REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-878/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ iz [adresa], Dekanići, S 8, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Perici, odvjetniku u Zagrebu, Dubašnička 17, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, D. T. Gavrana 13, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu broj 01164 kao i odredbe čl. 4. i čl. 9. Uvjeta Ugovora o kreditu-inačica-CHF-2007-02, sklopljenog dana 14. studenoga 2007. godine između tužiteljice SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva i koja se mijenja jednostranim odlukama tuženika i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, da tužiteljici SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.635,16 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od:

- 0,43 eur od 3.12.2007. do isplate

- 2,88 eur od 29.1.2008. do isplate

- 1,35 eur od 3.3.2008. do isplate

- 7,06 eur od 26.3.2008. do isplate

- 2,91 eur od 2.5.2008. do isplate

- 0,63 eur od 30.6.2008. do isplate

- 1,37 eur od 4.8.2008. do isplate

- 1,62 eur od 30.9.2008. do isplate

- 7,78 eur od 30.10.2008. do isplate

- 10,68 eur od 1.12.2008. do isplate

- 3,99 eur od 9.1.2009. do isplate

- 20,74 eur od 5.2.2009. do isplate

- 22,03 eur od 20.3.2009. do isplate

- 14,98 eur od 22.5.2009. do isplate

- 17,00 eur od 3.6.2009. do isplate

- 17,66 eur od 2.7.2009. do isplate

- 14,46 eur od 24.7.2009. do isplate

- 15,32 eur od 1.10.2009. do isplate

- 13,88 eur od 1.10.2009. do isplate

- 13,88 eur od 2.11.2009. do isplate

- 12,21 eur od 10.12.2009. do isplate

- 15,58 eur od 23.12.2009. do isplate

- 14,58 eur od 1.2.2010. do isplate

- 18,38 eur od 26.2.2010. do isplate

- 19,74 eur od 27.4.2010. do isplate

- 20,84 eur od 28.4.2010. do isplate

- 22,99 eur od 1.6.2010. do isplate

- 26,98 eur od 1.6.2010. do isplate

- 29,69 eur od 29.6.2010. do isplate

- 33,96 eur od 2.8.2010. do isplate

- 36,40 eur od 31.8.2010. do isplate

- 39,77 eur od 1.10.2010. do isplate

- 38,52 eur od 22.10.2010. do isplate

- 40,38 eur od 24.11.2010. do isplate

- 49,44 eur od 22.12.2010. do isplate

- 49,05 eur od 21.1.2011. do isplate

- 48,55 eur od 28.2.2011. do isplate

- 53,07 eur od 5.4.2011. do isplate

- 47,53 eur od 5.5.2011. do isplate

- 52,87 eur od 27.6.2011. do isplate

- 61,67 eur od 12.7.2011. do isplate

- 74,58 eur od 25.7.2011. do isplate

- 83,24 eur od 18.8.2011. do isplate

- 67,14 eur od 11.10.2011. do isplate

- 61,33 eur od 24.10.2011. do isplate

- 61,40 eur od 13.12.2011. do isplate

- 65,73 eur od 10.1.2012. do isplate

- 69,63 eur od 10.2.2012. do isplate

- 70,43 eur od 12.3.2012. do isplate

- 68,73 eur od 11.4.2012. do isplate

- 68,07 eur od 10.5.2012. do isplate

- 70,30 eur od 14.7.2012. do isplate

- 70,48 eur od 12.8.2012. do isplate

- 68,77 eur od 13.9.2012. do isplate

- 67,52 eur od 10.10.2012. do isplate

- 62,93 eur od 15.10.2012. do isplate

- 68,62 eur od 10.11.2012. do isplate

- 69,33 eur od 10.12.2012. do isplate

- 68,71 eur od 12.1.2013. do isplate

- 61,98 eur od 11.2.2013. do isplate

- 65,09 eur od 9.3.2013. do isplate

- 65,68 eur od 12.4.2013. do isplate

- 69,23 eur od 10.5.2013. do isplate

- 61,58 eur od 10.6.2013. do isplate

- 62,11 eur od 10.7.2013. do isplate

- 63,16 eur od 9.8.2013. do isplate

- 62,65 eur od 11.9.2013. do isplate

- 64,66 eur od 11.10.2013. do isplate

- 66,46 eur od 9.11.2013. do isplate

- 66,56 eur od 11.12.2013. do isplate

- 68,76 eur od 13.1.2014. do isplate

- 66,56 eur od 11.2.2014. do isplate

- 69,57 eur od 11.3.2014. do isplate

- 71,38 eur od 11.4.2014. do isplate

- 69,89 eur od 13.5.2014. do isplate

- 67,45 eur od 11.6.2014. do isplate

- 68,56 eur od 10.7.2014. do isplate

- 69,99 eur od 22.7.2014. do isplate

- 70,87 eur od 15.9.2014. do isplate

- 70,94 eur od 13.10.2014. do isplate

- 72,24 eur od 18.10.2014. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, da tužiteljici SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.983,24 eur sa zateznom kamatom od 20. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao potrošač (pod djevojačkim prezimenom D) sklopila 14. studenog 2007. sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 01164 u svrhu kupovine osobnog automobila na iznos od 24.351,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema prodajnom tečaju za CHF Raiffeisen Bank Austria d.d. važećem na dan plaćanja, s rokom otplate od 84 mjeseca od dana stavljanja kredita u otplatu, a koji je kredit u cijelosti otplaćen. Tuženik joj je predmetnim Ugovorom jednostrano nametnuo sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i to jednostranom odlukom banke, na koji način je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je stavljena u neravnopravan položaj budući da ništa nije naznačeno o načinu promjene i parametrima za promjene visine kamatne stope. Isto tako korištenim formulacijama u ugovoru na netransparentan i neodređen način nezakonito si je ugovorio pravo da jednostrano mijenja odnosno povećava visinu ugovorene kamatne stope kredita bez jasno ugovorenih objektivno mjerljivih parametara, i to svojom jednostranom odlukom. Isto tako konkretno nije bilo pojedinačnog pregovaranja o odredbama ugovora i općih uvjeta, a niti su ugovorom utvrđeni podaci na temelju kojih se kamatna stopa mijenja, a što sve dovodi do ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru. Nadalje navodi da je tuženik nije, a bio je dužan, informirao o rizicima i karakteristikama konkretne valutne klauzule CHF te o mogućim pojavama tijekom otplate koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na njezinu štetu. Takva je ugovorna odredba nepoštena i ništetna te također uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Slijedom svega navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 6. studenog 2023.) traži da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke ove presude te naloži tuženiku da joj isplati iznos od 3.635,16 eur sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate i uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u obavijest, dopise, elektronički zapis iz matice vjenčanih, Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, Ugovor o kreditu, plan otplate i karticu uplata. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka DĆ kao i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu kojim su ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te posljedično zahtjev za isplatu.

6. Prije svega, u odnosu na protivljenje tuženika djelomičnoj preinaci tužbe povišenjem zahtjeva za isplatu ističe se kako tužiteljica prije provođenja financijskog vještačenja nije mogla imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen pa se svakako radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP i stoga je dopuštena preinaka jer sud nalazi da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Nema spora o tome da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora zaključen 14. studenog 2007. Ugovor o kreditu broj 01164 u kunskoj protuvrijednosti 24.351,60 CHF prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja radi financiranja kupnje vozila Seat Ibiza sa rokom otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima.

8. Svjedok DĆ u iskazu je u bitnom naveo da je bio zaposlen u društvu Porsche Interauto od 2004. do 2009. i zadužen za prodaju vozila marke Seat. Sjeća se imena i prezimena tužiteljice te mu je poznato da je kupila vozilo koje je kreditirano preko tuženika. Tužiteljici nije ništa posebno objašnjavao vezano za valutnu klauzulu ili promjenjivu kamatnu stopu niti ju je upozorio da bi rate mogle rasti već joj je rekao koliko će iznositi rata te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jer je to i pisalo u ugovoru. Isto tako, iako su postojali i krediti u valuti Eur, klijentima su, pa tako i tužiteljici, prezentirali da je kredit u CHF najpovoljniji obzirom da je kod kredita u valuti EUR kamatna stopa bila puno veća.

10. Tužiteljica je u iskazu u bitnom navela da je u vezi predmetnog ugovora komunicirala sa DĆ koji je bio prodajni savjetnik tuženika i koji ju je obavijestio o tome koliko bi iznosile mjesečne rate i u kojem roku bi joj vozilo moglo biti isporučeno. Sve to ponuđeno bilo joj je prihvatljivo i nakon toga ju je svjedok pozvao i obavijestio o tome da je ugovor sastavljen, dakle, dočekao ju je gotov tekst ugovora te je potpis na istom ovjerila kod javnog bilježnika. Naravno da je ugovor pročitala i vidjela koliko će iznositi rata kredita i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa a na kredit je pristala jer joj je rečeno da se radi o najpovoljnijem kreditu. Nije joj objašnjeno koji to parametri utječu na promjenu kamatne stope. Vozilo kupljeno iz kredita korišteno je isključivo za osobne potrebe.

11. U vrijeme sklapanja pravnog posla između tužitelja i tuženika na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP).

12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. navedenog Zakona, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

13. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužiteljica kao fizička osoba sklopila Ugovor sa tuženikom i to radi kupnje vozila koje joj je bilo potrebno za privatne svrhe i koje je korišteno, to ista ima svojstvo potrošača.

14. Tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora sa tužiteljicom nije imao svojstvo banke pa stoga navedeni Ugovor nije ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

15. Iako ga stranke nazivaju ugovorom o kreditu, isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu.

16. Prema odredbi čl. 499. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

17. Prema odredbi čl. 56. ZZP ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Zajmodavac je svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačima ugovore o zajmu. Za potrebe ovoga Zakona, zajmodavac se smatra trgovcem.

18. Prema odredbi čl. 81. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

19. Prema odredbi čl. 83. ZZP prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

20. Prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

21. U konkretnom slučaju u Ugovoru koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika ugovorena je valutna klauzula koja doslovno glasi „sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“. Isto tako je navedeno da su kamatna stopa i visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno čl. 9. ugovora kojim je određeno: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit.“. Valja reći i to da je odredbom čl. 4. ugovora određeno: “Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjena uvjeta refinanciranja kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u tč. 9.1. ovih Ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita“.

22. Odredba čl. 81. ZZP temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 91/13).

23. Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz polja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom.

24. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U situaciji kada se radi o unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika, ne može se ugovor tumačiti na štetu tužitelja radi činjenice što isti nije pročitao, jer je na tuženiku teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo, pri čemu bi bio dužan dokazati da su stranke o spornoj odredbi doista pregovarale, što tuženik u postupku nije dokazao.

24. Naime, iskaz tužiteljice o izostanku pojedinačnog pregovaranja u cijelosti je potvrđen iskazom svjedoka DĆ koji je iskazivao logično i okolnosno uvjerljivo.

25. Sud nije prihvatio kao dokaz izjavu NĆ ne samo jer se ne radi o dokazu izvedenom sukladno zakonu već i iz razloga štoo niti sam tuženik za istog ne tvrdi da je osobno sudjelovao u postupku sklapanja predmetnog ugovora i kontaktirao sa tužiteljicom. U tom smislu nije proveden niti dokaz saslušanjem svjedoka HĆ posebno jer na njega kao osobu koja bi sudjelovala u postupku sklapanja upravo predmetnog ugovora nisu uputili niti tužiteljica niti svjedok DĆ koji je osim toga u ugovoru i naveden kao prodavač.

25. Na temelju navedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni Ugovor standardni ugovor kojeg je tuženik zaključivao.

26. Također je utvrđeno da tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora nisu objašnjene relevantne odredbe ugovora te mehanizam promjene tečaja i kamatne stope.

27. Time što je tužiteljica znala da ugovara kredit uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i što je institut valutne klauzule općeprihvaćen od svih subjekata i njegovo ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova, ne znači da je taj institut potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem bio razumljiv na način da bez prethodno predočenih točnih, jasnih, razumljivih kriterija može razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF.

28. Dakle, tuženik prije sklapanja Ugovora nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tog Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

29. Takve ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu su stoga bile lako uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive.

30. Stoga se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 84. ZZP te navedene odredbe podliježu testu poštenosti.

31. Naime, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena obvezuje tuženika da korisnicima zajma pruži dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke.

32. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač može razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit izražen, već da može i procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

33. Konkretno, korisnik kredita mora, s jedne strane, biti jasno obaviješten o činjenici da se, sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti, izlaže tečajnom riziku koji će gospodarski teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak, u odnosu na stranu valutu u kojoj je nominiran zajam. S druge strane, pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti (vidjeti u tom smislu presudu od **.**.2017., N i dr., C 186/16, EU:C:2017:703, t. 50.).

34. Stoga je tuženik sklapanjem Ugovora o kreditu povrijedio pravo tužiteljice kao potrošača, jer je u njemu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

35. Kako je prethodno utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora nepoštene u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i klauzula vezana uz švicarski franak to su i ništetne pa je valjalo utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

36. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću čiji nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća u cijelosti jer je izrađen objektivno i u skladu sa pravilima struke.

36.1. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da po Ugovoru o kreditu nije došlo do promjene kamatne stope, promjena anuiteta nastaje zbog promjene stope PDV-a na kamatu te stoga nema razlike bruto anuiteta s osnove promjene kamatne stope, time da ukupno razlika u iznosu bruto obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose bruto obroka primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 3.635,16 eur.

36.2. Prema pravnom shvaćanju ovog suda glede stava tuženika da bi trebalo obračunati i umanjiti eventualno dosuđeni iznos za manje plaćene iznose koji su bili niži od početno ugovorenih, ističe se da plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužiteljica nije primila, odnosno stekla bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja, odnosno uračunavanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Odredbom čl. 323. st. 2. ZOO propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovoran je za štetu sugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik nije pregovarao s tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF. Sukladno navedenom, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika. Pri tome se napominje da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužiteljica plaćala niži iznos u odnosu na početno ugovoreni zbog tečajne razlike nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužiteljice u smislu odredbe čl. 1111. ZOO.

36.3. Sve i da je točno da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, a uzevši u obzir pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023., sud ocjenjuje da je tužiteljica zahtijevala samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužiteljica s njim sklopila ovakav Ugovor o kreditu, te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužiteljica kao nestručna osoba to nije znala ni mogla znati u vrijeme sklapanja ugovora. Tako je tuženik unaprijed znao i morao znati za tečajne razlike ove valute te je svakako uzrokovao štetu tužiteljici u vidu tzv. pozitivne razlike u tečaju CHF. K tomu je tuženik svjesno pristao na dobitak u vidu tzv. negativne razlike tečaja CHF, znajući i morajući znati da će eventualno biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Stoga kao što je već naprijed navedeno, tužiteljica u razdoblju kad je ostvarena tzv. negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekla bez osnove, budući nije ni znala za tečajne razlike CHF za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te ne može biti nesavjesna a da bi trebala vraćati bilo što, odnosno smanjivati tzv. pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv. pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF, uračunavši u takvo postupanje i tzv. negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, sud utvrđuje da nema ni obveze tužiteljice za tzv. pozitivnu razliku tečaja CHF tijekom otplate kredita umanji za tzv. negativnu, jer nije ništa primila tj. samo je otplaćivala kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pažnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, pa bi proizlazilo da je jedino tuženik ostvario korist usuprot svim načelima obveznog prava, koja korist je zapravo tužiteljičina imovina. Kad bi se zahtjev tužiteljice umanjio za tzv. negativnu razliku, to bi po shvaćanju ovog suda bilo nepravično umanjenje njene imovine i samim tim suprotno odredbi čl. 1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97). Stoga je po shvaćanju ovog suda, a primjenjujući smisao odredaba čl. 1111. i čl. 322. te čl. 323. ZOO, tuženik taj koji treba vratiti sve ono što je stekao na osnovi takve ništetne ugovorne odredbe, pa u rečenom smislu niti nije prihvaćen prijedlog da se vještaku odredi zadatak da izračuna tzv. negativne razlike.

37. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 3.635,16 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

38. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

40. Prigovor zastare nije osnovan.

40.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka stavka I. ove presude još nije pravomoćna pa nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu zastario.

41. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te se trošak tužiteljice odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat joj je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 10. studenog 2022. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 10. studenog 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 21. studenog 2022. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 4. siječnja 2023. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 26. travnja 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 7. studenog 2023. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 2. siječnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 8. listopada 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur te za zastupanje na ročištu 26. prosinca 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 312,50 eur, a što ukupno iznosi 1.562,50 eur. Priznat joj je i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eur i na presudu u iznosu od 82,29 eur tako da joj je konačno dosuđen trošak u iznosu od 1.983,24 eur. Nije joj priznat trošak zastupanja na ročištu 5. lipnja 2024. budući da iz stanja spisa proizlazi da to ročište niti nije održano.

42. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 20. siječnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika