Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kžzd-14/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Dubravke Rudelić, predsjednice vijeća za mladež, te Elme Kaleb Mamić i Ivana Klapšića, članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐK, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., - dalje u tekstu: KZ/11.), u vezi članka 51. KZ/11., odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, od 5. travnja 2022., broj Kzd-89/2019-60, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025., u odsutnosti u javnom dijelu Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu (nastavno: ŽDO), branitelja optuženika Ivana Kobaša, odvjetnika u Zagrebu i optuženika

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba okrivljenika ĐK kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ĐK proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11. te mu je za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11. prema optuženom je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom se određuje da se neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi ĐK u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. optuženom ĐK naložena je posebna obveza ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku od 3 godine isplati dug za dijete AK od 61.146,65 kuna i za dijete DK u iznosu od 61.146,65 kuna sve na račun majke djece ĆK. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. određuje se da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje neuvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili mu osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - nastavno: ZKP/08.) optuženi ĐK djelomično je oslobađen obveze naknade troškova kaznenog postupka troškove iz članka 145. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na ime financijskog vještačenja u iznosu koji će sud naknadno odrediti te iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. na ime paušalne svote u iznosu od 7.000,00 kn dok je dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećenika po opunomoćeniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ĐK po branitelju Ivanu Kobašu, odvjetniku u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u cijelosti na način da se optuženika oslobodi optužbe u cijelosti, a podredno da se pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Branitelj je ujedno zatražio da bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no unatoč uredno zaprimljenim obavijestima na istu nisu pristupili branitelj optuženika Ivan Kobaš, optuženi i ŽDO, pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.) sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

3. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen na dužno razgledanje ŽDO.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije dao razloga na temelju čega zaključuje da je optuženi unatoč tome što je uredno otplaćivao ranije generirani dug po osnovi uzdržavanja oštećenica bio u mogućnosti istovremeno plaćati i za tekuće uzdržavanje, a radi se o odlučnoj činjenici, pri čemu žalitelj iznosi vlastite zaključke o nemogućnosti plaćanja tekućeg uzdržavanja od strane optuženika. Međutim suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je bez proturječja dao dostatne razloge u pogledu odlučnih činjenica u odnosu na kaznena djela koja su stavljena na teret optuženiku. Nesporno je na temelju presude Općinskog suda u Vrbovcu, broj P-383/08-7, ovršne 8. studenog 2009., optuženi bio u obvezi plaćanja uzdržavanja za svoje dvije mlt. kćeri, u iznosu od 800,00 kuna za svako dijete, do svakog 10. -tog u mjesecu za tekući mjesec, na ruke majke i z.z. djece, no u razdoblju od 22. studenog 2012. do 31. ožujka 2022. (izuzev od 6. ožujka 2016. do 11. studenog 2016. kada se nalazio na izdržavanju kazne zatvora po presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj Kvm-3/14 od 9. ožujka 2015., potvrđene od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici 25. svibnja 2015.) optuženi po tome nije postupao iako je bio svjestan svoje obveze, radno sposoban te privređivao kako neprijavljenim tako i prijavljenim radom, dakle bez objektivnih razloga za neplaćanje uzdržavanja.

6.1. Daljnji žalbeni navodi da je prvostupanjski sud ušao u proturječje kad navodi da je optuženi imao opravdani razlog za neplaćanje tekućeg uzdržavanja pa da bi potom utvrdio da za neplaćanje tekućeg uzdržavanja nije imao opravdani razlog su neosnovani s obzirom da prvostupanjski sud jasno navodi da u inkriminiranom razdoblju optuženi nije imao prijavljene pokretne i nepokretne imovine koju bi mogao prodati i platiti uzdržavanje, međutim, da je radio prijavljeno i neprijavljeno u kojem vremenu je stvorio i novu obitelj i ima još jedno dijete no kako nikako nije plaćao dužno uzdržavanje, da je završio i na izdržavanju kazne zatvora, a da je z.z. djece podigla tužbu protiv njegovih roditelja te na temelju ovrhe su njegovi roditelji počeli plaćati uzdržavanje koje čine i dalje, a da je 7. svibnja 2018. optuženik se javio Centru za socijalnu skrb, istaknuo da je razlog njegovog neplaćanja što djecu nije vidio dvije godine te kada bi ranije i htio uplatiti novac da je z.z. djece taj novac trošila na sebe, kupovala si skupu odjeću te da je htio uspostaviti suradljiv odnos sa z.z. djece što je uvjet za redovito podmirivanje uzdržavanja. Dakle, ne radi se o proturječju već o valjanom utvrđivanju svih odlučnih činjenica u pogledu mogućnosti plaćanja uzdržavanja djece. Suprotno žalbenim navodima ne radi se o izjavi optuženika s inkriminacijom iz ranije presude za koju je pravomoćno presuđen i kažnjen već za inkriminirano razdoblje koje mu se u ovom postupku stavlja na teret.

6.2. Daljnji žalbeni navodi da je pobijana presuda u pogledu visine iznosa za koje je optuženi proglašen krivim u protivnosti s materijalnim dokazima za što prvostupanjski sud nije dao jasne i uvjerljive razloge na temelju čega bi zaključio da se radi upravo o iznosu iz pobijane presude su također neosnovani s obzirom da je prvostupanjski sud pod točkom 6.19. i 6.20. pobijane presude dostatno i bez proturječnosti izložio sve odlučne činjenice koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće u pogledu visine uzdržavanja koje je optuženi bio dužan platiti u inkriminiranom razdoblju pri čemu se opravdano rukovodio nalazom financijskog vještaka Branke Lukačević-Gregić od 4. veljače 2022. te materijalne dokumentacije pri čemu je pravilno in favore optuženiku uračunao darove za djecu ali i iznos koji mu je stavljen na teret optužnicom, koji iznos je manji od utvrđenog iznosa, čime prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu.

7. Daljnji žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu odnosno da je optuženi objektivno bio u mogućnosti platiti za tekuće uzdržavanje su neosnovani s obzirom da je pravilno prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja dovodeći u vezu obranu optuženika sa provedenim dokazima tijekom kaznenog postupka da nije bilo objektivnih razloga za neplaćanje dužnog uzdržavanja s obzirom da je u inkriminiranom razdoblju optuženik ostvarivao primanja međutim nije uložio napore u plaćanju dužnog tekućeg uzdržavanja iako je bio radno sposoban, zdrav i u mogućnosti platiti uzdržavanje no kako iz izvješća Centra za socijalnu skrb proizlazi neplaćanje dužnog uzdržavanja je povezano s njegovim negativnim stavom prema toj obvezi odnosno nesuradnji sa z.z. djece.

8. Žaleći se zbog povrede zakona žalitelj ističe da je optuženik već ranije osuđen za ista kaznena djela na štetu istih oštećenica za što je izdržao kaznu pa drži da mu se nije smjelo suditi imajući u vidu odredbu članka 12. stavak 1. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima nije povrijeđen kazneni zakon niti je optuženiku ponovljen kazneni progon za djela za koja je već bio suđen i za koja je donesena pravomoćna sudska presuda s obzirom da iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 9. ožujka 2015., Kvm-3/2014 je opozvana uvjetna osuda optuženiku za kaznena djela neplaćanja dužnog uzdržavanja za iste oštećenice za razdoblje od 18. studenog 2009. do 21. studenog 2012. dakle ne za isto razdoblje koje se u ovom postupku stavlja na teret optuženiku s obzirom da je u ovom postupku inkriminacija od 22. studenog 2011. do 31. ožujka 2022., izuzev razdoblja od 6. ožujka 2016. do 11. studenog 2016. u kojem razdoblju optuženi je bio na izdržavanju kazne zatvora pa nije bio u objektivnoj mogućnosti plaćati dužno uzdržavanje. Dakle ne radi se o pravilu ne bis in idem kako to pogrešno drži žalitelj.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni žalitelj ističe da je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio raniju osuđivanost optuženika za što je nastupila rehabilitacija te da je izrečena kazna izrazito prestroga kao i da bi se specijalna prevencija mogla postići uvjetnom osudom. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno iz rezultata dokaznog postupka te obrane optuženika cijenio kao otegotnu okolnost duljinu inkriminiranog razdoblja, visinu dužnog iznosa te da i prije nije postupao po obvezi uzdržavanja djece, ne pozivajući se pri tom na pravomoćnu sudsku odluku pa time nije ni povrijedio pravo na rehabilitaciju kazne optuženika. Također izrečena kazna optuženiku nije prestroga kako to pogrešno drži žalitelj već primjerena težini djela, prouzročenoj posljedici kao i svim okolnostima koje su pravilno utvrđene na strani optuženika. Naime, propisana svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. da se prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo te odredba članka 47. KZ/11., polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno prvostupanjski sud ocijenivši sve olakotne okolnosti na strani optuženika da je kroz inkriminirano razdoblje radio, skrbio o još jednom djetetu te da pokazuje interes za viđanje i susretima s djecom te da je ipak nešto platio na ime uzdržavanja, neposredno i posredno putem svojih roditelja kojima vraća ono što oni na temelju ovrhe plaćaju umjesto njega, to je u okviru propisane kazne zatvora od tri mjeseca do tri godine izrekao po deset mjeseci zatvora za svako dijete te jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da se ima izvršiti osam mjeseci kazne zatvora dok se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženi u vrijeme provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, uz posebnu obvezu ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju da u roku tri godine isplati dugove za mlt. djecu, u protivnom se može opozvati uvjetovani dio kazne zatvora. Time će se u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana Zakonom.

10. Kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1 ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 20. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Dubravka Rudelić