REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj R1 Ob-2250/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kolindi Kolar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Krapina iz Krapine, D. Domjanića 5, OIB:52966791065 protiv protustranake OĆ iz [adresa], sada na adresu u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz sudjelovanje maloljetnog djeteta KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa posebna skrbnica BĆ, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Oreškovićeva 25, radi radi lišenja prava na roditeljsku skrb, 20. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I./ Otac OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] lišava se prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 3. listopada 2023. podnio prijedlog u kojem je naveo da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob- 66/2021-26 od 11. ožujka 2021. ocu OĆ oduzeto pravo na stanovanje s maloljetnom djecom TĆ (rođenim **.**.2005.) i MĆ (rođenim **.**.2012.) dok je majka djece preminula. Djeca su povjerena na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji VĆ iz [adresa], a ocu je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa s djecom i svaki drugi kontakt dok su određeni osobni odnosi djece sa srodnicima, bakom i tetom. Rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob-20/2022-55 od 21. rujna 2022. ocu je i nadalje oduzeto pravo na stanovanje s djecom i djeca su i dalje povjerena na svakodnevnu skrb istoj udomiteljici pri čemu je određeno da će starije dijete, TĆ osobne odnose s ocem održavati prema svojoj potrebi i volji dok je u odnosu na maloljetno dijete (KĆ) tim rješenjem naloženo Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba da dječaka uključe u tretman te da prilikom psihoterapijskog tretmana s dječakom utječu na dijete da promijeni stav prema ocu kako bi s ocem mogao ostvarivati osobne odnose tri puta mjesečno po jedan sat u Područnom uredu Krapina pod nadzorom stručne osobe, a da će se osobni odnosi početi ostvarivati kada Poliklinika o tome obavijesti Područni ured Krapina. Od donošenja navedene odluke na strani oca i djece se ništa nije promijenilo. Stariji dječak je postao punoljetan, završio je srednju školu i odmah se zaposlio, a još uvijek se nalazi na smještaju u udomiteljskoj obitelji VĆ i odbija bilo kakav kontakt s ocem. Mlađi dječak je polaznik osnovne škole i odličan je učenik koji je uključen u tretman Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od koje su dobiveni podaci o tome da je dječak okupiran tugovanjem za majkom koje je produljeno zbog traumatskih sjećanja tijekom zajedničkog života s roditeljima i nasilnog postupanja oca, a za što se nalaze autentične dječakove reakcije. Predlagatelj je proveo razgovor s djetetom kada je dječak vrlo jasno naveo da ne želi ostvarivati osobne odnose s ocem. Otac na mjesečnoj razini dolazi u Područni ured Krapina kada donosi novac za osobne potrebe s djecom, a nakon što se stariji sin zaposlio džeparac donosi samo mlađem sinu. Ustraje na želji da djeca žive s njim, no on i dalje ne uviđa svoju odgovornost za nastalu obiteljsku situaciju. U odnosu na maloljetnog KĆ izvršena je procjena sigurnosti i razvojnih rizika djeteta te je utvrđeno kako postoji više prijetnji sigurnosti djeteta u obitelji oca koje nije moguće kontrolirati odnosno da postoji nedovoljno zaštitnog čimbenika u užoj i široj obitelji. Predlagatelj navodi kako je otac zloupotrebljava svoja roditeljska prava i dužnosti te se za vrijeme trajanja dvije mjere određene od strane suda okolnosti nisu promijenile ni u tolikoj mjeri da bi dijete uopće bilo spremno ostvarivati bilo kakve kontakte s ocem, a na temelju izvršenih procjena proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj oca predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj. Stoga se predlaže da se otac liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete.

2. Protustranka je u odgovoru na prijedlog naveo kako se protivi prijedlogu jer za njega ne postoji nikakva osnova te da predlagatelj nije naveo koji su to razvojni rizici radi kojih bi protustranku trebalo lišiti prava na roditeljsku skrb. Dodao je da je imao više prijava od strane svoje majke koje su odbačene te je oslobođen bilo kakve kaznene ili prekršajne odgovornosti. Naveo je da redovito brine za dijete, plaća uzdržavanje, šalje poklone i inzistira da se održavaju osobni odnosi s djetetom u prostorijama protustranke što mu do sada nije omogućeno. Navodi kako predlagatelj u prijedlogu nije naveo na koji način on zloupotrebljava svoja roditeljska prava. Predlaže da sud odbaci prijedlog jer je kao stranka u postupku trebala biti naznačena i udomiteljica. Potvrdio je da je u lošim odnosima sa svojom sestrom LĆ, ali smatra kako to nema nikakav utjecaj na njegove roditeljske kompetencije. Istaknuo je da su djeca kod njegove sestre u [adresa] gdje stanuju s osobom koja je njezin partner i koji je osuđen pravomoćno za nasilje u obitelji nad svojom biološkom djecom. Dodaje da su djeca cijelo vrijeme trajanja sudskih postupaka odlični ili vrlo dobi učenici, da je on poštovao sve odluke suda i predlagatelja, a da predlagatelj nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi omogućio viđanje oca i djeteta. On se suglasio sa smještajem djece kod udomitelja na 30 dana u situaciji kada nije imao gdje stanovati i bio je bez posla pa je smatrao da će na taj način prevladati razdoblje siromaštva i neimaštine te pomoći djeci. Vjerovao je predlagatelju da će mu pomoći, ali se pokazalo da je učinjeno upravo suprotno i da su djeca bez opravdana udaljena od oca. Sada su se okolnosti promijenile, stalno je zaposlen sa stalnim prihodima, oženio se i živi u stabilnoj vezi te postoje uvjeti da maloljetni KĆ stanuje s njim. Predlaže da sud odbije prijedlog predlagatelja u cijelosti.

3. Lišenje prava na roditeljsku skrb je, sukladno čl. 149. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15.,98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.; dalje: ObZ), jedna od mjera koje sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta.

4. Ta se mjera određuje u posebnom izvanparničnom postupku i opća pretpostavka za određivanje te mjere je utvrđenje suda da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (čl. 170. ObZ-a). O prijedlogu sud odlučuje rješenjem.

5. Odredbom čl. 171. ObZ-a propisano da sud u izvanparničnom postupku može lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja ako je, između ostalog, napustio dijete, ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud te ako na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

6. Sukladno čl. 486. st. 5. ObZ-a u postupku radi izricanja mjere lišenja prava na roditeljsku skrb stranke su dijete, roditelji te Hrvatski zavod za socijalni rad, a državni odvjetnik za mladež ako je pokrenuo taj postupak. Stoga prigovor protustranke da je prijedlog trebalo odbaciti nije osnovan.

7. Čitanjem završnog izvješća s mišljenjem o djeci i roditelju (list 6 spisa) utvrđeno je kako je otac djeteta u razdoblju od 1993. do 1997. godine bio djelomično lišen poslovne sposobnosti zbog duševne bolesti, shizofrenie, a iz nalaza vještaka je već tada proizlazilo da je iskazivao agresivne reakcije prema članovima obitelji i susjedima. Redovito se liječi kod nadležnog psihijatra u Domu zdravlja, a 28. lipnja 2023. dostavio je predlagatelju povijest bolesti od 21. lipnja 2023. iz kojeg je evidentno da boluje od poremećaja prilagodbe, stanje mu je bilo stabilno, osjećao se dobro, uredno je radio, propisana mu je terapija i preporučena daljnja kontrola. 2005. godine otac djeteta je sklopio brak s ĆĆ, majkom djeteta koja je 30. lipnja 2018. smrtno stradala u prometnoj nesreći. Obitelj je u tretmanu predlagatelja od početka 2014. godine kada je baka po ocu prijavila da roditelji ne brinu na adekvatan način o djeci TĆ i KĆ i tada je postupanjem u obitelji utvrđeno da oba roditelja imaju narušen odnos s bakom, da u tome ne vide svoju odgovornost već su bili skloni za probleme koje imaju kriviti nju. Tada kod djece nisu uočeni elementi koji bi ukazivali da ih roditelji zanemaruju, zlostavljaju ili neprimjereno brinu o njima. Baka po ocu je 2018. godine prijavila fizičko nasilje svog sina OĆ prema njoj i preselila se kod sestre u Zagreb dok je otac s djecom ostao u obiteljskoj kući u [adresa]. S obzirom na tadašnje okolnosti (nasilje prema vlastitoj majci zbog čega je podnesena kaznena prijava te gubitak majke koji su djeca doživjela) dovelo je do upućivanja djece na obradu u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (dalje: Poliklinika). Iz nalaza i mišljenja Poliklinike bilo je vidljivo da su djeca u procesu tugovanja nakon gubitka majke, općeg psihomotornog razvoja i sniženog raspoloženja. Za dječake je preporučen psihologijski suport i kontrola psihijatra po potrebi dok je otac savjetovan i preporučena mu je stručna pomoć i podrška uz praćenje tretmanskih postupanja. Otac je tada postupao po dobivenom nalazu i savjetnima Poliklinike te je uključio djecu u savjetodavni rad u Obiteljskom centru, a on se kontrolirao kod psihijatra.

7.1. Tijekom 2018. godine otac je započeo vezu s ŠĆ te je s njom i djecom preselio u iznajmljeni stan u [adresa] gdje su živjeli od 10. siječnja do 1. veljače 2019. godine kada je ŠĆ obavijestila predlagatelja o nasilničkom ponašanju oca djece na način da je ju je davio, savijao joj lijevu ruku te ju je gotovo svaki dan psovao i vrijeđao. Istjerao ju je iz stana te prijetio da će ubiti nju i njezine najmilije ukoliko prijavi njegovo ponašanje. S obzirom na to da je tada kod oca utvrđeno postojanje većeg broja značajnih okolnosti visokog intenziteta koje ugrožavaju psihofizički i socijalni razvoj maloljetne djece ocu je određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci na razdoblje od 6 mjeseci počevši od 7. veljače 2019.

7.2. U ožujku 2019. godine Policijskoj postaji proslijeđena je nova prijava o nasilničkom ponašanju oca, ali ovog puta prema djeci na način da je u vrijeme dok je živio s ŠĆ u dva navrata udario TĆ u područje glave kao i da su djeca pod njegovim stalnim terorom.

7.3. Za vrijeme provođenja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarenju roditeljske skrbi otac je ostavljao dojam prisutnosti određenih psihičkih poteškoća te je utvrđeno da je agresivan i da teško kontrolira svoje ponašanje. Djeca se tada nisu slobodno izražavala, bili su u strahu nešto reći bez njegove suglasnosti i slijepo su ga slušali, a u odnosu na članove šire obitelji bili su izloženi očevim riječima mržnje o članovima obitelji i ponavljali su sve što im je rekao otac iako je bilo vidljivo da im ti članovi obitelji nedostaju. Kada bi voditeljica mjere došla u stan djeca su većinom bila u mraku i tišini, gotovo nigdje nisu izlazili i stalno su bile spuštene rolete. Nisu imali prijatelje niti su išli u park na igru, nisu bili slobodni u svom kretanju i izražavanju te se cijelo vrijeme provlačila sumnja da ih otac psihički i fizički zlostavlja. Stog je predlagatelj 8. travnja 2019. podnio kaznenu prijavu protiv oca zbog mogućeg počinjenja kaznenog djela na štetu djece. Po isteku navedene mjere ocu je određena mjera stručne pomoći i potpore na razdoblje od 6 mjeseci od 8. kolovoza 2019. do 8. veljače 2020.

7.4. Otac djece je u međuvremenu sklopio brak s GĆ iz [adresa] koja je u Hrvatsku doselila sa sinom O te su svi zajedno živjeli u iznajmljenoj kući na adresi [adresa]. Tada maloljetni TĆ je ponovno promijenio školu dok je maloljetni KĆ krenuo u 1. razred. U narednom razdoblju je došlo do moguće prividnih pozitivnih promjena jer su se djeca dobro slagala s K i njezinim sinom. Otac djece je počeo održavati kontakte s članovima šire obitelji, poboljšao je kvalitetu socijalne podrške i s djecom je provodio vrijeme u zajedničkim aktivnostima primjerenim njihovoj dobi. Djeca su se dobro adaptirala na školu i izvršavali su sve potrebne obveze. Kod oca djece je i dalje bila prisutna nekritičnost prema svojim postupcima i sklonost prebacivanju odgovornosti za ono što mu se dogodilo na druge. Uočeno je da ima poteškoća u razumijevanju emocionalnih potreba djece. Po isteku mjere zaključeno je da je mjera postigla svoj cilj i da će se obitelj dalje pratiti kroz kontakte sa školom, povremenim obilascima na terenu i putem usluge poludnevnog boravka u koji su djeca bila uključena.

7.5. Dana **.**.2020. B je prijavila oca djece za obiteljsko nasilje zbog čega je priveden te mu je određena zaštitna mjera zabrane približavanja supruzi, sinovima i posinku O, a otac je skrb o TĆ i KĆ prepustio svojoj sestri LĆ iz [adresa]. Tada su u razgovoru s TĆ dobivene informacije o fizičkom i verbalnom nasilju oca prema sinovima.

7.6. Od srpnja 2020. godine otac djece je počeo vršiti pritisak da se djeca iz obitelji njegove sestre premjeste u udomiteljsku obitelj uz obrazloženje da je izvanbračni partner njegove sestre zlostavljao svoju djecu zbog čega se ne može brinuti o njegovoj djeci. Ocu djece je zaštitna mjera ukinuta sredinom kolovoza 2020. godine od kada je tražio da se djeca vrate živjeti s njim, ali su djeca bila u velikom otporu prema premještanju iz obitelji tete, iskazivali su više emocionalnih poteškoća (jak intenzitet stresnih reakcija, uznemirenost, psihosomatske tegobe, strah) glede cijele obiteljske situacije i ponovno su uključeni u obradu Poliklinike. Djeca su u razgovoru izjavila da bi radije bila smještena u udomiteljsku obitelj nego ponovno živjeli s ocem pa su od 28. kolovoza 2020., uz suglasnost oca smješteni u udomiteljsku obitelj VĆ. Otac je od rujna 2020. inzistirao da djeca idu s njim, ali su djeca to izričito odbijala pa su žurnom mjerom hitno izdvojena iz obitelji oca nakon čega je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob-66/2021-26 od 11. ožujka 2022. ocu oduzeto pravo na stanovanje s djecom, djeca su povjerena udomiteljskoj obitelji VĆ dok je ocu zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa iz svaki drugi kontakt s djecom.

7.7. Dana 21. rujna 2020. zaprimljena je prijava od tada maloljetnog TĆ o tome da ga je otac prilikom vožnje u autu vrijeđao, primio ga za glavu i pitao da li hoće da skupa poginu što ga je preplašilo na smrt i bojao se za sebe i svoj život. Žalio se da ga otac naziva i uznemirava, a što je sve proslijeđeno na postupanje PP Krapina i Državnom odvjetništvu za mladež u Zagrebu te je ocu 23. rujna 2020. određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana koji je produžen nakon što je protiv njega podignuta optužnica.

7.8. Otac je radi stjecanja boljih roditeljskih kompetencija i dobivanja uvida u to kako njegovo ponašanje utječe na psihosocijalni razvoj djece uključen u roditeljskoj savjetovanje u Obiteljskom centru, na mjesečnoj razini je redovito davao djeci džeparac u iznosu od 600,00 do 800,00 kn za oboje putem stručnih djelatnika, a djeca su bila u redovitom tretmanu psihologa Poliklinike te su redovito održavali osobne odnose s tetom. Baku su viđali povremeno na način da ih je obilazila u udomiteljstvu, odlazili su u šetnje i redovito ostvarivali telefonski kontakt.

7.9. Početkom 2022. godine zaprimljena je informacija kako je otac djece u kuću u [adresa], gdje je tada živio s majkom, doveo državljanke Makedonije ( majku i dvije kćeri) što prethodno nije dogovorio sa svojom majkom pa je došlo do ponovnog narušavanja njihovog odnosa i poznato je da je u obitelji intervenirala i policija.

7.10. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob-20/2022 proveden je dokaz medicinskim vještačenjem kojim je utvrđeno da je otac djece osoba visoko iznad prosječne intelektualne efikasnosti, testovi ličnosti pokazali su da doživljava sebe kao osobu bez mana i bez psihičkih teškoća, pokazao je znakove u svom ponašanju koji predstavljaju klinički značajnu tendenciju opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti, inzistira na očekivanim modelima ponašanja, održavanju pravila i dogovora s problemom tolerancije iskakanja i kršenja, a s gomilanjem stresa za očekivati je epizode nasilnih dekompenzacija. Kod KĆ je izražena vezanost za braka koji ima veliki utjecaj na dječakovo ponašanje i razmišljanje. Oba dječaka su u osnovi odbacujučeg ponašanja prema ocu zbog njegovih neprivlačnih značajki ličnosti. Neovisno o navedenom vještaci su smatrali da otac svojim ponašanjem nije mogao prouzročiti takav otpor te da u tom kontekstu postoji utjecaj obiteljskih odnosa i strukture ličnosti TĆ te je predloženo da se osobni odnosi TĆ i oca ostave njima na dogovor, a da se susreti KĆ i oca započnu uz nadzor stručne osobe. Dječaci su upoznati s mišljenjem vještaka. Marievo raspoloženje se snižavalo prilikom razgovora o ocu i iskazao je uznemirenost (izostaje spontana produkcija, izbjegava kontakt očima, nemiran je, suze mu oči, stiska šake). U odgovorima vezanim uz oca ponavljalo je "ne, neću, neću doći". Objasnio je da bi se u toj situaciji osjećao tužno i ljuto. Nakon što su vještaci upoznati s reakcijom djece prilikom razgovora o mogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom, vještaci su promijenili svoje mišljenje u smislu da je maloljetnom KĆ potreban psihoterapijski tretman kako bi dovoljno psihički sazreo da počne s normalizacijom osobnih odnosa s ocem. Stoga je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob-20/2022-55 od 21. rujna 2022. ocu oduzeto pravo na stanovanje s djecom, djeca su povjerena udomiteljskoj obitelji VĆ, a Poliklinici je naloženo da maloljetnog KĆ uključe u tretman jednom tjedno i da prilikom tretmana utječu na dijete da bi mogao ostvarivati viđanje s ocem. TĆ je i dalje bio ustrajan u odluci da ne ostvaruje kontakt s ocem i odbijao je svaki razgovor o njemu. Sukladno sudskom rješenju maloljetni KĆ je uključen kod psihologa u Poliklinici gdje je redovito odlazio od studenog 2022. godine.

7.11. Iz zaprimljenog nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 1. travnja 2023. dobivena je informacija da je u konkretnim okolnostima rad s dječakom otežan jer mjesto i stručnjake koji bi trebali biti izvor sigurnosti i podrške dijete doživljava kao pritisak.

7.12. Otac je i dalje svaki mjesec donosio za djecu između 50,00 i 100,00 eura za dvoje djece te ostavljao prigodne poklone, a prilikom dolazaka u Područni ured Krapina izražavao je želju da djeca žive s njime kao i da to želi njegova sadašnja supruga. S ocem se tada vršio savjetodavni razgovor u smislu prihvaćanja vlastite odgovornosti i poticanja na promjenu svog ponašanja koje bi mogle dovesti do uspostavljanja kontakta s djecom, ali on i dalje ne uviđa svoju odgovornost za nastalu obiteljsku situaciju, fokusiran je na prošle događaje, a krivnju prebacuje na druge osobe i institucije.

7.13. Prilikom obilaska djece stručne radnice predlagatelja s djecom su provodile suportivni i savjetodavni razgovor s ciljem da dječaci promijene stav prema ocu što su činile i udomiteljica kao i baka i teta. Dječaci su gotovo sve školske praznike provodili kod bake po ocu, ali je prije toga otac obaviješten o tome da ne dolazi kod majke da se s njima ne susreće i on je to poštivao.

7.14. Dana 7. lipnja 2023. ponovno je proveden razgovor stručnih radnica s maloljetnim KĆ na okolnost viđanja oca. Bio je pristupačan i otvoren u komunikaciji te dobrog raspoloženja. Prilikom razgovora o školi, praznicima i provođenju slobodnog vremena spontano je verbalizirao, samoinicijativno je dao dodatna objašnjenja i s njim se vodila relevantna konverzacija. Prilikom razgovora o ocu bio je manje spontan i davao je kraće odgovore na postavljene upite. Na početku je bio neutralnog raspoloženja, a nakon nekog vremena počeo je nervozno odgovarati na pitanja (postaje nemiran, gleda okolo, dalje vrlo šture odgovore, bez dodatnih objašnjenja) ostavljajući dojam da želi da razgovor čim prije završi. Na upit o ostvarivanju osobnih odnosa s ocem vrlo jasno je naveo da to ne želi. U tom mu je smislu pružena podrška, objašnjeno mu je da ima mogućnost postepenog provođenja vremena s ocem na način da bi pri susretima bile prisutne stručne radnice i da bi susreti u početku trajali kratko, a nakon toga ovisno o njegovim željama dulje. No on je i tada vrlo izričito rekao kako ne želi kontakt s ocem na bilo koji način. Na dodatan upit je rekao da je to za njega gubitak vremena. Ukoliko bi došlo do susreta s ocem u prisustvu stručnih radnica rekao je da on ne bi razgovarao i da bi se maknuo. Rekao je kako osjeća ljutnju pa dodao da nema nikakvih osjećaja s time da je oca opisao kao nasilnog i strogog.

7.15. Dana 15. listopada 2022. otac djece sklopio novi brak s PĆ u [adresa]. Otac je u više navrata telefonskim putem pozivan na razgovor radi prikupljanja potrebnih podataka, ali se na pozive nije odazvao opravdavajući to zdravstvenim teškoćama i poslovnim obvezama ili je bio nedostupan za telefonske pozive.

7.16. TĆ je 20. svibnja 2023. postao punoljetan pa je izvršena procjena sigurnosti i razvojnih rizika za maloljetnog KĆ i Listom za procjenu sigurnosti djeteta procijenjeno je kako postoji više prijetnji sigurnosti djeteta u obitelji oca koji nije moguće kontrolirati odnosno postoji nedovoljno zaštitnih čimbenika u užoj i široj obitelji. Otac djeteta je imao više prijava za nasilje u obitelji i bio je sklon primjenjivati neodgovarajuće odgojne postupke, između ostalog tjelesnu silu u odgoju. Ranjivosti djeteta pridonosi njegova kronološka dob kao i činjenica da je majka djeteta smrtno stradala pa ne postoji drugi roditelj ili druga osoba koja može zaštititi dijete. Listom za procjenu razvojnih rizika je utvrđeno da na strani oca postoji veći broj značajnih okolnosti srednjeg i visokog intenziteta koji ugrožavaju psihofizički i socijalni razvoj djeteta. Otac ima narušene odnose sa članovima svoje obitelji zbog čega izostaje materijalna, emocionalna i organizacijska podrška. Otac je fokusiran na sebe i vlastite potrebe, pokazuje nerazumijevanje emocionalnih i razvojnih potreba djece. Nije realan i kritičan po pitanju vlastitog ponašanja, obilježava ga neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djeteta. Stalno naglašava da su djeca izmanipulirana, da ima uvjete da žive s njim fokusirajući se pri tome samo na svoje mogućnosti, a pri tom zanemaruje emocionalne potrebe djece. Psihijatrijskim je vještačenjem utvrđeno kako ima manjak uvida u situaciju i manjak kritičnosti prema svom udjelu. Višekratno je mijenjao partnerice i mjesto stanovanja što mu djeca zamjeraju, a što ujedno ukazuje i na njegov stil života koji djetetu ne pruža stabilnost i sigurnost. Sa stručnjacima socijalne skrbi surađuje kada mu je to u interesu dok u suprotnom iskazuju neprimjene reakcije na savjetne i intervencije. Također su prisutni i ponašajni i ostali znakovi da je razvoj djeteta srednje ili intenzivno ugrožen (internalizirani problemi doživljavanja, razvoj dezorganizirane privrženosti).

7.17. Stručni tim predlagatelja smatra kako otac zloupotrebljava svoja roditeljska prava i dužnosti, da se za vrijeme trajanja dvije odluke suda o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom prilike u obitelji nisu promijenile ni u mjeri da bi dijete bilo spremno ostvarivati bilo kakve kontakte s ocem, a na temelju procjene proizlazi da bi povratak maloljetnog KĆ u obitelj oca predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj te je predloženo da se otac liši prava na roditeljsku skrb. 8. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike (list 13 spisa) utvrđeno je kako je dječak KĆ uključen u psihološko praćenje na koje redovito dolazi u pratnji udomiteljice te da se prethodno po traumatskom događaju gubitka majke te iskustva zlostavljanja i izdvajanja iz obitelji nalazio u psihološkom tretmanu od kolovoza 2018. do listopada 2021. Posljednja procjena dječakovog emocionalnog statusa iz prosinca 2022. godine ukazivala je na dječaka koji je emocionalnom planu bio bez indikatora patološkog razvoja i bio je uredne socioemocionalne prilagodbe pa nije bilo indikacija za psihosocijalnim tretmanom, no zbog dugotrajnosti i kontinuiteta traumatskih događanja tijekom dječakova odrastanja prisutna je smanjena razina povjerenja u druge, potiskivanje intenzivnih emocija iz sklonost umanjivanju poteškoća. Dječak je okupiran tugovanjem za majkom koje je produljeno zbog traumatskih sjećanja tijekom zajedničkog života s roditeljima i nasilnih postupanja oca, a za što se nalazi da su autentične dječakove reakcije. Dječak odbija susret s ocem, ali redovito posjećuje i tijekom praznika boravi kod bake po ocu kao što posjećuje i majčine roditelje. U razgovoru u Poliklinici dječak je bio okupiran temama škole, zadovoljan zbog dobrih ocjena i zadovoljan odnosima s djecom. Sebe smatra sličnijim pokojnoj majci te izraženu ljutnju na oca. U razgovoru je rekao da ima više nego jedan razloga zašto ne želi vidjeti tatu jer mu je tukao brata, mamu i baku, a što je jednim dijelom sam vidio. Rekao je i kako misli da mama nije napisala oproštajno pismo jer su forenzičari pregledali auto i nisu ništa našli pa ga je sigurno tata podmetnu ispod zica. Za dedu je naveo da se utopio jer je bio pijan, a možda ga je netko i gurnuo. Psihologinja smatra kako dječak opisuje sadržaje koji su neprimjereni njegovoj dobi, a o kojima je informiran od odraslih osoba koje ga opterećuju i usporavaju proces tugovanja za majkom i otežavaju oporavak od traumatskih okolnosti.

8.1. Čitanjem obavijesti Poliklinike od 10. srpnja 2022. (list 15 spisa) utvrđeno je kako je dijete uključeno u podršku psihologinje Poliklinike gdje dolazi u pratnji udomiteljice. Dječak je tada završio 4. razred osnovne škole s odličnim uspjehom i nije pokazivao poteškoće u funkcioniranju u udomiteljskoj obitelji i školi. Ostvarivao je susrete sa širom obitelji s majčine i očeve strane, ali ne i s ocem. Tijekom razgovora eksplicitno odbija susret s ocem i razgovor o toj temi uz što vezuje tugu, a na hipotetski opis eventualne situacije susreta navodi da bi otišao iz situacije gdje bi bio otac. U razgovoru i tijekom savjetovanja kod dječaka su uočene stresne reakcije, napetost, uznemirenost, emocionalne reakcije tuge što vezuje i za eventualni susret s ocem, ali i za razgovore sa stručnjacima što doživljava kao izvor pritiska i stres. Dječaku je pružena podrška, no u takvim situacijama rad s dječakom je otežan jer mjesto i stručnjake mentalnog zdravlja koji bi trebali biti izvor sigurnosti i podrške doživljava kao pritisak pa je primani cilj redukcija stresa kod dječaka.

8.2. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 12. listopada 2023. (list 51 spisa) utvrđeno je kako je otac bio u obitelji udomiteljice i tražio da dječak ide s njim. Dječak tome nije svjedočio, ali su se kod njega dogodile promjene u vidu poteškoća sa spavanjem, straha i izražene zabrinutosti. Dječak je u kontaktu uznemiren, kontroliran i suzdržava plač. Psihologinji je iznio da se jako boji da bi ga tata oteo jer g a je na putu iz škole vidio kako mu maše. Uz događaj dolaska oca u kuću udomitelja vezuje izraziti strah i ljutnju koja perzistira. Rekao je da će ocu vratiti mobitel koji mu je donio za rođendan jer za tatu možda prihvaćanje poklona znači da on prihvaća susret. Iznio je poteškoće sa spavanjem koje su intenzivnije tjedan dana nakon očevog dolaska u udomiteljsku obitelj. Osim aktualnog straha od nasilja što jasno iznosi opisao je i nametajuće slike ranijih negativnih događaja koje je opisao kao sjećanje na nasilje oca prema njemu, bratu i mami. Kod dječaka su izražene traumatske reakcije u smislu podsjetnika i nametajućih slika negativnih iskustava te izražena anksiozna simptomatologija. Psihologinja zaključuje kako se radi o dječaku koji je doživio susret s ocem i saznanje o očevom dolasku u udomiteljsku obitelj uz što izražava traumatske i stresne reakcije i strah od nasilja koji ga dijelom ometa u svakodnevnom funkcioniranju.

8.3. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 8. prosinca 2023. (list 52 spisa) utvrđeno je kako je dječak u odnosu na susret prije stabilniji, zadovoljniji, nije iznosio stresne reakcije, a nakon saznanja o daljnjoj zaštiti i mjerama koje su na snazi što pridonosi osjećaju sigurnosti.

8.4. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 25. siječnja 2024. (list 49 spisa) utvrđeno je kako je dječak tijekom razgovora stabilan, komunikativan, ne iznosi stresne reakcije koje su bile prisutne u listopadu 2023. godine. Iznio je pozitivna iskustva iz obitelji tete i bake s kojima je proveo praznike. Iznio je zadovoljstvo mjerama koje su na snazi i verbalizirao osjećaj sigurnosti.

8.5. Čitanjem obavijesti Poliklinike od 13. ožujka 2024. (list 48 spisa) utvrđeno je kako je dječak tijekom razgovora opisao događaj prilikom posjete baki s bratom u veljači 2024. godine kada je vidio da je njegov otac u kući. On se samoinicijativno sakrio desetak minuta u podrum dok tata nije otišao pa ga je baka pozvala. Uz tu situaciju je iznio potrebu za izbjegavanjem susreta i verbalizirao izraženi strah od susreta s ocem i eventualnog razgovora s njim. Dok priča uočava se stresna priroga događaja za dječaka te strah i dok priča o događaju.

8.6. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 4.travnja 2024. (list 47 spisa) utvrđeno je da je T tada pohađao 5. razred osnovne škole i uredno funkcionirao u školskom i vršnjačkom okruženju. Od oca je za Uskrs dobio poklone, ali za njih nije iskazao interes. Uz školu i uvjete gdje živi nije iznosio negativne situacije. Izrazio je zadovoljstvo što ne sreće tatu. Tijekom savjetovanja je dijelom na poticaj iznio ranija iskustva prije dolaska u udomiteljsku obitelj uz suzdržanu emocionalnost. Sam je naveo izbjegavanje kao učinkoviti način suočavanja. Spontano eksplicira odbijanje susreta s ocem.

10. Čitanjem povijesti bolesti za oca djeteta od 21. lipnja 2023. utvrđeno je da mu je dijagnosticirana dijagnoza F43.2 poremećaj prilagodbe, a da mu je stanje bilo stabilno, da se dobro osjeća, uredno radi i da mu je dobro u braku.

11. Čitanjem zapisnika predlagatelja od 15. ožujka 2024. (list 33 spisa) utvrđeno je kako je otac pristupio u ured predlagatelja i ostavio 50,00 eura džeparca za sina KĆ te nešto slatkiša povodom Uskrsa, a 12. travnja 2024. 50,00 eura i nešto slatkiša jer ima 12. rođendan.

12. Sud je putem psihologinje suda omogućio djetetu, da sukladno članku 86. ObZ- a izrazi svoje mišljenje te je čitanjem Službene bilješke (list 53 spisa), a provedena je i psihologijska procjena djeteta je te utvrđeno da je dječak došao u pratnji udomiteljice. Na početku susreta psihologinja ga je upoznala s postupkom i ciljem procjene. Rečeno mu je da ima pravo pričati o onome o čemu mu je ugodno govoriti te da može prekinuti temu razgovora ako osjeti nelagodu ili ako o nečemu ne žele govoriti. Dječak (12 godina) adekvatno uspostavlja kontakt, pristojnog je ophođenja, emocionalno je topao i otvoren, intenzivno uznemiren (plače) kada se spomene otac. Uredne je forme i sadržaja mišljenja, opterećen traumatskim iskustvima nasilja od strane oca o kojima opetovano verbalizira. Na upit o upoznatosti s razlogom dolaska na sud dječak kaže da je došao „razgovarati o tati, da sud odredi susrete s tatom“. Navodi da trenutno živi u kući s bratom TĆ (19 godina), udomiteljima, njihova dva odrasla sina (M i V) i Danijelovom suprugom i sinom. Spomenuo je da je kod udomitelja unazad 3- 4 godine. Opisao je kako izgleda kuća te gdje tko boravi. Kaže da je TĆ zaposlen kao CNC operater u [adresa]. Dodaje da s njim provodi vrijeme u šetnji psa, igranju šaha i nogometa te igranju igara na mobitelu. Procijenio je da nemaju puno toga zajedničkog, osim što vole igrati nogomet i zajedno idu kod rodbine (bake, djed i tetka). Istaknuo je da s bakom voli kuhati, a s tetkom tražiti gljive. Na upit o zaduženjima u kući naveo je ima obavezu napisati zadaću i počistiti sobu. Istaknuo je blizak odnos s udomiteljima i rekao kako se njima prvo obrati kada ga nešto muči, a oni ga utješe. Tada je bio učenik 5. razreda OŠ. Očekivao je vrlo dobar uspjeh na kraju školske godine i dodao da bi volio biti uspješniji i biti odličan, kako bi kasnije mogao upisati i završiti srednju školu koju želi. Naveo je da je samostalan u učenju i pisanju zadaća. Najdraži predmet mu je Tjelesni, a najmanje voli Tehnički. Jedanput tjedno ide na šah, koji se održava u školi nakon nastave. Naveo je da je blizak s prijateljem M koji ide s njim u razred i stanuje u istoj ulici. Provode vrijeme igrajući nogomet na obližnjem igralištu. Izvan škole, kako kaže, vrijeme provodi obično s ukućanima/kama i gleda domaće serije. Naveo je da ima mobitel od 1. razreda i koristi ga za pozive rodbini, ispunjavanje zadaća i igranje igara (Minecraft). Rekao je da nema udomiteljskog nadzora nad korištenjem mobitela „jer to nije potrebno“.

12.1. U nastavku razgovora o obitelji korištene su asocijativne karte. KĆ pojam doma povezuje s kaminom, toplinom, povezanošću i ljubavlju. Spominje da je imao iskustvo takvog doma s majkom te se prisjeća da su zajedno slagali lego kocke i da joj je pomagao u vrtu. Naveo je da mu nedostaje te da joj je uskoro godišnjica smrti. Istaknuo je da se dom ne odnosi na oca. Počeo je pokazivati znakove anksioznosti i verbalizira da je jednom otac držao majci glavu na panju i da ga je bilo jako strah. Pojam uspjeha povezuje sa školom i navodi da je za njega uspjeh imati dobar posao, obitelj, kuću i biti zadovoljan. Pojam ljubavi asocira s prirodom, biljkama i životinjama te navodi da na izabranoj karti na livadi nedostaje obitelj, kako bi pojam bio prikazan u potpunosti. Za pojam oca KĆ pronalazi kartu koja prikazuje ruku koja drži drugu ruku te doživljava to nasiljem. Navodi da je prva, jača ruka očeva, a druga, slabija, majčina, bakina, bratova i njegova. Dodaje da je otac bio nasilan prema svima njima. Na kasnijoj karti koju odabire za pojam straha prepoznaje bič koji se, kako opisuje, koristi za životinje da bi se preplašile i brže kretale. Bič povezuje s boli i asocira s ocem. Dopunjuje da ga ne mogu (sud, Zavod) natjerati da vidi oca, kaže da prema njemu ne osjeća ništa „osim loših misli“. Navodi da ga je strah da mu ne napravi isti što i prije te ističe da otac može pokazati drugačije lice pred drugima, kao što je pokazivao pred spomenutim partnericama. Pojašnjava da ih je prevario da dođu k njemu, a „kada više nije izdržao da bude dobar, pokazao je pravo lice“. Opisuje ga lošom osobom, navodi da laže, tuče i da nema dobrih osobina. Upitan je li se nekom povjerio o onome što je doživljavao s ocem, KĆ je rekao da se ništa nije usudio reći jer je mislio da će od oca dobiti još više batina. Dodao je: „Bio sam mali, nisam znao za bolje“, što se doima kao rečenica koju je čuo od odraslih koji brinu o njemu. Negira iskustva nasilja od drugih osoba. Kaže da bi volio ostati u udomiteljskoj obitelji i da oca nikad više ne vidi. Kada je tužan kaže da plače i nastoji se umiriti skretanjem misli na nešto lijepo ili razgovorom s nekim o nečem ugodnom. Ono što ga obično rastuži je prošlost. Kada je ljut navodi da je tih, ne želi nikoga povrijediti na način da govori ružne stvari ili vrijeđa. U takvim trenucima nastoji razmišljati o nečem drugom. S dječakom je provedena kratka psihoedukacija o ljutnji kao primarnoj emociji koja ima biološku/evolucijsku funkciju i na koji način traumatska iskustva mogu utjecati na (ne)iskazivanje ljutnje. Pojašnjeno je da djeca prema kojima su roditelji bili nasilni mogu također iskazivati ljutnju na sličan način jer su usvojila to kao mehanizam rješavanja problema ili mogu imati strah od doživljaja i iskazivanja ljutnje, kako ne bi postali kao svoji roditelji. U drugom slučaju ustezanje od dopuštanja sebi da budemo ljuti može generirati različite probleme s mentalnim zdravljem i u nekim slučajevima dovesti do okretanja ljutnje prema sebi, u vidu autoagresije.

12.2. Pregledom dječakovih odgovora na kombiniranom inventaru BYI-II uočeno je da bira odgovore koji se vrlo rijetko susreću u dječjem iskustvu (nikad ne laže i ne krade, nikad ne krši pravila, nikad se ne razljuti na druge ljude i sl.), što navodi na zaključak da se nastoji prikazati izrazito časnim i uravnoteženim. Kada su spomenuti odgovori komentirani s L na način da je vjerojatnost za takvo nešto vrlo mala te kada su povezani s drugačijim odgovorima na otvorenoj formi čestica u drugom upitniku, rekao je da su mu se neka iskustva ipak ponekad dogodila. U skladu s navedenim, na inventarima anksioznosti, depresije, ljutnje i ometajućih ponašanja dječak postiže izrazito niske rezultate, što može upućivati na negiranje navedenih doživljavanja i ponašanja. Na inventaru samopoimanja dobivaju se umjereno povišene vrijednosti. Na projektivnom testu (WTZ) profil ukazuje na emocionalno toplog i senzibilnog dječaka koji se usteže u iskazivanju emocija, osobito neugodnih. Uredne je motivacije, racionalno-emotivne integracije i doima se da koristi adaptivne načine rješavanja problema. U interakciji s drugima moguć je doživljaj opreza i procjene od strane vršnjaka/inja. U poluprojektivnoj tehnici (TNR) KĆ iskazuje tugu za majkom i navodi da njih dvoje nisu bili sretni zbog oca, a prema ocu iskazuje neugodne emocije („Ja i moj tata se uopće ne slažemo, ne volimo“; „Ja bih volio da moj tata se ne druži, ne priča, … sa mnom.“). Izvore podrške i ljubavi prepoznaje u obitelji, prijateljima i poznanicima. Prikazuje se poslušnim i vrijednim, na frustraciju reagira traženjem podrške i utjehe od starijih. Neugodne emocije povezuje s ocem, a ugodne s obitelji i neprisutnosti oca.

12.3. Zaključno, maloljetni KĆ je emocionalno topao, pristojan i otvoren dječak koji aktualno živi s punoljetnim bratom u udomiteljskoj obitelji. U razgovoru pokazuje intenzivne znakove anksioznosti i straha kada govori o ocu, vidljive su traumatske reakcije na proživljeno nasilje koje verbalizira, a kojem je i svjedočio kada je otac bio nasilan prema dječakovoj pokojnoj majci, bratu i pokojnoj baki. Izražava autentičan strah od mogućnosti ostvarivanja kontakta s ocem te je primjetna privrženost drugim članovima/icama obitelji i udomiteljskoj obitelji.

13. Saslušanjem protustranke (list 30 spisa) utvrđeno je kako su djeca su izdvojena iz njegove obitelji u travnju 2020. godine. Tada su živjeli zajedno u kući u [adresa]. Djeca su tada redovno išla u školu. Njega je netko prijavio za zlostavljanje i maltretiranje djece i on je bio 3 dana na razgovorima prvo u Policijskoj postaji u Krapini, a zatim u Zaboku. Tada su ga iz Centra pitali gdje će s djecom i on je izabrao da djeca budu kod njegove sestre u Pušćoj Bistri. Naglasio je da je to bila njegova volja da djeca budu tamo. Djeca su kod njegove sestre bila do kraja kolovoza 2020. godine kada su iz Centra nazvali njegovu sestru da s djecom dođe kod njih što je ona i učinila. Tada je odlučeno da će djeca biti privremeno smještana 30 dana kod VĆ i to je također bio njegov izbor. Djeca se i danas nalaze kod nje s time da je stariji sin u međuvremenu postao punoljetan dok je mlađi navršio 12 godina. Njegov zadnji kontakt sa sinom KĆ bio je 2020. godine u kolovozu. Prije nego je Centar pozvao njegovu sestru da s djecom dođe u [adresa] on je pokušao uz pomoć Centra iz [adresa] preuzeti djecu kod svoje sestre. To je bilo nekoliko dana ranije. Kada su došli tamo on je bio s jedne strane ograde, a oni s druge. Stariji sin se tada jako bezobrazno ponašao prema njemu, skakao je po dvorištu, izgovarao je strašne prostote, pokazivao mu srednji prst i pljuvao prema njemu preko ograde. To je bilo strašno jer se on nikada prije nije tako ponašao. Za to vrijeme je mlađi sin samo zurio u pod. Nisu ostvarili ni vizualni kontakt. Tom prilikom im je donio poklone kao što im uvijek donese. Tom prilikom su on i djelatnici Centra došli s namjerom da se djeca s njim vrate kući, ali djeca su odbila ići s njim i ponašala su se kako što je već opisao. Smatra da je pravo pitanje tko ih je na to nagovorio i zašto. On pretpostavlja da ih je na to nagovorila njegova sestra i njezin nevjenčani suprug AĆ. Naime, njegova sestra nema svoje djece, a ima preko 40 godina i pretpostavlja da je to vidjela kao dobar način da dođe do djece. Njemu se u jednom trenutku život raspao i smatra da je ona željela iskoristiti tu situaciju. Želi naglasiti i da je njegova prva supruga 2018. godine poginula u prometnoj nesreći u Gospiću tako da je on djeci jedini roditelj. Kada je došlo do odluke da djeca trebaju biti vraćena ili njemu ili ići u udomiteljsku obitelju, djeca su odabrala udomiteljsku obitelj, a on pretpostavlja da ih je na to nagovorila njegova sestra jer joj je bilo jasno da neće moći doći do njih ako se vrate k njoj. Naime, u Zagrebu se vodi postupak i na sudu za maloljetnike gdje su djeca saslušavanja u srpnju 2020. godine i gdje su govorila razne neistine. Tako je KĆ na primjer rekao da ga je on tukao. Na pitanje kako ga je tukao odgovorio je da ga je šamarao, a kada je upitan da li ga je tukao svaki dan rekao je "ne", "svaki drugi dan". Njegova odvjetnica je izlazeći sa suda prokomentirala da se iz aviona vidi da je to sve namontirano i da netko drugi vuče konce. Kasnije je saznao da je nevjenčanom suprugu njegove sestre dijete oduzeto u dobi dok je imala 11 godina. On je zajedno sa svojom odvjetnicom i djelatnicama Centra bio u udomiteljskoj obitelji u koju su djeca smještena krajem kolovoza 2020. godine i djeca su tada samo zurila u stol. S njegove strane nikada nije bilo neprimjerenih postupanja prema djeci. Postupak koji se protiv njega vodi na sudu za maloljetnike još nije okončan. On nikada nisam pravomoćno osuđen radi nikakve povrede dječjih prava, a maloljetno dijete nije vidio 4 godine. Na sudu u [adresa] donesena je odluka po kojoj može viđati dijete dva puta mjesečno uz nadzor stručne osobe, ali se to niti jednom nije realiziralo pa se postavlja pitanje što se tu točno dešava. Susreti iz nadzor trebali su se održavati u Centru u koji je on redovito dolazio, ali mu je svaki puta rečeno da ga djeca ne žele vidjeti. Njegov stariji sin je u međuvremenu postao punoljetan, ali nisu u kontaktu. Jednom su se slučajno sreli prije otprilike mjesec dana u kuću u kojoj živi njegova majka. On je došao po router za Internet. Došli su i njegov stariji i mlađi sin. Stariji sin je s njim pričao 10 do 15 minuta dok je mlađi sin čim je čuo njegov glas odmah pobjegao. U tom razgovoru je on starijem sinu rekao da im je osigurao obiteljsku mirovinu iza pokojne mame i da se na računu nalazi oko 3.300,00 eura koji pripadaju njemu i za koje ću mu realizirati da se prebaci na njegov račun. Tom prilikom ga je stariji sin pitao da li je točno ono što je govorio ranije da će im dati kuću. Nakon tog susreta on s njim nije ni u kakvom kontaktu. To je doživio na način da njega zanima samo novac. Naveo je i kako njegova djeca redovito posjećuju njegovu majku, svoju baku te su i dalje u kontaktu s njegovom sestrom koju viđaju i kod koje idu vikendima u posjetu. Naglasio je da se on u međuvremenu oženio te ima stalni posao. Njegova žena radi i imaju stan od 80 m2. Njegova supruga je bila s njim u Centru i rekla je da je spremna u bilo kojem trenutku da preuzmu djecu. Blizu njih je i škola tako da smatra da imaju sve uvjete za preuzimanje brige o djeci. U razdoblju od kada je umrla njegova prva supruga 2018. godine pa do 2020. godine o djeci se brinuo on. KĆ je imao 6 godina dok je stariji sin imao 13 godina. Kada je potpisao suglasnost 2020. godine da se djeca privremeno smjeste u udomiteljsku obitelj pristao je da djeca budu smještena tamo samo 30 dana jer nije imao drugog izbora. U tom razdoblju 15 dana nije spavao zbog brige jer su mu djeca oduzeta i kada sam se vraćao s posla u Celju zaspao je za volanom i imao prometnu nesreću. Tada je bio hospitaliziran u Celju jedan čitav dan. Prije toga je jedan period bio nezaposlen, a onda je našao posao u Celju. U tom razdoblju je živio u kući na [adresa]. On nije mogao preuzeti brigu o djeci jer je ostao bez auta i nakon te prometne nesreće je dobio otkaz jer nije imao auto kojim bi odlazio na posao. Stanodavac mu je rekao da razumije njegovu situaciju i da mu može privremeno izaći u susret tako da je privremeno ostao još par mjeseci na toj adresi. Nakon toga je pronašao posao u Zagrebu i putovao je svaki dan u Zagreb na posao jer je pozajmio novac za kupnju jednog starog auta s kojim se vozio. Kada je potpisivao suglasnost na smještaj djece na 30 dana rečeno mu je da je to samo privremeno dok ne uredi svoju situaciju. Nakon toga je svaki puta kada je sredio svoju situaciju mislio da će mu vratiti djecu, ali to se nije dogodilo. Od 2020. godine nije ostvario nikakav kontakt s maloljetnim KĆ. Eventualno ga vidi slučajno na cesti. On redovito odlazi u Centar i nosi novac za uzdržavanje. Obično ostavi 50,00 eura, a ponekad i više, i to donese između 15-tog i 20-tog u mjesecu jer mu je 15-tog plaća. Na primjer kada je bio djetetu rođendan odnio je 50,00 eura i nešto slatkiša. Nikada nisam dobio potvrdu o tome da li je to što preda u Centru zaista predano i djeci. U Centar je nosio i druge stvari. Na primjer, za prošli rođendan je poklonio djetetu mobitel koji je navodno bio kod njega 6 ili 7 mjeseci da bi se nakon toga pojavio u Centru uz obrazloženje da je dijete odbilo poklon. Smatra potpuno nelogičnim da bi dijete poklon odbilo tek nakon 6 ili 7 mjeseci. On obično poklone odbije odmah prvi ili drugi dan. U kaznenom postupku nema aktualno niti jednu mjeru opreza prema maloljetnom KĆ. 2020. godine kada je sve krenulo imao je izrečenu mjeru u odnosu na KĆ i svega se pridržavao, odlazio je svaka 2 tjedna javljati se u policiju te je odlazio na savjetovanja. Mjera je kasnije ukinuta. Kazneni postupak protiv njega se i dalje vodi i on se nadam da će biti oslobođen. Smatra da je pravo pitanje zašto su njemu djeca uopće oduzeta te smatra kako su djeca i on žrtve svega ovoga. Kada je živio sam s djecom imao je nadzor od strane Centra i voditeljica mjere EĆ je dolazila dva puta tjedno u njihovu kuću na Petrovskom. Svaki puta je komentirala kako je kod njih fina atmosfera i da je sve čisto i on joj je vjerovao da je radila i takve bilješke. Kada je 2020. godine trebala doći na saslušanje bila je iznenada bolesna i nikada se nije pojavila, a njezine bilješke su nestale.

14. Na temelju svih gore navedenih utvrđenja sud zaključuje kako je prijedlog predlagatelja osnovan. Ni nakon višegodišnjeg tretmana Zavoda, mjera koje su određene kako od strane Zavoda tako i od strane suda (mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarenju roditeljske skrbi, mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom) otac nije poduzeo promjene u svom ponašanju koje bi dovele do stvaranja mogućnosti za povratak djeteta u obitelj oca. Otac u svom iskazu pred sudom ponavlja ponašanje na kojemu mu je višekratno ukazivano i kroz mjere i kroz savjetovanja, a to je da i dalje okrivljuje druge za sve posljedice koje su mu se dogodile. Ni na koji način se ne smatra odgovornim za nastalu situaciju već inzistira na tvrdnji da su ga svi prevarili i da je netko drugi isključivo kriv za odvajanje njega i djeteta. Otac surađuje sa Zavodom samo kada je to u njegovom interesu dok u protivnom nije dostupan Zavodu ili javlja da ne može doći. U odnosu na donošenje po 50,00 eura djetetu ili poklona i slatkiša ističe se kako navedeno ne predstavlja skrb u mjeri koja je dovoljna da se dijete vrati u obitelj oca. Otac je ovlašten donijeti poklon za dijete, no istodobno negira se promjene koje je potrebno učiniti u svom ponašanju da bi se bar malo približio djetetu. Otac inzistira na svojim potrebama što dodatno stvari daljnji strah i traumu kod djeteta i bojazan da će otac doći i oteti ga.

14.1. Ističe se da je postupak radi lišenja prava na roditeljsku složen i posebno osjetljiv s gledišta prava na poštivanje obiteljskog života protustranaka kao roditelja zajamčenog odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99., 14/02., 1/06., dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav), ali i s gledišta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 12/92., dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih od interesa djeteta. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo protustranke na njegov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za dijete kada je njegovo postupanje štetno za dijete i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno pa je u tom smislu u ovom postupku potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa protustranke kao roditelja, s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge. Pritom valja imati na umu da se ova krajnja mjera ograničavanja roditelja na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb određuje u slučajevima u kojima aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu dale rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta jer određivanje ove mjere znači da roditelj doista ne izvršava sadržaj roditeljske skrbi na način na koji je to dužan činiti. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.

14.2. Nadalje, Obiteljski zakon se temelji, između ostalih, i na načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (članak 7.) prema kojem su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. U svezi s mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta ovo je načelo detaljnije razrađeno u odredbi članka 128. ObZ-a koja tijelu koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nameće obvezu voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta.

14.3. U konkretnoj pravnoj stvari obitelj je duži niz godina u tretmanu Zavoda. Od strane Zavoda i suda su uloženi napori određivanjem mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarenju roditeljske skrbi i mjera za oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom, no navedene mjere nisu polučile odgovarajuće rezultate. Od djeteta su opetovano dobiveni podaci o fizičkom zlostavljanju od strane oca za koje je psihologinja Poliklinike utvrdila da su autentični, dijete je u konstantnom strahu od oca što zbog loših sjećanja iz djetinjstva uslijed zlostavljanja njega, brata, majke i bake od strane oca što zbog očevog inzistiranja na susretima. Listom za procjenu sigurnosti djeteta procijenjeno je kako postoji više prijetnji sigurnosti djeteta u obitelji oca koji nije moguće kontrolirati odnosno postoji nedovoljno zaštitnih čimbenika u užoj i široj obitelji. Otac djeteta je imao više prijava za nasilje u obitelji i bio je sklon primjenjivati neodgovarajuće odgojne postupke, između ostalog tjelesnu silu u odgoju. Ranjivosti djeteta pridonosi njegova kronološka dob kao i činjenica da je majka djeteta smrtno stradala pa ne postoji drugi roditelj ili druga osoba koja može zaštititi dijete. Listom za procjenu razvojnih rizika je utvrđeno da na strani oca postoji veći broj značajnih okolnosti srednjeg i visokog intenziteta koji ugrožavaju psihofizički i socijalni razvoj djeteta. Otac je fokusiran na sebe i vlastite potrebe, pokazuje nerazumijevanje emocionalnih i razvojnih potreba djece. Nije realan i kritičan po pitanju vlastitog ponašanja, obilježava ga neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djeteta. Stalno naglašava da su djeca izmanipulirana, da ima uvjete da žive s njim fokusirajući se pri tome samo na svoje mogućnosti, a pri tom zanemaruje emocionalne potrebe djece. Otac je višekratno mijenjao partnerice i mjesto stanovanja što mu djeca zamjeraju, a što ujedno ukazuje i na njegov stil života koji djetetu ne pruža stabilnost i sigurnost. Sa stručnjacima socijalne skrbi surađuje kada mu je to u interesu dok u suprotnom iskazuju neprimjene reakcije na savjetne i intervencije. Također su prisutni i ponašajni i ostali znakovi da je razvoj djeteta srednje ili intenzivno ugrožen (internalizirani problemi doživljavanja, razvoj dezorganizirane privrženosti).

15. USB stick koji je otac dostavio sudu sa snimkom kao dokazom o tome kako su ranije živjeli sud nije uzeo u obzir jer za rješavanje ove pravne stvari nije odlučno kako je njihov život nekada izgledao uzimajući u obzir utvrđenje da je maloljetni KĆ zajedno s bratom za vrijeme dok su živjeli kod oca ili u stalnom strahu od njega, nigdje nisu izlazili i boravili su u prostoru sa spuštenim roletama. Kada su izdvojeni iz obitelji oca verbalizirali su nasilje kojem su ranije bili izloženi i više se nisu željeli vratiti u obitelj oca. Dječaci su po okončanju boravka kod tete radije otišli živjeti kod nepoznate udomiteljice nego se vratili kod oca.

16. Naglašava se i kako su sve osobe koje okružuju maloljetnog KĆ pokušale dovesti do toga da viđa oca. Činjenica da nitko ne opstruira kontakte djeteta s obitelji proizlazi i iz utvrđenja da je dijete kroz cijelo ovo razdoblje redovito viđalo baku i djeda po mami te baku i tetu po tati. Razlog zbog kojeg dijete ne želi ni na koji način biti u kontaktu s ocem jer isključivo trauma koju je prouzročio otac djeteta koji ni na koji način za to ne želi preuzeti odgovornosti pa bi dijete povratkom u obitelj oca bilo ponovno ugroženo.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sutkinja:

Kolinda Kolar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 3 dana od dostave pisanog otpravka rješenja, a koja se podnosi ovom sudu, u 5 istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- predlagatelju

- protustranici po punomoćnici

- djetetu po posebnoj skrbnici

- udomiteljici