Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Rijeka, Užarska 3

Poslovni broj: Pp-97/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Severinu Pergeru, uz sudjelovanje Valnee Car kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽKŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. u svezi s člankom 10. točkama 1., 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, dalje u tekstu: ZZNO) u povodu optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka Klasa: 211-07/25-5/1007, Urbroj: 511-09-23-25-1 od 13. siječnja 2025., nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, temeljem članka 183. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni ŽKŠ, ime oca Ž; ime majke Ć; rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stečenom visokom stručnom spremom, po zanimanju profesor obrane i zaštite; umirovljenik; oženjen; otac dvoje odrasle djece; mjesečna primanja u iznosu od 800,00 eura; prosječnog imovnog stanja – prema vlastitoj izjavi; prekršajno nekažnjavan; na vodi se drugi prekršajni postupak; kazneno neosuđivan - prema vlastitoj izjavi; protiv istog se ne vodi drugi kazneni postupak - prema vlastitoj izjavi;

k r i v  j e

što je

I. dana 12. siječnja 2025. od 16:00 sati pa na dalje u [adresa], došlo je do fizičkog i psihičkog nasilja u obitelji od strane ŽKŠ prema supruzi ŽK, kćerki ĆKŠ i sinu ĆK. Do nasilja u obitelji došlo na način da je oko 16:00 sati ŽKŠ prigovorio supruzi Ć da je loš ručak odnosno da nije kao u restoranu te joj rekao „Sad češ vidjeti što su batine i kurvala si se s doktorom, jebem ti mater“. Ć je tada pozvala kćer ĆKŠ da dođe, a ĆKŠ kada je došla u stan je pozvala brata ZK jer je vidjela da je otac ŽKŠ izrazito agresivan. ŽKŠ tada počinje vrijeđati suprugu i kćer ĆKŠ riječima „Nesposobni ste svi, glupače jedne, ajte ća, smeća jedna ne vrijedite ništa“ dok se sinu ZK obraća riječima „Idi u pizdu materinu“. Po izgovorenim riječima ŽKŠ uzima prijenosnu bateriju te gađa kćer ĆKŠ koja mu je prethodno rekla da prestane sa vrijeđanjem i pogađa je u glavu kojom prilikom ista nije zadobila vidljive ozljede. ŽKŠ tada prilazi kćeri ĆKŠ te ju odguruje od sebe prema hodniku kako bi došao do supruge Ć, kojoj u konačnici uspijeva prići te je također odguruje u namjeri da ju sruši na pod te izgovara riječi „Lude ste vi samo hoćete moje pare, a mene smjestiti u ludnicu“. Nadalje Ć, ĆKŠ i ĆK navode kako je ŽKŠ više puta istima rekao da će ako završi na psihijatriji, kada se vrati sve ih zapalit. Nakon navedenog ŽKŠ izlazi u dvorište kuće te nešto traži, da bi se potom vratio u kuću s velikim čekićem kojeg je ostavio na stolu, a koji je kod žene Ć izazvao strah zbog bojazni od napada s istim. Zatim je ušao u spavaću sobu i uzeo dvije slike koje je bacio na terasu, kojom prilikom su se iste razbile.

Navedeno ponašanje ĐK je kod Ć, ĆKŠ i ZK izazvalo osjećaje straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva;

dakle, počinio psihičko i ekonomsko nasilje prema svojoj supruzi i djeci i dodatno fizičko nasilje prema svojoj kćeri, koje je kod žrtava izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost;

čime je počinio nasilje u obitelji iz čl. 10. točaka 1., 3. i 5. ZZNO što čini prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZZNO;

pa se na temelju navedenog propisa uz primjenu članka 33. stavak 3. PZ-a, okrivljenom ZKŠ

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 279,82 eura (dvjesta sedamdeset i devet eura i osamdeseti dva centa).

Temeljem čl. 40. PZ-a okrivljenom ZKŠ se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od 13. siječnja 2025. u 03:40 sati do 13. siječnja 2025. u 13:00 sati, kao jedan dan zatvora odnosno 39,82 eura (trideset i devet eura i osamdeseti dva centa), tako da okrivljeni ima za platiti novčanu kaznu u iznosu od 240,00 eura (dvjesta četrdeset eura i nula centi).

Okrivljeni je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Novčana kazna smatrat će se u cijelosti uplaćenom ako okrivljeni na ovaj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 160,00 eura (sto šezdeset eura i nula centi) u roku određenom ovom odlukom.

Ako okrivljeni u ovom roku novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. PZ-a naplatiti prisilno.

II. Temeljem članka 13. stavak 1. točka 1. i članka 15. ZZNO okrivljenom ZKŠ se izriče zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a koja mjera će se primjenjivati u Udruzi za zaštitu obitelji Rijeka - U.Z.O.R., na adresi [adresa], po pravomoćnosti ove presude.

Ukoliko okrivljeni ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri iz članka 15. ZZNO, kazniti će se temeljem članka 24. ZZNO zbog ne postupanja prema izrečenoj zaštitnoj mjeri za prekršaj kaznom u iznosu koji ne može biti manji od 390,00 eura (tristo devedeset eura i nula centi) ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana, o čemu će Sud izreći kaznu posebnom pisanom presudom.

III. Okrivljeni je temeljem članka 139. st. 3. PZ dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka i to paušal u iznosu od 30,00 eura (trideset eura i nula centi) u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno, ovrhom putem FINA-e.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, I. policijska postaja Rijeka dostavila je sudu optužni prijedlog I. policijske postaje Rijeka Klasa: 211-07/25-5/1007, Urbroj: 511-09-23-25-1 od 13. siječnja 2025., protiv okrivljenog ŽKŠ zbog počinjenja prekršaja iz članka 22. stavak 1. ZZNO.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu sud je 13. siječnja 2025. po dovođenju okrivljenika proveo žurni prekršajni postupak u smislu čl. 221. stavak 1. točka 3. PZ-a, ispitao okrivljenika i svjedoke: ŽK, BK i ZK, te izveo dokaz čitanjem isprava prisutnih u spisu: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 13. siječnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆKŠ od 13. siječnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka ZK od 13. siječnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽK od 13. siječnja 2025., izvješće o uhićenju za okrivljenika od 13. siječnja 2025., obavijest žrtvi nasilja u obitelji za ŽK, ĆKŠ i ZK, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja za ŽK, ĆKŠ i ZK, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom za ŽK, ĆKŠ i ZK, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, specijalistički nalaz KBC-a Rijeka, Klinike za psihijatriju od 13. siječnja 2025. te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

3. U svom iskazu na sudu okrivljenik je izjavio da su činjenični navodi optužnog prijedloga istiniti u dijelu koji se odnose na verbalno nasilje, tj. bilo je ružnih riječi, ali da nije bilo fizičkog nasilja; da nikog nije udario niti je itko njega udario; da smatra da su neistiniti navodi glede čekića i drugih stvari; da se ne osjeća krivim za fizičko nasilje, dok se osjeća krivim za verbalno nasilje; da su se kritičnog dana u popodnevnim satima supruga i on nešto posvađali i to je trajalo više sati; da se u jednom trenutku to smirilo pa opet započelo; da je obitelj pozvala policiju i čak predložila da ga se odvede na psihijatriju zbog terapije koju uzima, a to je uzimanje Helexa od 0,25 mg po preporuci liječnika; da je već ujutro vidio da je supruga loše volje; da nije htio potencirati taj sukob, odnosno da ga je nastojao izbjeći, no popodne se dogodilo kako navedeno; da je čekić išao tražiti prije toga i donio u stan jer je trebao zabiti neke čavle u zid radi vješanja nekih stvari i da je tamo ostao; da nije istina da ga je donio poslije svađe; da ga nije držao na stolu, već ga ostavio u verandi; da je točno da je bacio slike, a da se radilo o jednoj većoj slici koja nije bila uokvirena i jednoj manjoj koja je imala okvir, no da se radilo o slikama koje je crtala njihova nećakinja, a koje su u biti bile bezvrijedne, stajale su na podu u sobi koja je sada prazna, a koju je koristio sin kao dječak; da je to bio njegov čin ljutnje, pa da je tako postupio; da mu je žao zbog događaja; da ranije toga zaista nije bilo, premda se znao sa suprugom posvađati, dok u posljednja dva mjeseca da ne bi znao reći koji je uzrok napetostima među nama, moguće da su to kronične bolesti od kojih boluju, a zbog kojih uzimaju kroničnu terapiju; te da su slike bile njihovo zajedničko vlasništvo.

3.1. U svojoj završnoj riječi okrivljenik je iskazao da mu je žao što je do toga došlo, da se ispričava supruzi i djeci, da nikoga nije udario, da je bilo ružnih riječi i iskazuje da je spreman otići na neki tretman kod nekog psihijatra ili sličnog stručnjaka koji bi im mogao pomoći u rješavanju njihovih nastalih poteškoća, svakako bi to želio otići zajedno sa suprugom.

4. U svom iskazu na sudu svjedokinja ŽK je prvenstveno izjavila da su oboje kronični bolesnici; da okrivljenik ima šećernu bolest koja ga nagriza s vremenom; da je nekad dobre volje i raspoložen, no ponekad ima te neke svoje faze kada nije ugodan; da uzima terapiju, a kada je ne uzima da se njegovo raspoloženje uvelike mijenja; da su 13. studenog 2024. bili kod psihijatra zbog naglog izlijeva bijesa; da je nekoliko dana prije incidenta okrivljenik bio vrlo ugodan prema njoj, pristojan, ugađao joj, a u petak 10. siječnja 2025. predvečer je zaprimio e-mail poruku liječnika da nije bio na pregledu, tj. kontroli, što ga je pogodilo i zbog toga da je bio bijesan, a zbog činjenice neodazivanja nije dobio dijagnozu; da je uvidjela da je smanjio i dozu injekcija za šećer, što se odrazilo na njegovo raspoloženje te ga je počeo hvatati bijes; da mu se nije suprotstavljala tijekom tih dana zbog bojazni od fizičkog sukoba za kojeg smatram da bi došlo; da mu je doktorica propisala Helex kako bi se smirio, no on to neredovito uzima, odnosno tek po višestrukim opomenama i molbama ukućana; da je tijekom subote ušao u raspravu s kćeri vezano za liječnika, a za vrijeme ručka je prigovorio da isti nije dobar; da ju je predmetno pogodilo jer se zaista potrudila oko ručka, a ostatak dana da su proveli u šutnji kao i veći dio nedjelje sve do popodneva kada je predmetno eskaliralo; da je počeo vikati na nju, a zatim i na kćer; da je u jednom trenutku izašao iz kuće i donio čavle i macolu, tj. poveći čekić te zabio iste u zid kako bi objesio hudicu; da je taj čekić odložio na stol u dnevnom boravku te bi ga povremeno uzeo i nju pogledao što ju je uznemirilo; da ona nije spavala tri dana, a s noći nedjelje na ponedjeljak uopće nije spavala; da je po kući tražio neke novce, pa je naišao na slike religiozne prirode koje su bile u jednoj sobi odložene i iste bacio na terasu; smatra da joj je to učinio da joj napakosti, tj. da joj se osveti; da je u 02:45 sati sin zvao policiju jer zaista nisu znali što učiniti, a psihijatar nije htio ništa bez policije; da ju verbalni sukob povrijedio i uznemirio i da joj je zaista povrijeđeno dostojanstvo, jer da ju je okrivljenik nazivao raznim pogrdnim imenima „drolja, kurva“; da je kritične zgode bilo fizičkog nasilja kad se prepirao s kćeri, da je kći instinktivno stala između njih kako bi spriječila fizički sukob uslijed čega je na desnoj nadlaktici zadobila ozljedu u vidu modrice.

4.1. U svom iskazu svjedokinja ĆKŠ je izjavila da je kritičnog dana došlo do eskalacije lošeg stanja okrivljenika, a koje je trajalo već oko tjedan dana; da je htjela izbjeći sukobe, prešutjela je stvari, da se zaista nije htjela svađati, jer vrlo vjerojatno bi to završilo u lošem smjeru; da je otac bio dosta ljut, nije pričao ni s kime, nije ručao s njima, a kasnije je čula iz njihova stana neku viku, deranje, lupanje, na što je otišla dolje do njih vidjeti o čemu se radi; da je vidjela čekić koji je bio poveći; da je vidjela čavle zabijene u zid i obješenu odjeću; da nije previše raspravljala s njime, već je nazvala brata ako može doći, a kad je brat došao da su raspravljali i to je trajalo više sati, tijekom kojih je okrivljenik svašta izdijelio, zaista ružne riječi, a u 02:30 sati u noći brat je rekao da mora otići; da je okrivljeniku ukazala da nije dobro, da treba potražiti pomoć, da ne rasuđuje dobro i vjerojatno to što je izgovarao uopće nije mislio, moguće je da se toga niti ne sjeća niti je toga bio svjestan; da ju je u jednom trenutku gađao s kabelom za mobitel, a fizičkog nasilja je bilo u dva navrata, jednom kad je majka stala između njih, a drugi put u kuhinji kada je došlo do naguravanja; da želi da otac bude dobro, no na kraju je brat zvao policiju jer zaista nisu uspjeli situaciju smiriti.

4.2. Svjedok OK je u svom iskazu izjavio da je kritičnog dana čuo neku buku iz stana iznad, a u kojem stanu žive njegovi roditelji; da su se čuli glasovi, vika, svađa i neko lupanje; da mu je bilo čudno što se to događa, a to da mu je sličilo na situaciju kada otac ima promjene u raspoloženju i situacija mu je bila poznata od prije; da u toj fazi otac zna biti dosta agresivan, nesuradljiv; da je zaprimio poziv sestre da dođe kod roditelja, na što je otišao u njihov stan i vidio je zabijene čavle, tj. vide u zidu i obješenu neku odjeću, što da mu je sve djelovalo jako neracionalno; u jednom trenutku da je pitao oca glede termina kod psihijatra za što su se oni zaista kao obitelj angažirali i stalo im je da isti ode na preglede, odnosno terapije kako bi znali o čemu se radi, odnosno pomogli mu glede tih fluktuacija u njegovom ponašanju; da je otac imao mnogo izlika da ne ide na te terapije; da je kritične zgode izgovorio mnogo ružnih riječi, a bilo je i više fizičkih sukoba gdje je nasrtao na sestru i majku; da zaista ocu žele pomoći i žele mu sve najbolje, no on nekako sve to odbija; da je u jednom trenutku vidio da je izbacio i neke slike na terasu, a što je čest obrazac ponašanja u toj njegovoj agresivnoj fazi; da mu je ponudio da odu na hitnu, odnosno na dežurnu Kliniku za psihijatriju, ali je okrivljenik to odbijao i rekao da će biti samo gore ako se to dogodi. To da ga je prisililo da zovu policiju i započnu cijeli ovaj postupak; da očevo agresivno ponašanje traje cca 3 godine.

4.3. Okrivljenik je stavio primjedbu na iskaz saslušanih svjedoka da se nije sam svađao, jer da je za svađu potrebno dvoje, a kojom prigodom da je i njemu svašta ružno rečeno. Također da ništa ružno nije bilo rečeno ispred unučadi.

5. Sukladno članku 10. točka 1., točka 3. i točka 5. ZZNO nasilje u obitelji je: 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda;

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; 5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci.

5.1. Sukladno čl. 22. stavak 1. ZZNO tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

6. Na temelju tako provedenog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni kritične zgode počinio psihičko i ekonomsko nasilje u obitelji prema svojoj supruzi i djeci na način kako je to opisano u izreci ove presude, kao i fizičko nasilje prema svojoj kćeri, koje ponašanje je kod žrtava prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost.

6.1. Naime, sud cijeni iskaze saslušanih svjedoka kao objektivne i vjerodostojne glede tijeka događaja koji su doveli do počinjenja prekršaja, a koji iskazi su dijelom podudarni i s iskazom samog okrivljenika. U odnosu na fizičko nasilje sud cijeni istog dokazanim vjernim iskazom kćeri i supruge.

7. Slijedom takvih utvrđenja, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud zaključuje da je u ovom konkretnom slučaju nedvojbeno došlo do počinjenja prekršaja nasilja u obitelji kažnjivog po čl. 22. stavak 1. ZZNO.

8. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz čl. 36. stavak 1. i stavak 2. PZ-a. Kao otegotnu okolnosti sud je cijenio težinu počinjenog djela, a kao olakotnu okolnost je cijenio dosadašnju nekažnjavanost okrivljenog uopće. Sud je stoga okrivljenom primjenom odredbi čl. 33. stavak 3. PZ-a, za počinjeni prekršaj odmjerio novčanu kaznu u visini posebnog minimuma za predmetni prekršaj, jer smatra da se obzirom na postojanje svih okolnosti ovog slučaja svrha kažnjavanja može postići i takvom kaznom, vjerujući da će tako odmjerena kazna preventivno djelovati na okrivljenog da se ubuduće obazrivo i pristojno ponaša prema drugim članovima obitelji, da poštuje njihovo dostojanstvo i ne čini više prekršaja.

9. Sukladno čl. 40. PZ-a sud je vrijeme koje je okrivljeni proveo u uhićenju i to od 13. siječnja 2025. u 03:40 sati do puštanja na slobodu 13. siječnja 2025. u 13:00 sati, uračunao okrivljenom u izrečenu novčanu kaznu, kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 eura.

10. Okrivljenom je dopuštena i mogućnost propisana čl. 183. stavak 2. PZ-a u svezi s čl. 152. stavak 3. istog zakona da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćena ukoliko u istom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne.

11. Sud je okrivljeniku izrekao posebnu obvezu odnosno zaštitnu mjeru po ZZNO sudjelovanje u postupku psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci. Predmetno iz razloga što je po ocjeni suda takva mjera nužna uzimajući u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, a i činjenicu da po iskazu saslušanih svjedoka promjene raspoloženja, potenciranje sukoba i nezadovoljstvo u obitelji traje već neko duže vrijeme, a ovaj događaj je bio samo eskalacija istog. Po stavu suda ne radi se o običnom sukobu i svađi, već je sud uvidio da na strani okrivljenika postoje česte promjene raspoloženja za koje bi po stručnoj osobi valjalo utvrditi uzrok, kao i educirati istog o načinima mirnog rješavanja konfliktnih situacija u obitelji i prevladavanju teškoća.

12. Istovremeno sud nije odredio po tužitelju predloženu posebnu obvezu zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtava nasilja tj. saslušanih svjedoka, jer iz izjava istih sud zaključuje da okrivljenika ne smatraju agresivnom osobom, da se stanje među njima smirilo, ako i činjenicu da se okrivljenik na raspravi ispričao svjedocima i izrazio žaljenje zbog počinjenog. Stoga sud smatra da, za sada, ne postoji opasnost od ponavljanja djela.

13. Kako je okrivljeni proglašen krivim, sud ga je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka u iznosu od 30,00 eura.

14. Slijedom takvih utvrđenja, odlučeno je kao u izreci.

Rijeka, 20. siječnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Valnea Car

Severin Perger

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, putem Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, Rijeka, Užarska 3, poštom, preporučeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- ovl. tužitelj;

- okrivljeni.

Po pravomoćnosti:

- žrtvi, ŽK;

- žrtvi ĆKŠ;

- žrtvi ĆK.