REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž-51/2025-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Sanji Hajnal, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69,OIB:53056966535, zastupani po OD Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-475/2024-9 od 14. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-475/2024-9 od 14. studenog 2024. se:
-potvrđuje u točki I., II., IV. i V. izreke,
-preinačuje se u dijelu točke VI. izreke na način da se zahtjev tužiteljice DĐ za naknadu parničnog troška odbija u iznosu od 687,50 eura, dok se u preostalom dijelu odluka o parničnom trošku potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4226374, od dana 02. 07. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OV-19238/07, dana 03. 07. 2007. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."
II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici DĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 1.928,42 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:
na iznos od 16,64 € od 30.11.2007. pa do isplate
na iznos od 16,44 € od 31.12.2007. pa do isplate
na iznos od 16,61 € od 31.01.2008. pa do isplate
na iznos od 16,65 € od 29.02.2008. pa do isplate
na iznos od 16,79 € od 31.03.2008. pa do isplate
na iznos od 16,25 € od 30.04.2008. pa do isplate
na iznos od 24,65 € od 31.05.2008. pa do isplate
na iznos od 24,76 € od 30.06.2008. pa do isplate
na iznos od 24,11 € od 31.07.2008. pa do isplate
na iznos od 23,93 € od 31.08.2008. pa do isplate
na iznos od 23,99 € od 30.09.2008. pa do isplate
na iznos od 25,72 € od 31.10.2008. pa do isplate
na iznos od 24,21 € od 30.11.2008. pa do isplate
na iznos od 25,61 € od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 25,62 € od 31.01.2009. pa do isplate
na iznos od 25,49 € od 28.02.2009. pa do isplate
na iznos od 40,68 € od 31.03.2009. pa do isplate
na iznos od 40,39 € od 30.04.2009. pa do isplate
na iznos od 39,27 € od 31.05.2009. pa do isplate
na iznos od 38,35 € od 30.06.2009. pa do isplate
na iznos od 38,10 € od 31.07.2009. pa do isplate
na iznos od 37,99 € od 31.08.2009. pa do isplate
na iznos od 37,57 € od 30.09.2009. pa do isplate
na iznos od 36,89 € od 31.10.2009. pa do isplate
na iznos od 37,00 € od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 36,99 € od 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 37,14 € od 31.01.2010. pa do isplate
na iznos od 36,58 € od 28.02.2010. pa do isplate
na iznos od 36,89 € od 31.03.2010. pa do isplate
na iznos od 36,30 € od 30.04.2010. pa do isplate
na iznos od 36,12 € od 31.05.2010. pa do isplate
na iznos od 37,97 € od 30.06.2010. pa do isplate
na iznos od 37,00 € od 31.07.2010. pa do isplate
na iznos od 37,93 € od 31.08.2010. pa do isplate
na iznos od 36,92 € od 30.09.2010. pa do isplate
na iznos od 35,63 € od 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 36,70 € od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 38,16 € od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 36,18 € od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 36,09 € od 28.02.2011. pa do isplate
na iznos od 34,91 € od 31.03.2011. pa do isplate
na iznos od 34,43 € od 30.04.2011. pa do isplate
na iznos od 36,32 € od 31.05.2011. pa do isplate
na iznos od 35,92 € od 30.06.2011. pa do isplate
na iznos od 33,81 € od 31.07.2011. pa do isplate
na iznos od 32,27 € od 31.08.2011. pa do isplate
na iznos od 30,67 € od 30.09.2011. pa do isplate
na iznos od 20,81 € od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 20,32 € od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 20,19 € od 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 20,00 € od 31.01.2012. pa do isplate
na iznos od 19,58 € od 28.02.2012. pa do isplate
na iznos od 18,94 € od 31.03.2012. pa do isplate
na iznos od 18,59 € od 30.04.2012. pa do isplate
na iznos od 18,20 € od 31.05.2012. pa do isplate
na iznos od 17,60 € od 30.06.2012. pa do isplate
na iznos od 17,15 € od 31.07.2012. pa do isplate
na iznos od 16,58 € od 31.08.2012. pa do isplate
na iznos od 15,91 € od 30.09.2012. pa do isplate
na iznos od 15,61 € od 31.10.2012. pa do isplate
na iznos od 15,20 € od 30.11.2012. pa do isplate
na iznos od 14,64 € od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 13,81 € od 31.01.2013. pa do isplate
na iznos od 13,58 € od 28.02.2013. pa do isplate
na iznos od 13,09 € od 31.03.2013. pa do isplate
na iznos od 12,47 € od 30.04.2013. pa do isplate
na iznos od 11,67 € od 31.05.2013. pa do isplate
na iznos od 11,14 € od 30.06.2013. pa do isplate
na iznos od 10,69 € od 31.07.2013. pa do isplate
na iznos od 10,26 € od 31.08.2013. pa do isplate
na iznos od 9,86 € od 30.09.2013. pa do isplate
na iznos od 9,25 € od 31.10.2013. pa do isplate
na iznos od 8,74 € od 30.11.2013. pa do isplate
na iznos od 8,23 € od 31.12.2013. pa do isplate
na iznos od 7,69 € od 31.01.2014. pa do isplate
na iznos od 7,17 € od 28.02.2014. pa do isplate
na iznos od 6,57 € od 31.03.2014. pa do isplate
na iznos od 5,94 € od 30.04.2014. pa do isplate
na iznos od 5,34 € od 31.05.2014. pa do isplate
na iznos od 4,76 € od 30.06.2014. pa do isplate
na iznos od 4,20 € od 31.07.2014. pa do isplate
a sve u roku od 15 dana.
III/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4226374, od dana 02. 07. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OV-19238/07, dana 03. 07. 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 34,866.90 (tridesetčetiritisućeosamstošezdesetšest švicarskih franaka i devedeset centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."
IV/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-44226374, od dana 02. 07. 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OV-19238/07, dana 03. 07. 2007. godine, koji glasi: "u iznosu CHF 31,525.34", te "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća", te "u iznosu CHF 3,341.56 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća".
V/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici DĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 6.674,19 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:
na iznos od 1,75 € od 31.08.2007. pa do isplate
na iznos od 0,31 € od 29.02.2008. pa do isplate
na iznos od 4,98 € od 31.03.2008. pa do isplate
na iznos od 16,72 € od 31.10.2008. pa do isplate
na iznos od 2,36 € od 30.11.2008. pa do isplate
na iznos od 21,13 € od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 24,22 € od 31.01.2009. pa do isplate
na iznos od 25,75 € od 28.02.2009. pa do isplate
na iznos od 16,48 € od 31.03.2009. pa do isplate
na iznos od 17,53 € od 30.04.2009. pa do isplate
na iznos od 12,57 € od 31.05.2009. pa do isplate
na iznos od 9,01 € od 30.06.2009. pa do isplate
na iznos od 10,45 € od 31.07.2009. pa do isplate
na iznos od 12,92 € od 31.08.2009. pa do isplate
na iznos od 13,14 € od 30.09.2009. pa do isplate
na iznos od 11,42 € od 31.10.2009. pa do isplate
na iznos od 15,80 € od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 19,40 € od 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 24,36 € od 31.01.2010. pa do isplate
na iznos od 23,75 € od 28.02.2010. pa do isplate
na iznos od 30,37 € od 31.03.2010. pa do isplate
na iznos od 29,65 € od 30.04.2010. pa do isplate
na iznos od 32,40 € od 31.05.2010. pa do isplate
na iznos od 52,74 € od 30.06.2010. pa do isplate
na iznos od 49,14 € od 31.07.2010. pa do isplate
na iznos od 62,18 € od 31.08.2010. pa do isplate
na iznos od 58,36 € od 30.09.2010. pa do isplate
na iznos od 51,89 € od 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 67,18 € od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 86,55 € od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 73,79 € od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 79,05 € od 28.02.2011. pa do isplate
na iznos od 73,66 € od 31.03.2011. pa do isplate
na iznos od 75,31 € od 30.04.2011. pa do isplate
na iznos od 101,34 € od 31.05.2011. pa do isplate
na iznos od 104,46 € od 30.06.2011. pa do isplate
na iznos od 127,70 € od 31.07.2011. pa do isplate
na iznos od 117,32 € od 31.08.2011. pa do isplate
na iznos od 105,87 € od 30.09.2011. pa do isplate
na iznos od 108,56 € od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 108,05 € od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 114,32 € od 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 119,86 € od 31.01.2012. pa do isplate
na iznos od 121,00 € od 29.02.2012. pa do isplate
na iznos od 117,93 € od 31.03.2012. pa do isplate
na iznos od 120,78 € od 30.04.2012. pa do isplate
na iznos od 122,89 € od 31.05.2012. pa do isplate
na iznos od 120,61 € od 30.06.2012. pa do isplate
na iznos od 121,82 € od 31.07.2012. pa do isplate
na iznos od 120,23 € od 31.08.2012. pa do isplate
na iznos od 116,24 € od 30.09.2012. pa do isplate
na iznos od 121,50 € od 31.10.2012. pa do isplate
na iznos od 124,29 € od 30.11.2012. pa do isplate
na iznos od 123,19 € od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 114,65 € od 31.01.2013. pa do isplate
na iznos od 122,84 € od 28.02.2013. pa do isplate
na iznos od 124,03 € od 31.03.2013. pa do isplate
na iznos od 121,52 € od 30.04.2013. pa do isplate
na iznos od 112,63 € od 31.05.2013. pa do isplate
na iznos od 112,90 € od 30.06.2013. pa do isplate
na iznos od 115,73 € od 31.07.2013. pa do isplate
na iznos od 119,98 € od 31.08.2013. pa do isplate
na iznos od 125,68 € od 30.09.2013. pa do isplate
na iznos od 123,56 € od 31.10.2013. pa do isplate
na iznos od 126,00 € od 30.11.2013. pa do isplate
na iznos od 128,71 € od 31.12.2013. pa do isplate
na iznos od 130,61 € od 31.01.2014. pa do isplate
na iznos od 134,01 € od 28.02.2014. pa do isplate
na iznos od 133,66 € od 31.03.2014. pa do isplate
na iznos od 131,10 € od 30.04.2014. pa do isplate
na iznos od 130,68 € od 31.05.2014. pa do isplate
na iznos od 131,73 € od 30.06.2014. pa do isplate
na iznos od 135,54 € od 09.07.2014. pa do isplate
na iznos od 854,35 € od 09.07.2014. pa do isplate
sve to u roku od 15 dana.
VI/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, tužiteljici DĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.264,94 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 14. studenoga 2024. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
VII/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica se odbija.
2. Protiv dijela navedene presude (točke I., II.,III., IV., V. i VI. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik, i to zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost. Ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 338. ZPP. Smatra da je osporena ugovorna odredba predmetnog Ugovora o kreditu o ugovorenoj valutnoj klauzuli bila jasna i razumljive pa posljedično tome ona nije ništetna, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja. Smatra i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 81. i 84. ZZP/03 odnosno čl. 96.ZZP/07 i da je u ovom postupku pogrešno primijenjena odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj :35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a) Ustraje i na prigovoru zastare. Prigovara i odluci o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda je pobijana presuda zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.2. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 388. st. 4. ZPP na koju također tuženik ukazuje jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u dovoljnoj mjeri sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, kao i činjenica koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se je i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, pa je i u tom dijelu žalba ocijenjena neosnovanom.
6.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljice, u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj: 528-50-4226374 od 2. srpnja 2007., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao kreditora u dijelu u kojem je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te posljedično tome njen zahtjev za isplatu iznosa od 1.928,42 eura zbog više isplaćenog po osnovi ništetnih odredbi o kamatnim stopama i isplatu iznosa od 6.674,19 eura po osnovi više plaćenog po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućom zateznom kamatom i sve po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, ove iznose naplatio od tužiteljice. Svoj zahtjev temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14.06.2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.) i poslovni broj: Revt-249/2014-02 od 9. travnja 2015. te Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018).
9. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka 2. srpnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 528-50-4226374, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 34.866,90CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita uz redovnu kamatu od 5,20 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, uz rok otplate 84 mjeseca.
10. Sporno je, jesu li navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Sporna je osnovanost tuženikova prigovora zastare.
11. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome o osnovanosti zahtjeva tužiteljice, prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav njen zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost takvog njenog zahtjeva, kao potrošača proizlazi iz navedenih pravnih shvaćanja izraženih u navedenim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, a da je i tijekom ovog postupka utvrđeno da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli, kao odredbe koje su unaprijed formulirane od strane tuženika, a na sadržaj kojih tužitelj nije imao nikakav utjecaj, tužiteljici, kao prosječnom potrošaču bile nerazumljive, pa su one u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, i kao takve su nepoštene i ništetne. Posljedično tome, prvostupanjski sud zaključuje da je zahtjev tužiteljice osnovan i da joj na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO tuženik dužan vratiti novčane iznose koje je primio osnovom ništetnih odredbi i to po pravilima o stjecanju bez osnove na temelju odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO, razlike koju je tuženiku tužiteljicu isplatila na temelju takvih ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.
12. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge koji nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika.
13. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge koji nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbama žalitelja.
14. Prije svega, u odnosu na žalbene navode tuženika, kao žalitelja vezano uz sporno pitanje da li je ugovor o kreditu zbog ništetnih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli ništetan u cijelosti, za odgovor na to pitanje mjerodavne su odredbe čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03- dalje: ZZP/03), kojom je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i čl. 324. st. 1. ZOO, koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
15. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da je tužitelj, kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno nalazi se u poziciji kao da je isti sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi, obzirom je utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi, a u ovom konkretnom slučaju tužitelj je postavio eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.
16. Obzirom da je odredbom čl. 324. st. 1. ZOO i čl. 87. st. 2. ZZP/03 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe, te uzimajući u obzir da čl. 1021. ZOO propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, a što znači da je svrha ugovora o kreditu u konkretnom slučaju bila da tužiteljica stekne novčana sredstva za kupnju novog osobnog automobila Mazda i da je tuženik ispunio ugovor na način da je tužiteljici stavio na raspolaganje ugovoreni novčani iznos, koji je ona bila dužna vratiti u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećanu za ugovorenu kamatu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje, to održavanje na snazi ugovora bez ništetnih odredaba nije u protivnosti ni shvaćanjima izraženim u odlukama Suda Europske unije izraženim u predmetima broj: C-118/2017 i C-260/2018, a niti s dosegom čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13.
17. Stoga, kada se u ovom konkretnom slučaju uklone ništetne odredbe, tužiteljica se nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji kao da tih odredaba nije bilo, odnosno ima pravo na obeštećenje u okviru kojeg se obveza po Ugovoru o kreditu izračunava prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju valute obveze prilikom plasiranja kredita.
18. U odnosu, pak na žalbene razloge tuženika, u dijelu u kojima ukazuje na zaključak sud prvog stupnja o osnovanosti pravne osnove zahtjeva tužiteljice – zaključku suda prvog stupnja o ništenosti navedenih ugovornih odredbi utemljenog, između ostalog, i na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u prethodno navedenim odlukama sudova donesenih u postupku tzv. „ kolektivne zaštite potrošača“ i u vezi sa time neposredne primjene odredbe čl. 502.c ZPP, valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza pravilno zaključio da su te ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne u smislu odredbe čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 obzirom da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su od strane tuženika unesene u navedeni ugovor o kreditu, a na sadržaj kojih tužiteljica nije mogla utjecati, pa se one imaju smatrati nepoštenima jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, u konkretnom slučaju tužiteljice. Pri tome u odnosu na ove žalbene navode žaliteljice valja istaknuti i da je prema odredbi čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima žalitelja, a imajući na umu i pravna shvaćanja iz navedenih postupka radi kolektivne zaštite potrošača, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi, pravilno zaključio i o ništetnosti ovih ugovornih odredbi.
18.1. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, kako je to u ovom postupku učinio sud prvog stupnja, obzirom da postoji, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. ZZP/07, vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice glede pravne osnove spora ocijenio osnovanim jer već citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, pa je posljedično tome prvostupanjski sud, kako je to i prethodno navedeno, a suprotno ovim žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio o pravnoj osnovi zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ovaj njegov eventualno kumulirani zahtjev.
18.2. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da u okolnostima konkretnog slučaja na pravni odnos stranaka u postupku nisu primjenjive ni odredbe ZID ZPK/15 budući je u konkretnom slučaju kreditna obveza tužiteljice ispunjena prije stupanja na snagu ovog Zakona.
19. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenih novčanih iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužiteljici, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik svojom žalbom.
20. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tuženik je u konkretnom slučaju nepošten stjecatelj i kao takav je na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO) jer je obzirom na odredbu čl. 87. ZZP, već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbi bude primio ne pripada, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom dijelu.
21. U odnosu pak na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare valja istaknuti da je prvostupanjski sud i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ovih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena u navedenom kolektivnom sporu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014, a o valutnoj klauzuli pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. travnja 2019., to sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok od pet godina ( čl. 225. ZOO) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženika, kao žalitelja neosnovana i u ovom dijelu.
22. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), a koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud, jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge.
23. Osim toga, u konkretnom slučaju ne radi se o uzroku ništetnosti koji bi bio manjeg značaja, budući se radi o sudskoj zaštiti prava potrošača, a zaštita potrošača je sukladno ZZP javni interes Republike Hrvatske te je tim Zakonom, kao i drugim zakonima određen i sustav zaštite potrošača, te tijela koja su određena za provođenje te zaštite. Pri tome valja istaknuti da sud prvog stupnja o ovom prigovoru tuženika doista nije dao nikakve razloge, ali je o tom prigovoru u ovom postupku bilo moguće odlučiti uz primjenu odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP.
24. Posljedično prethodno navedenom, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedene ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženika nepoštenom odredbom o ugovorenoj valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenom novčanom iznosu i da je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužiteljici, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.
24.1. Osim toga, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužna platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada.
25. Žalba tuženika je osnovana samo u dijelu odluke o parničnom trošku, onom koji se odnosi na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku na ročišta 5. studenog 2019., 21. prosinca 2023. i 26. rujna 2024. te za sastavljanje podneska od 17. siječnja 2024. dok ju je u preostalom dijelu kao neosnovanu valjalo odbiti.
26. Sud prvog stupnja priznao je tužiteljici za zastupanje na navedenim ročištima trošak prema Tbr. 9. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023.
- dalje: Tarifa) za svaku tu radnju 100 bodova uvećano za PDV, međutim po ocjeni ovog suda za zastupanje na ročištima 5. studenog 2019. i 26. rujna 2024. tužiteljici je trošak trebao biti dosuđen temeljem Tbr.9.5. Tarife jer su ona odgođeno prije početka raspravljanja, a za zastupanje na ročištu 21. prosinca 2023. prema Tbr.9.2. Tarife, jer se na njemu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.
27. Za te navedene pravne radnje sud prvog stupnja je tužiteljici dosudio trošak od ukupno 750 eura (3x250 – s uključenim PDV-om) a kako joj po ocjeni ovog suda pripada samo 250,00 eura to je za 500,00 eura trošak tužiteljice za te radnje valjalo odbiti kao neosnovan.
27.1. Osim toga valjalo je usvajanjem žalbe tuženika, o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova za sastav podneska od 17. siječnja 2024. odlučiti primjenom odredbe Tbr. 8. toč.4. Tarife a ne primjenom Tbr.8. toč.1. Tarife, kako je to učinio sud prvog stupnja, to stoga što se ne radi o obrazloženom podnesku već se on ima smatrati "ostalim podneskom". Njime je tužitelja iznose iz svog prvotnog službenog zahtjeva koji je bio u kunama, iskazala u eurima. Za tu radnju joj je stoga priznat trošak u iznosu od 62,50 eura, što znači da je taj njen zahtjev odbijen za iznos od 187,50 eura.
28. U preostalom dijelu odluka o troškovima postupka je zakonita jer je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Slijedom navedenog, valjalo je o žalbi tuženika odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 3. ZPP).
29. Obzirom da je tuženik sa svojim pravnim lijekom uspio samo u neznatnom dijelu, onog koji se odnosi na sporedan zahtjev to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova za sastav žalbe i pristojbe na žalbu odlučeno temeljem odredbe čl. 166. st.2. u svezi s čl. 154. st.5. ZPP-a.
U Puli 20. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić
