REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-48/2025-2

Poslovni broj: Gž-49/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-955/2022-19 od 2. prosinca 2024. i rješenja istog suda poslovni broj: P-955/2022-20 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-955/2022-19 od 2. prosinca 2024.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-955/2022-20 od 2. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030250-60010471489/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 13. lipnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OV- 10191/07, dana 14. lipnja 2007., koji glasi: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužiteljici KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 3.072,63 €, (tritisućesedamdesetdvaeurašezdesettricenta) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, a koje teku:

- na iznos od 25,74 € Od 01.10.2007.pa do isplate

- na iznos od 26,47 € Od 01.11.2007.pa do isplate

- na iznos od 25,76 € Od 01.12.2007.pa do isplate

- na iznos od 26,55 € Od 01.01.2008.pa do isplate

- na iznos od 26,82 € Od 01.02.2008.pa do isplate

- na iznos od 25,38 € Od 01.03.2008.pa do isplate

- na iznos od 27,38 € Od 01.04.2008.pa do isplate

- na iznos od 25,63 € Od 01.05.2008.pa do isplate

- na iznos od 26,12 € Od 01.06.2008.pa do isplate

- na iznos od 25,52 € Od 01.07.2008.pa do isplate

- na iznos od 25,70 € Od 01.08.2008.pa do isplate

- na iznos od 25,68 € Od 01.09.2008.pa do isplate

- na iznos od 25,12 € Od 01.10.2008.pa do isplate

- na iznos od 28,06 € Od 01.11.2008.pa do isplate

- na iznos od 25,47 € Od 01.12.2008.pa do isplate

- na iznos od 55,39 € Od 01.01.2009.pa do isplate

- na iznos od 55,81 € Od 01.02.2009.pa do isplate

- na iznos od 50,42 € Od 01.03.2009.pa do isplate

- na iznos od 54,98 € Od 01.04.2009.pa do isplate

- na iznos od 52,91 € Od 01.05.2009.pa do isplate

- na iznos od 53,54 € Od 01.06.2009.pa do isplate

- na iznos od 50,84 € Od 01.07.2009.pa do isplate

- na iznos od 52,57 € Od 01.08.2009.pa do isplate

- na iznos od 52,91 € Od 01.09.2009.pa do isplate

- na iznos od 50,66 € Od 01.10.2009.pa do isplate

- na iznos od 51,79 € Od 01.11.2009.pa do isplate

- na iznos od 50,58 € Od 01.12.2009.pa do isplate

- na iznos od 52,69 € Od 01.01.2010.pa do isplate

- na iznos od 53,15 € Od 01.02.2010.pa do isplate

- na iznos od 47,61 € Od 01.03.2010.pa do isplate

- na iznos od 53,59 € Od 01.04.2010.pa do isplate

- na iznos od 51,32 € Od 01.05.2010.pa do isplate

- na iznos od 53,33 € Od 01.06.2010.pa do isplate

- na iznos od 54,55 € Od 01.07.2010.pa do isplate

- na iznos od 55,31 € Od 01.08.2010.pa do isplate

- na iznos od 57,81 € Od 01.09.2010.pa do isplate

- na iznos od 54,23 € Od 01.10.2010.pa do isplate

- na iznos od 54,62 € Od 01.11.2010.pa do isplate

- na iznos od 55,77 € Od 01.12.2010.pa do isplate

- na iznos od 52,24 € Od 01.01.2011.pa do isplate

- na iznos od 50,64 € Od 01.02.2011.pa do isplate

- na iznos od 45,64 € Od 01.03.2011.pa do isplate

- na iznos od 49,27 € Od 01.04.2011.pa do isplate

- na iznos od 47,66 € Od 01.05.2011.pa do isplate

- na iznos od 52,01 € Od 01.06.2011.pa do isplate

- na iznos od 50,43 € Od 01.07.2011.pa do isplate

- na iznos od 55,12 € Od 01.08.2011.pa do isplate

- na iznos od 53,55 € Od 01.09.2011.pa do isplate

- na iznos od 49,67 € Od 01.10.2011.pa do isplate

- na iznos od 37,30 € Od 01.11.2011.pa do isplate

- na iznos od 35,70 € Od 01.12.2011.pa do isplate

- na iznos od 37,11 € Od 01.01.2012.pa do isplate

- na iznos od 32,27 € Od 01.02.2012.pa do isplate

- na iznos od 34,62 € Od 01.03.2012.pa do isplate

- na iznos od 36,38 € Od 01.04.2012.pa do isplate

- na iznos od 35,06 € Od 01.05.2012.pa do isplate

- na iznos od 36,13 € Od 01.06.2012.pa do isplate

- na iznos od 34,49 € Od 01.07.2012.pa do isplate

- na iznos od 35,36 € Od 01.08.2012.pa do isplate

- na iznos od 34,88 € Od 01.09.2012.pa do isplate

- na iznos od 33,14 € Od 01.10.2012.pa do isplate

- na iznos od 34,36 € Od 01.11.2012.pa do isplate

- na iznos od 33,11 € Od 01.12.2012.pa do isplate

- na iznos od 33,85 € Od 01.01.2013.pa do isplate

- na iznos od 33,04 € Od 01.02.2013.pa do isplate

- na iznos od 29,94 € Od 01.03.2013.pa do isplate

- na iznos od 32,91 € Od 01.04.2013.pa do isplate

- na iznos od 31,37 € Od 01.05.2013.pa do isplate

- na iznos od 31,57 € Od 01.06.2013.pa do isplate

- na iznos od 29,94 € Od 01.07.2013.pa do isplate

- na iznos od 30,90 € Od 01.08.2013.pa do isplate

- na iznos od 30,78 € Od 01.09.2013.pa do isplate

- na iznos od 29,95 € Od 01.10.2013.pa do isplate

- na iznos od 30,35 € Od 01.11.2013.pa do isplate

- na iznos od 29,17 € Od 01.12.2013.pa do isplate

- na iznos od 29,90 € Od 01.01.2014.pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030250-60010471489/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 13. lipnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OV- 10191/07, dana 14. lipnja 2007. godine, koji glasi: „ u iznosu od ….. CHF (slovima: …… CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu, broj 5140030250-60010471489/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 13. lipnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OV- 10191/07, dana 14. lipnja 2007. godine, koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti iznosa od …….. CHF (slovima: ………CHF)“.

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030250-60010471489/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 13. lipnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OV- 10191/07, dana 14. lipnja 2007., koji glasi: „u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća“.

VI. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 5. Ugovora o kreditu, broj 5140030250-60010471489/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 13. lipnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OV- 10191/07, dana 14. lipnja 2007. godine, koji glasi: “Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“.

VII. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužiteljici KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti novčani iznos od 12.368,07 € (dvanaesttisućatristošezdesetosameurasedamcenti), uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo 5 tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate a koje teku:

- na iznos od 0,71 € Od 01.08.2007.pa do isplate

- na iznos od 2,05 € Od 01.09.2007.pa do isplate

- na iznos od 1,18 € Od 01.03.2008.pa do isplate

- na iznos od 3,40 € Od 01.04.2008.pa do isplate

- na iznos od 19,81 € Od 01.11.2008.pa do isplate

- na iznos od 3,04 € Od 01.12.2008.pa do isplate

- na iznos od 10,95 € Od 01.01.2009.pa do isplate

- na iznos od 13,59 € Od 01.02.2009.pa do isplate

- na iznos od 20,51 € Od 01.03.2009.pa do isplate

- na iznos od 12,30 € Od 01.04.2009.pa do isplate

- na iznos od 13,84 € Od 01.05.2009.pa do isplate

- na iznos od 7,46 € Od 01.06.2009.pa do isplate

- na iznos od 5,12 € Od 01.07.2009.pa do isplate

- na iznos od 5,15 € Od 01.08.2009.pa do isplate

- na iznos od 8,56 € Od 01.09.2009.pa do isplate

- na iznos od 8,67 € Od 01.10.2009.pa do isplate

- na iznos od 5,46 € Od 01.11.2009.pa do isplate

- na iznos od 11,45 € Od 01.12.2009.pa do isplate

- na iznos od 13,86 € Od 01.01.2010.pa do isplate

- na iznos od 18,17 € Od 01.02.2010.pa do isplate

- na iznos od 22,46 € Od 01.03.2010.pa do isplate

- na iznos od 24,50 € Od 01.04.2010.pa do isplate

- na iznos od 24,71 € Od 01.05.2010.pa do isplate

- na iznos od 26,73 € Od 01.06.2010.pa do isplate

- na iznos od 48,24 € Od 01.07.2010.pa do isplate

- na iznos od 42,30 € Od 01.08.2010.pa do isplate

- na iznos od 59,20 € Od 01.09.2010.pa do isplate

- na iznos od 52,55 € Od 01.10.2010.pa do isplate

- na iznos od 44,46 € Od 01.11.2010.pa do isplate

- na iznos od 66,72 € Od 01.12.2010.pa do isplate

- na iznos od 80,58 € Od 01.01.2011.pa do isplate

- na iznos od 71,79 € Od 01.02.2011.pa do isplate

- na iznos od 78,31 € Od 01.03.2011.pa do isplate

- na iznos od 67,22 € Od 01.04.2011.pa do isplate

- na iznos od 71,13 € Od 01.05.2011.pa do isplate

- na iznos od 92,16 € Od 01.06.2011.pa do isplate

- na iznos od 97,30 € Od 01.07.2011.pa do isplate

- na iznos od 120,69 € Od 01.08.2011.pa do isplate

- na iznos od 112,06 € Od 01.09.2011.pa do isplate

- na iznos od 100,07 € Od 01.10.2011.pa do isplate

- na iznos od 104,24 € Od 01.11.2011.pa do isplate

- na iznos od 104,14 € Od 01.12.2011.pa do isplate

- na iznos od 108,40 € Od 01.01.2012.pa do isplate

- na iznos od 114,47 € Od 01.02.2012.pa do isplate

- na iznos od 117,31 € Od 01.03.2012.pa do isplate

- na iznos od 111,63 € Od 01.04.2012.pa do isplate

- na iznos od 114,54 € Od 01.05.2012.pa do isplate

- na iznos od 115,81 € Od 01.06.2012.pa do isplate

- na iznos od 114,93 € Od 01.07.2012.pa do isplate

- na iznos od 114,27 € Od 01.08.2012.pa do isplate

- na iznos od 112,43 € Od 01.09.2012.pa do isplate

- na iznos od 109,87 € Od 01.10.2012.pa do isplate

- na iznos od 113,89 € Od 01.11.2012.pa do isplate

- na iznos od 117,05 € Od 01.12.2012.pa do isplate

- na iznos od 115,55 € Od 01.01.2013.pa do isplate

- na iznos od 108,70 € Od 01.02.2013.pa do isplate

- na iznos od 117,11 € Od 01.03.2013.pa do isplate

- na iznos od 115,35 € Od 01.04.2013.pa do isplate

- na iznos od 114,51 € Od 01.05.2013.pa do isplate

- na iznos od 107,25 € Od 01.06.2013.pa do isplate

- na iznos od 104,50 € Od 01.07.2013.pa do isplate

- na iznos od 107,42 € Od 01.08.2013.pa do isplate

- na iznos od 110,22 € Od 01.09.2013.pa do isplate

- na iznos od 117,88 € Od 01.10.2013.pa do isplate

- na iznos od 113,72 € Od 01.11.2013.pa do isplate

- na iznos od 116,58 € Od 01.12.2013.pa do isplate

- na iznos od 117,23 € Od 01.01.2014.pa do isplate

- na iznos od 143,45 € Od 01.02.2014.pa do isplate

- na iznos od 143,92 € Od 01.03.2014.pa do isplate

- na iznos od 144,27 € Od 01.04.2014.pa do isplate

- na iznos od 140,66 € Od 01.05.2014.pa do isplate

- na iznos od 139,83 € Od 01.06.2014.pa do isplate

- na iznos od 7.245,86 € Od 26.06.2014.pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

VIII. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 9. Ugovora o kreditu, broj 5140030250-60010471489/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 13. lipnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OV- 10191/07, dana 14. lipnja 2007. godine, koji glasi: “Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu ili konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. U tom slučaju Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“

IX. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužiteljici KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o naknadi u slučaju prijevremene otplate kredita, isplatiti novčani iznos od 683,22 € (šestoosamdesettrieuradvadesetdvacenta) s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče od dana 26. lipnja 2014. godine, pa do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

X. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužiteljici KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.353,47 EUR, sa zateznom kamatom, koja teče od dana 2.prosinca 2024. do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak pristupa punomoćnika tužiteljice na ročište za objavu presude od 2. prosinca 2024. u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.

3. Protiv ove presude i rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odnosno da se isti ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovornih odredbi iz čl. 2., čl. 3. točke 2.,4. i 5., čl. 4. i čl. 9. Ugovora o kreditu broj: 5140030250-60010471489/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od 13. lipnja 2007., ovjerenog 14. lipnja 2007. kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OV-10191/2007, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao davatelja kredita u dijelu u kojem je između njih ugovorena promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula te pravo tuženika na jednokratnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. te posljedično tome njezin zahtjev za isplatu novčanih iznosa na ime preplaćenih iznosa sa osnove ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u izreci pobijane presude i to sve po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženik odnosno njegov pravni prednik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, ove iznose naplatio od tužiteljice temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi.

8. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom, nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da se učinak navedenih presuda na koje se u ovom postupku poziva tužiteljica, na temelju odredbe čl. 502.c ZPP direktno primjenjuje na konkretan slučaj i posljedično tome te pri tome cijeneći i provedene dokaza, a napose iskaz tužiteljice saslušane kao stranke, zaključuje da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetene i da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici navedene novčane iznose koje je u utuženom razdoblju od nje naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO). Pri tome je sud prvog stupnja kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.

8.1. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da je i ugovorna odredba o pravu tuženika na jednokratnu naknadu za slučaj prijevremene otplate kredita ( čl. 9. Ugovora) ništetna jer se o toj ugovornoj odredbi, koja je od strane tuženika ( njegovog pravnog prednika) bila unaprijed stipulirana u navedenom ugovoru o kreditu, nije pojedinačno pregovaralo i sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, smatra nepoštenom, budući suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 takva se odredba smatra ništetnom. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje i da u navedenom ugovoru o kreditu nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova zbog vraćanja kredita prije roka, da je naknada za prijevremenu otplatu kredita određena paušalno kao postotak prijevremeno vraćene glavnice propisan aktom banke, te je evidentno da plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarne štete koju je tuženik navodno trpio zbog vraćanja kredita prije roka, pa je tuženik i taj iznos koji je s te osnove stekao bez osnove dužan isplatiti tužiteljici po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO). Pri tome se sud prvog stupnja poziva i na pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05.studenog 2020.godine poslovni broj: Su IV - 308/2020.

9. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem obvezao tuženika naknaditi tužiteljici i trošak pristupa punomoćnika tužiteljice na ročište za objavu presude od 2. prosinca 2024. u iznosu od 125,00 eura, smatrajući da tužiteljici pripada pravo na navedeni trošak temeljem odredbe Tbr. 9. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa).

10. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje zakoniti i pravilni.

10.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer time što nisu prihvaćeni njegovi dokazni prijedlozi tuženiku nije onemogućeno raspravljanje u ovom postupku, već to za posljedicu može imati pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, s što u konkretnom slučaju nije riječ. Pri tome, posebno valja ukazati na činjenicu da time što nije prihvaćen njegov prijedlog da se kao svjedok sasluša javni bilježnik na okolnosti sklapanja navedenog Ugovora o kreditu valja istaknuti da time, ne samo što nije počinjena ova bitna povreda parničnog postupka, nego time nije ni pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer o tome postoji ujednačeno pravno shvaćanje redovnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru ( tako npr. i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021), a glede saslušanja predloženih svjedoka AG i UG, djelatnika tuženika, valja istaknuti da je sam tuženik odustao od njihovog saslušanja, posljedično čemu sud prvog stupnja nije ni mogao iste saslušati, radi čega žalbu žalitelja u ovom dijelu valjalo, kao neosnovanu odbiti.

10.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, obzirom da su u pobijanoj presudi i rješenju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude i rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

10.3. U odnosu na žalbene navode žalitelj u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 186., čl. 186.b i sadržajno čl. 190. ZPP, valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužiteljica postavila svoju tužbu sukladno odredbama čl. 186.b i da obzirom na utvrđenu činjenicu da joj tuženik nije dostavio sve isprave potrebne za postavljanje točno određenog iznosa za isplatu, da je u konkretnom slučaju osnovano dopustiti preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP jer tužiteljica sve do trenutka dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka financijske struke nije mogla pravilno označiti visinu svog tužbenog zahtjeva budući ne raspolaže potrebnim znanjima financijske struke potrebnim za pravilno razrješenje ovog spora, a niti je prethodno raspolagala podacima tuženika temeljem kojih je to ranije mogla učiniti, radi čega je u konačnici i provedeno odgovarajuće financijsko vještačenje. Pri tome u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudaca sa sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-162/2001 od 26. studenog 2021., radi čega je žalbu tuženika, kao neosnovanu valjalo odbiti i u ovom dijelu.

10.4. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 502.c ZPP na koju ukazuje žalitelj ističući da se učinak presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018 i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 ne može protezati i na tuženika neovisno o tome je li ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. ili Hypo Alpe Adria bank d.d. budući Slavonska banka d.d. nije bila stranka spora jer je tuženik slijednik te banke, a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe u navedenom kolektivnom sporu (4. travnja 2012.) Slavonska banka d.d. Osijek više nije bila pravna osoba jer je još 2009. pripojena tadašnjoj Hypo Alpe Adria bank d.d. (sada je to tuženik Addiko bank d.d.) i time prestala postojati kao pravna osoba, pa je tuženik legitimiran kao univerzalni sukcesor Slavonske banka d.d. Osijek, koja bi da se nije dogodilo pripajanje svakako bila tuženik u kolektivnom sporu, a ovako je to bio samo njezin univerzalni slijednik Hypo Alpe Adria bank d.d. (sada tuženik). Navedenom tzv. „kolektivnom presudom“ obuhvaćeno je razdoblje u kojem je Slavonska banka d.d. zaista postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. „kolektivne tužbe“ i kasnije u vrijeme presuđenja Slavonska banka d.d ne postoji, jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe-Adria-Bank ili Slavonska banka, s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi, pa se posljedično tome i navedena pravna shvaćanja donesena u tim postupcima imaju temeljem navedene odredbe čl. 502.c ZPP primijeniti u konkretnom slučaju, radi čega je žalbu žalitelja, kao neosnovanu valjalo odbiti i u ovom dijelu.

10.5. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

11. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

13. U ovom postupku nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao kreditora 13. lipnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010471489/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka 14. lipnja 2007. pod brojem: OV-10191/2007, temeljem kojeg je kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 54.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 12 godina, da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te pravo kreditora ( banke ) na isplatu jednokratne naknade u slučaju prijevremenog vraćanja kredita.

14. Obzirom na žalbene razloge tuženika sporno je, jesu li ove ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i pravu kreditora ( banke ) na isplatu jednokratne naknade u slučaju prijevremenog vraćanja kredita ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik odnosno njegov pravni prednik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/24 - dalje: ZOO). Osim toga, sporna je i osnovanost njegovog prigovora zastare.

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, o ovim je spornim pitanjima, sud prvog stupnja, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 8. ZPP), onog pravno relevantnog za odlučivanje u ovom zahtjevu tužiteljice, koje u tom dijelu nije ni sporno, pravilno odlučio.

15.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu sklopljenim između tužiteljice, kao korisnice kredita i prednika tuženika, kao kreditora, utemeljenog, između ostalog, i na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, uz pravilnu primjenu i ovih zakonskih odredbi i saslušanjem same tužiteljice, kao stranke, svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice pravilno utemeljio upravo i na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

15.2. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je u ovom dijelu zahtjev tužiteljice glede pravne osnove spora - ništetnosti ovih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ocijenio osnovanim, a sve imajući pri tome u vidu i da je sud prvog stupnja, unatoč navedenoj vezanosti vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača pravnim shvaćanjima sudova donesenih u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava pravilnom ocjenom iskaza saslušane tužiteljice i sam utvrdio da su navedene ugovorene odredbe tužiteljici bile nejasne i nerazumljive budući da ista za razliku od tuženika ne raspolaže takvim znanjem temeljem kojeg bi shvatila značaj takvih ugovornih odredbi, pa su ovakve ugovorne odredbe i njihova primjena u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, te su kao takve nepoštene i ništetne.

15.3. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja da je tužiteljica po struci pravnica i da kao takva ne može biti izjednačena sa apstraktnim potrošačem, koje se je imalo na umu u tzv. kolektivnom sporu, valja istaknuti da niti ova činjenica ne umanjuje zaključak suda prvog stupnja da su tužiteljici navedene ugovorne odredbe bile nedovoljno jasne i posljedično tome nepoštene jer tužiteljica, bez obzira na to što je po struci pravnica nije imala potrebna saznanja o rastu ugovorene kamatne stope i tečaju CHF u odnosno na početno ugovoreni budući je o tome imao saznanja samo tuženik, kao jača strana navedenog ugovornog odnosa, pa se i na nju koja u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 79/09 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP) imaju primijeniti navedena pravna shvaćanja iz tzv. „kolektivnog spora“.

15.4. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenih novčanih iznosa s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to u visini pravilno utvrđenoj prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi navedenog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i prednika tuženika, kao davatelja kredita, prednik tuženika nezakonitim i ništetnim odredbama o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenom novčanom iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužiteljici, a koji zaključak tuženik ni svojom žalbom nije uspio dovesti u ozbiljnu dvojbu.

15.5. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tuženik je u konkretnom slučaju nepošten stjecatelj i kao takav je na ove primljene iznose stečene bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO) jer je obzirom na odredbu čl. 87. ZZP, već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem takvih ugovorenih odredbi bude primio ne pripada, pa je žalbu žalitelja, valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom dijelu.

15.6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke iz Financija j.d.o.o. pravilno odlučio i o visini zahtjeva tužiteljice, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je suprotno njegovim žalbenim navodima u konkretnom slučaju riječ zapravo u kunskom kreditu vezanom za navedenu valutnu klauzulu, pa je posljedično tome sud prvog stupnja o visini zahtjeva tužiteljice pravilno zaključio imajući na umu upravo i ovu činjenicu.

16. U odnosu, pak, na žalbene navode tuženika koji se odnose na zaključak suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita, valja ukazati na odredbu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/93, koja je zapravo u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) kojom je propisno da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, a ukoliko trgovac tvrdi da se o takvoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati, dok je odredbom stavka 87. navedenog Zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

16.1. Posljedično tome, cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđenu činjenicu suda prvog stupnja da se u odnosu na ovu spornu ugovornu odredbu o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita radilo o ugovornoj odredbi koja je u navedenom ugovoru o kreditu bila unaprijed formulirane od strane tuženika, kao trgovca te zbog toga tužiteljica, kao potrošač nije imala utjecaj na njen sadržaj i da je ona tužiteljici, kao prosječnom potrošaču bila nedovoljno jasna i razumljiva, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ta ugovorna odredba nepoštena jer je ona, u okolnostima konkretnog slučaja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača, posljedično čemu je ona ništetena, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

16.2. Pri tome valja još dodati da prema odredbi članka 1024. ZOO korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit ( st. 1. ); korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku ( st. 2.); u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio ( st. 3.); u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti ( st. 4.).

16.3. Osim pravila o prijevremenoj otplati kredita iz članka 1024. stavak 2. ZOO, postoji i opća odredba o prijevremenom ispunjenju novčanih obveza propisana u članku 25. ZOO. Prema toj odredbi, dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka, a pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze ima samo ako je na to ovlašten ugorom ili to proizlazi iz običaja.

16.4. Odredbe članka 1024. stavka 3. i 4. ZOO predviđaju, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračunaju kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

17. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je mogućnost prijevremene otplate kredita usluga koju tuženik pruža klijentima, koju uslugu je konkretno pružio tužiteljici i za koju uslugu je tužiteljici obračunao naknadu koja predstavlja cijenu te usluge. Dakle, tuženik negira da bi naplata sporne naknade bila naknada za štetu koja mu je nastala prijevremenom otplatom kredita. Ali, ističe, kada bi se i radilo o šteti, tuženik bi ponovno imao pravo na naknadu te štete, jer je tuženik prijevremenom otplatom kredita izgubio kamatu koja bi mu bila plaćena da se kredit redovito otplaćivao.

17.1. Tuženik, osim općenitog pozivanja na svoje Opće uvjete poslovanja i Tarifu koja propisuje visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova.

17.2. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

17.3. Pritom je potpuno neodlučno pozivanje tuženika na osnovno načelo građanskog prava (načelo dispozitivnosti) te s tim u vezi činjenicu da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama (članak 9. Ugovora o kreditu) i sadržana u Općim uvjetima poslovanja tuženika, budući da se takva ugovorna odredba, ako je ništava, ne može ugovarati.

17.4. Pored toga što tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita (paušalno pozivanje na svoje akte, pa tako i Tarifu kojom je propisana visina te naknade to zasigurno nije), opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti), a takva je odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, pa se posljedično tome radi se o ništavoj odredbi, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja ( tako i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev- 112/2018 od 9. ožujka 2022.).

18. Posljedično navedenom, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenog novčanog koje je tuženik od nje naplatio i temeljem ove ništetne odredbe o ugovorenoj jednokratnoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita, radi čega je žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.

19. Žalba žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u navedenom ugovoru o kreditu ustanovljena u navedenom kolektivnom sporu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. lipnja 2019., to proizlazi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina u kojem roku sukladno odredbi čl. 225. ZOO zastarijevaju ove novčane tražbine, pa je posljedično tome žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.

19.1. Pri tome posebno u odnosu na prigovor zastare koji se odnosi na tražbinu tužiteljice s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj jednokratnoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita valja istaknuti da je ništetnost ove ugovorne odredbe ustanovljena tek u ovoj parnici, pa posljedično tome, a imajući u vidu prethodno navedeno ( točka 19 obrazloženja) pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske valja zaključiti da nije nastupila niti zastara ove novčane tražbine tužiteljice.

20. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

21. U odnosu, pak, na žalbu tuženika u dijelu koji se odnosi na pobijano rješenje suda prvog stupnja kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak pristupa punomoćnika tužiteljice na ročište za objavu presude od 2. prosinca 2024. u iznosu od 125,00 eura, valja istaknuti da je žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu jer pravo tužiteljice na naknadu ovog troška pripada temeljem odredbe temeljem odredbe Tbr.

9. točke 3. Odvjetničke tarife, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je slijedom toga žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 20. siječanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robet Fabris