Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: P-286/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, Obala Kneza Branimira 17, Split, kojeg zastupa zastupnik po zakonu CE, gradonačelnik, a njega punomoćnik IE, zaposlenik tužitelja, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U SPLITU, FILOZOFSKI FAKULTET, OIB: 98004523293, Poljička cesta 35, Split, i umješača na strani tuženika SVEUČILIŠTE U SPLITU, OIB: 29845096215, Ruđera Boškovića 31, Split, kojeg zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, radi ispražnjenja i predaje, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti generalnog punomoćnik tužitelja IE i punomoćnice umješača na strani tuženika CEŽE, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, na ročištu za objavu presude 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik isprazniti prostor na II. katu, površine 121,06 m[2] i poslovni prostor na III. katu, površine 106, 94 m[2] , vlasništvo tužitelja, oba položena u zgradi anagrafske oznake [adresa] u [adresa], zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] te iste slobodne od osoba i stvari predati u posjed i na raspolaganje tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove ovog parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. veljače 2015. navodi da je vlasnik poslovnih prostora u Splitu, položenih na II. katu i III. katu zgrade anagrafske oznake [adresa], zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: predmetni poslovni prostori) te da su tužitelj i tuženik temeljem zaključka o dodjeli na privremeno korištenje poslovnih prostora u vlasništvu grada Splita klase 372-01/09-01/0385, urbroja 2181/01-12-09-13 od 24. travnja 2009. godine sklopili ugovor o privremenom korištenju poslovnog prostora u [adresa] broj U-1724 od 15. svibnja 2009. godine (dalje u tekstu: ugovor o privremenom korištenju) za obavljanje djelatnosti: visoko obrazovanje i znanost, na rok od 5 godina, da je navedeni ugovor istekao, a da tuženik i dalje drži u posjedu predmetne poslovne prostore bez valjanog pravnog osnova.

2. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom je tuženik dužan isprazniti predmetne poslovne prostore te iste slobodne od osoba i stvari predati u posjed i na raspolaganje tužitelju.

3. Odgovor na tužbu u ovoj pravnoj stvari daje Sveučilište u Splitu (kasnije umješač na strani tuženika), a tuženik naknadno podneskom od 15. prosinca 2023. odobrava sve radnje koje su u ime tuženika poduzeli odvjetnici iz OD Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o., Split - punomoćnici umješača na strani tuženika. Tako se u odgovoru na tužbu od 9. lipnja 2016. ističe da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude u cijelosti odbijen. Nadalje, ističe da je ova tužba podnijeta sudu 10. veljače 2015. godine, a da je ugovor među strankama sklopljen 11. svibnja 2009., da je člankom 2. predmetnog ugovora utvrđeno da se isti sklapa na rok od pet godina a da se rok računa od dana primopredaje, odnosno da je tuženik u posjed uveden tek 10. ožujka 2011. što da bi značilo da razlozi tužbe u trenutku njenog podnošenja nisu postojali jer petogodišnji rok od uvođenja u posjed još nije bio istekao.

4. Također, tuženik ističe da tužitelj nije postupio u smislu članka 6., stavka 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 64/15) temeljem kojeg da je bio dužan tuženiku ponuditi zaključivanje novog ugovora na petogodišnji rok, dok je tuženik postupio upravo prema članku 6., stavku 3. tog Zakona te zatražio zaključenje aneksa postojećeg ugovora, a nakon čega ga tužitelj nije kontaktirao, već uputio tužbu sudu.

5. Tuženik nadalje navodi da je u predmetnom poslovnom prostoru sjedište tuženika, odnosno Centra za interdisciplinarne studije – Studia Mediterranea te stručnih službi Filozofskog fakulteta u Splitu, a njihovo iseljenje da bi rezultiralo trenutačnim prestankom rada i velikom štetom kako po rad tako i za ugled samo Fakulteta jer je rad centra interdisciplinaran i internacionalan.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita dokumentaciju koju je priložio uz odgovor i to: zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 10. ožujka 2011. i dopis Sveučilišta u Splitu, Filozofskog fakulteta klase 372-03/13-02/0003 od 6. veljače 2015. te sasluša zastupnicu po zakonu tuženika na okolnost zahtjeva za zaključenjem aneksa ugovora o korištenju.

7. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi kako je 15. svibnja 2009. s tuženikom zaključio ugovor o privremenom korištenju predmetnih poslovnih prostora na rok od 5 godina računajući od dana primopredaje predmetnog poslovnog prostora, a da je ugovor zaključen temeljem zaključka gradskog poglavarstva od 24. travnja 2009. godine. Navodi da je u točki 7. navedenog ugovora izričito ugovoreno da korisnik - tuženik ne smije bez suglasnosti tužitelja mijenjati ugovorenu namjenu prostora, niti pristupiti uređenju istog, a troškovi uređenja kako bi se osposobio prostor za korištenje i predviđenu djelatnost - namjenu da idu na teret korisnika – tuženika. Nadalje, da je člankom 9. navedenog ugovora izričito ugovoreno da tužitelj može korisniku-tuženiku dati otkaz o korištenju predmetnog poslovnog prostora u slučaju da se korisnik ne pridržava preuzetih obveza iz ugovora te da je 16. srpnja 2010. tužitelj obavijestio tuženika u pogledu članka 7. ugovora na način da ga je upoznao s činjenicom da tužitelj nije u mogućnosti financirati troškove uređenja predmetnog prostora, a ukoliko to nije u mogućnosti ni tuženik da ključeve istog vrati tužitelju.

8. Tužitelj također navodi da je 10. ožujka 2011. sačinjen zapisnik o primopredaji predmetnog poslovnog prostora između tužitelja i tuženika, uz izričitu napomenu da se korisnik - tuženik obvezuje u roku od 3 mjeseca privesti prostor namjeni, a prije izvođenja radova na uređenju obvezan je zatražiti pismenu suglasnost tužitelja te da je 8. veljače 2012. obavijestio odnosno upozorio tuženika na preuzetu obvezu članka 7. ugovora, a koju nije ispunio odnosno da predmetni poslovni prostor nije priveo namjeni.

9. Nadalje, tužitelj navodi da je 20. veljače 2012. sačinjen zapisnik o očevidu u predmetnom poslovnom prostoru temeljem kojeg je utvrđeno da je tuženik tijekom veljače 2012. započeo radove na uređenju predmetnog prostora, ali da tužitelj nije upoznat sa projektom sanacije i privođenja prostora namjeni pa da je 24. veljače 2013. pozvao tuženika da dostavi opis radova koje će vršiti, dokumentaciju i dinamiku radova te da za navedeno zatraži suglasnost tužitelja.

10. Tužitelj također navodi da je 4. srpnja 2023. ponovo upozorio tuženika na okolnost da predmetni prostor ne koristi, da je 28. kolovoza 2013 tužitelj ponovno upozorio tuženika na okolnost da nije ispunio uvjete iz zaključenog ugovora, a što bi bio jedan od razloga za otkaz istog te da ga je tuženik 27. rujna 2013. obavijestio o izvedenim radovima na predmetnom prostoru. Tužitelj nadalje navodi da je 14. studenoga 2013. pozvao tuženika da do kraja godine preda tužitelju predmetni prostor s tim da mu je osigurao zamjenski prostor na adresi [adresa] u [adresa], površine 223,14 m2 te da je 10. veljače 2014. dostavio tuženiku otkaz ugovora o privremenom korištenju predmetnog poslovnog prostora u Splitu.

11. Tužitelj potvrđuje da ga je tuženik 6. veljače 2015. pozvao na sklapanje aneksa ugovora, ali i da je 18. veljače 2015. tužitelj obavijestio tuženika o nemogućnosti sklapanja aneksa predmetnog ugovora te pokrenutom sudskom postupku radi ispražnjenja i predaje predmetnog prostora te navodi da je 17. lipnja 2016. pozvao tuženika na mirnu primopredaju predmetnog prostora.

12. Tužitelj podneskom od 18. svibnja 2022. označava tuženika kao Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet u Splitu, Centar za interdisciplinarna istraživanja - Studija Mediterranea, Poljička cesta 35, Split, OIB: 98004523293, točnije da je u odnosu na dan utuženja došlo samo do promjene adrese sjedišta istog te dostavlja ispis iz ustrojbenog sastava ustanove Filozofskog fakulteta u Splitu prema kojem je Centar za interdisciplinarna istraživanja - Studia Mediterranea jedna od ustrojbenih jedinica istog smještena u predmetnom poslovnom prostoru na adresi [adresa] u [adresa], da je tuženik osoba povezana s društvom osnivača Sveučilišta u Splitu te da navedeni Centar djeluje u okviru Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Splitu sukladno pravilniku o organizaciji rada centra za interdisciplinarne studije - Studia Mediterranea od 27. veljače 2009.

13. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je dostavio uz tužbu i tijekom postupka i to: ugovor o privremenom korištenju poslovnog prostora u [adresa] broj u-1724 od 11. svibnja 2009., zaključak o dodjeli na privremeno korištenje poslovnog prostora anagrafske oznake [adresa]. kat i III. kat klase 372-01/07-01/0385 od 24. travnja 2009., dopis Grada Splita klase 372-01/07-01/385, od 16. srpnja 2010., zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 10. ožujka 2011.,dopis grada Splita klase: 372-01/07-01/385 od 8. veljače 2012., zapisnik Grada Splita o očevidu od 20. veljače 2012., dopis Grada Splita klase 361-01/12-02/007 od 24. veljače 2012., dopis Grada Splita klase 372-01/07-01/385 od 4. srpnja 2013., dopis Grada Splita klase: 372- 01/07-01/385 od 28. kolovoza 2013., dopis Sveučilišta u Splitu, Filozofskog fakulteta klase 372-03/13-02/0003 od 27. rujna 2013., dopis Grada Splita klase: 372-01/07- 01/385 od 14. studenog 2013., otkaz ugovora o privremenom korištenju poslovnog prostora u [adresa] broj 1724 od 15.5.2009. Grada Splita klase: 372-01/07-01/385 od 10. veljače 2014., dopis Sveučilišta u Splitu, Filozofskog fakulteta klase 372-03/13-02/0003 od 6. veljače 2015., dopis grada Splita klase: 372- 01/07-01/385 od 18. veljače 2015., dopis grada Splita klase: 372-01/07-01/385 od 17. lipnja 2016., ispis izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ispis izvatka iz sudskog registra za Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, OIB: 98004523293, od 10.veljače 2015., ispis izvatka iz sudskog registra za Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, OIB: 98004523293, od 18. svibnja 2022., ispis iz sudskog registra na dan 18. svibnja 2022. za osobu s OIB-om broj 29845096215 (Sveučilište u Splitu) s popisom povezanih društava osnivača Sveučilišta u Splitu, izvadak s web stranice http://smed.ffst.hr/hr/o-centru od 18. svibnja 2022., Pravilnik o organizaciji rada Centra za interdisciplinarne studije- Studia mediterranea klase: 023-02/09- 01/0033 od 27.veljače 2009., Pravilnik o organizaciji rada Centra za interdisciplinarne studije- Studia mediterranea klase: 003-05/19-02/0001 od 29. svibnja 2019.

14. U daljnjem tijeku postupka Sveučilište u Splitu (umješač na strani tuženika) ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, da je sporazumom sklopljenim između Sveučilišta u Splitu, OIB: 29845096215 i Sveučilišta u Splitu, Filozofski fakultet, OIB: 98004523293 od 28. veljače 2019. koji prilaže Sveučilište u Splitu preuzelo sve pravne te materijalne i nematerijalne obveze i odgovornosti u odnosu na osiguranje, korištenje i održavanje predmetnog prostora te da je predmetni prostor dan na upravljanje Sveučilišta u Splitu zajedno s inventarom, pokretninama i opremom koje se nalaze u istome, iz čega bi proizlazila osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije jer da je tuženik nakon sklapanja tog sporazuma označen upravo kao Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, OIB: 98004523293. Za slučaj da sud smatra da tuženik ne bi bio Sveučilište u Splitu: OIB: 29845096215 tada to Sveučilište prijavljuje miješanje na strani tuženika u ovoj parnici radi postojanja pravnog interesa za isto.

15. Tuženik je pristao na miješanje umješača Sveučilišta u Splitu na strani tuženika, dok se tužitelj istom protivio. Tužitelj je također izjavio da se protivi da umjesto označenog tuženika u parnicu stupi Sveučilište u Splitu, iako tužitelj, koji je jedini ovlaštem raspolagati svojim zahtjevom, nikada i nije preinačio tužbu u tom smislu pa se o istom nije ni imalo odlučivati.

16. Sud je u ovom postupku imao utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev da tuženik isprazni poslovni prostor na drugom i na trećem zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa] te iste slobodne od osoba i stvari preda u posjed i na raspolaganje tužitelju.

17. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u isprave u spisu i to: ugovor o privremenom korištenju poslovnog prostora u [adresa] broj u-1724 od 11. svibnja 2009. (str. 3-5), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 10. ožujka 2011. (str.15), dopis sveučilišta u Splitu, filozofski fakultet od 6. veljače 2015. (str.16), zaključak o dodjeli na privremeno korištenje poslovnog prostora anagrafske oznake [adresa]. kat i III. kat klase 372-01/07-01/0385 od 24. travnja 2009. (str.30), dopis Grada Splita klase: 372-01/07-01/385 od 16. srpnja 2010., (str.31), dopis grada Splita klase: 372-01/07-01/385 od 8. veljače 2012. (str.34), zapisnik Grada Splita o očevidu od 20. veljače 2012. (str.36 i 37), dopis Grada Splita klase 372-01/07-01/385 od 4. srpnja 2013. (str.40), dopis Grada Splita klase: 372- 01/07-01/385 od 28. kolovoza 2013. (str.42), dopis Sveučilišta u Splitu, Filozofskog fakulteta klase 372-03/13-02/0003 od 27. rujna 2013. (str.44), dopis Grada Splita klase: 372-01/07-01/385 od 14. studenog 2013. (str.47), otkaz ugovora o privremenom korištenju poslovnog prostora u [adresa] broj 1724 od 15.5.2009. Grada Splita klase: 372-01/07-01/385 od 10. veljače 2014. (str. 50 i 51), dopis Sveučilišta u Splitu, Filozofskog fakulteta klase 372-03/13-02/0003 od 6. veljače 2015. (str.52), dopis grada Splita klase: 372-01/07-01/385 od 18. veljače 2015. (str. 54), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 69-70), izvadak iz sudskog registra za Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, OIB: 98004523293, od 10.veljače 2015. (str.78-79), izvadak iz sudskog registra za Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, OIB: 98004523293, od 18. svibnja 2022. (str.80- 81), ispit iz sudskog registra na dan 18. svibnja 2022. za osobu s OIB-om broj 29845096215 (Sveučilište u Splitu) s popisom povezanih društava osnivača Sveučilišta u Splitu (str.82.), izvadak s web stranice http://smed.ffst.hr/hr/o-centru od 18. svibnja 2022. (str. 83-84), Pravilnik o organizaciji rada Centra za interdisciplinarne studije - Studia mediterranea klase: 023-02/09-01/0033 od 27.veljače 2009. (str. 95- 100), Sporazum Sveučilišta u Splitu s Filozofskim fakultetom sveučilišta u Splitu od 28. veljače 2019. (str. 103-104.), Pravilnik o organizaciji rada Centra za interdisciplinarne studije - Studia Mediterranea klase: 003-05/19-02/0001 od 29. svibnja 2019. (str.112- 116). Sud nije izveo dokaz saslušanjem ranijeg zastupnika po zakonu tuženika na okolnost da je tuženik zatražio zaključenje aneksa postojećeg ugovora jer je sud isto utvrdio iz isprava koje prileže spisu. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

18. Tužbeni zahtjev je osnovan.

19. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 11. svibnja 2009. sklopili ugovor o privremenom korištenju poslovnog prostora u [adresa] koji se sastoji od poslovnog prostora na II. katu površine 121,6 m2 i poslovnog prostora na III. katu površine 106,94 m2, da je tužitelj vlasnik predmetnih poslovnih prostora, a da je tuženik dugogodišnji posjednik i korisnik istih.

20. Među strankama je sporna pravna osnova posjeda, odnosno je li ugovor o privremenom korištenju poslovnog prostora sklopljen između njih raskinut, je li tužitelj bio dužan tuženiku ponuditi produljenje tog ugovora prema Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora te pasivna legitimacij..

21. Tužitelj od tuženika traži ispražnjenje i predaju stvari koju mu je tužitelj predao na temelju Ugovora o privremenom korištenju. Tužitelj je u tužbi i kasnijem tijeku postupka izložio dvije činjenične osnove na temelju koji smatra da ima ovlaštenje zahtijevati ispražnjenje i predaju predmetnih poslovnih prostora. Prije svega, tvrdio je da to ovlaštenje ima na temelju raskida ugovora o privremenom korištenju predmetnog poslovnog prostora sklopljenog među strankama, a pored toga je istaknuo i da je vlasnik nekretnine koju tuženik koristi bez pravne osnove. S tim u vezi, sud je prvenstveno razmatrao osnovanost tužbenog zahtjeva s osnova ugovornog odnosa stranaka i taj je zahtjev ocijenio osnovanim pa drugu osnovu nije bilo potrebe raspravljati.

22. Nesporno je, dakle, među strankama da su iste sklopile Ugovor o privremenom korištenju predmetnih poslovnih prostora. Iako je u nazivu tog ugovora navedeno da je riječ o poslovnom prostoru, iz sadržaja ugovora je razvidno da se taj poslovni prostor zapravo sastoji od dva poslovna prostora.

23. Iz sadržaja tog ugovora je također razvidno da tužitelj daje tuženiku na privremeno korištenje predmetni poslovni prostor na rok od pet godina (članak 1. i 2.), a da je korisnik obvezan plaćati naknadu za privremeno korištenje u iznosu 228,00 EUR (članak 5.).

24. Ugovor o zakupu uređuje, pored samih stranaka, Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj 91/1996, 124/1997, 174/2004, 38/2009) te podredno Zakon o obveznim odnosima („Narodne Novine“, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

25. Odredbom članka 5., stavka 1. Zakona o zakupu propisano je da se ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

26. Odredbom članka 519. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.

27. S tim u vezi, iz sadržaja ugovora koji su sklopile stranke je jasno da su iste sklopile ugovor o zakupu, odnosno da se prava i obveze stranaka iz tog ugovora imaju ocjenjivati s osnove zakupnog odnosa.

28. Odredbom članka 7. ugovora o privremenom korištenju određeno je da tuženik ne smije bez suglasnosti službe za imovinsko-pravnu pripremu građevinskog zemljišta, evidenciju i upravljanje gradskom imovinom, Odsjek za poslovni prostor i skloništa mijenjati ugovorenu namjenu niti pristupiti uređenju predmetnog poslovnog prostora kao i da troškovi uređenja predmetnog poslovnog prostora idu na teret tuženika.

29. Iz zapisnika o primopredaji Grada Splita sačinjenog 10. ožujka 2011. razvidno je da je tuženik obvezan u roku od tri mjeseca privesti prostor namjeni, uz napomenu da je prije izvođenja radova na uređenju obvezan zatražiti pismenu suglasnost tužitelja.

30. Iz dopisa tužitelja od 8. veljače 2012. razvidno je da je tužitelj upozorio tuženika da nije ispunio obveze iz članka 7. Ugovora o privremenom korištenju, a iz dopisa tužitelja od 24. veljače 2012. da je tužitelj zatražio od tuženika da mu dostavi opis radova koji će vršiti, dokumentaciju i dinamiku radova te da za navedeno zatraži suglasnost tužitelja te da je dopisom od 4. srpnja 2013. tužitelj ponovno upozorio tuženika da predmetni prostor ne koristi. Također, iz dopisa tužitelja od 28. kolovoza 2013. vidljivo je da je tužitelj ponovno upozorio tuženika na okolnost da nije ispunio uvjete iz zaključenog ugovora što da bi bio jedan od razloga za otkaz istog.

31. S druge strane, iz dopisa tuženika od 27. rujna 2013. razvidno je da kako je isti obavijestio tužitelja da su radovi izvedeni, a prostor obnovljen te da o tome ne postoji projektna dokumentacija, a da će isto financirati tuženik i Sveučilište u Splitu.

32. Dakle, jasno je da je tuženik Ugovorom o privremenom korištenju preuzeo obvezu da ne smije bez suglasnosti Službe tužitelja mijenjati ugovorenu namjenu niti pristupiti uređenju predmetnog poslovnog prostora. Tuženik je i nakon sklapanja ugovora na to više puta upozoren - dopisima tužitelja od 8. veljače 2012., 24. veljače 2012.i 28. kolovoza 2013. te zapisnikom o primopredaji Grada Splita od 10. ožujka 2013.

33. Odredbom članka 9. ugovora o privremenom korištenju propisano je da tužitelj može tuženiku dati otkaz tog ugovora u slučaju da se tuženik ne pridržava preuzetih obveza iz tog ugovora.

34. Također, odredbom članka 16., stavka 3. Zakona o zakupu propisano je da ako zakupnik bez suglasnosti zakupodavca, odnosno unatoč njegovu protivljenju izvrši preinake ili nastavi s izvođenjem radova, zakupodavac ima pravo raskinuti ugovor.

35. Iz stanja spisa je razvidno da je tuženik postupio protivno odredbi članka 7. ugovora o privremenom korištenju te radove u predmetnim poslovnim prostorima poduzeo bez prethodne suglasnosti tužitelja, odnosno njegove Službe, a što potvrđuje i sam tuženik u svom dopisu od 27. rujna 2013.

36. Stoga je tužitelj, sukladno odredbi članka 9. ugovora o privremenom korištenju te odredbi članka 16., stavka 3. zakona o zakupu imao mogućnost taj ugovor otkazati što je i učinio pa je taj ugovor raskinut otkazom tužitelja od 10. veljače 2014. kojeg je tuženik uredno zaprimio 13. veljače 2014.

37. Sve i da taj ugovor nije bio raskinut, rok na koji je ugovoren sklopljen, a koji rok sukladno odredbama sklopljenog ugovora teče od dana primopredaje, odnosno 10. ožujka 2011. je istekao 10. ožujka 2016., sukladno odredbi članka 23. Zakona o zakupu prema kojem ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen.

38. U pogledu navoda tuženika da je tužitelj bio dužan sukladno odredbi članka 6., stavka 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne Novine“, broj 64/15) tuženiku ponuditi produljenje ugovora napominje se kako se navedena odredba, odnosno odredba članka 6.a Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne Novine“, broj 91/1996, 124/1997, 174/2004, 38/2009) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka, odnosi na zakupnika koji uredno ispunjava svoje obveze što konkretno, sukladno ranije izloženom nije bio slučaj. Pored navedenog ta se odredba odnosi na istek ugovora, dok je u ovom slučaju ugovor raskinut.

39. U pogledu pasivne legitimacije tuženik prigovara istoj budući smatra da bi umjesto Sveučilišta u Splitu, Filozofskog fakulteta, Centra za interdisciplinarne studije, OIB: 98004523293, trebalo biti označeno Sveučilište u Splitu, OIB: 298450936215 pozivajući se na Sporazum od 28. veljače 2019. sklopljen između Sveučilišta u Splitu i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu kojim je Sveučilište u Splitu preuzelo sve obveze i odgovornosti u odnosu na predmetni prostor koji da mu je dan na upravljanje.

40. Tužitelj u tužbi označava tuženika kao Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, Centra za interdisciplinarne studije – Studia Mediterranea, Sinjska 2, Split, OIB: 98004523293. Podneskom od 18. svibnja 2022 tužitelj označava tuženika na jednak način osim u dijelu koji se odnosi na sjedište tuženika koje naknadno označava kao Poljička cesta 35, Split s obzirom na to da je isti u međuvremenu, a kako je razvidno iz izvadaka uz sudskog registra na dane 10. veljače 2015. i 18. svibnja 2022. promijenio sjedište. Pregledom navedenih izvadaka iz sudskog registra također je razvidno da je označeni tuženik pravna osoba različita od pravne osobe Sveučilišta u Splitu, OIB: 29845096215, Ruđera Boškovića 31, Split.

41. Iz zaključka o dodjeli na privremeno korištenje predmetnog poslovnog prostora od 224. travnja 2009. razvidno je da se predmetni poslovni prostori daju na korištenje upravo tuženiku, u ugovoru o privremenom korištenju razvidno je da je stranka tog ugovora upravo označeni tuženik, a iz zapisnika o primopredaji predmetnih poslovnih prostora od 10. ožujka 2011. razvidno je da je prostor predan upravo tuženiku.

42. Sam tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da je u predmetnom poslovnom prostoru njegovo sjedište, odnosno sjedište Centra za interdisciplinarne studije - Studija Mediterranea te stručnih službi Filozofskog fakulteta u Splitu, a njihovo iseljenje da bi rezultiralo trenutačnim prestankom rada i velikom štetom kako po rad tako i za ugled samog fakulteta.

43. Sporazumom od 28. veljače 2019. kojeg je tuženik sklopio sa Sveučilištem u Splitu, sporazumne strane suglasno utvrđuju da je upravo Filozofski fakultet dugogodišnji posjednik i korisnik predmetnih poslovnih prostora.

44. Umješač na strani tuženika navodi da je tim sporazumom Sveučilište u Splitu preuzelo sve pravne te materijalne i nematerijalne obveze i odgovornosti u odnosu na osiguranje, korištenje i održavanje predmetnog prostora, kao i da se navedeni prostor daje na upravljanje Sveučilištu u Splitu zajedno s pripadnim inventarom, pokretninama i opremom koja se nalazi u istome.

45. Činjenica da je Sveučilište u Splitu preuzelo obveze, odgovornosti i upravljanje predmetnih poslovnih prostora ne utječe na pasivnu legitimaciju u ovoj vrsti postupka u kojem je pasivno legitimiran korisnik predmetnih nekretnina, a to je, kako iz stanja spisa proizlazi, upravo tuženik.

46. U ovoj pravnoj stvari tijekom čitavog postupka tuženik nikada nije osporavao činjenicu da je korisnik predmetnih poslovnih prostora, odnosno nikada nije izjavio da eventualno više ne bi bio korisnik odnosno posjednik predmetnih poslovnih prostora.

47. Iz sporazuma od 28. veljače 2019. također ne proizlazi da predmetni poslovni prostori eventualno više ne bi bili u posjedu tuženika. Sve da su ugovorne stranke tog sporazuma i imale za namjeru da ubuduće tuženik ne bude korisnik predmetnih poslovnih prostora, ni tuženik, a ni umješač na strani tuženika nisu sudu dostavili dokaz da bi sporazum u tom smislu bio konzumiran, odnosno da je tuženik eventualno prestao biti korisnik predmetnih nekretnina.

48. Navedeni sporazum samo ukazuje na interes Sveučilišta u Splitu da sudjeluje u ovoj parnici upravo jer je to Sveučilište preuzelo sve pravne obveze u odnosu na predmetni poslovni prostor pa se pravne posljedice ove presude mogu posredno odraziti na pravnu situaciju Sveučilišta u Splitu čija je tuženik sastavnica, a radi čega je ovaj sud i dopustio miješanje Sveučilišta u Splitu u parnicu na strani tuženika.

49. Nakon što je ovaj sud raspravio pitanje pravne osnove korištenja i pasivnu legitimaciju u ovom postupku, valjalo je ispitati ima li tužitelj ovlaštenje na ovakav tužbeni zahtjev.

50. Odredbom članka 21. Zakona o zakupu propisano je da je nakon prestanka zakupa zakupnik dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju u kojemu ga je primio.

51. Također, odredbom članka 536. ZOO-a zakupnik je dužan čuvati zakupljenu stvar i nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu.

52. S tim u vezi, a kao posljedica utvrđenja prestanka ugovornog, odnosno zakupnog odnosa stranaka, sukladno odredbi članka 21. Zakona o zakupu, kao i odredbi članka 536. ZOO-a tužitelj je ovlašten na predmetni tužbeni zahtjev, a tuženik je dužan tužitelju vratiti zakupljenu stvar, odnosno isprazniti predmetne poslovne prostore i predati ih u posjed tužitelju slobodne od osoba i stvari.

53. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod točkom I. izreke.

54. Tužitelj je točkom 2. svog tužbenog zahtjeva tražio da mu tuženik nadoknadi troškove ovog postupka. Međutim, tijekom čitavog postupka tuženik trošak nije popisao ni zatražio pa budući je takav zahtjev tužitelja za naknadom troška neodređen, sud nije mogao o njemu odlučiti.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Split, 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Dna:

- tužitelju

- tuženiku

- umješaču na strani tuženika po punomoćniku

- u spis