REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-437/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca i to: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1098/2022-21 od 5. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1098/2022-21 od 5. siječnja 2024., u njenom pobijanom dijelu (toč. II. i VI. izreke).

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862 iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, platiti tužitelju HĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 2.295,06 eura / 17.292,18 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2021. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. siječnja 2024. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 16. prosinca 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.238,14 eura / 24.397,71 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2021. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 2.295,06 eura / 17.292,18 kuna[1] od 17. rujna 2021. godine do 15. prosinca 2021. godine kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 130,07 eura / 980,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. lipnja 2021. godine do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova računa br. 1043/1/1 u iznosu od 25,00 eura / 188,36 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2022. godine do isplate kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv dijela ove presude, u njenim toč. II. i VI. žalbu je podnio tužitelj navodeći da je podnosi iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se naloži tuženiku plaćanje tužitelju daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete u iznosu od 1.566,05 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2021., kao i traženi iznos parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, te da se tuženiku naloži da tužiteljici naknadi trošak žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. U ovome predmetu, u kojemu nije sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja – te tuženik niti ne dvoji da je u obvezi nadoknaditi svu štetu koju je tužitelj trpio i koju trpi u vezi štetnog događaja od 16. ožujka 2021., kada je zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnice Zrinjevac, kada je prilikom obavljanja poslova istovara alata iz kamiona i unošenja u kontejner zapeo nogom o neravnu površinu i pao, a čijem nastanku ničim nije pridonio, zadobio prijelom donjeg dijela srednjeg članka malog prsta desne šake, iščašenje desnog gležnja te prijelom donjeg dijela lisne kosti, sud prvog stupnja je svojom, pobijanom presudom, protivno žalbenim navodima tužitelja, ispravno odlučio o onome što je jedino ostao sporno – visini naknade na ime neimovinske štete koja tužitelju pripada, kada je utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom donjeg dijela srednjeg članka malog prsta desne šake, iščašenje desnog gležnja te prijelom donjeg dijela desne lisne kosti, koji su liječeni postavljanjem imobilizacije i provedenom propisanom fizikalnom terapijom uz kontrolne preglede kirurga, a koje zdravstveno stanje se stabiliziralo oko 15. prosinca 2021.,

- da je ozljeda prijeloma donjeg dijela srednjeg članka malog prsta desne šake i prijeloma u području desnog gležanjskog zgloba dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10% koje se ogleda u ograničenoj i bolnoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba, bolovima u desnom gležnju kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu te ograničenoj pokretljivosti u početnom i krajnom zglobu malog prsta desne šake u terminalnim pokretima, s time da su pri danoj ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeti u obzir podaci o ranijem ozljeđivanju, pa se ocjena od 10% odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju.

- da je tijekom liječenja tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabijeg intenziteta 45 dana (iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da su trajali 56 dana) s time da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti,

- da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji se javljao u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, jačeg intenziteta trajao je 2 dana, dok je strah srednjeg intenziteta trajao 5 dana i manjeg intenziteta 14 dana, i

- da je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 60 dana po dva sata dnevno te još 30 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl. , uzimajući u obzir nošenje imobilizacije.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski sud je tužitelju priznao na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje naknadu u iznosu od 3.517,15 €, a na ime tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je tužitelju dosudio iznos od ukupno 498,00 € cijeneći da je za pružanje takve usluge za vrijeme tužiteljevog liječenja cijena sata iznosila 3,32 € po satu.

8. Stoga je, prvostupanjski sud utvrdio ukupnu visinu štete u iznosu od 4.015,15 €, pa kako je tužitelju nesporno od strane tuženika već isplaćen iznos od 10.800,00 kn na ime naknade neimovinske štete te na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 2.160,00 kn, preostala šteta koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi ukupno 2.295,06 €, pa je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen.

9. S obzirom na žalbene navode tužitelja sporna je visina naknade dosuđena na ime neimovinske štete.

10. Prvostupanjski sud svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prije svega temelji na nalazu i mišljenju vještaka dr. Žarka Rašića koji je ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a prihvaća ga i ovaj sud budući da doista nema razloga u istog sumnjati, posebno kraj činjenice da vještak svoje mišljenje temelji na medicinskoj dokumentaciji te na nalazima koje je izradio na osnovu pregleda tužitelja, koji su potpuni, precizni i izrađeni u skladu s pravilima struke.

11. Stoga, ovaj sud, a suprotno žalbenim navodima tužitelja ocjenjuje da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete priznao iznos od 3.517,15 €, pri čemu je pravilno cijenio postojanje i utjecaj pojedinih relevantnih i kvalifikatornih okolnosti kao mjerila težine povrede prava osobnosti.

12. Naime, prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a pod pravima osobnosti podrazumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a definirana šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećavanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaj opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (st. 1.), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Tako tužitelju za povredu prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada naknada štete, pri čemu je kod fizičkih bolova, kao kvalifikatornih okolnosti prilikom ocjene težine povrede, pravilno sud prvog stupnja cijenio trajanje i jačinu tih bolova (osim u dijelu kada je pogrešno uzeo da su slabiji bolovi trajali 45 dana, s obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o bolovima koji su trajali 56 dana, kako to pravilno u svojoj žabi navodi tužitelj), a kod ocjene pretrpljenog straha kao kvalifikatorne okolnosti pravilno je cijenio intenzitet i trajanje straha te posljedice koje umanjuju tužiteljevu životnu aktivnost – što je sve u svojoj ukupnosti (kada se uzme u obzir i da su slabiji bolovi trajali 56 dana) utjecalo i na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja koju je prvostupanjski sud tužitelju pravilno priznao u iznosu od 3.517,15 €

14. Konačno, a što i nije sporno, sud prvog stupnja je pravilno postupio i kada je od ukupno utvrđene visine štete od 4.015,15 €, odbio već isplaćeni iznos od strane tuženika u visini od 12.960,00 kn, a sa preostalim dijelom zahtjeva ga odbio.

15. Također, nije osnovana žalba niti u dijelu kojim pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. VI. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, obzirom da je tužitelj zastupan po punomoćniku uspio u postupku u omjeru 40,34 %, a tuženik sa 59,66 %, pa je sud prvog stupnja dosudio tužitelju samo naknadu troška predujma za medicinsko vještačenje, s obzirom da je taj trošak bio nužan i ne ovisi o uspjehu tužitelja u sporu. Pritom je sud prvog stupnja očito u korist tužitelja primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP- a umjesto čl. 154. st. 2. ZPP-a obzirom da je tuženik stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tužitelj, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti iz razloga što u žalbenom postupku nije uspio sa svojom žalbom (po čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli – Pola 20. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić