Poslovni broj Gž-1882/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, protiv tuženice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P- 453/2022-9 od 10. listopada 2024., 20. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P- 453/2022-9 od 10. listopada 2024.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke pobijane presude naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 706,09 EUR sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženici da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 450,00 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tuženica ne pozivajući se određeno na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrdi da nije znala da treba prijaviti automobil koji se nalazio kod sinovog oca te da nije imala namjeru bilo koga oštetiti. Tvrdi i da nema sredstava iz kojih bi mogla podmiriti predmetnu tražbinu.
4. Predlaže uvažiti žalbu.
5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.
Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Ogulin Klasa: UP/I-551-06/18-01/103, Ur.broj:2133-74-0402-18-8 od 13. lipnja 2018. kućanstvu tuženice priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 155% osnovice što iznosi 1.240,00 kn mjesečno počevši od 11. travnja 2018. te da je tim rješenjem utvrđeno da je korisnik dužan odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene prijaviti Centru za socijalnu skrb svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava,
- da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Ogulin Klasa: UP/I-551-06/20-01/218, Ur. broj: 213374-04-05-20-5 od 18. prosinca 2020. kućanstvu tuženice ukinuto je pravo na zajamčenu minimalnu naknadu sa 22. srpnja 2020. jer je tog dana u kućanstvu utvrđeno stjecanje vlasništva drugog registriranog osobnog automobila, o čemu nije obaviješten Centar za socijalnu skrb Ogulin što da je korisnica bila dužna učiniti,
- da tužitelj ima pravo na povrat iznosa isplaćenih na ime zajamčene minimalne naknade i prava na uslugu smještaja ili boravka, u smislu odredbe članka 248. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20, 138/20:dalje- ZSS) te da je tuženica, u smislu odredbe članka 251. ZSS-a dužna nadoknaditi i štetu koja joj je nastala time što je pravo iz sustava socijalne skrbi ostvarila jer nije prijavila promjenu koja utječe na prestanak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za tu promjenu.
8. Odredbom članka 467. ZPP-a je propisano kako se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 3. toga Zakona. Dakle, presuda se u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje. Žalbena tvrdnjom tuženice da nije imala namjeru oštetiti bilo koga i navođenja svrhe u koju je prodala automobil je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji se u sporovima male vrijednosti ne može isticati, osim toga taj žalbeni navod nije ni odlučan za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ni teško materijalno stanje na koje se poziva tuženica, koliko god suosjećali s tuženicom ne dovodi u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja.
10. Kako je utvrđeno da je sin tuženice, koji živi s tuženicom u zajedničkom kućanstvu, stekao u vlasništvo 22. srpnja 2020. drugi osobni automobil koji ne služi za prijevoz po osnovi invaliditeta starije i nemoćne osobe i nije nužan zbog prometne izoliranosti te da tuženica nije obavijestila Centar za socijalnu skrb Ogulin o toj činjenici kao ni o činjenici zasnivanju radnog odnosa s danom 1. rujna 2020., dana 22. srpnja 2020. ostvarene su pretpostavke za ukidanje prava na isplatu minimalne naknade.
11.Sukladno tome tužitelj po osnovi naknade štete, u smislu odredbe članka 251. ZOSS-a, ostvaruje pravo na isplatu potraživanog iznosa u visini isplaćene minimalne naknade za razdoblje od ispunjenja pretpostavki za gubitak prava (22. srpnja 2020.) do donošenja rješenja o ukidanju tog prava (18. prosinca 2020.).
12. Odredbom članka 251. ZOSS-a je propisano da korisnik koji je na temelju rješenja centra za socijalnu skrb ostvario pravo u sustavu socijalne skrbi dužan je nadoknaditi štetu koja je nastala time što je na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti, odnosno netočni ili na drugi način neosnovano ostvario pravo iz sustava socijalne skrbi na koje nije imao pravo ili ga je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada ili je pravo iz sustava socijalne skrbi ostvario zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na prestanak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za tu promjenu.
13. Budući da tuženica nije dobrovoljno isplatila potraživani iznos pravilno je prvostupanjski sud udovoljio tužbenom zahtjevu i svi žalbeni navodi su neodlučni.
14. Tužitelju koji je uspio u cijelosti u parnici pravilno su dosuđeni opravdani troškovi postupka, u smislu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 154. ZPP- a i ta odluka određenim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.
15. Zbog svega navedenog, žalba tuženice je odbijena i presuda suda prvog stupnja je potvrđena, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. ZPP-a, a odbijen je i zahtjev za naknadu troškova odgovara na žalbu tužitelja jer sastav tog podneska nije bio potreban (članak 155. ZPP-a).
U Rijeci, 20. siječanj 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
