Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-72/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/1, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1951/2023-8 od 30. listopada 2024., 20. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1951/2023-8 od 30. listopada 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i prihvati njegov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu žalbenog troška.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i rješenje suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužitelj podnio protiv tuženika tužbu za utvrđenje ništetnim dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 12. studenog 2004., te restitucijski zahtjev za isplatu zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

6. Sud je dalje utvrdio da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, koji obrazlaže navodima da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, prema sjedištu tuženika, budući da su stranke čl. 14. predmetnog ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu banke (tuženika).

7. Prvostupanjski sud je odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti naveo da prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista da je ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

8. Prvostupanjski sud, iako nije utvrdio niti jednu od relevantnih okolnosti s obzirom na koje se ima prosuđivati o nevaljanosti prorogacijske klauzule u konkretnom slučaju, zaključuje da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan, pritom pozivajući se i na odredbu čl. 29. ZPP-a (pravilno treba pisati čl. 59.) pa stoga odlučuje kao u izreci rješenja.

9. Pobijano rješenje donijeto je uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik osnovano u žalbi ukazuje jer rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u vezi okolnosti o kojima se u konkretnom slučaju ima prosuđivati je li prorogacijska klauzula iz odredbe čl. 14. predmetnog ugovora o kreditu ništetna, budući da prvostupanjski sud nije utvrđivao vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari, udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje tužitelja, kao potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti zbog čega pobijano rješenje ima nedostataka, te ga nije moguće ispitati.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će u nastavku postupka saslušanjem tužitelja ili na drugi odgovarajući način utvrditi sve navedene činjenice (okolnosti) s obzirom na koje bi trebalo prosuđivati je li prorogacijska klauzula iz predmetnog ugovora o kreditu sadržana u čl. 14. ništetna, pri čemu treba, barem za sada reći da bi iz sadržaja priloženog ugovora o kreditu proizlazilo da je u to vrijeme tužitelj imao prebivalište u [adresa] dok prema navodima tužitelja iz tužbe isti ima sada prebivalište na adresi 21220 [adresa].

11. Također se ukazuje da odredba čl. 59. ZPP-a u konkretnom slučaju ne bi dolazila u primjenu jer iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu (list 17. spisa) proizlazi da je isti zaključen u sjedištu tuženika u Rijeci, a ne u tuženikovoj poslovnici u Splitu.

12. Vodeći računa o svim navedenim okolnostima prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti, te donijeti novu zakonitu odluku s time da će rješenje u pogledu svih odlučnih činjenica valjano obrazložiti kako bi se isto moglo ispitati.

13. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 380. toč. 3. i čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 20. siječnja 2025.

Sudac

Duško Abramović