REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž-1619/2024-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 393/2022-39 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika HB i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-393/2022-39 od 20. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika HB za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja održao je u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv- 2954/2018 od 20. prosinca 2018. javnog bilježnika Luce Bronzana iz Dubrovnika kojim je naloženo tuženiku HB isplatiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., iznos od 3.902,05 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 1. lipnja 2017. po propisanoj kamatnoj stopi specificiranoj u toj točki I. izreke, a sve do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.657,98 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to u roku od 15 dana.
2. Žalbu koja je pravovremena i dopuštena protiv te presude izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga. Žalitelj ustraje kod tvrdnje da je oštećenje na prednjem dijelu vozila nastalo prilikom njegovog preparkiranja, da je u uzročnoj vezi s velikom koncentracijom alkohola vozača tog vozila CB te da ne postoji uzročnoposljedična veza između naleta njegovog motocikla na vozilo CB i oštećenja na prednjem dijelu vozila. Ukazuje da je vještak ing. Berislav Šimunović u svom usmenom nalazu i mišljenju dozvolio mogućnost da je šteta na tom prednjem dijelu vozila mogla nastati i naknadno. Stoga da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o doprinosu CB u nastanku štetnog događaja. Smatra da je zbog njegove alkoholiziranosti sud trebao odbiti zahtjev za isplatu iznosa štete koju je tužitelj isplatio po osnovu oštećenja prednjeg dijela vozila i to u cijelosti, a za isplatu štete za oštećenja na stražnjem dijelu vozila djelomično. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno navedenom, a podredno da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Žalitelj potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika HB nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja kao osiguratelja koji je po zahtjevu oštećenika CB istom isplatio oštećeniku CB, po njegovom zahtjevu štetu na vozilu kojim je on tada upravljao i koja mu je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi, u iznosu od 3.902,05 eura, i to od tuženika za kojeg tvrdi da je u cijelosti odgovaran za nastanak te prometne nezgode i koji je taj iznos odbio platiti u mirnom postupku.
7. Među strankama nije sporno da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. travnja 2017. u mjestu [adresa], na kolniku ulice Zrinskih i Frankopana kod kućnog broja 50/1, došlo do oštećenja na vozilu CB, da je tuženik tada upravljao motociklom bez položenog vozačkog ispita te je naletio na vozilo marke marke VW Touran, kojim je ispred njega u istom smjeru upravljao CB, da je prilikom kontakta dvaju vozila oštećena stražnja strana osobnog vozila za koju je odgovoran tuženik.
8. Sporno je i u ovoj fazi postupka da li su nastala oštećenja na osobnom vozilu CB u uzročnoposljedičnoj vezi s njegovom alkoholiziranošću, odnosno da li postoji uzročnoposljedična veza između naleta tuženikovog motocikla na osobno vozilo i oštećenja na prednjem dijelu osobnog vozila te da li postoji doprinos CB u nastanku štete.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, da je materijalno pravo pravilno primijenjeno te da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede parničnog postupka zbog kojih bi presudu valjalo ukinuti ili preinačiti.
9.1. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj su navedeni svi razlozi za donošenje pravilne i zakonite odluke, koji su valjano obrazloženi, bez međusobne proturječnosti i bez proturječnosti s provedenim dokazima.
11. Tuženik ne osporava aktivnu legitimaciju tužitelja kao i činjenicu da on ima pravo na regresni zahtjev obzirom da je oštećenoj osobi iz predmetnog štetnog događaja isplatio imovinsku štetu.
11.1. Tuženik nije osporio da se kritičnog dana neposredno prije nastanka prometne nezgode, kretao svojim motociklom iza vozila kojim je upravljao CB, da su se oba vozila kretala istim prometnim trakom kolnika Ulice Zrinski i Frankopan, da je kod kućnog broja 50/1 vozač CB poduzeo radnju skretanja u desno kako bi ušao u svoje dvorište, a da je tuženik s motociklom naletio na stražnji, više lijevi dio osobnog vozila.
12. Točnu dinamiku nastanka predmetne nezgode pravilno je sud prvog stupnja utvrdio uvidom u dokaze priložene u spisu (fotoelaborat, izvid štete i dr.), nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ing. Berislava Šimunovića te na temelju iskaza tužitelja i drugog sudionika prometne nezgode, CB.
12.1. Tako je utvrdio da je tuženik u bitnome opisao dinamiku nastanka te prometne nezgode koju je vještak precizirao na način da je odredio mjesto sudara na sjevernoj prometnoj traci kolnika ulice Zrinski i Frankopan, da je ocijenio brzinu kretanja vozila sudionika prometne nezgode koja u trenutku sudara iznosi, i to osobnog vozila 10 km/h, a motocikla 52,6 km/h te da je ocijenio kako bi tuženik da je držao potreban razmak i da je usporio svoju vožnju kao i vožnju vozač drugog vozila, mogao izbjeći sudar, a mogao ga je i izbjeći na način da je poduzeo radnje pretjecanja po njemu lijevoj prometnoj traci.
13. Takva vožnja uzrokom je oštećenja koja su na stražnjem dijelu osobnog vozila nastala uslijed naleta motocikla na njega.
13.1. Po ocjeni i ovoga suda alkoholiziranost vozača osobnog vozila nije u uzročnoj vezi s nastankom štete na stražnjem dijelu vozila. Tuženik ničim nije dokazao da bi šteta bila manja da vozač osobnog vozila nije bio pod utjecajem alkohola. Osim toga iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je on svojim vozilom krećući se brzinom od 10 km/h skrenuo u desno kako bi ušao u svoje dvorište, a da tuženik koji nije držao dovoljan razmak nije uspio izbjeći nalet te je takvim svojim ponašanjem isključivo odgovaran za tu prometnu nezgodu.
14. Ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja u pogledu odgovornosti tuženika za oštećenja koja su nastala na prednjem dijelu vozila i to zbog slijedećih utvrđenja: da je prema fotografijama sa lica mjesta na tom prednjem dijelu vozila, na mjestu oštećenja, vidljiva zelena boja, a koja je boja metalnih vrata u koja je vozilo udarilo te da je prema nalazu i mišljenju vještaka do tog spornog oštećenja moglo doći iz razloga što je vozač osobnog vozila zbog faktora "iznenađenje", zbog neočekivanog naleta na njegovo vozilo, izgubio na trenutak kontrolu nad svojim vozilom i udario u lijevo krilo metalne ograde, koja je u trenutku naleta od lijevog prednjeg vrha vozila bila udaljena oko 0,35 – 0,45 m, odnosno od trenutka sudara do kontakta vozila s metalnom ogradom moglo je proći najviše 0,1 sekunda.
15. Ovaj sud, kao i sud prvog stupnja prihvatio je takvo mišljenje prometnog vještaka jer je životno i logično. Nesporno da zbog naleta na osobno vozilo ono nije moglo biti odbačeno na metalnu ogradu, međutim prihvatljivo je da je vozač osobnog vozila, koji nije mogao predvidjeti taj nalet, zbog faktora "iznenađenosti" na trenutak izgubio kontrolu nad svojim vozilom pa je zbog toga udario u metalnu ogradu. Znači zbog naleta motocikla na osobno vozilo CB izgubio je kontrolu nad vozilom, koja je kratko trajala ali dovoljno da on svojim vozilom udari u metalnu ogradu.
16. Drugi uzrok oštećenja na prednjem dijelu vozila nije utvrđen. Pravilno je sud ocijenio da je na tužitelju bio teret dokaza da je alkoholiziranost CB u uzročnoj vezi s takvom njegovom reakcijom, a koja je rezultirala oštećenjem prednjem dijelu vozila.
16.1. Nesporno je da je CB tada vozio pod utjecajem alkohola, ali to ne znači da bi on u metalnu ogradu udario da do prometne nezgode nije došlo. Takvo što nije bilo moguće utvrditi iz provedenih dokaza.
16.2. Osim toga tužitelj je trebao dokazati i svoju tvrdnju da je vozač osobnog vozila CB nakon prometne nezgode pomjerio svoje vozilo i da je tom prilikom udario u metalnu ogradu, a sve s obzirom na utvrđenje suda prvog stupnja koje prihvaća i ovaj sud, da je u svom iskazu tuženik naveo da je vozilo CB ostalo u istom položaju u kojem je bio u trenutku sudara te da nije vidio da bi ono bilo premješteno.
17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja te na temelju sveg iznijetog, osnovano obvezao tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos, kojeg je pravilno utvrdio u toj visini, kojoj tuženik nije prigovorio.
18. Tuženik svojim žalbenim navodima nije umanjio relevantna utvrđenja prvostupanjskog suda, a koja su jasna i valjano obrazložena.
19. Sve navedeno je razlogom da je o žalbi tuženika odlučeno kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).
20. Posljedično tome odbijen je kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog postupka (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 155. st.1. ZPP-a).
U Puli 20. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić