Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-84/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek,u pravnoj stvari ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d., [osobni identifikacijski broj] , Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, protiv ovršenice RC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Juri Grbavcu,odvjetniku iz Splita, radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-108/2019 od 5. prosinca 2023., 20. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenice se uvažava kao osnovana i ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-108/2019 od 5. prosinca 2023. u toč. II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Određuje se prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta pod poslovnim brojem P-3246/2023.

II Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe se odbija."

2. Protiv navedenog rješenja, toč. II. izreke kojim se odbija prijedlog za odgodom ovrhe, žali se ovršenica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 21.st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.,73/17.,131/20.,114/22. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ).

Predlaže pobijano rješenje preinačiti u toč. II. izreke na način da usvoji prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe.

3. Žalba je osnovana.

4. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

-da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-108/19 od 31. kolovoza 2021. određena ovrha na nekretninama ovršenika na temelju ovršne javnobilježničke isprave, Ugovora o namjenskom kreditu od **.**.2007. koji je neposredno ovršan javnobilježnički akt te da ta isprava predstavlja pravni posao koji ima svojstvo ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača;

- da pokretanju ovrhe na temelju te ovršne isprave nije prethodio parnični ili drugi sudski postupak zbog čega je potrebno izvršiti sudsku kontrolu pozivajući se na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva 93/13/EEZ) koja se primjenjuje na temelju članka 141.c. Ustava Republike Hrvatske;

- sud prvog stupnja utvrđuje da se radi žalbenom razlogu iz članka 52. st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.i 131/20. - dalje u tekstu: OZ) o kojem nije ovlašten odlučivati sud u okviru ovršnog postupka, da je ovršni sud dužan uputiti ovršenika da pokrene parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom iz tog razloga.

- prvostupanjski sud navodi da odredbe OZ-a, konkretno odredba čl. 65. ne omogućava odgodu ovrhe samo na temelju pokretanja parničnog postupka već zahtijeva i ispunjenje dodatnih pretpostavki (vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško naknadive štete ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje) te utvrđuje da nakon provedbe ovrhe nema mogućnosti da se ovršeniku vrate nekretnine u vlasništvo ukoliko se utvrdi nepoštenost odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu.

5. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

6. Zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV - 87/2022 donesenog 11. ožujak 2022. - da je ovršni sud, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, te da se u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije rukovodio stajalištem Suda Europske unije izraženog u presudi broj C 407/18 (predmet Kuhar c/a Addiko bank) da u ovakvim ovršnim postupcima treba odgoditi zatraženu ovrhu u kojem slučaju ovršenik nije dužan dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive i teško nadoknadive štete jer bi inzistiranje na ispitivanju prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) dovelo do toga da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario a posterio (nakon što je nekretnina prodana), bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe. Suprotno tome da se odgodom ovrhe u slučaju pokretanja parnice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o potrošačkom kreditiranju, bez inzistiranja na ispitivanju dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe, valjalo je uvažiti žalbu ovršenika i ukinuti rješenje prvog stupnja pod točkom II izreke.

7. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će polazeći od razloga iz odluke ovog suda raspraviti sva sporna pitanja na koja je ukazano u odluci ovog suda i nakon toga donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe .

8. Temeljem čl. 380. toč. 3. u vezi s čl. 21. OZ valjalo je riješiti kao u izreci rješenja.

9. U nepobijanom dijelu (toč. I. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek