REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž-1593/2024-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-555/2022- 31 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb i tuženika ĐO te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-555/2022-31 od 30. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe i datog odgovora na žalbu u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da ukloni nasuti građevinski materijal i zemlju sa dijela zemljišta kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog na Skici mjesta prijepora iskazanog u nalazu vještaka Vladivoja Relića od 19.02.2024.:
- točkom Z i brojevima 1-10-9-8-7-2-1; točkom M i brojevima 2-7-6-5-4-3-2, te da ovo zemljište prazno od osoba i stvari preda u posjed tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o., u roku 15 dana. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtjeva od tuženika uklanjanje građevinskog materijala i zemlje sa dijela katastarske čestice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Skici mjesta prijepora označen točkom P i brojevima 11- 12-13-1-10-9-8-7-6-5-4-3-14-15-16-17-18-19-20-11, uz predaju tog zemljišta u posjed. U točki III. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Žalbama koje su pravovremene i dopuštene tu presudu pobijaju obje parnične stranke.
2.1. Tužitelj svoj pravni lijek izjavljuje protiv dijela kojim je njegov tužbeni zahtjev odbijen i dijela kojim je odlučeno o parničnom trošku (toč. II. i III. izreke), kako navodi zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je na tuženiku bio teret dokaza da nije u obvezi ukloniti predmetni plato, da on tu činjenicu nije osporio do zaključenja prethodnog postupka, da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini 2012. godine kako to tvrdi, obzirom na dostavljen dokaz da prema Ugovoru o upravljanju željezničkom infrastrukturom od 15. lipnja 2008. sklopljen s Republikom Hrvatskom taj dio predmetne nekretnine predstavlja dio željezničke infrastrukture, kojom upravlja tužitelj. Ukazuje na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog preinačenje presude u pobijanom dijelu na način da se i taj dio njegova tužbenog zahtjeva usvoji.
2.2. U svom pravnom lijeku tuženik izjavljuje da pobija presudu u točki I. i III. izreke i to iz svih žalbenih razloga. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a. Ističe da tužitelj nije dokazao da bi on bio odgovoran za nasipavanje platoa te hrpe građevinskog materijala i zemlje na spornom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ukazuje i na iskaz svjedoka VO i OO, zaposlenika tužitelja iz kojih jasno proizlazi da su sve hrpe građevinskog materijala i zemlje uklonjene s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije jer iz činjeničnog supstrata iz tužbe upravo se društvo Misti Gradnja d.o.o. tereti za povredu prava vlasništva tužitelja. Osim toga da je tuženik samo direktor tog društva te da je kao takav po saznanju za sporni događaj, prije podnošenja ove tužbe, naložio svojim zaposlenicima da poduzmu sve potrebne radnje kako bi iskrcani građevinski materijal i zemlju uklonili s spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što su oni i učinili. Žalbeni je prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tužitelja da mu naknadi troškove cijelog postupka uključujući i žalbenog.
3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu dostavio je samo tuženik navodeći da se protivi svim žalbenim navodima tužitelja, da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako nije odgovoran za nasipavanje građevinskog materijala i zemlje (platoa) koji se nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su pogrešni navodi tužitelja o teretu dokazivanja te da je već na očevidu na licu mjesta istaknuo da se na spornom zemljištu nalazi utabano zemljište odnosno plato koji kao takav postoji niz godina. Predlaže odbijanje tužiteljeve žalbe kao neosnovane. Potražuje trošak za sastav ovog podneska u iznosu od 250,00 eura.
5. Žalbe tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. i tuženika ĐO nisu osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za uklanjanje nasutog građevinskog materijala i zemlje sa dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći da se radi o zemljištu koji prema odredbi čl. 5. Pravilnika o željezničkoj infrastrukturi ("Narodne novine" broj: 127/05, 16/08 i 94/13) te Zakona o željeznici ("Narodne novine" broj: 32/19 i 20/21) u naravi predstavlja zemljište koje je dio željezničke infrastrukture kojom upravlja tužitelj temeljem Ugovora o upravljanju željezničkom infrastrukturom koji je sklopljen 15. lipnja 2008. s Republikom Hrvatskom, da je temeljem odredbe čl. 4. st.2. i čl.5. st.13. tog Ugovora ovlašten poduzimati pravnu i svaku drugu zaštitu željezničke infrastrukture koja proizlazi iz njegovog prava upravljanja, korištenja i posjedovanja tom nekretninom, da je na predmetnom nekretnini Republika Hrvatska upisana vlasnicom uz upravljanje HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, da je sporni građevinski materijal i zemljište iskrcano po nalogu tuženika te da tuženik nije mirnim putem uklonio sav taj nasuti građevinski materijal i zemljište.
7. U ovoj fazi postupak ostaje sporno tuženikova pasivna legitimacija, da li je on prije pokretanja ovog parničnog postupka uklonio sav građevinski materijal i zemljište s predmetnog dijela nekretnine te da li je tuženik u obvezi ukloniti i tzv. "plato".
8. Sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se naloži tuženiku da ukloni građevinski materijal i zemlju sa dijela zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog na Skici mjesta prijepora iskazanog u nalazu vještaka Vladivoja Relića od 19.02.2024.: točkom Z i brojevima 1-10-9-8-7-2-1; točkom M i brojevima 2- 7-6-5-4-3-2, dok je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je od njega traženo uklanjanje građevinskog materijala i zemlje tzv. "platoa" sa dijela iste nekretnine, onog koji je u Skici mjesta prijepora označen točkom P i brojevima 11-12-13-1-10-9-8-7-6-5-4-3-14- 15-16-17-18-19-20-11, uz predaju tog zemljišta u posjed.
9. Sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke navodi da je iz provedenih dokaza utvrdio da je tuženikov prigovor pasivne legitimacije neosnovan jer da je on u svom iskazu naveo da je jedini vlasnik i direktor društva Misti Gradnja d.o.o., da je on svojim zaposlenicima naložio da oni na tom zemljištu iskrcaju građevinski materijal i zemlju, da se susjedno zemljište, koje je u njegovom vlasništvu, koristi za potrebe njegove firme te da je prilikom istovara došlo do greške jer je taj istovar izvršen na ovdje predmetnoj nekretnini, a trebao je biti istovaren na njegovoj nekretnini. Utvrdio je da je tuženik odredio mjesto istovara i istog naložio, da je geodetskim vještačenjem utvrđeno da se hrpa građevinskog materijala iz zemlje jednim dijelom nalazi i dalje na djelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to ono površine 164 m2, koje je na skici mjesta označena točkom Z i hrpa građevinskog materijala s površinom od 110 m2 koja je u toj istoj skici označena točkom M.
9.1. U obrazloženju presude koji se odnosi na odbijeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je naveo da je tužitelj tijekom prethodnog postupka iznio uopćene tvrdnje o hrpama zemlje i građevinskog materijala, a tek je na očevidu na licu mjesta precizirao da se to odnosi i na sporni "plato", da je tuženik u svom iskazu naveo da taj plato tamo postoji već dugi niz godina, da je postojao i prije 2012. kada je on kupio tu česticu, a s koje je izvlašten 2021., da je tuženik izričito osporio da je on izvršio nasipavanje platoa te da je slijedom navedenog na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik odgovoran za nasipavanje "platoa", što on nije učinio.
10. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, a niti one na koje ukazuju žalitelji. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u obrazloženju svoje odluke dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s izrekom presude te ne postoje drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati. Nije počinjena niti relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 338. ZPP-a jer je prvostupanjski sud postupao u okviru svojih ovlaštenja koji proizlaze iz odredbe čl. 220. i 221.a ZPP-a.
11. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
12. Tako je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:
- da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara između ostalog dijelu zemljišnoknjižnih čestica k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da je ta sporna čestica u katastru upisana za korist Hrvatske željeznice d.o.o., dok su u zemljišnim knjigama čestice k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao javno dobro u općoj uporabi (željeznička infrastruktura) u vlasništvu Republike
Hrvatske, pod upravljanjem HŽ Infrastrukture d.o.o.;
- da je Ugovorom o upravljanju željezničkom infrastrukturom od 15. lipnja 2008. Republika Hrvatska kao vlasnik javnog dobra ovlastila tužitelja da u njeno ime i za njen račun izvršava pravnu i svaku drugu zaštitu željezničke infrastrukture koja proizlazi iz prava upravljanja, korištenja i posjedovanja;
- da je tužiteljev Sektor za održavanje obavijestio Sektor za nekretnine o tome kako je obilaskom željezničke pruge utvrđena deponija građevinskog materijala i zemlje s desne strane pruge, time da se deponij dijelom nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i potencijalno ugrožava sigurnost prometa;
- da je tužitelj od tuženika zatražio uklanjanje nasutog građevinskog materijala i zemlje sa dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dopisom od 17. svibnja 2022.,
- da je nadzornik pruge nakon toga obišao lokaciju i utvrdio da je samo dio zemlje uklonjen i da još uvijek ima zemlje i građevinskog materijala na spornom zemljištu;
- da je tuženik ĐO jedini vlasnik i direktor trgovačkog društva Misti Gradnja d.o.o.;
- da su svjedokinje KO i OO, zaposlenice tužitelja, izkazale da su u svibnju 2022. izašle na lice mjesta gdje su uočile nasute hrpe zemljište i građevinskog materijala na spornoj čestici i da je svjedokinja OO dodala kako je nadzornik naknadno išao u kontrolu i utvrdio da nije do kraja sve uklonjeno;
- da je prilikom očevida na licu mjesta uočeno da se na spornoj lokaciji nalazi utabani ravni plato koji je izdignut od ostatka zemljišta, i da se na jednom njegovom dijelu nalazi hrpa zemlje i materijala;
- da iz pisanog nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 19. veljače 2024. proizlazi da se ravni nasuti plato u površini od 1916 m2 (oznake P i označen točkama 11-12-13-1-10-9-8-7-6-5-4-3-14-15-16-17-18-19-20-11), dio hrpe zemlje u površini od 164 m2 (oznake Z i točkama 1-2-7-8-9-10-1) i dio hrpe građevinskog materijala površine 110 m2 (oznake M i točkama 2-3-4-5-6-7-2) nalaze na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u stvarnosti predstavlja željezničku infrastrukturu – javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem tužitelja;
- te da se iz dokaza u spisu ne može utvrditi da bi tuženik na spornom dijelu nekretnine nasuo plato koji je u nalazu i mišljenju vještaka Vladivoja Relića označen P i točkama 11-12-13-1-10-9-8-7-6-5-4-3-14-15-16-17-18-19-20-11.
13. Ovakva činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj sud.
14. Tužitelj je legitimiran zahtijevati uklanjanje materijala sa zemljišta na kojem je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska obzirom se radi o zemljištu koje je pod njegovim upravljanjem i on je temeljen Ugovora o upravljanju željezničkom infrastrukturom u obvezi u ime i račun Republike Hrvatske, između ostalog izvršavati pravnu i svaku drugu zaštitu željezničke infrastrukture.
15. Obzirom na utvrđenje da se ovdje radi o hrpi građevinskog materijala i zemlje koja je istovarena na spornom zemljištu u blizini željezničke pruge i to po nalogu tužitelja, to je pravilno sud prvog stupnja odlučio da je on u obvezi istu ukloniti.
15.1. Prema iskazu tuženika on je naložio radnicima društva Misti Gradnje d.o.o. da istovare građevinski materijal i zemljište na predmetnu nekretninu i to iz razloga jer je mislio da se radi o nekretnini koja je u njegovom vlasništvu. Iz toga se može zaključiti da je on taj nalog dao kao osoba koja je bila uvjerena da je vlasnica spornog dijela zemljišta te je on kao vlasnik, a ne kao direktor Misti Gradnja d.o.o. "dozvolio" da se taj građevinski materijal i zemlja odlaže na taj dio zemljišta. Isto tako je dao nalog da se građevinski materijal i zemljište ukloni i premjesti na zemljište u blizini, ono kojeg je vlasnik. Obzirom na utvrđenja da je on navedene naloge dao kao fizička osoba koja se smatrala vlasnikom spornog zemljišta i koja je očito od toga imala koristi, to i ovaj sud ocjenjuje da je njegov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. 16. Neosnovano tuženik tvrdi da je on prije podnošenja tužbe sudu uklonio sav građevinski materijal i zemljište, obzirom da je očevidom na licu mjesta uz nazočnost građevinskog vještaka utvrđeno da se upravo na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dalje nalazi dio hrpe građevinskog materijala i zemlje, za koje je utvrđeno da je iskrcana po nalogu tuženika. Osim toga iz iskaza OO i e-mail poruke od 31. kolovoza 2022. utvrđeno je da je nadzornik pruge obišao lokaciju nakon što je od tuženika zatraženo uklanjanje nasutog materijala i zemlje te je on utvrdio da na spornoj nekretnini ima još zemlje i građevinskog materijala.
17. Svjedoci na koje se tuženik poziva nisu imali saznanja do kuda se proteže navedeno zemljište pa se na dijelu njihovog iskaza nije mogla temeljiti odluka o tome da je tuženik sav građevinski materijal i zemljište uklonio sa spornog dijela nekretnine. Kako je utvrđeno granice spornog zemljišta sa susjednim utvrđene su temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke i prema tom nalazu te osobnim opažanjem je sud prvog stupnja temeljio usvajajući dio pobijane presude.
18. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za uklanjanjem građevinskog materijala i zemljišta koji sačinjava plato, a koji je u Skici mjesta od samog vještaka geodetske struke označen P i brojevima 11-12-13-1-10-9-8-7-6-5-4-3-14-15-16-17-18-19-20-11, obzirom da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao da bi taj plato učinjen s materijalom koji je tamo dovežen po njegovom nalogu.
18.1. U svom iskazu i navodima tuženik je tvrdio da se taj materijal tamo nalazi još od 2012. kada je on tu nekretninu kupio.
19. Imajući u vidu tuženikovo osporavanje osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva po ocjeni i ovog suda na tužitelju je bilo da dokaže da je i taj plato sačinjen od materijala kojeg je tuženik tu dovezao odnosno koji je tu dovežen po njegovom nalogu ili barem da je on znao i mogao znati da je materijal nezakonito tu dovežen i da se on s time suglasio.
19.1. Tužitelj nije pružio niti jedan valjani razlog za usvajanje i tog dijela tužbenog zahtjeva, a niti je u tom pravcu predložio valjane dokaze, a iz provedenih dokaza nisu se mogle utvrditi relevantne činjenice o odgovornosti tuženika i u tom dijelu.
20. Slijedom iznijetog o žalbama tužitelja i tuženika odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).
21. Tuženiku je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za sastav žalbe i odgovora na žalbu iz razloga što on sa svojim pravnim lijekom nije uspio (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP-a), a trošak datog odgovora na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužitelja (čl. 166. u vezi s čl. 155. st.1. ZPP-a).
U Puli 20. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić
