Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-79/2022-4

U  IME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Goranu Srebačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Osnovne škole Milke Trnine, Križ, Školska 10, OIB: 42145732183, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-644/2021-5 od 7. prosinca 2021., dana 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda bez održavanja rasprave Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni Pr-644/2021-5 od 7. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod t. II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tužiteljice kao nedopuštena podnesena protiv presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Pr-644/2021 od 7. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke i pod t. III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom bez održavanja rasprave suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi Milke Trnine, Križ, Školska 10, OIB: 42145732183 da tužiteljici UI isplati u roku od 8 dana iznos od 2.354,25 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u skladu člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku

- na iznos od 468,83 kuna od dana 16.10.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 468,83 kuna od dana 16.11.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 468,83 kuna od dana 16.12.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 468,83 kuna od dana 16.01.2017. godine, pa do isplate i

- na iznos od 478,95 kuna od dana 16.02.2017. godine, pa do isplate.

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koje se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom pojedinačno utuženog iznosa od 468,83 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u visini od 625,00 kuna uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. - 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se ta presuda ukine.

3. Žalba je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

4. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga iste presude i stanja spisa to ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

6. Po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv presude pod stavkom I. i III. izreke. Naime, u tom dijelu je tužiteljičin zahtjev prvostupanjski sud je prihvatio pa ista ne može očekivati određenu pravnu korist od izjavljenog pravnog lijeka, jer od suda nadležnog za odlučivanje o pravnom lijeku ne može tražiti niti postići bolju zaštitu niti veću pravnu korist od one koju je postigla donošenjem pobijane odluke u navedenom dijelu.

7. Kako je dakle pobijanom presudom parnični postupak tužiteljice uspješno okončan pod stavkom I. i III. izreke, doista nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv navedenog dijela te presude.

8. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1., u vezi čl. 332. a ZPP-a jer tužiteljica neosnovano osporava postojanje uvjeta za donošenje presude bez održavanja rasprave navodeći da je sud bio dužan održati raspravu.

10. Naime, prema odredbi čl. 332. a ZPP-a ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao činjenice neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.

11. Među strankama nije sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva, a posljedično tome i tijek zateznih kamata time da je osporen tužbeni zahtjev tužiteljice uz isticanje prigovora zastare.

12. Prema odredbi čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22; dalje ZR/14) ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za 5 godina. Kako nije sporna činjenica da je razlika plaće za kolovoz 2016. dospjela 16. rujna 2016. kao i činjenica da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. rujna 2021. očigledno je da je do podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu protekao rok od pet godina od dospjelosti te da je nastupila zastara pa je sud prvog stupnja osnovano donio presudu bez održavanja rasprave sukladno odredi čl. 332. a ZPP-a.

13. Kako činjenice vezane uz dospijeće razlike plaće za kolovoz 2016. kao ni činjenica datuma podnošenja tužbe nisu bile sporne, a ne osporava ih ni tužiteljica sada u žalbi prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbivši dio tužbenog zahtjeva tužiteljice s obzirom na protek petogodišnjeg zastarnog roka, od dana dospijeća predmetne tražbine tužiteljice sukladno odredbi čl. 139. ZR/14.

14. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu bez održavanja glavne rasprave suda prvog stupnja potvrditi u pobijanom dijelu pod t. II. izreke, kako je to odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. siječnja 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica