REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-616/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ sina R (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koga zastupaju punomoćnici ŽČ, RČP, PČ, Ana Vlašić i Jurica Višić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Višić i partneri“ d.o.o. u Šibeniku, protiv tuženika: CROATIA OSIGURANJE d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Ivice Drmića 3, koga zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu „Ćurković i Šanjug“ d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-44/2020-31 od 11. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tužitelja protiv točke II. i III. presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-44/2020-31 od 11. ožujka 2024. te se navedena presuda:
-potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade (neimovinske) štete isplati iznos od 5.667,26 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od 3. prosinca 2019. pa do isplate, kao i za isplatu razlike stope zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 23. prosinca 2023. od dosuđenih 3% do potraživanih 5%;
- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke na način da se tuženiku nalaže da tužitelju na ime naknade (neimovinske) štete povrh iznosa od 5.690,54 EUR iz točke I. prvostupanjske presude, isplati daljnji iznos od 2.057,20 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 03. prosinca 2019. godine do 01. siječnja 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate na način da se stopa zatezne kamate u tom razdoblju određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana;
- preinačuje u točki III. izreke na način da u tom dijelu sada glasi:.
„III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.134,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 2.263,00 EUR odbija kao neosnovan.“
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 148,61 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 632,64 EUR) zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:
„I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:
Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, da na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplati tužitelju RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.680,54 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 03. prosinca 2019. godine do 01. siječnja 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih ra razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 23. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 23. prosinca 2023. pa dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, i to onom kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete isplati daljnji potraživani iznos od 7.724,46 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od 3. prosinca 2019. pa do isplate, kao i za isplatu razlike stope zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 23. prosinca 2023. od dosuđenih 3% do potraživanih 5%.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 190,50 EUR, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od dosuđenog iznosa iz tog osnova u visini od 190,50 EUR do potraživanog iznosa od 5.156,25 EUR.“
1.1.Rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe glede dijela zahtjeva tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete isplati daljnji iznos od 16.457,63 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od 3. prosinca 2019. do isplate.
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj (pogrešno u žalbi navedeno tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Iako se u žalbi ne navodi u kojem se dijelu presuda pobija, iz sadržaja žalbe može se zaključiti da se žalba ne izjavljuje protiv točke I. izreke jer je u tom dijelu žalitelj uspio u sporu te tužitelj nema pravni interes u tom dijelu pobijati prvostupanjsku presudu. U žalbi, u bitnom, navodi da je sud osnovano prihvatio nalaz i mišljenje liječničkih vještaka, ali je nedovoljno objektivno i nekritički procijenio visinu pravične naknade, obzirom na posljedice koje su nastupile kod tužitelja. Ističe da je očito je da je sud novčanu naknadu za povredu prava osobnosti procijenio prema Orijentacijskim kriterijima VSRH, iz 2020. međutim, kod primjene navedenih kriterija treba voditi računa da se ne radi o pukom automatizmu za izračuna pravične naknade, već treba voditi računu o nizu drugih okolnosti, pa tako i realnoj vrijednosti naknade, jer kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske usklađivao svoje kriterije, obzirom na inflaciju, kako bi zadržao stvarnu vrijednost naknade, tako u svakom konkretnom vremenu bi sud koji odlučuje o novčanoj naknadi, trebao voditi računa o inflaciji koja je nastala od dana donošenja Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.) do dana donošenja presude, pa kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku inflacija u periodu lipanj 2020. – veljača 2024. godine, iznosila točno 24%, to bi i naknada bila upravo za navedeni postotak veća u odnosnu na Orijentacijske kriterije iz lipnja 2020. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude novčane naknade za povredu prava osobnosti, jer nije uvažio sve okolnosti koje utječu na visinu naknade. Smatra da je, imajući u vidu sve navedeno sud trebao dosuditi (nakon umanjenja za isplaćeni dio) naknadu štete u ukupnom iznosu od 65.868,80 kuna odnosno 8.742,29 EUR. Navodi da je zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, pogrešna i odluka o parničnom trošku, da bi polazeći od konačne vrijednosti premeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini od 13.405,00 EUR, tužiteljev uspjeh u parnici iznosio 65,22 %, a uspjeh tuženika 34,78%, osim toga tužitelju je trebalo priznati u cijelosti troškove vještačenja jer su ti troškovi fiksni i neophodni za vođenje parnice, bez obzira na postotak uspjeha u parnici. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužitelju umjesto iznosa od 5.680,54 EUR dosudi naknadu štete u iznosu od 8.742,27 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate, kao u prvostupanjskom presudi, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka kao i troškove žalbe, sve uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 16. ožujka 2018. koju je skrivio osiguranik tuženika.
7. U ovom postupku, nije sporan štetni događaj, pasivna procesna legitimacija tuženika, kao ni njegova odgovornost za štetu koju tužitelj trpi iz navedenog štetnog događaja.
7.1. Obzirom na žalbene razloge žalitelja sporna je visina neimovinske štete koju tužitelj zahtjeva.
8. Prvostupanjski sud je na nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP):
- da je tužitelj u štetnom događaju od 16. ožujka 2018. zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višekomadnog zglobnog prijeloma gornjeg kraja desne goljenične kosti, prijeloma križne kosti bez pomaka, lakšeg potresa mozga i istegnuća vratne kralježnice;
- da nakon predmetnog štetnog događaja bio stacioniran na Odjelu kirurgije Opće bolnice Šibensko-kninske županije u razdoblju 16.03.2018. - 06.04.2018.;
- da mu je 22. ožujka 2018. izveden operacijski zahvat ugradnje pločica za lateralnu konturu proksimalne tibije te mu je noga imobilizirana u tutor ortozi, dok je prijelom križne kosti tretiran konzervativnim postupkom;
- da je tijekom hospitalizacije u navedenom razdoblju tužitelj započeo s fizikalnom terapijom, a nakon otpusta, kirurške kontrole vršio je ambulantno, te se po sanaciji rane i skidanja šavova uputio na fizikalnu terapiju koju da je u početku vršio ambulantno, a potom i stacionarno u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „Biokovka“ (u razdoblju 17.07.2018. - 14.08.2018.), te potom opet ambulantno ujedno provodeći kontrolne kirurške preglede;
- da je nakon koštane konsolidacije izvršeno vađenje ugrađene pločice (zbog čega je tužitelj bio hospitaliziran u daljnjem razdoblju 13. - 15.11.2018.);
- da u budućnosti postoji mogućnost daljnjeg jačanja degenerativnih promjena u desnom koljenom zglobu, kao i da je kod tužitelja trajno narušena funkcija ozlijeđenih dijelova lokomotornog sustava zbog smanjenja pokretljivosti desnog koljena, zbog čega da su mu potrebni česti odmori prilikom obavljanja profesionalnih i neprofesionalnih aktivnosti, te aktivnosti u slobodno vrijeme;
- da je tužitelj kao posljedicu predmetnog štetnog događaja trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i slabog intenziteta u trajanju od 4 mjeseca, a koju bol da povremeno trpi i danas:
- da je kod tužitelja kao trajna posljedica na fizičkom planu zaostala smanjena pokretljivost u desnom koljenu, napetost mišića stražnje lože desne natkoljenice uz hipotofiju muskulature natkoljenice za 1 cm u opsegu, blagi valgus položaj desnog koljena koji je vizualno zamjetan i ožiljak od kirurške incizije dugačak 14 cm koji predstavlja kozmetski defekt,
- da je kod tužitelja s kirurške strane, i to slijedom naprijed opisanih razloga, došlo do smanjenja opće životne aktivnosti od 12,5%,
- da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja bio u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu zbog ovisnosti o opijatima, kao i da od srpnja 2018. kontinuirano do danas traži psihijatrijsku pomoć zbog posljedica pretrpljenog štetnog događaja;
- da je tužitelj kao posljedice predmetnog štetnog događaja pretrpio primarni strah (strah od smrti, a kao izravan afektivni odgovor na događaj) u trajanju od 10 minuta tj. počev od anticipiranja nailazeće opasnosti, pa preko samog štetnog događaja do izbavljenja iz vozila u kojem je ostao zarobljen do dolaska vatrogasaca, te sekundarni strah jakog inteziteta u trajanju od tri tjedna (od predmetnog štetnog događaja do neposredno prije i poslije operativnog liječenja i u razdoblju neizvjesnosti ishoda liječenja i mogućih medicinskih komplikacija), od čega strah vrlo jakog intenziteta u trajanju od 12 sati (tijekom razdoblja neizvjesnosti u svezi težine ozljeda i prijetećih patnji do konca dijagnostičke obrade), potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od cca četiri mjeseca (u vrijeme mirovanja i kretanja uz pomoć dviju štaka te do završetka stacionarne rehabilitacije), te strah blagog intenziteta u trajanju od 10-12 mjeseci (tijekom razdoblja nemogućnosti samostalnog kretanja bez ortopedskih pomagala), kao i da je kod tužitelja zaostao strah koji povremeno traje do danas;
- da se kod tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja razvio tjeskobni sindrom s elementima postraumatskog stresnog poremećaja koji se očituju kroz smetnje spavanja, tjeskobu i strah kod vožnje automobilom, pojačanu pobudljivost i nametanje sjećanja na stresno iskustvo, preokupiranost oštećenjem fizičkog zdravlja i funkcionalnost te pesimistična promišljanja, a što da predstavlja smetnje blažeg do srednjeg intenziteta;
- da tužitelj nakon štetnog događaja ima potrebu za intenzivnijim psihijatrijskim tretmanom;
- da je duševna bol zbog naruženosti (ožiljak dužine 14 cm i blagi valgus položaj desnog koljena) blagog intenziteta;
- da je izražavajući trajne posljedice štetnog događaja na psihičkom planu kroz težinu povrede tužiteljevog duševnog integriteta isto ocijenjeno lakom do srednje teškom povredom tj. smanjenjem životne aktivnosti od 20%, a što objedinjeno s utvrđenim smanjenjem životne aktivnosti od 12,5% s kirurške strane, predstavlja ukupno smanjenje životne aktivnosti u stupnju od 26,5%.
8.1. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj povrede opisane u nalazu i mišljenju vještaka zadobio upravo u predmetnom štetnom događaju u obimu utvrđenom provedenim medicinskim vještačenjima te je posljedično tome povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta u smislu čl.19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) te da utvrđena težina povrede opravdava dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. ZOO. Nadalje, prvostupanjski sud pri odlučivanju o visini neimovinske štete sukladno odredbi čl.1100. st.2. ZOO prihvaćajući objedinjeni nalaz i mišljenje u postupku angažiranih vještaka spec. kirurga i psihijatra, kao objektivan i dan u skladu s pravilima struke, nalazi da bi tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripadao iznos od 78.000,00 kuna (od čega po kriterijima: pretrpljenih fizičkih bolova - 25.000,00 kuna; pretrpljenog straha - 15.000,00 kuna; duševnih boli zbog naruženosti - 7.500,00 kuna i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti - 30.500,00 kuna), pa kako je tuženik već isplatio tužitelju 35.200,00 kuna (od čega po kriterijima: pretrpljenih fizičkih bolova - 10.320,00 kuna; pretrpljenog straha – 6.800,00 (pogrešno navedeno 15.000,00 kuna); duševnih boli zbog naruženosti - 5.000,00 kuna i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti - 13.000,00 kuna) to je tužitelju dosudio razliku, tj. iznos od 42.800,00 odnosno 5.680,54 EUR na koji je iznos tužitelju dosuđena i potraživana zakonska zatezna kamata počev od dana zaprimanja zahtjeva tužitelja za naknadu štete od strane tuženika - 3. prosinca 2019. sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, „Narodne novine“ br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23/, i to u visini propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete iz navedenih osnova i kriterija u daljnjem iznosu od 7.724,46 EUR uvećano za potraživanu zakonsku zateznu kamatu, kao i za isplatu razlike stope zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 23. prosinca 2023. od dosuđenih 3% do potraživanih 5%.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud odlučujući o visini naknade neimovinske štete prouzročene tužitelju u predmetnom štetnom događaju, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, čime su ostvarene pretpostavke za djelomično preinačenje presude.
10. Kako tuženik u žalbi izričito ne navodi koju bitnu povredu parničnog postupka je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud učinio, ovaj sud je presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ispitao po službenoj dužnosti, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.
11. Nisu osnovani ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice.
12. Međutim, djelomično je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
13. Prema odredbama čl. 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo. 13.1. Prema odredbi čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
13.2. Sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, sud će, slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
14. Cijeneći činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući žalbenim navodima žalitelja nisu dovedena u sumnju te sadržaj ovih zakonskih odredbi, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, pri odmjeravanju pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, dijelom podcijenio stupanj i težinu povrede prava osobnosti tužitelja sukladno odredbi čl. 19. ZOO i kriterijima propisanim odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te je pogrešno odmjerio pravičnu novčanu naknadu tužitelju. Naime, prvostupanjski sud se pravilno pri odlučivanju o visini naknade neimovinske štete pozvao na Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5). Međutim, valja istaknuti da Orijentacijski kriteriji, predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete, no, oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (npr. dob oštećenog, neugodnosti koje su pratile liječenje i dr.), a o čemu prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije u dovoljnoj mjeri vodio računa prilikom dosude ove pravične novčane naknade, a kako to s pravom ističe i žalitelj u svojoj žalbi.
15. Naime, cijeneći sve ranije navedene kvalifikatorne okolnosti (intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, intenzitet i trajanje straha, zaostalo naruženje i smanjenje životne aktivnosti), ali i dob tužitelja koji je u trenutku nezgode imao 38 godina, trajanje liječenja kao i sve nelagodnosti koje su pratile liječenje (operacijski zahvati, hospitalizacija od 16.3. do 22.3.2018. te od 12. do 15.11.2018., brojne pretrage i pregledi u kirurškoj i psihijatrijskoj ambulanti, dugotrajna rehabilitacija - dva ciklusa ambulantne fizikalne terapije te jedan ciklus stacionarne fizikalne terapije od 17.07. do 14.8.2018., ovisnost o tuđoj pomoći kroz 12 tjedana kroz 3 sata dnevno) te posljedice koje je štetni događaj ostavio na fizičko i psihičko zdravlje tužitelja (umanjenje životne aktivnosti od 26,5 %), tužitelju primjenom odredbe čl. 1100. ZOO a uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete pripada novčana naknada u iznosu od 12.409,58 EUR. Naime, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, taj bi iznos predstavljao pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju tužitelj trpi kao posljedicu povrede prava osobnosti u vezi s predmetnim štetnim događajem.
15.1. Kako je tuženik nesporno za neimovinsku štetu po tom štetnom događaju tužitelju već isplatio 4.671,84 EUR (35.200,00 kuna) to je tužitelju u ovom postupku valjalo dosuditi razliku od 7.737,74 EUR.
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja, a primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točki II. izreke) i tuženiku naložiti da tužitelju povrh nepobijanog iznosa od 5.680,54 EUR isplati i daljnji iznos od 2.057,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2019. do isplate primjenom odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u visini propisanoj čl. 29. st.2. ZOO, a u preostalom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev 5.667,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2019. do isplate kao i za isplatu razlike stope zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 23. prosinca 2023. od dosuđenih 3% do potraživanih 5% odbijanjem žalbe kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.
17. Nadalje, obzirom da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku odluku valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti i o troškovima postupka, i to obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
17.1. Budući je tuženik u tijeku cijelog postupka osporavao u cijelosti potraživanje tužitelja navodeći da mu je šteta u cijelosti namirena isplatom iznosa od 40.000,00 kn povodom vansudskog zahtjeva, time je tužitelju osporen osnov potraživanja te je stoga bilo potrebno provesti postupak radi dokazivanja osnova i visine nastale štete, pa stoga uspjeh tužitelja iznosi 78,85 % jer je tužitelj što se osnova tiče uspio sa 100%, a visine tužbenog zahtjeva 57,70% (100 + 57,70 = 157,70 : 2 = 78,85) dok je uspjeh tuženika 21,15 % (0 % što se osnova tiče + 42,30 % visine=42,30 : 2=21,15) pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st.2. ZPP tužitelju valjalo priznati trošak u omjeru od 57,70 % ( 78,85%-21,15%).
17.2. Tužitelju je s obzirom na vrijednost predmeta spora od 13.405,00 EUR valjalo priznati trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova po Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj:138/2023. - dalje Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 24. rujna 2020., 11. ožujka 2021., 2. veljače 2022. i 24. siječnja 2024., za svako po 250 bodova po Tbr. 9. toč.1. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 26. siječnja 2023. i 11. rujna 2023. u visini od po 250 bodova po Tbr. 8. toč. 1. Tarife ukupno 1.750,00 bodova odnosno 3.500,00 EUR po Tbr. 54. Tarife, uvećano za PDV 25% prema Tbr.46 Tarife u iznosu od 875,00 EUR ukupno 4.375,00 EUR, pa imajući u vidu uspjeh tužitelja od 57,70%, istome na ime troškova zastupanja pripada pravo na iznos od 2.524,38 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 530,90 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 EUR i presudu u iznosu od 53,08 EUR po Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne Novine“ broj: 53/19., 92/21.) u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ broj: 118/18), na koji način je dobiven ukupan iznos troškova postupka na koje tužitelj ima pravo od 3.134,90 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 2.263,00 EUR odbijen je kao neosnovan.
18. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci.
19. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 26,63%, pa mu je dosuđen razmjerni dio zatraženog troška sastava žalbe koji s PDV-om iznosi 83,22 EUR (vrijednost pobijanog dijela 7.724,46 EUR- 125 bodova prema Tbr.10. toč.1. u vezi s Tbr. 7.toč.
1. i Tbr. 54. i Tbr. 56. Tarife) i troška sudske pristojbe u iznosu od 65,39 EUR (26,63% x 245,54 EUR), dakle ukupni iznos od 148,61 EUR, dok je za daljnji iznos od 632,64 EUR zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.
Pula - Pola, 20. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
