Poslovni broj: Us I-4052/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E, rođenog **.**.1996., u [adresa], smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi odobrenja međunarodne zaštite, 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2216, URBROJ: 511-01-212-24-20, od 17. rujna 2024.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, da Zoranu Baueru odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.250,00 Eura (tisućudvjetstopedeseteura), u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske, uz obrazloženje tuženika kako u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja, ali i da je utvrđeno kako tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske.

2. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako je rješenje tuženika nezakonito i neutemeljeno na činjenicama. Ističe kako je trenutno stanje na [adresa], sveopći ratni kaos te da je stoga potpuno besmislena tvrdnja tuženika da tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da ga Hamas traži. Pojašnjavajući svoj stav ukazuje kako je nerealno da u takvom ratnom stanju postoji administracija koja bi žiteljima [adresa] uredno dostavljala pozive po različitim osnovama. Dodaje i kako je Hamas 13. listopada 2023., proglasio danom opće mobilizacije te da on na niti jedan način nije povezan s tom međunarodnom terorističkom organizacijom. Navodi i kako od 15. siječnja 2022. boravi u [adresa] temeljem dozvole koju mu je izdao upravo tuženik, te da je stoga već prošao sigurnosnu provjeru Sigurnosno obavještajne agencije. Ističe i kako nije točno da bi bio članom nekog kartela koji krijumčari ljude, iz kojeg razloga svi elementi na koje se poziva tuženik u osporenom rješenju nemaju uporišta u stvarnosti. Smatra da se tuženik previše oslonio na mišljenje SOE, bez da je razmotrio okolnost da je on u Republiku Hrvatsku došao legalno te da je nakon što mu je dozvola prestala važiti došao u situaciju u kojoj uopće i nema mogućnost da se vrati u zemlju iz koje je došao, jer je ona jednostavno pregažena u invaziji Izraelske vojske. Zaključuje kako je, po njegovom mišljenju, u ovom predmetu potpuno primjenjiva i presuda Vrhovnog suda Republike Slovenije, Up – 47/2015, od 2. rujna 2015., donesena povodom žalbe Sirijskog državljanina koji je tražio međunarodnu zaštitu, a kojom je zauzet stav da se tražitelju može pripisati političko mišljenje ako postoji veza između regrutacije i političkog stava pojedinca. Predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje i odobri mu besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu.

3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju ocijenio sve dokaze relevantne za primjenu prava u konkretnom slučaju. U odnosu na navod tužitelja kako je Hamas 13. listopada 2023., proglasio opću mobilizaciju ukazuje kako je takav poziv upućen svim A pa i onima koji se već nalaze i to kao općenita motivacija, iz kojeg razloga i ne postoje dostupne informacije da se u tom smislu vrši ikakva prisila nad civilnim stanovništvom da sudjeluje u ratu protiv Izraela. Ističe i kako Hamas ima vlastito vojno krilo te da na tom području djeluju i druge paravojne formacije. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Sud je 4. prosinca 2024. i 15. siječnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis Sigurnosno obavještajne agencije i spis tuženika te priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Spisu tuženika prileži Zahtjev za međunarodnu zaštitu Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2216, URBROJ: 511-01-213-23-3, od 23. veljače 2023., sukladno kojem zahtjevu proizlazi kako je tužitelj zemlju podrijetla napustio legalno te da je u Republiku Hrvatsku ušao legalno, temeljem ranije izdane rane dozvole. Nakon ulaska ukradena mu je putovnica i to u periodu dok se nalazio na izdržavanju zatvorske kazne. Tužitelj je u svom zahtjevu naveo i kako u zemlji podrijetla nije imao probleme zbog svoje političke ili vjerske orijentacije te da nije služio vojsku, jer takva obveza u pojasu [adresa] ne postoji. Kao razlog traženja međunarodne zaštite tužitelj je naveo okolnost da se u pojasu [adresa] neprestano odvijaju ratne aktivnosti i to kako iznad tako i ispod zemlje te da je on tijekom 2008. godine bio ranjen u tim ratnim djelovanjima. U zahtjevu je navedeno da je Hamas tražio da se priključi otporu, a što nije želio iako je bio svjestan da će zbog toga biti u nepovoljnom položaju, iz kojeg razloga je morao napustiti pojas [adresa]. Konačno navedeno je i kako je u Republici Hrvatskoj bio uhićen, jer je po molbi prijatelja prevozio neke njemu nepoznate ljude s područja Slavonskog Broda u Zagreb, ne znajući da se radi o ilegalnim imigrantima. Dodaje da su ga u tom prijevozu zaustavili policijski službenici koji su ga tada i pretukli i to iz razloga pribavljanja informacija o samom događaju. Mišljenja je da bi, ukoliko bi bio primoran vratiti se u zemlju podrijetla, bio obješen od pripadnika Hamasa.

8. Spisu tuženika prileži Zapisnik Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2216, URBROJ: 511-01-212-23-13, od 20. studenoga 2023., a sukladno kojem je tužitelj iskazao kako je zemlju podrijetla napustio podmitivši pripadnika Hamasa da mu omogući odlazak. Kao razlog odlaska navodi opću nesigurnost u pojasu [adresa], ali i okolnost da mu je otac bio član Fataha te da su mu oca iz tog razloga učestalo tukli. Navodi i da kada je napuštao zemlju podrijetla, pripadnicima Hamasa lažno iskazao kako namjerava ostati u Egiptu svega mjesec dana. Stoga strahuje da bi se povratkom u zemlju podrijetla izložio riziku po kojem bi se moglo smatrati da je suradnik Izraela, a što bi zasigurno dovelo do neželjenih posljedica. Iskazuje kako ga je Hamas tražio da im se priključi i to kada su četvero do petero naoružanih ljudi ušlo u njegovu kuću. Dodaje da on tada nije bio kod kuće, ali da je tada njegova obitelj upozorena da se on javi na adresu u [adresa] te se on tom pozivu i odazvao. Tada su mu pripadnici Hamasa uzeli osobnu iskaznici i rekli mu da se mora priključiti radnicima koji kopaju tunele. Iskazuje kako im je tada rekao da je bio ranjen i da stoga nije sposoban obavljati radne zadaće takve vrste. Navodi kako su ga iz ovog razloga tada pustili, uz upozorenje da im se mora javiti kada ga opet pozovu te da je upravo zbog tog događaja napustio pojas [adresa].

9. U svom iskazu, evidentiranom raspravnim zapisnikom od 4. prosinca 2024., tužitelj je naveo kako je razlog napuštanja zemlje podrijetla bila okolnost da na tom području djeluje organizacija Hamas koja terorizira civilno pučanstvo pa i njega osobno. Pojašnjavajući svoj iskaz navodi kako Hamas regrutira mlade ljude pa da su tako regrutirali i njega osobno na način da je morao kopati tunele i to po četiri sata, šest mjeseci. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da navede događaj u kojem je prvi put imao kontakt sa pripadnicima Hamasa, tužitelj je iskazao kako je to bilo negdje kada je imao sedamnaest godina života, kada su njemu nepoznati ljudi došli u njegovu kuću te ga s povezom na očima odveli na nepoznatu lokaciju. Navodi da je od tada za Hamas kopao tunele, nekih šest mjeseci te da je za tu organizaciju nastavio raditi različite poslove do dvadesetpete godine života. Dodaje i kako je Hamas tražio od njega da nosi oružje, a što je on odbio. Kada mu se ukazuje na proturječnosti s njegovim ranijim iskazima o njegovom radu za Hamas, navodi kako je razlog tome njegov strah da će biti odbijen za zahtjevom za međunarodnu zaštitu, ali i da i danas snosi posljedice ranjavanja koje mu utječu na sjećanje. Kada mu se predočava da ranije nije iskazivao da ima mentalne posljedice ranjavanja, već samo fizičke, navodi da se toga ne može prisjetiti. Konačno tužitelj je naveo kako nema medicinsku dokumentaciju koja bi potvrđivala posljedice njegovog ranjavanja, jer u [adresa] se takva dokumentacija ne izdaje, dok istu u Republici Hrvatskoj nije pribavlajo.

10. Cijeneći naprijed navedeni iskaz tužitelja, i komparirajući istog s njegovim ranijim iskazima, Sud nalazi kako je isti općenito nevjerodostojan. Naime, Sud nalazi znatne nesuglasnosti u iskazima i to ne samo u dijelovima koji se odnose na rad za Hamas, već i u dijelu u kojem se opisuje prvi kontakt s tom organizacijom. Naime tužitelj je prvotno iskazivao kako se dobrovoljno odazvao pozivu (a što bi po logici bila okolnost koja ukazuje na veći stupanj suradnje), da bi naknadno na raspravi iskazao kako su ga njemu nepoznati ljudi, s povezom na očima odveli na nepoznatu lokaciju da kopa tunele. Sud nije vjerodostojnim uzeo ni iskaz u dijelu u kojem tužitelj navodi kako je razlog nekonzistentnog iskaza posljedica njegovog ranjavanja, budući da o tome ne postoji niti jedan jedini materijalan dokaz. Naime, osim što tužitelj do održavanja rasprave nikad nije ni iskazivao o mentalnim posljedicama svog ranjavanja, Sud navodi kako je tužitelj preko dvije godine u Republici Hrvatskoj te da je boravio i na odsluženju zatvorske kazne. Stoga bi evidentno pa i u kaznenom postupku koji je zatvorskoj kazni prethodio, tužitelj bio zdravstveno pregledan i posljedice koje utječu na njegovo rasuđivanje bile evidentirane, a o čemu bi tada postojali materijalni dokazi. Slijedom navedenih razloga , Sud uzima za točnim činjenična utvrđenja naznačena u osporenom rješenju.

11. Člankom 20. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23. – u daljnjem tekstu Zakon), određeno je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Budući da, a uzimajući u obzir naprijed navedena činjenična utvrđenja, proizlazi kako u konkretnom slučaju ne postoje osnovani razlozi koji bi doveli do osnovanog straha tužitelja od njegovog proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, Sud zauzima stav da u ovom predmetu ne postoje okolnosti za odobrenjem azila.

13.1 Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

13.2. Člankom 21. stavkom 2. Zakona određeno je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

14. Iako je u pojasu [adresa] postignuto primirje Sud nalazi da u području zemlje podrijetla i nadalje postoje opravdani razlozi koji bi ukazivali da bi se tužitelj, po povratku mogao suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno s ozbiljnom i individualnom prijetnjom životu, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, pri čemu je irelevantan navod tuženika da Hamas ima vlastito vojno krilo.

15. Bez obzira na ovu okolnost, Sud navodi kako slijedi.

16.1. Člankom 31. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da se supsidijarna zaštita neće priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona ako: postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju: - zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata; - teškog kaznenog djela ili - djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i članku 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda.

16.2. Člankom 31. stavkom 1. točkom 2. Zakona određeno je da se supsidijarna zaštita neće priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona ako: predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.

16.3. Člankom 31. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da se teškim kaznenim djelom, u smislu stavka 1. točke 1. podstavka 2. ovoga članka, smatra se kazneno djelo za koje se prema zakonodavstvu Republike Hrvatske može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna.

17. Sukladno naprijed citiranim odredbama Sud uočava kako će i bez obzira što postoje uvjeti iz članka 21. Zakona, zahtjev za odobrenja supsidijarne zaštite biti ex lege odbijen u onim slučajevima u kojima postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je podnositelj zahtjeva počinio teško kazneno djelo, a koje je ono za koje se, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske, može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna.

18. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj pravomoćno osuđen te da je uostalom i odslužio zatvorsku kaznu, zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, a za koje djelo je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina. Iz ovog slijedi da je tužitelj počinio teško kazneno djelo iz članka 31. stavkom 1. točkom 1. Zakona, a što je zapreka priznavanju prava na supsidijarnu zaštitu.

19. I izvan navedenih razloga, Sud je izvršio uvid u spis Sigurnosno obavještajne agencije, a koji spis je formiran povodom ovog predmeta te je utvrdio kako postoje elementi iz kojih se objektivno može smatrati da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, ili javni poredak Republike Hrvatske. Stoga su u konkretnom ispunjeni i uvjeti za odbijanje zahtjeva za supsidijarnu zaštitu i temeljem članka 31. stavkom 1. točkom 2. Zakona.

20. Iz razloga naprijed navedenih okolnosti u ukupnosti Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

21. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

22. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22. – u daljnjem tekstu Pravilnik).

23. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 Eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe kojom je iniciran ovaj upravni spor u iznosu od 500,00 Eura, kao i trošak na pristup na ročište po pozivu suda, što ukupno uz uvećanje pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 1.250,00 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

Zagreb, 20. siječnja 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, u Zagrebu, Kozarčaninova 2,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove u Zagrebu, Ilica 335,

3. U spis