REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-172/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja B M D d.o.o., OIB 79273112873, Sesvete, Dobrodolska 13a, kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica iz Zagreba, Kneza Borne 14, protiv tuženika INTEGRAL ZM, d.o.o., OIB 11777020648, Zagreb, Prevoj 14A, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-634/2024 od 6. studenog 2024., 20. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-634/2024 od 6. studenog 2024. i potvrđuje točka III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točki III. odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 eura kao neosnovan.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 42,30%, a tuženik u omjeru od 57,70%. Stoga je sud uzimajući u obzir takav uspjeh u parnici tužitelju ne pripada pravo na naknada troškova postupka (niti parničnih, niti troškova ovršnog postupka) jer sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Dakle, pravo na naknadu troškova postupka pripadalo bi tuženiku u omjeru od 15,40% (57,70% i 42,30%), a ne pripada tužitelju.
3. Protiv navedene odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke presude je tužitelj izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da je sud prilikom odluke o trošku primijenio odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, no ista nije primjenjiva u ovom postupku iz razloga što tuženik nije niti zatražio naknadu troškova postupka niti je imao troškova postupka s obzirom da nije imao angažiranog punomoćnika u ovom predmetu. Stoga predlaže da ovaj sud prizna sav nastali trošak postupka tužitelju, zajedno s troškom sastava žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 42,30%, a tuženik u omjeru od 57,70%. Ovaj omjer uspjeha u parnici se utvrđuje sukladno dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je stranka uspjela neovisno o tome da li stranka ima odvjetnika ili nema, stoga neosnovano žalitelj ističe da se taj uspjeh u postupku utvrđuje samo ako stranke imaju punomoćnika. Stoga, nakon što je utvrdio uspjeh stranaka u postupku, pravilno je sud utvrdio da tužitelju ne pripada pravo na naknada troškova postupka (niti parničnih, niti troškova ovršnog postupka) jer sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.
10. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
11. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 20. siječnja 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak