

- iznos od 88,98 EUR od 16.11.2018. pa do isplate

- iznos od 72,80 EUR od 16.12.2018. pa do isplate

- iznos od 88,98 EUR od 16.1.2019. pa do isplate

- iznos od 35,86 EUR od 16.2.2019. pa do isplate

- iznos od 64,15 EUR od 16.3.2019. pa do isplate

- iznos od 91,65 EUR od 16.4.2019. pa do isplate

- iznos od 91,65 EUR od 16.5.2019. pa do isplate

- iznos od 71,73 EUR od 16.6.2019. pa do isplate

- iznos od 91,65 EUR od 16.7.2019. pa do isplate

- iznos od 91,65 EUR od 16.8.2019. pa do isplate

- iznos od 92,08 EUR od 16.9.2019. pa do isplate

- iznos od 90,78 EUR od 16.10.2019. pa do isplate

- iznos od 90,63 EUR od 16.11.2019. pa do isplate

- iznos od 90,63 EUR od 16.12.2019. pa do isplate

- iznos od 90,63 EUR od 16.1.2020. pa do isplate

- iznos od 92,44 EUR od 16.2.2020. pa do isplate

- iznos od 92,44 EUR od 16.3.2020. pa do isplate

- iznos od 92,44 EUR od 16.4.2020. pa do isplate

- iznos od 92,44 EUR od 16.5,2020. pa do isplate

- iznos od 92,44 EUR od 16.6.2020. pa do isplate

- iznos od 92,44 EUR od 16.7.2020. pa do isplate

- iznos od 92,44 EUR od 16.8.2020. pa do isplate

- iznos od 92,87 EUR od 16.9.2020. pa do isplate

- iznos od 92,87 EUR od 16.10.2020. pa do isplate

- iznos od 92,87 EUR od 16.11.2020. pa do isplate

- iznos od 92,87 EUR od 16.12.2020. pa do isplate

- iznos od 92,87 EUR od 16.1.2021. pa do isplate

- iznos od 96,63 EUR od 16.2.2021. pa do isplate

- iznos od 96,63 EUR od 16.3.2021. pa do isplate

- iznos od 96,63 EUR od 16.4.2021. pa do isplate

- iznos od 96,63 EUR od 16.5.2021. pa do isplate

- iznos od 96,63 EUR od 16.6.2021. pa do isplate

- iznos od 96,63 EUR od 16.7.2021. pa do isplate

- iznos od 96,63 EUR od 16.8.2021. pa do isplate

- iznos od 96,95 EUR od 16.9.2021. pa do isplate

- iznos od 97,08 EUR od 16.10.2021. pa do isplate

- iznos od 87,83 EUR od 16.11.2021. pa do isplate

- iznos od 97,08 EUR od 16.12.2021. pa do isplate

- iznos od 97,08 EUR od 16.1.2022. pa do isplate

- iznos od 97,08 EUR od 16.2.2022. pa do isplate

- iznos od 58,25 EUR od 16.3.2022. pa do isplate

- iznos od 97,08 EUR od 16.4.2022. pa do isplate

- iznos od 97,08 EUR od 16.5.2022. pa do isplate

- iznos od 100,96 EUR od 16.6.2022. pa do isplate

- iznos od 101,91 EUR od 16.7.2022. pa do isplate

- iznos od 101,91 EUR od 16.8.2022. pa do isplate

- iznos od 101,91 EUR od 16.9.2022. pa do isplate

- iznos od 102,38 EUR od 16.10.2022. pa do isplate

- iznos od 108,52 EUR od 16.11.2022. pa do isplate

- iznos od 88,79 EUR od 16.12.2022. pa do isplate

- iznos od 108,52 EUR od 16.1.2023. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.140,45 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 26. kolovoza 2024. do isplate, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troškova postupka u iznosu od 1.000,00 eur, tuženik odbija kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 312,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je slijedeće:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.094,09 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

− iznos od 84,71 EUR od 16.6.2018. pa do isplate

− iznos od 88,56 EUR od 16.7.2018. pa do isplate

− iznos od 88,56 EUR od 16.8.2018. pa do isplate

− iznos od 88,98 EUR od 16.9.2018. pa do isplate

− iznos od 71,18 EUR od 16.10.2018. pa do isplate

− iznos od 88,98 EUR od 16.11.2018. pa do isplate

− iznos od 72,80 EUR od 16.12.2018. pa do isplate

− iznos od 88,98 EUR od 16.1.2019. pa do isplate

− iznos od 35,86 EUR od 16.2.2019. pa do isplate

− iznos od 64,15 EUR od 16.3.2019. pa do isplate

− iznos od 91,65 EUR od 16.4.2019. pa do isplate

− iznos od 91,65 EUR od 16.5.2019. pa do isplate

− iznos od 71,73 EUR od 16.6.2019. pa do isplate

− iznos od 91,65 EUR od 16.7.2019. pa do isplate

− iznos od 91,65 EUR od 16.8.2019. pa do isplate

− iznos od 92,08 EUR od 16.9.2019. pa do isplate

− iznos od 90,78 EUR od 16.10.2019. pa do isplate

− iznos od 90,63 EUR od 16.11.2019. pa do isplate

− iznos od 90,63 EUR od 16.12.2019. pa do isplate

− iznos od 90,63 EUR od 16.1.2020. pa do isplate

− iznos od 92,44 EUR od 16.2.2020. pa do isplate

− iznos od 92,44 EUR od 16.3.2020. pa do isplate

− iznos od 92,44 EUR od 16.4.2020. pa do isplate

− iznos od 92,44 EUR od 16.5,2020. pa do isplate

− iznos od 92,44 EUR od 16.6.2020. pa do isplate

− iznos od 92,44 EUR od 16.7.2020. pa do isplate

− iznos od 92,44 EUR od 16.8.2020. pa do isplate

− iznos od 92,87 EUR od 16.9.2020. pa do isplate

− iznos od 92,87 EUR od 16.10.2020. pa do isplate

− iznos od 92,87 EUR od 16.11.2020. pa do isplate

− iznos od 92,87 EUR od 16.12.2020. pa do isplate

− iznos od 92,87 EUR od 16.1.2021. pa do isplate

− iznos od 96,63 EUR od 16.2.2021. pa do isplate

− iznos od 96,63 EUR od 16.3.2021. pa do isplate

− iznos od 96,63 EUR od 16.4.2021. pa do isplate

− iznos od 96,63 EUR od 16.5.2021. pa do isplate

− iznos od 96,63 EUR od 16.6.2021. pa do isplate

− iznos od 96,63 EUR od 16.7.2021. pa do isplate

− iznos od 96,63 EUR od 16.8.2021. pa do isplate

− iznos od 96,95 EUR od 16.9.2021. pa do isplate

− iznos od 97,08 EUR od 16.10.2021. pa do isplate

− iznos od 87,83 EUR od 16.11.2021. pa do isplate

− iznos od 97,08 EUR od 16.12.2021. pa do isplate

− iznos od 97,08 EUR od 16.1.2022. pa do isplate

− iznos od 97,08 EUR od 16.2.2022. pa do isplate

− iznos od 58,25 EUR od 16.3.2022. pa do isplate

− iznos od 97,08 EUR od 16.4.2022. pa do isplate

− iznos od 97,08 EUR od 16.5.2022. pa do isplate

− iznos od 100,96 EUR od 16.6.2022. pa do isplate

− iznos od 101,91 EUR od 16.7.2022. pa do isplate

− iznos od 101,91 EUR od 16.8.2022. pa do isplate

− iznos od 101,91 EUR od 16.9.2022. pa do isplate

− iznos od 102,38 EUR od 16.10.2022. pa do isplate

− iznos od 108,52 EUR od 16.11.2022. pa do isplate

− iznos od 88,79 EUR od 16.12.2022. pa do isplate

− iznos od 108,52 EUR od 16.1.2023. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 92,87 eur tekućih od 16.1.2020. pa do 15. siječnja 2021. i na iznos od 96,63 eur tekućih od 16.2.2020. pa do 15. veljače 2021.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.140,45 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 625,00 eur sa zatraženim kamatama.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u usvajajućem dijeli

– točka I. i IV. izreke i u odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki VI. izreke, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije primijenio odredbu članka 203. stavak 8. Zakona o radu, kojom je izričito propisano da nema obveze za primjenu kumulativno oba kolektivna ugovora, već se primjenjuje onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Navodi da je kao poslodavac prema službenoj statističkoj klasifikaciji nesporno razvrstan pod „Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za osobe s teškoćama u razvoju, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima Brojčana oznaka razreda: 87.20.“ Sud prvog stupnja da je zauzeo pogrešno pravno stajalište kad se odlučio za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama zajedno sa Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. te na istodobnu primjenu Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi zajedno sa svim dodacima na plaću sukladno tom kolektivnom ugovoru na jednu te istu plaću tužitelja. Ukazuje da kao je člankom 203. stavak 8. Zakona o radu propisana primjena samo jednog proširenog kolektivnog ugovora onda bi se isto pravilo moralo primijeniti i u situaciji kada postoji spor o primjeni kolektivnog ugovora koji je viši i širi pojam od proširenog kolektivnog ugovora. Pri isplati plaće na tužitelja u konkretnom slučaju primjenjuje se povoljniji pravni izvor i jedini koji se ima primijeniti i to Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. U pravcu svojih tvrdnji poziva se na izraženi pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je donio revizijsku odluku poslovni broj Rev-520/2023 dana 23. travnja 2024. Navodi da je tijekom postupka više puta isticao i ukazivao da je Sporazum po kojem se traži isplata dodataka ugovoren kako stoji u članku 3. samog Sporazuma „u svrhu reguliranja zaostajanja plaće u sustavu obrazovanju i znanosti.“ Dakle, svrha zaključenja Sporazuma o dodacima na plaću iz 2006. je usklađenje plaće djelatnika srednjoškolskih ustanova i njihovo zaostajanje, što sve nije slučaj sa plaćom tužitelja niti je bilo potrebe da se ista usklađuje, jer nije bila utvrđena na temelju istih parametara kao i plaće ostalih zaposlenih u srednjoškolskim ustanovama. Iz točke označene u bruto obračunu brojem 1701 posebni uvjeti rada, vidljivo je da je taj dodatak obzirom na specifičnosti djelatnosti socijalne skrbi veći od ovoga koji je tražen ovim postupkom. Sukladno odredbi članka 338. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski je sud bio obvezan posebno navesti i obrazložiti, te se izjasniti o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojim nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka. Tvrdi da se sud prvog stupnja bez obrazloženja potpuno priklonio tvrdnjama tužitelja i u potpunosti ignorirao navode tuženika. Ovakvim postupanjem sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka. I činjenično stanje ostalo je nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Vještak u svome nalazu i mišljenju, koliko god je matematički točan, nije utvrdio zaostajanje plaće tužitelja, već je samo, a što je i nesporno, utvrdio da se taj dodatak nije isplaćivao tužitelju. Tužitelj nije tijekom postupka dokazao temeljnu pretpostavku za primjenu predmetnog Sporazuma, a to je zaostajanje plaće tužitelja.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tužiteljica se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Odluka prvostupanjskog suda nije pravilna niti zakonita, jer je sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

5.1. Pritom, sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice (koja je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu računovodstveni referent) protiv tuženika, kao poslodavca, radi isplate razlike neisplaćene bruto plaće u iznosu od 5.094,09 eur sa zateznim kamatama, a sve to s osnova neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022., za koje tvrdi da joj pripada temeljem članka 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. (dalje: Sporazum o dodacima na plaću). Radi se o Sporazumu koji je zaključen između Vlade Republike Hrvatske u ime poslodavaca s tri sindikata iz područja znanosti i obrazovanja i to: Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja. Navedena odredba Sporazuma o dodacima postala je sastavni dio odredbi Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“ broj 7/2011. - dalje: KU/11; „Narodne novine“ broj 72/2014. - dalje: KU/14; „Narodne novine“ broj 39/2017. - dalje KU/17 i „Narodne novine“ broj 51/2018. - dalje: KU/18) kojima je izričito propisano da Sporazum o dodacima na plaću sadržajno predstavlja sastavni dio ovog kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim.

6.1. Dokazima provedenim tijekom postupka sud je utvrdio činjenično stanje (članak 8. ZPP-a), i to:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika;

- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ broj 70/2011. - dalje: Odluka) proizlazi da je pod točkom XXI. 1.1 pod brojem škole 59 naveden tuženik kao srednja škola s obrazovnim programima strojarstvo, brodogradnja i metalurgija, turizam i ugostiteljstvo, elektrotehnika i računarstvo, tekstil i koža, osobne usluge zaštite i druge usluge, iz čega proizlazi da je djelatnost tuženika između ostalog i obavljanje obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja, a na što upućuje i sam naziv tuženika, pa da se zato na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (KU/11, KU/14, KU/17 i KU/18);

- da je člankom 3. Sporazuma o dodacima na plaću sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina;

- da sukladno članku 16. KU/11 i čl. 17. KU/14, KU/17 i KU/18 Sporazum o dodacima na plaću sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i rokovima određenim istim, slijedom čega se navedeni

Sporazum primjenjuje i na plaću tužiteljice;

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da tužiteljici nisu obračunata niti isplaćena predmetna uvećanja osnovne plaće za 13,725% prema Sporazumu o dodacima na plaću, te da razlika isplaćenih plaća i pripadajuće plaće prema tom Sporazumu u utuženom razdoblju iznosi 5.094,09 eur;

- da je neosnovan prigovor zastare jer se najstarije potraživanje odnosi na svibanj mjesec 2018., pa kako je tužba podnesena 29. ožujka 2023., to u smislu odredbe članka 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. - dalje: ZR) ni od dospijeća najstarijeg potraživanja do podnošenja tužbe nije protekao rok od pet godina propisan za zastaru potraživanja iz radnog odnosa.

6.2. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zahtjev tužiteljice prihvatio je kao osnovan u cijelosti, uz zaključak u osnovnom da s obzirom da djelatnost tuženika predstavlja između ostalog i obavljanje srednjoškolskog obrazovanja, sukladno članku 16. KU/11, ali i članku 17. KU/14, KU/17 i KU/18, Sporazum o dodacima na plaću primjenjuje na plaću tužiteljice, slijedom čega je, prihvaćajući nalaz vještaka, naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.094,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća neisplaćenih uvećanja za svaki pojedini mjesec, pa do isplate.

7. Osnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

8. Odredbom članka 203. stavka 8. ZR-a propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

8.1. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je moguća pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024.).

8.2. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi. Polazeći od prethodno citirane zakonske odredbe, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.

8.3. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, s obzirom da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. (takvo shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024. i poslovni broj Rev1106/2024-3 od 1. listopada 2024.).

9. Kako tužiteljica u ovoj parnici potražuje isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaću prema Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., to je njezin tužbeni zahtjev neosnovan, pa je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uvažavanjem žalbe tuženika, valjalo preinačiti pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

10. Posljedično je preinačena i odluka o parničnom trošku iz točke IV. i VI. izreke prvostupanjske presude.

10.1. Obzirom je tužiteljica odbijena sa svojim glavnim tužbenim zahtjevom, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadu troškova postupka koji su joj priznati točkom IV. izreke.

10.2. Kako je tuženik je u cijelosti uspio u parnici, to mu na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a pripadaju parnični troškovi koji su odmjereni prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa), a sastoje se od troška odgovora na tužbu od 27. travnja 2024. u iznosu od 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. u vezi s tarifnim brojem 7. točki 1. Odvjetničke tarife), zastupanja po punomoćniku na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. prosinca 2023. i 11. srpnja 2024. - svaka radnja po 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife) ili ukupno 300 bodova (vrijednost boda 2,00 eur) uvećano za PDV ili 750,00 eur, koliko je tuženiku dosuđeno s obzirom da je u cijelosti uspio u parnici. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 1. prosinca 2023., 26. travnja 2024., 14. lipnja 2024. i 1. srpnja 2024., jer se radi o podnescima koji ne prileže predmetu. Dakle, tuženik je odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 eur kao neosnovan.

11. Kako je tuženik sa žalbom u cijelosti uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a), to mu je u cijelosti priznat i trošak nastao podnošenjem žalbe. S obzirom na vrijednost predmeta spora glavnog zahtjeva, tuženiku za sastav žalbe protiv presude pripada na temelju tarifnog broja 10. točke 1. u vezi s tarifnim brojem 7. točkom 1. Odvjetničke tarife nagrada u iznosu 125 bodova uvećano za PDV ili 312,50 eur.

12. Obzirom na sve gore navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 20. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić