REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1230/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Željka Mićuga, odvjetnika i punomoćnice tuženika RC, Su-156/2219, 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 663,61 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. rujna 2021. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 531,25 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od 20. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Prometnik vlakova u jedinici Željeznički kolodvor Zagreb Glavni Kolodvor temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 1988/17-48 od 1. travnja 2017., a poslove je obavljao u područnoj radnoj jedinici prometa Centar. Tuženik je kao poslodavac 8. rujna 2020. donio Oduku o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslovni broj 4346- 1/20 kojom je tužitelju otkazan Ugovor na neodređeno vrijeme broj 1988/17-48 od 1. travnja 2017. za obavljanje poslova radnog mjesta Prometnik vlakova u jedinici Željeznički kolodvor Zagreb Glavni Kolodvor. Navodi da je kod tuženika je bio zaposlen cijeli svoj radni staž, tj. od 1981. godine kada mu je poslodavac bio HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o., a nakon toga od 2007. godine, kada je došlo do podjele navedenoga društva na četiri nova društva i prestanka postajanja istoga, tužitelju je poslodavac bio pravni sljednik prvobitnog poslodavca - HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Sukladno članku 192. (Nagrada za vjernost Društvu) stavak 1. Kolektivnog ugovora HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. radnik ima pravo na nagradu za vjernost Društvu nakon navršenih 10 (deset) godina, a potom za svakih navršenih daljnjih 5 (pet) godina radnog staža ostvarenog u HŽ Infrastrukturi d.o.o. U radni staž računa se staž osiguranja s uvećanim trajanjem i posebni staž ostvaren u Domovinskom ratu. Pod radnim stažem u HŽ Infrastrukturi d.o.o. podrazumijeva se: radni staž ostvaren u HŽ Infrastrukturi d.o.o. i pravnim prednicima HŽ Infrastrukture d.o.o.; radni staž ostvaren u članicama bivše ZJŽ do razdruživanja HŽ-a od ZJŽ; radni staž ostvaren na izbornim funkcijama u jedinicama izvan HŽ Infrastrukture d.o.o. na koje je radnik otišao uz suglasnost nadležnog tijela HŽ Infrastrukture d.o.o.; radni staž ostvaren u sindikatu, društvenim, kulturnim i sportskim jedinicama. Tuženik nije isplatio tužitelju nagradu za vjernost društvu za navršenih 50 godina radnog staža ostvarenog u HŽ Infrastrukturi d.o.o. jer smatra da tužitelj ima 49 godina, 8 mjeseci i 17 dana staža. Navedeno nije točno, budući da je Rješenjem o mirovini tužitelja od 6. rujna 2021. utvrđeno da tužiteljev radni staž kod tuženika iznosi 50 godina, 4 mjeseca i 10 dana. Isto je potvrđeno i priloženom Potvrdom o radnom stažu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. rujna 2021. Člankom 192. stavkom 2. KU-a je određeno da se Nagrada za vjernost isplaćuje u visini neoporezivog iznosa utvrđenog propisima o porezu na dohodak. Prema članku 7. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak (NN br. 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, 74/2020) koji je bio na snazi od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. neoporezivi iznos nagrade radnicima za navršenih 40 godina radnog staža i svakih narednih 5 godina radnog staža iznosio je 5.000,00 kuna / 663,61 EUR. Stoga tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 17. svibnja 2024., potražuje isplatu ukupnog iznosa od 663,61 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2021. do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini. U odnosu na navode iz tužbe tuženik se očituje da predmetna nagrada za vjernost Društvu (tzv. jubilarna nagrada) tužitelju nije isplaćena jer je, prema podacima kojima tuženik raspolaže, na dan 31. ožujka 2021., a koji je bio zadnji radni dan tužitelja kod tuženika, tužitelj imao radni staž od ukupno 49 godina, 8 mjeseci i 17 dana. O svemu navedenom tuženik je obavijestio tužitelja u e-mail korespondenciji koju je tužitelj i priložio uz tužbu. Nastavno, Potvrda HZMO-a na koju se poziva tužitelj relevantna je samo u smislu ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, a ne i s osnove prava na isplatu nagrade za vjernost Društvu u smislu čl. 192. Kolektivnog ugovora tuženika. Naime, poslodavac pri isplati nagrade za vjernost Društvu uzima u obzir stvarni i efektivni radni staž radnika, pri čemu se isti ne uvećava radi sudjelovanja u borbenom sektoru Domovinskog rata. Obzirom da je tužitelj, kao što je već ranije istaknuto, u trenutku prestanka radnog odnosa kod tuženika imao ukupan staž od 49 godina, 8 mjeseci i 17 dana, a što se odnosi na: staž izvan HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o.- 1 dan; staž u HŽ INFRASTRUKTURI d.o.o.- 38 godina, 1 mjesec i 22 dana; staž u Domovinskom ratu- 8 mjeseci i 21 dan te beneficirani staž- 10 godina, 10 mjeseci i 3 dana, tuženik nije imao, niti ima sada, temelj za isplatu predmetne nagrade za vjernost Društvu. Dakle, u trenutku prestanka radnog odnosa tužitelj kod tuženika nije imao 50 godina radnog staža koji je tuženiku kao poslodavcu bio relevantan pri izračunu staža za isplatu nagrade za vjernost Društvu, sukladno čemu ista niti nije mogla biti isplaćena za 50 godina staža u Društvu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz obvezu naknade parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2.1. Na ročištu održanom 12. prosinca 2024. tuženik je učinio nespornim postavljenu visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu 4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Iz Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. rujna 2021. razvidno je da je istim utvrđeno da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru u trajanju od 265 dana te da je do 31. ožujka 2021. stekao ukupno 50 godina, 4 mjeseca i 10 dana mirovinskog staža.

6. Odredbom čl.192. st. 3. Kolektivnog ugovora HŽ infrastrukture d.o.o. od 28. svibnja 2020. (dalje KU) propisano je: (stavak 1.) radnik ima pravo na nagradu za vjernost Društvu nakon navršenih 10 (deset) godina, a potom za svakih navršenih daljnjih 5 (pet) godina radnog staža ostvarenog u HŽ Infrastrukturi d.o.o. U radni staž računa se staž osiguranja s uvećanim trajanjem i posebni staž ostvaren u Domovinskom ratu. Pod radnim stažem u HŽ Infrastrukturi d.o.o. podrazumijeva se: radni staž ostvaren u HŽ Infrastrukturi d.o.o. i pravnim prednicima HŽ Infrastrukture d.o.o.; radni staž ostvaren u članicama bivše ZJŽ do razdruživanja HŽ-a od ZJŽ; radni staž ostvaren na izbornim funkcijama u jedinicama izvan HŽ Infrastrukture d.o.o. na koje je radnik otišao uz suglasnost nadležnog tijela HŽ Infrastrukture d.o.o.; radni staž ostvaren u sindikatu, društvenim, kulturnim i sportskim jedinicama. (stavak 2. ) Nagrada za vjernost isplaćuje se u mjesecu u kojem radnik ispunjava uvjete za jubilarnu nagradu u visini neoporezivog iznosa utvrđenog propisima o porezu na dohodak. (stavak 3.) Odlukom Uprave Društva utvrdit će se visina nagrade za vjernost Društvu za radni staž ostvaren u trajanju preko 40 (četrdeset) godina.“

7. Odlukom HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. o isplati nagrade za vjernost društvu za radni staž preko 40 godina od 2. lipnja 2020. određeno je da na temelju prijedloga Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima od 29. svibnja 2020., a sukladno čl. 192. st. 3. KU donosi se Odluka kojom se utvrđuje visina nagrade za vjernost društvu za navršenih 45 (četrdeset pet) i svakih narednih 5 (pet) godina radnog staža u neoporezivom iznosu od 5.000,00 kn.

7.1. Uvidom u Odluku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. o isplati nagrade za vjernost društvu za radni staž preko 40 godina od 7. travnja 2021. razvidno je da se istom utvrđuje visina nagrade za vjernost društvu za navršenih 45 (četrdeset pet) i svakih narednih 5 (pet) godina radnog staža u neoporezivom iznosu od 5.000,00 kn.

7.2. Identično je određeno i Odlukom HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. o isplati nagrade za vjernost društvu za radni staž preko 40 godina od 27. srpnja 2022. kojom se utvrđuje visina nagrade za vjernost društvu za navršenih 45 (četrdeset pet) i svakih narednih 5 (pet) godina radnog staža u neoporezivom iznosu od 5.000,00 kn.

8. Iz Potvrde o radnom stažu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. rujna 2021. proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. od 1981. godine do 2007. godine, a potom kod HŽ Infrastruktura d.o.o. od 2008. godine do 31. ožujka 2021.

9. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je njegov radni staž kod tuženika iznosi 50 godina, 4 mjeseca i 10 dana te za ove svoje navode kao dokaz spisu prilaže Rješenje HZMO od 6. rujna 2021. kojim je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj do 31. ožujka 2021. stekao ukupno 50 godina, 4 mjeseca i 10 dana mirovinskog staža, kao i Potvrdu o radnom stažu istog tijela od 29. rujna 2021.

10. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik tijekom postupka tvrdi da je iz evidencija kojima raspolaže utvrdio da je tužitelj zadnji radni dan kod tuženika, 31. ožujka 2021., imao radni staž od ukupno 49 godina, 8 mjeseci i 17 dana. Međutim, tuženik te svoje navode nije ničim dokazao.

11. Ovaj sud je stava da je u pravu tužitelja kada tvrdi da jedino ovlašteno tijelo za računanje radnog staža jest Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) pa se radni staž čiju je dužinu utvrdio HZMO ima smatrati kao mjerodavan i točno prikazan. 12. Naime, Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. rujna 2021. te Potvrda istog tijela od 29. rujna 2021. predstavljaju javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojoj odredbi isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Prema stavku 3. citiranog članka dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

13. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Slijedom navedenoga ukoliko tuženik smatra da HZMO u citiranom Rješenju i Potvrdi nije istinito prikazao trajanje radnog staža tužitelja, tada je tuženik dužan isto dokazati. Kako tuženik tijekom postupka nije dostavio nikakve materijalne dokaze kojima bi dokazao svoje tvrdnje, to je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP-a, u cijelosti prihvatio konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu se ističe da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna.

15. Stoga je sud dosudio tužitelju na ime nagrade za vjernost iznos od 663,61 eura neto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to naznačeno u izreci, a koji tijek zateznih kamata tuženik nije sporio.

15.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora (vps 663,61 eura).

16.1. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 7. svibnja 2024. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 13. svibnja 2024. 12,5 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2024. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2024. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 212,5 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužitelja iznosi 531,25 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik. 16.2. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a., tekućima od presuđenja do isplate.

17. Tužitelju nije priznat daljnji zatraženi trošak koji nije sukladan važećoj Tarifi. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

18. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 89. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 70/19).

19. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 20. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa odluke.

Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku