REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-6/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja mlt. OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima u Bjelovaru, protiv tuženika ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], O, [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Bojan Doneski, ŽF, SF, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, odvjetnicima sa sjedištem ureda u Garešnici, radi povećanja iznosa uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-129/2024- 14 od 27. studenog 2024., 20. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-129/2024- 14 od 27. studenog 2024. i sudi:

„II. Nalaže se tuženiku isplatiti mlt. tužitelju troškove postupka u iznosu 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti mlt. tužitelju na ime troškova žalbenog postupka iznos od 31,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana; a u preostalom dijelu u iznosu 218,75 eura odbija se kao neosnovan zahtjev mlt. tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: "I. Mijenja se točka IV. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-1062/2013-25 od 16. srpnja 2014. u dijelu uzdržavanja kako slijedi:

"Nalaže se tuženiku ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj] da umjesto dosadašnjeg iznosa od 124,36 EUR1 (slovima: stodvadesetčetirieura i tridesetšest centi)/937,00 kn (slovima: devetstotridesetsedam kuna) mjesečno, određenog točkom IV. izreke Presude Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-1062/2013-25 od 16. srpnja 2014., na ime doprinosa za uzdržavanje maloljetnog tužitelja OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 180,00 EUR (slovima: stoosamdeset eura) mjesečno počevši od 23. travnja 2024., kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2024., a iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno od 1. siječnja 2025. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog iznosa do 15.- tog u mjesecu za tekući mjesec, na način kako slijedi:

a) iznos od ukupno 389,48 EUR (slovima: tristoosamdesetdevet eura i četrdesetosam centi), a koji iznos čini razliku ranije određenog iznosa od 124,36 EUR (slovima: stodvadesetčetirieura i tridesetšest centi) do određenog iznosa od 180,00 EUR (slovima: stoosamdeset eura) odnosno razliku neuplaćenog iznosa za svaki mjesec dospjelih, aneplaćenih obroka uzdržavanja, za razdoblje od 23. travnja 2024. do 30. studenog 2024. kako slijedi :

- iznos od 55,64 EUR (slovima: pedesetpet eura i šezdesetčetiri centa) za svibanj 2024.,

- iznos od 55,64 EUR (slovima: pedesetpet eura i šezdesetčetiri centa) za lipanj 2024., - iznos od 55,64 EUR (slovima: pedesetpet eura i šezdesetčetiri centa) za srpanj 2024., - iznos od 55,64 EUR (slovima: pedesetpet eura i šezdesetčetiri centa) za kolovoz 2024.,

- iznos od 55,64 EUR (slovima: pedesetpet eura i šezdesetčetiri centa) za rujan 2024., - iznos od 55,64 EUR (slovima: pedesetpet eura i šezdesetčetiri centa) za listopad 2024.,

- iznos od 55,64 EUR (slovima: pedesetpet eura i šezdesetčetiri centa) za studeni 2024.,

uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužitelja, IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj IBAN:

[broj bankovnog računa] otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., u roku od 90 (slovima: devedeset dana).

b) iznos od 180,00 EUR za prosinac 2024. s dospijećem iznosa do 15. - tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zateznom kamatom koja teče na dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja počevši od dana dospijeća navedenog iznosa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužitelja, IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. c) iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) počevši od 1. siječnja 2025. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog iznosa do 15.-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja počevši od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na račun majke i zakonske zastupnice tužitelja, IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka."

2. Protiv odluke o troškovima postupka, točke II. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tužitelj. Ističe, u bitnome, da je tuženik prouzrokovao predmetnu parnicu, obzirom da tužitelj ima pravo sukladno relevantnim propisima tražiti povišenje uzdržavanja; da je nezanemariva činjenica da je tužitelj maloljetan u dobi od 12 godina te da sve troškove postupka snosi njegova majka i zz IF, koja ima troje djece, nezaposlena je te prima dječji doplatak za svo troje djece, kao i naknadu za njegu djeteta I do njegove 8. godine života jer isti ima povećane potrebe zbog njegovog zdravstvenog stanja. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir njena novčana primanja, broj djece koju uzdržava i druge ekonomske prilike i prihode stranaka te njihove troškove i obveze koje ih terete, diskutabilno je da li stranke zapravo imaju podjednake troškove, a ujedno ni tužitelj kao dijete nema svojih prihoda. Iako je tužba pokrenuta radi povišenja uzdržavanja, i načelno bi se moglo reći da su stranke postigle dogovor, to ne umanjuje činjenicu da je tuženik ne samo dao povod vođenju ovog postupka, već ga i skrivio, iz razloga kako je naprijed navedeno. Također treba napomenuti kako tuženik nije od početka imao volju za postizanje sporazuma, već je osporavao tužbeni zahtjev te predlagao da se isti odbije. Tužitelj smatra da sud kod odluke o troškovima postupka upravo i treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja i ishod postupka sukladno čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona te da je upravo svrha navedene odredbe da svaki postupak treba gledati individualno i uzeti u obzir sve okolnosti i činjenice slučaja, a u ovom slučaju egzistiraju neke nezanemarive okolnosti, dok odluka o tome da svaka stranka snosi svoje troškove nije izrijekom propisana u svakom obiteljskom postupku. Predlaže preinačenje pobijanog dijela presude i dosudu parničnog troška tužitelju. Potražuje i trošak žalbenog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po čl. 29 ZPP.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba mlt. tužitelja je osnovana.

5. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda (st. I. izreke) mijenjana je toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-1062/2013-25 od 16. srpnja 2014. u dijelu uzdržavanja i to na način da je naloženo tuženiku da umjesto dosadašnjeg iznosa od 124,36 eura mjesečno na ime doprinosa za uzdržavanje maloljetnog tužitelja OF, plaća iznos od 180,00 eura mjesečno počevši od 23. travnja 2024., kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2024., a iznos od 200,00 eura mjesečno od 1. siječnja 2025. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog iznosa do 15. - tog u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužitelja. St. II. odlučeno je o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

6. Glede pobijanog dijela, odluke o troškovima postupka, sud prvog stupnja svoju odluku temelji na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona (“Narodne novine” broj 103/15, 98/19, 49/23, 156/23; dalje: ObZ) u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP), uzimajući u obzir okolnosti slučaja i tijek postupka.

7. Ispitujući pobijanu odluku u pobijanom dijelu te pazeći, dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona, utvrđenje je ovoga suda da nisu počinjenje bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Odredbom čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona određeno je da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

9. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja u svezi odluke o troškovima postupka ističe da se radi o postupku radi povišenja uzdržavanja mlt. tužitelja; da su u predmetu održana dva ročišta, da je na drugom postignut sporazum koji u bitnome odstupa od tužbenog zahtjeva kao i navoda iz odgovora na tužbu; da oba roditelja brinu o djetetu, da su dužni štititi interes djeteta; da se mlt. tužitelj protivio prijedlogu tuženika da svaka strana snosi svoj trošak navodeći da je tuženik prouzrokovao parnicu, iako su stranke postigle stranke u odnosu na visinu uzdržavanja i način određivanja uzdržavanja drugačiji od onoga kako su predlagale; da su stranke imale podjednake troškove, a slijedom čega odlučuje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

10. Takav zaključak ne može se prihvatiti kao pravilan iz utvrđenih činjenica. Naime, u konkretnom slučaju mlt. tužitelj podnosi tužbu radi povišenja uzdržavanja nakon što je visina istog određena presudom iz 2014. Dakle, tada je mlt. tužitelj imao dvije, a danas dvanaest godina, pa je nepobitno da su se njegove potrebe povećale, što između stranaka i nije sporno. Tužitelj u tužbi za povišenje uzdržavanja potražuje iznos od 220,00 eura mjesečno umjesto iznosa od 124,36 eura od dana podnošenja tužbe. U odgovoru na tužbu tuženik, otac mlt. tužitelja, predlaže odbiti zahtjev mlt. tužitelja s obrazloženjem da s obzirom na svoja primanja i druge obveze uzdržavanja nije u mogućnosti doprinositi veći iznos uzdržavanja od iznosa određenog ranijom presudom u iznosu 124,36 eura.

11. Na drugom ročištu, stranke su ipak postigle sporazum na način kako je i presuđeno, dakle da otac plaća za uzdržavanje mlt. tužitelja iznos od 180,00 eura od podnošenja tužbe do kraja 2024., a nakon toga iznos od 200,00 eura mjesečno. Pritom nije sporno da je majka mlt. tužitelja nezaposlena, da ima troje djece, da je jedno od djece s posebnim potrebama, da prima naknadu, dječji doplatak; da je otac tužitelja zaposlen i ima obvezu uzdržavanja još jednog mlt. djeteta.

12. Takve okolnosti slučaja ukazuju da je mlt. tužitelj i nakon proteka deset godina od dana donošenja ranije presude o uzdržavanju bio dužan podnijeti predmetnu tužbu ne bi li zaštitio svoja prava, da mu je otac ta prava u odgovoru na tužbu osporavao, da bi nastavno, na drugom ročištu 25. studenog 2024., a tužba je podnesena 23. travnja 2024., stranke ipak o obvezi i visini uzdržavanja postigle sporazum, dakle, svaka je stranka popustila u svojim zahtjevima.

13. Iz takvog stanja stvari, slijedi da je radi zaštite interesa mlt. tužitelja isti morao podnijeti predmetnu tužbu, da postignuti sporazum, postignut cca sedam mjeseci nakon podnošenja predmetne tužbe, za razliku od zaključka suda prvog stupnja, ne odstupa bitno od tužbenog zahtjeva mlt. tužitelja koji je potraživao iznos od 220,00 eura mjesečno, a u konačnici je otac dužan plaćati iznos od 200,00 eura, osim u razdoblju od cca osam mjeseci tijekom 2024. kada je dužan platiti iznos od 180,00 eura; pa slijedi da je vođenje postupka ipak pridonijelo zaštiti i ostvarenju interesa mlt. tužitelja i to sve iako je ranija odluka o uzdržavanju bila donesena kada je isti imao dvije godine (danas dvanaest) i iako se tuženik protivio povećanju obveze u odgovoru na tužbu; dakle bilo je i nužno radi zaštite interesa i dobrobiti mlt. tužitelja.

14. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da okolnost slučaja i ishod postupka ipak opravdavaju mlt. tužitelju dosudu troškova postupka u cijelosti, kako potražuje u iznosu jednokratne naknade 200 bodova plus PDV, Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23), odnosno u iznosu 500,00 eura.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP u svezi sa čl. 381. i čl. 373. t. 3. ZPP i čl. 346. Obiteljskog zakona odlučeno je kao u izreci.

16. Kako je žalba osnovana tužitelju pripadaju troškovi žalbe u iznosu 12,5 bodova Tbr. 10/4 Tarife (vrijednost predmeta spora je iznos parničnih troškova odnosno 500,00 eura), dakle, 31,25 eura, čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 346. Obiteljskog zakona.

U Puli 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Alenka Paus