REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ob-68/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Veri Miloš, odvjetnici u Puli, protiv tužene GĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Loreni Smoković, odvjetnici u Labinu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi i tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P Ob-142/2021-20 od 03. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice GĆ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P Ob-142/2021-20 od 03. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te mu se dosuđuje daljnji trošak u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke 20. siječnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik s udjelom od 1/2 na osobnom vozilu marke BMW X1 2,0XDRIVE, 140 KW7190 KS, GODINA PROIZVODNJE 2017, boja PLAVA S EFEKTOM, broj šasije [broj šasije], reg. [registarska oznaka], a što mu je tužena GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Odjelu za poslove prometnih isprava, Pula, Trg Republike 1, da u službenim evidencijama za vozilo marke BMW X1 2,0XDRIVE, 140 KW7190 KS, GODINA PROIZVODNJE 2017, boja PLAVA S EFEKTOM, broj šasije [broj šasije], reg. [registarska oznaka] izvrši upis prava vlasništva na ime tužitelja LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na udjelu od 1/2 dijela.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.780,40 eura zajedno sa zateznom kamatom računajući od dana donošenja presude po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 ( tri ) postotna poena, a sve do isplate i u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženo dijelu zahtjev odbija.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužene za naknadom parničnog troška."

2. U odnosu na donesenu presudu pravovremene i dopuštene žalbe podnosi tuženica i tužitelj.

2.1. Tuženica GĆ (dalje tuženica) žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Bitna povreda počinjena je iz čl. 354. st. 1. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama a izreka proturječi razlozima presude, kao što i ne sadrži potpuno obrazloženje vezano za prigovor tuženice da predmetni tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen, te da je nepotpun i nepodoban za raspravljanje, budući je to isticala tijekom cijelog postupka, vezano da ne sadrži deklaratorni zahtjev da je predmetno vozilo bračna imovina stranaka, već samo zahtjev da je tužitelj vlasnik predmetnog vozila sa 1/2 udjela. Žalbom, u bitnome, navodi i da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje je isticala tijekom postupka vezano za aktivnu legitimaciju tužitelja, obzirom je isticala da je tužitelj iskazao da i predmetno vozilo je bračna imovina pribavljena novcem u vlasništvu majke tužitelja DĆ koja je i iskazala da je dala tužitelju novac u iznosu od 30.000,00 eura, koji joj nikada nije vratio, dok obrazloženje prvostupanjskog suda sadrži samo navode da nije upitno da navedena novčana sredstva predstavljaju bračnu stečevinu a ne posebnu imovinu njegove majke, kako to i kao svjedok majka tužitelja DĆ nastoji prikazati zbog čega i nije prihvaćen njezin iskaz. Nadalje, da postoji proturječnost u tome što nije prihvaćen iskaz svjedoka DĆ obzirom i na suprotan iskaz tužitelja. Time je ostalo sporno da li predmetno vozilo predstavlja bračnu imovinu stranaka, obzirom je tužitelj taj koji mora dokazati da je predmetno vozilo bračna imovina stranaka sukladno čl. 36. Obiteljskog zakona (dalje ObZ), kao što je i ostalo nepotpuno utvrđeno da li je novac kojim je kupljeno predmetno vozilo pribavljeno od sredstava koji potječu iz bračne imovine stranaka ili novca koji predstavlja osobnu imovinu majke tužitelja. Obrazloženjem prvostupanjske presude nije cijenjen iskaz tuženice u odnosu na tvrdnju da je predmetno vozilo kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice ali da isto predstavlja dar tužitelja tuženici, kao i da je to darovanje učinjeno usmeno i snimljeno, koji je dokaz tuženica predočila predmetnom snimkom sudu tijekom rasprave, na koji se prvostupanjski sud nije uopće osvrnuo, a obrazloženjem je navedeno da tu snimku ne predočava kao dokaz, što je netočno. Navodi da osim svjedoka DĆ, ostali svjedoci nisu imali neposrednih a niti posrednih saznanja čijim je sredstvima kupljeno predmetno vozilo, dok sud nije cijenio iskaz svjedoka FĆ kojim je ista iskazivala da predmetno vozilo predstavlja dar tuženici, s time je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo i odredbe čl. 36. i čl. 39. ObZ-a. I odluka o trošku postupka nije pravilna obzirom je za ročište 04. srpnja 2022. dosuđen tužitelju trošak pristupa punomoćnice, iako je to ročište odgođeno prije raspravljanja, pa je trebalo priznati 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife, kao i trošak priznat za sastav podnesaka u cjelokupnom iznosu obzirom da se tužitelj očitovao i na ročištima o navedenim činjenicama, pa ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice, dok i ne postoji obrazloženje prvostupanjskog suda o prijedlogu tuženice da joj se naknadi trošak postupka zastupanja na raspravi 20. ožujka 2024. obzirom je odgođena radi saslušanja svjedoka JĆ a koja se nije pojavila pa je na toj raspravi tužitelj odustao od tog saslušanja.

2.2. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe u cijelosti i ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje a podredno preinačenje prvostupanjske odluke uz odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu prouzročenog troška postupka i troška žalbe.

2.3. Tužitelj žalbu izjavljuje u odnosu na odluku o trošku iz t. III. presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava obzirom da nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude i sudske pristojbe na presudu od 185,81 euro ističući kako sudsku pristojbu na presudu nije mogao platiti prije objave presude, odnosno prije njezina donošenja.

2.4. Žalbeni je prijedlog preinačenje t. III. rješenja na način da mu se priznaje trošak pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova odnosno 125,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 185,80 eura uz trošak žalbe.

3. Prvostupanjski sud je sa žalbama stranaka postupio sukladno čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Na žalbu tuženice tužitelj se očitovao svojim odgovorom protiveći se svim navodima te žalbe i svih razloga navedenih u svojoj žalbi uz prijedlog odbijanja žalbe tuženice.

5. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana u odnosu na dosuđeni trošak.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasnika udjela od 1/2 osobnog vozila BMW X1 20XDRIVE, plave boje a na koji je upisana tuženica kao vlasnica.

7. Tijekom postupka utvrđeno je i nesporno da su stranke zaključile brak 06. studenog 2004., koja je bračna zajednica prestala u kolovozu 2020., a brak je razveden presudom prvostupanjskog suda P Ob-174/2020 od 05. prosinca 2022. Nije sporno da je predmetno vozilo marke BMW X1, 2,0 XDRIVE, 140 KW7190 KS, godina proizvodnje 2017. kupljen 11. studenog 2019., za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.

8. Tijekom postupka i proveden dokaz saslušanjem stranaka kao i predloženih svjedoka:

-iskazom tužitelja proizlazi, da je sporno vozilo marke BMW kupljeno u Njemačkoj u studenom 2019. za iznos od 32.000,00 eura koji je plaćen sa njegovog računa s time da je njegova majka prethodno sa svojega računa podignula 29.000,00 eura i predala mu, dok je istog dana i uplatio novce na svoj račun a ostatak novaca je ranije bio na njegovom računu, za to vozilo platio je potrebna davanja za kasko od 4.000,00 eura, obvezno osiguranje 2.000,00 eura i dodatnu garanciju na dvije godine od 500,00 eura, budući se radilo o vozilu starom dvije godine, Kupoprodajni ugovor je potpisao a dok je u odnosu da glasi vozilo na tuženicu naveo da je to trebao biti obiteljski automobil a tuženica zbog utvrđenog invaliditeta ima popust na obvezno osiguranje od 20%, tako da su umjesto 1.300,00 kuna platili 1.000,00 kuna kao i besplatno korištenje autocesta koju potvrdu za predmetno vozilo je napravio u Zagrebu na njezino ime, dok su i inače obiteljske automobile uvijek upisali na ime tuženice u odnosu na popust na obvezno osiguranje i besplatno korištenje autocesta, dok činjenica što tuženica ima utvrđeni invaliditet u određenom postotku nije utjecalo na kupoprodajnu cijenu, plaćena je carina i porez i ukupna cijena kada je dovezen je bila 40.000,00 eura, a automobil se sada nalazi u posjedu tuženice koja ga koristi, predmetno vozilo je koristio zajedno sa tuženicom i nije imao nikakvu opremu zbog koje to vozilo ne bi mogao koristiti, dok u odnosu na novac koji je dala njegova majka isti proizlazi od iznajmljivanja kuće na adresi [adresa] čiji je vlasnik njegov otac, a iznajmljivanje u to vrijeme je glasilo na njegovu majku i na tuženicu dok je pola novca od iznajmljivanja bilo na računu njegove majke a pola na računu tuženice, dok na njegovom računu nije bilo ništa od iznajmljivanja;

-iskazom tuženice proizlazi, da je njihova bračna zajednica prestala u kolovozu 2020. budući je 09. kolovoza 2020. otkrila njegov preljub a 10. kolovoza 2020. je pozvala policiju jer zna biti nasilan i od tada ima zabranu prilaska, kao bračni drugovi da su imali dva obiteljska automobila budući su zbog poslova koji su obavljali isti trebali, dok je ona imala nešto skuplji automobil, a predmetno vozilo odlučio je kupiti tužitelj i pokloniti joj kao dar, budući je puno radila i uništila svoje zdravlje zbog posla, te su se usmeno dogovorili da je taj automobil dar za nju o čemu može i posvjedočiti svjedokinja CĆ, da je istina ono što je naveo tužitelj da je vodio pregovore za kupnju auta, otišao po njega u Njemačku i plaćen je 32.000,00 eura sa njegovog računa, dok je njegova majka podigla 29.000,00 eura i dala mu što je uplatio na svoj račun i potom platio auto, dok novci kojima je automobil kupljen je njihova zajednička imovina jer iznajmljivanjem kuće za odmor su se bavili ona i tužitelj a ne njegovi roditelji a zbog poreza rješenje za iznajmljivanje stavljeno je pola na njezino ime a pola na ime majke tužitelja, a dokaz da je sporno vozilo bilo isključivo njezino vlasništvo navodi da ima zvučni zapis razgovora između nje i tužitelja u kojem on potvrđuje da je taj automobil njezin i da joj ga može prodati i da će joj on pomoći u prodaji, sav novac da može zadržati a kada je prestala njihova bračna zajednica u kolovozu 2020., tužitelj ju je ostavio i ostala je samo sa svojom mirovinom da bi pokrila troškove sebe i djeteta odlučila prodati predmetno vozilo, tijekom trajanja bračne zajednice uvijek su imali dva automobila, jedan na njezino ime a jedan na ime tužitelja i svatko je vozio pretežno svoje auto;

-iskazom svjedoka IĆ proizlazi da poznaje parnične stranke koje su 2019. godine kupili automobil marke BMW plave boje o kojoj kupnji mu je i pričao tužitelj, nije mu poznato kolika je bila kupoprodajna cijena, ako mu je to i rekao to je i zaboravio i poznato mu je da su to vozilo koristili tužitelj i tuženica, obzirom ga je u tom autu tužitelj vozio nekoliko puta iz [adresa] u [adresa] kada je padala kiša a jednom mu je dao da isproba sam voziti taj auto, iz razgovora sa parničnim strankama nikada nije čuo da bi to vozilo bilo kupljeno isključivo za jednu stranku ili bi vozilo bilo dar jednoj od parničnih stranaka a ono što mu je tuženica rekla da joj je auto odličan, tužitelja poznaje oduvijek a tuženicu kada su se oženili i poznato mu je da je tijekom braka imao više automobila ali nikada nije percipirao da su te automobile dijelili na način da bi jedan auto bio isključivo od tužitelja a drugi isključivo od tuženice, već su zajedno koristili automobile, sa tuženicom ni sa tužiteljem nije u zavadi a predmetno vozilo danas koristi tuženica od kada su između stranaka nastali problemi 2020. godine, isto vidi parkirano ispred kuće gdje živi tuženica i nije mu poznato tko je upisan kao vlasnik;

-iskazom svjedoka FĆ proizlazi da poznaje tužitelja 30 godina budući je s njenim suprugom išao u školu i susjedi su u [adresa] udaljeni možda 500 m a njen suprug je parničnim strankama vjenčani kum, tuženicu poznaje 25 godina i nije sa ni jednom strankom u zavadi, da tuženica unazad četiri godine vozi automobil BMW koji je za nju kupio i poklonio joj tužitelj, zna da je tužitelj oduvijek volio automobile marke BMW i upravo je on izabrao to vozilo i u konačnosti kupio i poklonio tuženici iz zahvalnosti za njezin naporan rad, oboje su uvijek puno radili i bili skromni još od fakultetskih dana i bila je želja kupiti jedan BMW, tijekom braka imali su različita vozila i to uvijek dva vozila zbog prirode posla, jedan je vozio tužitelj a jedan tuženica dok je ovaj konkretni BMW plave boje tužitelj poklonio tuženoj što je čula na fešti koju je tužitelj napravio povodom kupnje vozila, na kojoj je rekao da je to kupio svojoj ženi iz zahvalnosti a na toj fešti bio je i prisutan njezin suprug, možda susjedi i poznato joj je da je kao vlasnica tog automobila upisana tuženica, te nadalje prije nego što su ona i suprug došli na feštu povodom kupnje vozila, njezin suprug joj je rekao da je tužitelj taj auto darovao tuženici a prije toga za to darovanje nije čula;

-iskazom svjedoka DĆ, majke tužitelja, proizlazi da je ona osobno za kupnju tog vozila marke BMW tužitelju na ruke dala 30.000,00 eura koji su trebali kupiti jer su u to vrijeme bili bez auta a auto im je bio potreban, taj novac koji je dala tužitelju je bio njezin novac zarađen od turizma kojim se 45 godina bavi iznajmljivanjem soba i apartmana a sa tužiteljem je dogovorila da će joj on taj novac vratiti kada bude mogao ali do danas nije vraćen, međutim puno pomaže njoj i njezinom suprugom, poznato joj je da je predmetno vozilo tužitelj kupio u Njemačkoj i da je kao vlasnik vozila upisana tuženica iz razloga što je i ranije bila na sva vozila upisana kao vlasnica, a nije čula niti ima saznanja da bi tužitelj predmetno vozilo poklonio ili darovao tuženici i to joj nije nitko rekao;

-iskazom svjedoka MĆ proizlazi da je sa strankama u prijateljskim odnosima iako nakon što su se razveli više se druži sa tužiteljem a manje sa tuženicom koju gotovo i ne viđa ali nije sa njom u svađi ili zavadi, poznato mu je da su za vrijeme trajanja braka imali automobil marke BMW plave boje ali ne zna točno kada su ga kupili, viđao je tuženicu i tužitelja kako taj auto voze ali misli da papirnato glasi na tuženicu, a nije mu poznato niti je ikada iz bilo kojeg razgovora čuo da bi taj auto predstavljao dar tužitelja tuženici, ne zna kojim je novcem taj auto kupljen, zna da ima tuženica određeni invaliditet i taj auto je dijelom prilagođen za nju barem tako misli a stranke su imale i druga vozila osim BMW-a ali ne zna točno koja.

9. Prvostupanjski sud smatra, da utvrđenje postojanja bračne stečevine može predstavljati prethodno pitanje ali ne i da prethodno tužitelj treba deklaratorno tražiti da određena pokretnina predstavlja bračnu stečevinu a tek potom suvlasništvo u 1/2 dijela. Cijeneći i da je predmetno vozilo kupljeno u Njemačkoj za kupoprodajnu cijenu od 31.000,00 eura u odnosu na potvrdu o provedenom plaćanju 11. studenog 2019., i da predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu osnovom provedenog iskaza parničnih stranaka i svjedoka, prihvaćajući iskaz tužitelja koji je suglasan materijalnim dokazima u spisu, dok ne prihvaća dio iskaza tuženice u kojem navodi da predmetno vozilo predstavlja dar tužitelja njoj i time njezino isključivo vlasništvo a ne bračnu stečevinu, smatrajući neupitnim da navedena novčana sredstva predstavljaju bračnu stečevinu stranaka a ne posebnu imovinu njegove majke, kako to svjedokinja DĆ nastoji prikazati, pokušavajući za tužitelja priskrbiti povoljniju procesnu poziciju, osnovom toga i taj iskaz ne prihvaća, dok prihvaća da je vozilo upisano na ime tuženice, kao i prethodna vozila, što proizlazi iz iskaza parničnih stranaka, iz razloga da se strankama osigura pravo na oslobađanje od plaćanja naknade uporabe javnih cesta pri registraciji vozila i cestarina što i proizlazi iz rješenja od 05. prosinca 2019., kao i da je praksa parničnih stranaka bila da imaju najmanje dva vozila zbog potrebe poslova kojim su se bavili a da su svi automobili glasili na tuženicu radi ostvarivanja navedenih pogodnosti, time da predmetni BMW plave boje nije bio modificiran za osobe sa tjelesnim oštećenjima već se radi o uobičajenom vozilu te marke, dok ne vjeruje iskazu svjedokinje FĆ ocjenjujući iskaz kontradiktorni u pogledu navodnog učinjenog darovanja obzirom u prvom dijelu iskaza da navodi da je sporno darovanje saznala direktno od tužitelja na proslavi koju je napravio povodom kupnje a naknadno da je za darovanje saznala od svojega supruga dok i u prvom dijelu iskaza da je isključivo tuženica vozila predmetni BMW da bi naknadno iskazala da je predmetno vozilo vozio i tužitelj. Kako je utvrđeno da je predmetno vozilo kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka uplatom 11. studenog 2019. po računu od 31. listopada 2019. zajedničkim sredstvima parničnih stranaka, koje predstavlja bračnu stečevinu što između stranaka nije sporno, kao i da su obje parnične stranke koristile predmetno vozilo a isto je registrirano na tuženicu radi ostvarivanja pogodnosti pri registraciji i korištenja autocesta, navedena činjenica da ne predstavlja okolnost po kojoj bi tuženica imala pravo na utvrđenje da predmetno vozilo predstavlja njenu posebnu imovinu kada je između stranaka nesporno da je automobil kupljen sredstvima koje su stranke stekle radom tijekom trajanja bračne zajednice i da tuženica nije dokazala da je to vozilo darovao tužitelj odnosno da je stekla tijekom trajanja braka na pravnom temelju različitom od čl. 36. ObZ-a, a na njoj je teret dokaza da bi predmetni automobil predstavljao njenu posebnu imovinu.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a) na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je da je pobijana presuda pravilna. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, obzirom da su u pobijanoj presudi dovoljno navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, pa niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili iskazima danim u postupku, zbog čega nema nedostataka zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. U odnosu na postavljen prigovor da je tužbu trebalo odbaciti obzirom nije postavljen deklaratorni tužbeni zahtjev utvrđenja bračne stečevine, isti nije osnovan. Odluka o sporu ovisila je o tome da li postoji ili ne kakav pravni odnos koji nije bio sporan između stranaka i to da je tijekom kupnje predmetnog vozila i trajala njihova bračna zajednica, te time i od strane Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 7/20, 156/23- ObZ-a) nije postavljeno deklaratorno utvrđenje bračne stečevine. Time i na dan faktičkog prestanka bračne zajednice stranaka motorno vozilo predstavlja bračnu stečevinu budući i da se na to primjenjuje čl. 38. ObZ-a koji propisuje da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje stvarno-pravni i obvezno-pravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Time je i, budući se i tijekom postupka odlučivalo da li predstavlja predmetno vozilo bračnu stečevinu, osnovano se moglo tužbenim zahtjevom zatražili utvrđenje suvlasništva na tom vozilu.

12. U odnosu na žalbene navode da je tuženica isticala tijekom postupka prigovor aktivne legitimacije tužitelja, obzirom da je vozilo kupljeno novcem majke tužitelja, nisu osnovani. Iz iskaza tuženice i tužitelja proizlazi da je vozilo zajednička imovina, kao i iskazom tuženice da su novci kojima je kupljen zajednička imovina. Ispravno se žalbom navodi da je majka tužitelja DĆ, saslušana kao svjedok, iskazala da je dala tužitelju 30.000,00 eura njenog novca kojega je i ostvarila od iznajmljivanja kojim se bavi 45 godina a da se tužitelj obvezao isti vratiti, dok tuženica svojim iskazom navodi da su se ona i tužitelj bavili iznajmljivanjem kuće za odmor a ne njegovi roditelji, a zbog poreza rješenja za iznajmljivanje stavljeno je pola na njezino ime a pola na ime majke tužitelja. Time i tako iz iskaza tuženice i proizlazi da bi navedeni iznos koji je majka tužitelja i dala tužitelju, kada je i isti u obvezi vratiti, odnosi se na također 1/2 iznosa svake stranke, budući su se prema navodima tuženice i jedan i drugi bavili iznajmljivanjem.

13. Navodi tuženice da predmetno vozilo predstavlja dar tuženici, vezano za zvučni snimak nisu osnovani, obzirom isti ne proizlazi iz provedenog postupka, kao ni iz žalbe. Da je tuženica priložila zvučni snimak tada bi isti i bio priložen u spisu, kao i naveden u zapisniku, dok od strane tuženice u odnosu da nije unesen u zapisnik navode iz zvučnog snimka, nije bilo posebnog prigovora tuženice, a ukoliko nije unesen na zapisnik nije o tome pisanim podneskom navodila, kao ni dokaza preslušavanja snimke razgovora i posebnih njenih prigovora u odnosu na to. Stoga od strane prvostupanjskog suda i nije počinjena bitna povreda temeljem navoda da tuženica nije predložila snimku kao dokaz. Da se radi o darovanju vozila tuženica je istaknula svojim iskazom dok prethodno tu osnovu stjecanja svojega vlasništva nije navela ni odgovorom na tužbu, kao ni na pripremnim ročištima. Pri tome i pozivom na iskaz svjedoka FĆ je i pravilno zaključeno da ona prethodno navodi da je saznanje za darovanje predmetnog vozila imala od strane tužitelja u odnosu da je to vozilo joj poklonio na organiziranoj fešti, a nadalje da je prije odlaska na feštu saznala od strane supruga da je taj auto darovan, što i taj iskaz čini međusobno kontradiktornim. Obzirom da je čl. 36. ObZ-a propisano, da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, prvostupanjski sud je i pravilno odlučio o suvlasništvu tužitelja i sukladno st. 3. prema kojem su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Tijekom postupka i ne proizlazi zaključak da je od stranaka i drugačije dogovoreno pravo vlasništva na predmetnom vozilu.

14. U odnosu na žalbu tužitelja kojim se spori da nije priznat trošak pristupa na ročište objave, ista je osnovana u tom dijelu, dok u odnosu na žalbene navode da nije priznat trošak za pristojbe na presudu, isti nije osnovan. Naime, tužitelju, obzirom i da je na objavu presude pristupila punomoćnica i pripada pravo na taj zatraženi trošak koji je i zatražen od 50 bodova predajom troškovnika na ročištu kada je i zaključena glavna rasprava, pa stoga i uz priznati PDV i vrijednost boda ukupan iznos mu je priznat od 125,00 eura. Pri tome i osnovano nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, obzirom da ista nije uplaćena, a što i tijekom postupka nije utvrđeno da bi ista bila uplaćena i taj trošak nastao. Time je odlučeno osnovom čl. 373.t.3. u vezi sa čl. 381. ZPP-a.

15. Žalbeni navodi tuženice u odnosu na parnični trošak nisu osnovani, obzirom da je pravilno trebalo dosuditi trošak tužitelju za ročište 04. srpnja 2022. jer isti nije odgođen prije raspravljanja, već su se na tom ročištu i punomoćnici očitovali vezano za navode tužbe, kao i osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na koje je i punomoćnica tuženice i iznijela detaljne navode uz odgovore i predložila dokaze. Time što je ista i iznijela nove činjenice, kao i dokazne prijedloge po prijedlogu tužiteljice je i zakazano slijedeće pripremno ročište da bi se moglo od strane tužitelja i očitovati na navedene navode tuženice, pa je stoga i pravilno priznato to ročište. U odnosu na trošak zastupanja na raspravi 20. ožujka 2024., isti je i pravilno priznat obzirom i da je ta rasprava bila određena radi saslušanja svjedokinje JĆ, koja nije pristupila, ali je tada glavna rasprava zaključena, pa stoga je i trebalo pravilno priznati pristup na to ročište. Posebno se žalbom ne navodi na koje se podneske odnosi žalba, pa se u odnosu na iste i nije moglo posebno odlučivati.

16. Obzirom da je i žalba tužitelja izjavljena na podredni zahtjev koji se ne odnosi na glavnu stvar, tada posebno i nije trošak žalbe priznat, kao što i nije posebno priznat trošak očitovanja na podnesenu žalbu tuženice, obzirom da isti i nije bio poseban potreban sve sukladno čl. 155. u vezi sa čl. 166. ZPP-a.

17. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a pobijana presuda potvrđena i odlučeno kao u izreci. Obzirom da tuženica nije uspjela sa žalbom i nije joj dosuđen trošak žalbenog postupka prema čl. 154. u vezi sa čl. 166. ZPP-a.

U Puli - Pola 20. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić