Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-444/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mateju Balažu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 21.269,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,06 EUR tekućim od 01.01.2008. pa do isplate

- na iznos od 0,46 EUR tekućim od 01.02.2008. pa do isplate

- na iznos od 7,13 EUR tekućim od 01.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 33,22 EUR tekućim od 01.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 39,04 EUR tekućim od 01.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 26,37 EUR tekućim od 01.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 22,14 EUR tekućim od 01.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 27,86 EUR tekućim od 01.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 18,73 EUR tekućim od 01.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 20,08 EUR tekućim od 01.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 26,24 EUR tekućim od 01.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 62,62 EUR tekućim od 01.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 35,91 EUR tekućim od 01.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 65,56 EUR tekućim od 01.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 69,58 EUR tekućim od 01.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 71,61 EUR tekućim od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 66,79 EUR tekućim od 01.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 66,10 EUR tekućim od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 58,55 EUR tekućim od 01.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 51,91 EUR tekućim od 01.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 67,30 EUR tekućim od 01.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 72,37 EUR tekućim od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 69,48 EUR tekućim od 01.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 66,66 EUR tekućim od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 73,13 EUR tekućim od 01.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 79,25 EUR tekućim od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 85,70 EUR tekućim od 01.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 84,01 EUR tekućim od 01.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 94,87 EUR tekućim od 01.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 92,07 EUR tekućim od 01.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 97,53 EUR tekućim od 01.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 128,28 EUR tekućim od 01.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 121,28 EUR tekućim od 01.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 147,54 EUR tekućim od 01.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 133,69 EUR tekućim od 01.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 123,28 EUR tekućim od 01.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 154,95 EUR tekućim od 01.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 174,54 EUR tekućim od 01.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 160,34 EUR tekućim od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 162,42 EUR tekućim od 01.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 152,22 EUR tekućim od 01.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 155,37 EUR tekućim od 01.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 190,04 EUR tekućim od 01.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 194,92 EUR tekućim od 01.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 225,52 EUR tekućim od 01.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 211,76 EUR tekućim od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 190,32 EUR tekućim od 01.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 189,76 EUR tekućim od 01.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 187,41 EUR tekućim od 01.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 195,20 EUR tekućim od 01.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 203,77 EUR tekućim od 01.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 204,02 EUR tekućim od 01.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 198,64 EUR tekućim od 01.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 200,82 EUR tekućim od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 204,04 EUR tekućim od 01.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 200,57 EUR tekućim od 01.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 200,87 EUR tekućim od 01.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 197,68 EUR tekućim od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 191,76 EUR tekućim od 01.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 198,97 EUR tekućim od 01.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 201,59 EUR tekućim od 01.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 200,54 EUR tekućim od 01.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 190,02 EUR tekućim od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 197,31 EUR tekućim od 01.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 198,98 EUR tekućim od 01.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 195,71 EUR tekućim od 01.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 186,00 EUR tekućim od 01.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 179,98 EUR tekućim od 01.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 12.866,84 EUR tekućim od 01.09.2013. pa do isplate

do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.193,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 20. siječnja 2025., pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 8.193,15 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 23. listopada 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3207702431/06, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,90 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije se mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 23. listopada 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 3207702431/06, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe kako prigovor zastare, prigovor promašene aktivne legitimacije, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelja, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Financije j.d.o.o., za usluge, Bilje, Vinogradska 17.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Prije svega ovaj sud je odlučivao o prigovoru promašene aktivne legitimacije te takav prigovor našao neosnovanim u cijelosti, naime tuženik drži da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari iz toga razloga što je određeni broj uplata po kreditu vršen od strane treće osobe, a ne tužitelja. Ovakav prigovor tuženika neosnovan je iz toga razloga što su navedene uplate po ugovoru o kreditu koji je tužitelj sklopio s tuženikom izvršene od strane supruge tužitelja, (saslušanje tužitelja), te u ime i za račun tužitelja po navedenoj kreditnoj obvezi. Uzimajući u obzir prednje izloženo sud navedeni prigovor tuženika odbija kao neosnovan.

6. Nadalje sud je odlučivao i o prigovoru tuženika da ugovor o kreditu koji je tužitelj sklopio s tuženikom nema svojstvo potrošačkog ugovora, te je takav prigovor ovaj sud također našao neosnovanim budući da analizom dostupne dokumentacije koja prileži ovome spisu, kao i saslušanjem tužitelja, a uzimajući u obzir odredbu članka 5. stavak 1. točka 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19), sud nije utvrdio da bi tužitelj kredit sklopljen s tuženikom koristio za poslovne svrhe, budući da nije vlasnik obrta, niti je bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva, a kredit je koristio za adaptaciju obiteljske kuće, konkretno tužitelj je uvodio centralno grijanje, te radio fasadu. Tužitelj navodi i to da nema drugu nekretninu u vlasništvu, pa je stoga i ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga valjalo odbiti kao neosnovan.

7. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da mu je na razgovoru u banci preporučeno uzeti kredit u CHF, da je kredit bio odnosno da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen, te je tužitelj mogao isti prihvatiti i potpisati ukoliko želi kredit bez mogućnosti pregovora vezano za ugovorne odredbe predmetnog kredita. Tužitelj nadalje iskazuje da mu osobni bankar nije objasnio parametre koji utječu na promjenu kamatne stope, a nije mu niti objašnjeno kako postoji mogućnost naglog porasta tečaja CHF, te činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Tužitelj navodi u svome iskazu da je realizirani kredit iskorišten za kupnju kuće u kojoj živi, da je ugovor o kreditu pročitao, te nije bilo nejasnoća, međutim da nije znao da kredit može toliko narasti, kao što se u stvarnosti i dogodilo, te da je probao kod tuženika pregovarati vezano za porast rate za otplatu kredita, međutim da s tuženikom nije mogao postići nikakav dogovor. Tužitelj se ne sjeća da li je dobio otplatni plan, te navodi da nikada nije imao obrt u svome vlasništvu, niti ga ima, a nije imao prije niti nekretninu u svome vlasništvu, dok je sam kredit odnosno otplatu kredita vršio zajedno sa svojom suprugom.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Financije j.d.o.o., za usluge, Bilje, Vinogradska 17, od 10. travnja 2021. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaja valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 21.269,28 EUR od čega se preplaćeni anuitet po CHF valutnoj klauzuli odnosi na iznos od 15.667,08 eura, a po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 5.450,48 eura, međutim ukoliko se isključe negativne razlike anuiteta, odnosno razlike kada tužitelj nije platio anuitete (nego je iste platio manje), tada bi preplaćene razlike počevši od 1. prosinca 2007. godine iznosile ukupno 160.253,39 HRK, odnosno 21.269,28 eura.

9. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine.

10. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je dopustio preinaku tužbe u ovosudnom postupku, a uzimajući u obzir Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. godine pod točkom 4 koji zaključuje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

13. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

14. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

16. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,90 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. citiranog Ugovora.

17. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,90% godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 2.986,15 kn.

18. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 2.986,15 kn, obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

19. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

21. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

23. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i vezanjem valute uz švicarski franak, ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

24. Iznos od 21.269,28 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa kao i anuiteta u odnosu na tečajnu razliku u razdoblju od siječnja 2008. godine do zaključno do rujna 2013. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

25. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 21.269,28 EUR osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

26. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

27. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 28. studenoga 2019., 5. veljače 2021., 30. prosinca 2022. i 14. ožujka 2023. svaki po 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 8. lipnja 2020., 12. veljače 2021., 23. ožujka 2023., 15. svibnja 2023., 16. listopada 2024., 11. prosinca 2024. svako po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz trošak PDV-a na odvjetničke usluge od 25%, te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja 333,33 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu 102,20 eura i sudske pristojbe na presudu 257,62 eura, daje konačni iznos troška od 8.193,15 eura.

30. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 10. listopada 2024. u iznosu od 500,00 eura iz toga razloga što tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod III. izreke presude.

Osijek, 20. siječnja 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika