REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-23/2025-2
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, pravnoj stvari tužitelja Komunalne djelatnosti d.o.o., OIB: 80457977311, [adresa], protiv tuženika IR, kao vlasnik "Obrt [obrt] videokaseta [obrt], IR", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: Povrv-70/2022 od 2. listopada 2024., 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Komunalne djelatnosti d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: Povrv-70/2022 od 2. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Marinović iz [adresa], poslovni broj: Ovrv-506/22 UPP/OS-Ovrv-72/2022 od 18. ožujka 2022. te je odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga, Obrt [obrt] na dan 20.01.2022, namiri tražbinu u iznosu od 145,64 Eur-a uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 21.12.2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 10000392-2022, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 16,59 Eur-a uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u visini od 125,77 eura u roku od 8 dana.
2. Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), predlaže da se presuda preinači ili podredno ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja Komunalne djelatnosti d.o.o. nije osnovana.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 145,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom na ime usluge odvoza mješovitog komunalnog otpada za razdoblje od studenog 2020. do prosinca 2021. za poslovni prostor ulica 24 br.3. [adresa], u kojem je tuženik obavljao obrt za iznajmljivanje videokaseta – video klub [obrt].
6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu (prigovoru) i tijekom postupka istaknuo da nije obveznik plaćanja navedenog iznosa, jer da na toj adresi nije nikada imao prijavljen obrt niti je obavljao usluge iznajmljivanja kaseta u prosincu 2020. te da je obavijestio tužitelja da je raskinuo ugovor o zakupu s vlasnikom poslovnog prostora u kojem se nalazio.
8. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže u bitnome da je iz izvoda otvorenih stavki kao adresa tuženika navedena [adresa], dok je u priloženom izvatku iz obrtnog registra evidentirana adresa tuženika [adresa], te da je obzirom na tu različitost i prigovore tuženika na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik vlasnik ili korisnik nekretnine za koju je tužitelj pružio uslugu za koju u ovom predmetu, potražuje naknadu odnosno da je trebao dokazati na kojem temelju je evidentirao tuženika kao korisnika usluge, a nakon što ga je tuženik obavijestio da više ne koristi predmetni poslovni prostor, a što tužitelj nije dokazao. Pritom je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije osporio navod tuženika da je bio obaviješten da je tuženik raskinuo ugovor o zakupu poslovnog prostora u kojem je obavljao djelatnost.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Isto tako, ovaj sud nije utvrdio postojanje ni koje od drugih bitnih procesnih povreda, zbog kojih se može pobijati prvostupanjska presuda u postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.
10. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučivao u ovom predmetu.
11. Naime, odredbom članka 30. stavak 5. ZOGO-a propisano je da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
12. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a budući da je tuženik, već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) osporio da bi bio obveznik plaćanja predmetne usluge, kako iz razloga što je obavijestio tužitelja da više nije korisnik poslovnog prostora u kojem je obavljao svoju djelatnost tako i zbog tvrdnje da nikad nije koristio poslovni prostor na adresi [adresa], to je na tužitelju bio teret dokaza da je upravo tuženik obveznik plaćanja predmetnih usluga.
13. Dvojbu o tome da li je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik tužiteljevih usluga vezanih za poslovni prostor [adresa] trebao je u konkretnom slučaju otkloniti tužitelj, a na što pravilno ukazuje sud prvog stupnja, koji u tom slučaju pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđuje da nije dokazano da bi tuženik u spornom razdoblju bio korisnik tog spornog poslovnog prostora.
14. Činjenica da se nije sa sigurnošću, iz dokaza koji prileže spisu, mogla utvrditi prije navedena relevantna činjenica, to je sud prvog stupnja zakonito postupio kada je donio pobijanu presudu.
15. Obzirom na navedeno a kako ovaj sud presudu suda prvog stupnja nije mogao ispitivati iz žalbenog razloga pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, to je o žalbi tužitelja odlučeno temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a.
U Puli, 20. siječnja 2025.
Sudac:
Helena Poropat
