REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-31/2025-2

U I ME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Joži Hitrecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Igoru Habulinecu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1699/2024-9 od 12. studenog 2024., 20. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se usvaja žalba tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1699/2024-9 od 12. studenog 2024. preinačuje tako da ono sada glasi:

" 1.Obvezuje se tuženik Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, naknaditi tužitelju ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 77,63 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2024. godine, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja JR sa zahtjevom za naknadu zakonske zatezne kamate koje na iznos od 77,63 eura teku od 11. studenog 2024. do 12. studeno 2024. kao neosnovna."

II. Odbija se žalba tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je u točki I. utvrdio da je tužba povučena. U točki II. izreke obvezao je tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 77,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2024. pa do isplate kako je to specificirano.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavljuje tuženik Generali osiguranje d.d. Zagreb, kako navodi zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne odluke o troškovima postupka. Smatra da se trošak sastava prigovora na obrazloženu ponudu tuženika u mirnom postupku ne može smatrati troškom koji je bio potreban za vođenje parnice, da je priznanje tog troška protivno odredbama Tbr. 31.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa). Osim toga da su tužitelju dosuđene kamate na glavnicu od 11. studenog 2024., a što je u suprotnosti i s toč. 11. obrazloženja pobijanog rješenja. Žalbeni je prijedlog da se sukladno žalbenim navodima rješenje u pobijanom dijelu preinači i tužitelja odbije sa zahtjevom za naknadu troškova u cijelosti te da su tužitelja obveže da tuženiku naknadi parnični trošak ovog žalbenog dijela postupka, a podredno da se u tom dijelu rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana i to samo u dijelu tijeka zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak.

5. Prema stanju spisa i prema nespornim činjenicama proizlazi da je tužitelj prije pokretanja ove parnice radi naknade štete koja mu je nastala zbog oštećenja njegovog vozila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. ožujka 2024., prijavio tu štetu tuženiku 13. ožujka 2024. koji je 17. ožujka 2024. odgovorio obrazloženom ponudom. Tužitelj je prigovorio toj ponudi navodeći da nije suglasan s visinom satnice servisera u postupku popravka vozila koja bi po tuženiku iznosila 25,00 eura, već je tražio da mu se ta satnica prizna u visini od 35,00 eura, uvećano za PDV. Niti nakon toga tuženik nije pristao promijeniti svoju ponudu pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu u kojoj je između ostalog tražio da mu se prizna trošak cijene popravka vozila u visini 35,00 eura po satu.

6. Tuženik je tijekom postupka nesporno tužitelju izvršio isplatu iznosa od 320,37 eura na ime glavnice, 3,62 eura na ime kamata na glavnicu, 62,50 eura na ime troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku te 13,27 eura na ime pristojbe na tužbu. Nakon toga je tužitelj povukao tužbu te je ostao kod potraživanja troškova za sastav prigovora protiv ponude tuženika u mirnom postupku, koji trošak tuženik nije htio dobrovoljno isplatiti jer je smatrao da na njega tužitelj nema pravo jer da nije bio potreban za vođenje ove parnice.

7. Sporno je u ovoj fazi postupka da li tužitelj ima pravo na trošak sastava obrazloženog podneska kojim je u mirnom postupku prigovorio ponudi tuženika, a odnosi se na ponuđenu cijenu radnog sata od 25,00 eura/sat uvećan za PDV, tražeći cijenu te satnice po 35,00 eura uvećano za PDV.

8. Sud prvog stupnja priznao je tužitelju taj zatraženi trošak ocjenjujući ga potrebnim za vođenje ove parnice pozivom na Tbr.32. st.1. Tarife. Pri tome, imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 320,37 eura (koji se odnosi na ukupnu cijenu radnog sata), dosudio mu je za tu radnju iznos od 77,63 eura uključujući i PDV.

9. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo samo u dijelu odluke o tijeku zatezne kamate dok je u preostalom dijelu pobijano rješenje ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim jer je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio materijalno pravo i nije počinio bitne povrede postupka zbog kojih bi to rješenje valjalo ukinuti.

10. Osnovano žalitelj ukazuje da je u izreci pobijanog rješenja odlučeno da je tuženik tužitelju u obvezi isplatiti i zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 77,63 eura počev od 11. studenog 2024., dok je u obrazloženju tog rješenja navedeno da ta kamata ima teći od dana donošenja tog rješenja odnosno od 12. studenog 2024.

11. Kako je odredbom čl. 151. st.3. ZPP-a propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, to je valjalo dosuditi zateznu kamatu na iznos od 32,37 eura od 12. studenog 2024. pa do isplate, iz kojeg razloga je pobijanu odluku valjalo preinačiti (čl. 380. toč.3. ZPP-a).

12. Međutim žalitelj nije u pravu kada tvrdi da tužitelju ne pripada pravo na trošak spornog podneska.

13. Odredbom čl. 151. st.1. ZPP-a propisano je da parnični troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

14. Odredbom čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) propisano je da odštetni zahtjev po osnovu osiguranja iz čl. 2. st.1. Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, koji je prema čl. 12. st.1. tog Zakona dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu ponudu o odštetnom zahtjevu. U slučaju da odgovorni osiguratelj u navedenom roku od 60 dana oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu.

15. Imajući u vidu da je tužitelju dana zakonska mogućnost podnošenja odštetnog zahtjeva kao i da je smisao podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i ta da određene situacije stranke riješe u što razumnijem roku, sa što manje troškova i bez angažiranja suda, to se po ocjeni ovoga suda trošak kojeg su stranke imale u postupku koji je prethodio sudskom, koji je vođen u namjeri da se tu razriješi pravo tužitelja na naknadu štete (kako po osnovi tako i visini), ima smatrati opravdanim.

16. Prigovor tužitelja protiv ponude koju mu je tuženik dostavio, kako je navedeno, usmjeren je na rješavanje spornog pitanja vrednovanja satnice za popravak štete na vozilu. Tužitelj je njime pokušao objasniti ovdje tuženiku zbog čega spornu satnicu u ponuđenom iznosu od 25,00 eura ne prihvaća i zašto smatra da je njegov zahtjev u tom dijelu osnovan u iznosu od 35,00 eura/sat.

17. Za slučaj da je tuženik prihvatio takav tužiteljev prigovor i da mu je isplatio štetu i u tom dijelu, tada do pokretanja ovoga postupka ne bi došlo, a time ni do daljnjih troškova.

18. Valja ukazati da je tuženik u konačnici priznao i isplatio tužitelju ono što mu je on nudio u predmetnom prigovoru protiv njegove ponude.

19. Slijedom iznijetog o žalbi tuženika odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja (čl. 370. toč.2. i 3. ZPP-a).

20. Tuženik koji nije uspio sa svojim pravnim lijekom nema pravo na naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka, zbog čega je taj njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

U Puli, 20. siječnja 2025.

Sudac:

Helena Poropat