REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1722/2024-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2017/2022 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja LT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2017/2022 od 27. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

I. "Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 05.09.2008. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-4927/08, Split 08.09.2008.

II. Dužan je tuženik Eos Matrix isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe".

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Navodi da je sud pogrešno primijenio odredbe članka 216., 242., 243. st.1. i 245. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj :35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a). Predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim razlozima a podredno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz dosudu troška postupka tužitelju uključujući i žalbenog.

3. Sa žalbom je postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP.

4. Tuženik na žalbu nije odgovorio.

5. Žalba tužitelja LT nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega prvostupanjska presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl.8. ZPP jer je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno analizirao i ocijenio dokaze

na temelju kojih je utemeljio relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osim toga nije ostvarena niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčane tražbine tuženika u postupku izravne naplate, a koji se vodi pred Financijskom Agencijom (dalje: Agencija) na temelju bjanko zadužnice, ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod poslovnim brojem: OV- 4927/2008 od 8. rujna 2008., i to temeljem razloga iz članka 50. st. 1. t. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. - dalje: OZ) koji tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tražbina iz ove zadužnice koja je privatna isprava, na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika, zastarjela i da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem te zadužnice.

9. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenja da tužiteljev prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan budući da je predmetni ovršni postupak pokrenut 24. ožujka 2022. a odredbom čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 93/14) koji je stupio na snagu 1. 9. 2014., omogućena je promjena ovrhovoditelja u ovršnom postupku bez pristanka ovršenika. Također, da je u prijelaznim i završnim odredbama čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17) koji je stupio na snagu 3. kolovoza 2017., određeno da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona dovršiti primjenom odredbi OZ/12, a iznimno čl. 27.ovog Zakona primjenjivat će se na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem bi se zakonu trebali završiti osim u dijelu koji se odnosi na provedbu ovrhe radi naplate dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu, neovisno o vremenu njihova nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja a koji se ne primjenjuju na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u očevidnik redoslijeda osnova na za plaćanje prije 1. siječnja 2015. Imajući u vidu odredbe članka 27. i 32. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 73/17) da ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje izravne naplate a niti za sklapanje ugovora o cesiji odnosno na promjenu ovrhovoditelja temeljem tog ugovora.

9.1. Osim toga, prvostupanjski sud je istaknuti prigovor zastare potraživanja iz predmetne zadužnice ocijenio neosnovanim utvrđujući da je nesporno da potraživanje iz predmetne zadužnice zastarijeva u roku od 5 godina od izdavanja iste, budući da je riječ o zadužnici na kojoj je isključivo ovjeren potpis ovlaštene osobe glavnog dužnika i tužitelja kao jamca platca, a ne radi se o zadužnici koja je potvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku. U predmetnom slučaju da je tijek zastare najprije pravodobno prekinut 1. srpnja 2011. kada je prijašnji vjerovnik podnio zahtjev za izravnu naplatu, i to sve do 4. kolovoza 2018. kada je predmetna zadužnica, po službenoj dužnosti, isknjižena iz osnove za plaćanje nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne Novine", br. 68/18., dalje: ZPONS). Zastara je ponovno počela teći 5. kolovoza 2018. te je tekla do ponovnog podnošenja zadužnice na prisilnu naplatu 25. ožujka 2022. čime je tijek zastare ponovno pravovremeno prekinut podnošenjem iste na prisilnu naplatu unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka, s time da se vrijeme prije 1. srpnja 2011. ne uračunava u tijek zastare sukladno odredbi čl. 245. st. 1. ZOO.

10. Među strankama nije sporno:

- da je 05.09.2008. zaključen Ugovor o financijskom leasingu br. 01298 između društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i Senex d.o.o. radi kupnje motornog vozila;

- kako je LT (ovdje tužitelj) 05.09.2008.. kao jamac platac potpisao izjavu kojom solidarno odgovara za ispunjenje svih obveza koje je primatelj Leasinga Senex d.o.o. preuzeo prema Impuls Leasingu d.o.o. te svih obveza koje proizlaze iz ugovora ili u vezi s Ugovorom o Leasingu broj 01298 od 05.09.2008.;

- kako je **.**.2008. LT u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 30.631,70 CHF, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. OV-4927/08 od 08.09.2008.;

- kako je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice od 05.09.2008. ovjerene 08.09.2008. zatražio od FINA-e pozivom na odredbu čl.125.st.5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava LT po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 13.050,94 kn;

- kako je između tuženika Eos Matrix d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. OV-5086/08 od 16.09.2008.;

- kako je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., što nije sporno među strankama, iz razloga insolventnosti dužnika, temeljem odredbe čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje: ZOPNS),

- kako je tuženik Eos Matrix d.o.o. kao ovrhovoditelj 24.3.2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika LT temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića OV-4927/08 od 08.09.2008.;

- kako je Rješenjem ovog suda br. Ovr-1279/2022-4 od 03. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 24. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene 15.09.2008. kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita br. OV- 5087/08 te

- kako je Zaključkom Ovr-1279/2022 od 03. svibnja 2022. ovaj sud uputio ovršenika LT da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod Fine 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od LT kao jamca platca 08.09.2008. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st.1.toč.7. i 11. Ovršnog zakona.

11. Ostaje sporno da li je prigovor zastare osnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je ispravno odlučio o prekidu zastare te je za to i dao iscrpne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Brisanje iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje po čl. 12. ZPONS-a izvršeno je jer vjerovnik svoju tražbinu nije mogao naplatiti zbog nedostatka novčanih sredstava dužnika. Vjerovnik nakon brisanja osnova za plaćanje iz Očevidnika može ponovno podnijeti zahtjev za izravnu naplatu i može tražbinu ostvarivati i na drugim sredstvima i predmetima ovrhe u posebnim ovršnim postupcima. Kada Fina izbriše osnovu za plaćanje po čl. 12. ZPONS-a, vjerovnik može podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu samo što vjerovnik dobiva onaj redoslijed plaćanja koji u Očevidniku ima u trenutku zaprimanja svakog novog zahtjeva za izravnu naplatu.

13. U konkretnom slučaju predmetna zadužnica je prvi put poslana na prisilnu naplatu Agenciji 1. srpnja 2011. i tada je sukladno čl. 241. ZOO prekinut tijek zastare. Zastara onda nije tekla do 4. kolovoza 2018. kada je Agencija predmetnu zadužnicu po službenoj dužnosti, na temelju odredbi čl. 12. ZPONS isknjižila iz osnove za plaćanje. Nakon toga je zastara ponovno počela teći i to od 5. kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja zadužnice na prisilnu naplatu, odnosno do 25. ožujka 2022., kada je tijek zastare ponovno pravovremeno prekinut, podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida 1. srpnja 2011. ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245.st.1.ZOO).

14. Obzirom da je Fina prestala provoditi prvotno pokrenutu izravnu naplatu pozivom na odredbu čl. 12. ZOPONS i to zbog nedostatka sredstava na računu ovršenika, taj razlog se ne smatra onim za koji je odgovoran tuženik (ovrhovoditelj). On nije odustao od svog prijedloga, te do isknjiženja iz očevidnika nije došlo nekom njegovom voljnom radnjom ili propuštanjem.

15. Tužitelj je taj koji nije podmirio dužnu tražbinu i zbog nedostatka novčanih sredstava na njegovim računima se ovrhovoditelj ovdje sada tuženik nije mogao naplatiti.

16. Žalitelj se neosnovano poziva na primjenu odredbe članka 243. ZOO, odnosno da je tuženik propustio u roku od tri mjeseca pokrenuti postupak izravne naplate, upravo imajući u vidu da je Agencija prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje iz razloga što ovršenik na tim računima nije imao više novčanih sredstava koje bi omogućavale naplatu tražbine ovrhovoditelja.

17. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tužitelj, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i pristojbe na žalbu odbijen je budući on nije uspio sa svojim pravnim lijekom.

U Puli 20. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić