REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1288/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice AE iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na razmjerni dio starosne mirovine, 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/24- 03/03028499551, URBROJ: 341-99-06/2-24-3309 od 7. lipnja 2024. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/24-03/03028499551, URBROJ: 341-99-06/2-24- 3309 od 7. lipnja 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/23-03/03028499551, URBROJ: 341-14-06/2-23-38935 od 17. svibnja 2024., a kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/24-03/03028499551, URBROJ: 341- 99-06/2-24-3309 od 7. lipnja 2024., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 14. kolovoza 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužiteljica je u tužbi u bitnom navela da u prvostupanjskom postupku nisu pravilno i potpuno utvrđene činjenice koje su od utjecaja na ostvarivanje prava tužiteljice na mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 20/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; u nastavku teksta: ZOMO). Istaknula je, da je majka dvoje djece, HE rođenog **.**.1976. u [adresa] i SE (HE) rođene **.**.1974. u [adresa] te da joj po toj osnovi pripada dodani staž, a koje činjenice prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo, niti uputilo tužiteljicu kao neuku stranku na mogućnost dokazivanja drugih činjenica, koje bi joj mogle ići u prilog u vezi ostvarivanja prava na razmjeni dio starosne mirovine. Stoga je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 7. lipnja 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 15. listopada 2024. u bitnom naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 33. ZOMO-a za usvajanje zahtjeva tužiteljice za priznanje prava na razmjeni dio starosne mirovine, a sve imajući u vidu da tužiteljica nema navršenih 15 godina radnog staža, dok se dodani staž ne uzima u obzir za ispunjenje uvjeta za stjecanje prava na mirovinu, nego samo za određivanje visine mirovine, sukladno čl. 32. st. 1. i 2. ZOMO-a. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
4. U ovom upravnom sporu 16. siječnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti uredno pozvane tužiteljice, a u odsutnosti službene osobe tuženika u skladu s odredbom čl. 91. st. 3. u svezi s čl. 89. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24; u nastavku teksta: ZUS) pa je tužiteljici data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu tužiteljica je ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog spora utvrđeno je, da je postupak za priznanje prava na razmjeni dio starosne mirovine pokrenut povodom zahtjeva podnesenog 22. rujna 2023. nadležnoj ustanovi u Bosni i Hercegovini, da je mirovinski staž na teret Republike Hrvatske prema čl. 24. navršen u razdoblju od 1. rujna 1972. do 16. studenoga 1973. i od 1. siječnja 1980. do 30. rujna 1984., u trajanju od 5 godina, 11 mjeseci i 16 dana, da prema potvrdi bosanskohercegovačkog nositelja socijalnog osiguranja (tiskanica u BiH/HR 205 od 29. rujna 2023.) tužiteljica nema navršeni mirovinski staž u Bosni i Hercegovini, a prema tiskanici je E 205 SI od 2. siječnja 2024. tužiteljica je u Republici Sloveniji navršila razdoblje osiguranja od 1. listopada 1984. do 30. rujna 1991., u trajanju od 7 godina te ukupno razdoblje osiguranja prema članku 6. Uredbe EZ br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, (u nastavku teksta Osnovna uredba) iznosi 12 godina, 11 mjeseci i 16 dana pa imajući u vidu da je odredbom članka 33. ZOMO-a propisano, da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, to je prvostupanjskim rješenjem od 17. svibnja 2024. odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjeni dio starosne mirovine. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 17. svibnja 2024. tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno, ovdje osporavanim rješenjima tuženika od 7. lipnja 2024., na način da je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a osporavajući koje, je tužiteljica pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
7. Odredbom članka 33. ZOMO-a propisano je, da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kad navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
8. Odredbom članka 32. a. stavak 1. ZOMO-a propisano je, da roditelju-majci ili posvojiteljici koja ostvaruje pravo na mirovinu prema ovom Zakonu ili prema drugim posebnim propisima o obveznom mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine stvarno navršenom mirovinskom stažu dodaje se razdoblje od 6 mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete.
9. S tim u svezi, ukazuje se tužiteljici da prema odredbi članka 32. a. stavak 1. ZOMO sami dodani staž se ne uzima za ispunjenje uvjeta za stjecanje prava na mirovinu, već samo za izračun visine mirovine, zbog čega niti navodi tužiteljice iz tužbe, kojima ističe da prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir činjenicu da je tužiteljica majka dvoje punoljetne djece, ne utječe na drukčije rješenje ovog upravnog spora.
10. Također, suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, prvostupanjskim rješenjem od 17. svibnja 2024. odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine. U istom su navedene odredbe ZOMO-a koje su bile odlučujuće prilikom odlučivanja o navedenom zahtjevu tužiteljice te rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, sadrže valjano obrazloženje iz kojeg je razvidno, zbog čega je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine, a razlog je taj što tužiteljica nema 15 godina ostvarenog mirovinskog staža, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti iz članka 33. ZOMO-a za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine, slijedom čega je pravilno osporavanim rješenjem tuženika od 7. lipnja 2024. odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjeni dio starosne mirovine, jer navedenu odlučnu činjenicu da tužiteljica ne ispunjava uvjete iz čl. 33. ZOMO-a, odnosno da tužiteljica nema ostvaren mirovinski staž od 15 godine, tužiteljica niti ne spori.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 20. siječnja 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- tužiteljici putem opunomoćenika za primanje pismena, CE iz [adresa]
[adresa]
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3
