Pn-498/2017-71

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Pavla Thea Pocrnića Schapsa, odvjetnika i zamjeničke punomoćnice tuženika AU, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Ante Puljiza, a po objavi presude dana 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Tuženik Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d. dužan je tužiteljici ŠU iz [adresa] platiti iznos od 1.693,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.327,23 EUR od dana podnošenja tužbe pa do isplate, na iznos od 66,36 EUR od presuđenja pa do isplate, na iznos od 47,66 EUR od 4. srpnja 2014. pa do isplate te naknaditi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.".

II. Nalaže se tužiteljici ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 EUR.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužiteljice od 20.11.2018.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 25. lipnja 2014. stradala pred ulazom na stepenište zgrade u [adresa], kada joj je peta od cipele zapela u fugu između dvije betonske ploče na podu te je zakoračivši na stepenicu pala i ozlijedila se. Pri padu je tužiteljica zadobila iščašenje desnog nožnog zgloba s ozljedom tetiva i ligamenata. Tužiteljica je pretrpjela silan strah i vrlo jake bolove koji su prisutni i danas pa traži odštetu za: strah 5.000,00 kn, fizičke bolove 5.000,00 kn, tuđu pomoć 500,00 kn i ortozu zgloba 359,10 kn, a ukupno 10.859,10 kn. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.859,10 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 10.000,00 kn tekućim od podnošenja tužbe do isplate, na iznos od 500,00 kn od presuđenja do isplate te na iznos od 359,10 kn od 4.7.2014. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Podneskom od 20.11.2018. tužiteljica je nakon provedenog vještačenja postavila konačan tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 12.759,10 kn. Dopuštena je preinaka tužbe prema navedenom podnesku tužiteljice temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP-a), imajući na umu da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tužiteljica je tek u cijelosti upoznata sa visinom štete nakon provedenog nalaza i mišljenja vještaka). Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Priznaje činjenicu da je policom osiguranja od odgovornosti broj 1307-00024030 na dan 25.6.2014. bila osigurana odgovornost suvlasnika zajedničkih dijelova stambene zgrade u [adresa], prema trećim osobama za zgradu kao izvor opasnosti. Tuženik, međutim, osporava svoju pasivnu legitimaciju obzirom da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se navodni štetni događaj dogodio izvan zgrade. Zgrada, dakle, u konkretnom slučaju nije bila izvor opasnosti. Tužiteljica predloženim dokazima iz tužbe nije dokazala da je lokacija na kojoj se navodno dogodila nezgoda (a to je prostor ispred stepeništa zgrade), u osiguravateljnom pokriću po predmetnoj polici. Tuženik nadalje stavlja prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak njezinog ozljeđivanja. Tužiteljica se u izvansudskom postupku obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete. U istom zahtjevu navodi da je dana 25.6.2014. oko 18,00 sati išla frizeru koji se nalazi u sklopu stambene zgrade na adresi u [adresa]. Tuženik osporava da se tužiteljica na dan štetnog događaja uopće nalazila na predmetnoj adresi [adresa]. Predlaže da sud obveže tužiteljicu da dostavi naziv frizerskog salona kod kojeg je imala zakazan termin u 18,00 sati na dan 25.6.2014. Osporava visinu štete. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u dopis tuženika od 11.4.2016. (list 4 spisa), dopis tuženika od 3.5.2016. (list 5 spisa), dopis tuženika od 18.3.2016. (list 6 spisa), dopis tuženika od 17.11.2016. (list 7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-13 spisa), račun od 4.7.2014. (list 14 spisa), odštetni zahtjev (list 19 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka CU (list 23 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužiteljice (list 24 spisa), proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru, dr. med. (list 45 spisa), proveo građevinsko vještačenje po sudskom vještaku dipl. ing. građ. JU iz tvrtke Ing Ekspert d.o.o. (list 70 spisa), proveo geodetsko vještačenje po sudskom vještaku dipl. inž. geod. Mladenu Beberu (list 120 spisa), izvršio uvid u fotografije (list 34-36, 38-39 spisa), u dokument s informacijama o proizvodima osiguranja (list 142 spisa), u obavijest suvlasnicima (list 156 spisa) te je proveo očevide na licu mjesta u prisustvu stranaka 14. svibnja 2018., u prisustvu tužiteljice i građevinskog vještaka 7. lipnja 2019. te u prisustvu tužiteljice i geodetskog vještaka 28.1.2020.

4. Među strankama je nesporna aktivna legitimacija tužiteljice te činjenica da je policom osiguranja od odgovornosti na dan štetnog događaja bila osigurana odgovornost suvlasnika zajedničkih dijelova zgrade u [adresa] prema trećim osobama za zgradu kao izvor opasnosti. Sporno je da li je mjesto štetnog događaja u osiguravateljnom pokriću po predmetnoj polici. Tuženik tvrdi da tužiteljica nije dokazala da je lokacija na kojoj se dogodila nezgoda-prostor ispred stepeništa zgrade u osigurateljnom pokriću po predmetnoj polici te obzirom da se štetni događaj dogodio izvan zgrade pa je sporna pasivna legitimacija tuženika. Sporan je nastanak štetnog događaja kako se to navodi u tužbi, slijedom čega je onda sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za nastanak istog. Sporna je i suodgovornost, odnosno isključiva odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Sporna je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete kao i visina štete.

5. Na okolnost utvrđenja pasivne legitimacije tuženika (spornog mjesta nastanka štetnog događaja), načina i razloga nastanaka štetnog događaja te prigovora nedostatka odgovornosti na strani tuženika za nastanak istog, sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice te saslušanjem svjedoka CU, proveo očevide na licu mjesta u prisustvu stranaka 14. svibnja 2018., u prisustvu tužiteljice i građevinskog vještaka7. lipnja 2019. te u prisustvu tužiteljice i građevinskog vještaka 28.1.2020.

6. Na provedenim očevidima utvrđeno je da su prema navodima tužiteljice mjesto štetnog događaja kulir ploče prilazne staze pristupa na vanjske stube preko kojih se ulazi u zgradu u [adresa].

7. Iz iskaza svjedoka CU u bitnom proizlazi kako poznaje tužiteljicu te ju je jednom prilikom u mjesecu lipnju poveo iz Avenue Mailla prema [adresa]. Poznato mu je da je tužiteljica išla kod frizera i u jednom trenutku čuo je jauk tužiteljice i kada se okrenuo, tužiteljica je već bila na podu. Ponudio joj je da ju odmah odvede u bolnicu, no ona to nije htjela, već ju je odvezao kući. Svjedok navodi da nije vidio neposredan pad tužiteljice, ali da je vidio da su kocke na mjestu pada razmaknute i pretpostavlja da je tužiteljica zbog toga pala. Tužiteljica je izjavila da će staviti obloge na zglob. Iskazuje da je tužiteljica imala cipele sa petom, ali se ne može sjetiti kakva je peta bila. Navodi da tužiteljica nije niti otišla kod frizera, a je li otkazala kod frizera, nije mu poznato. Tužiteljica nije nosila nikakav teret u rukama, imala je samo svoju torbu. Na tom mjestu gdje je tužiteljica pala nisu bili nikakvi radovi.

7.1. Iskaz navedenog svjedoka sud nije posebno cijenio jer taj svjedok nema neposrednih saznanja o načinu nastanka štetnog događaja budući da nije vidio pad tužiteljice.

8. Iz iskaza tužiteljice od 6. veljače 2018. u bitnom proizlazi kako je do frizerskog salona došla s gospodinom CU te je prije ulaska u frizerski salon trebala proći ravni dio površine i peta joj je zapela u fugu neposredno prije stepenice te je izvrnula desnu nogu i pala. Nakon pada tužiteljica je osjetila bol, nije više mogla stati na desnu nogu, svjedok joj je pomogao da dođe do auta i odvezao ju je kući. Tužiteljica ističe da je kada je došla kući stavila hladan oblog i zglob joj je natekao te se sljedeći dan javila u bolnicu Merkur i više od mjesec dana je nosila ortozu. U razdoblju dok je morala ležati i mirovati svi ukućani su joj pružali tuđu pomoć i njegu. Izjavljuje da se više ne sjeća imena frizerskog salona iz razloga što je tamo išla prvi puta, po preporuci kolegice jer joj se žurilo i nije imala zakazan termin. Navodi da je imala kockastu petu visine oko 2 cm. Tužiteljica izjavljuje da su kocke neposredno prije ulaza u frizerski salon bile neravne i razmaknute i ne može se izjasniti koliko tamo točno kocaka ima. Navodi da je širina između fuge otprilike oko 1,5 cm.

8.1. Sud prihvaća iskaz tužiteljice, osim u dijelu u kojem iskazuje kako je imala kockastu petu visine oko 2 cm, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužiteljice nije doveden u sumnju. Dio iskaza tužiteljice u kojem navodi da je imala kockastu petu visine oko 2 cm ovaj sud ocjenjuje neuvjerljivim i neistinitim, jer da je doista tako, tužiteljica ne bi petom cipele zapela u fugu između kulir poloča pa je iskaz u tom dijelu još i neživotan i nelogičan.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. EU iz tvrtke Ing Ekspert d.o.o. od 3. listopada 2019. proizlazi da se iz stanja utvrđenog prilikom uviđaja 7.6.2019. može zaključiti da mjesto štetnog događaja utvrđeno prema pokazivanju tužiteljice u građevinskom smislu pripada zgradi u [adresa], jer se preko prilazne staze završno obrađene kulir pločama pristupa na vanjske stube preko kojih se ulazi u zgradu u [adresa]. Vještak navodi da iz stanja utvrđenog prilikom uviđaja, dokumentacije priležeće sudskom spisu i javno dostupne vlasničke dokumentacije nije u mogućnosti prema zadatku suda točno utvrditi da li mjesto nezgode pripada stepeništu zgrade u [adresa], odnosno da li se mjesto nezgode nalazi na istoj čestici kao i zgrada te je za utvrđenje istog potrebno provesti vještačenje po vještaku geodetske struke.

9.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Pritom se ističe kako stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

10. S obzirom na navode građevinskog vještaka, a radi utvrđenja da li se mjesto nezgode nalazi na istoj čestici kao i zgrada provedeno je po prijedlogu tužiteljice vještačenje po vještaku geodetske struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke dipl. inž. geod. Mladena Bebera od 1. travnja 2020. proizlazi da se mjesto pokazanog događaja po tužiteljskoj strani nalazi prema stanju u evidenciji katastra na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] ([adresa], kulture park) gdje je u posjedovnom listu evidentiran u 1/1 dijela Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, Hrvatska, OIB 61817894937, a prema evidenciji zemljišne knjige na dijelu zk.č. 710/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], naziva Barčev trg, kulture park, gdje je u vlasničkom listu evidentiran u 1/1 dijela Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, Hrvatska, OIB 61817894937, na terenu na površini pod betonskim pločama, na skici lica mjesta unutar spojnice točaka1-2-3-4-1 u točki A. Mjesto nezgode je kako je vidljivo u točki 3.1.mišljenja pozicionirano je na opisanoj čestici k. č. [katastarska čestica] (katastar) odnosno 710/1 (zemljišna knjiga). Na navedenoj čestici nema evidentiranih zgrada. Zgrada br. 6 (stambena) se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Pritom se ističe kako stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

11. Odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je kako se Ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Odredbom čl. 922. st. 1. ZOO propisano je kako je osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Odredbom čl. 926. st. 1. ZOO propisano je kako u polici moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos (ulog), nadnevak izdavanja police i potpisi ugovornih strana. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako polica osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića ili drugom ispravom o osiguranju u koju se unose bitni sastojci ugovora. Stavkom 3. iste odredbe propisano je kako je osiguratelj dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici. Odredbom čl. 949. st. 1. ZOO propisano je kako se osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. Odredbom čl. 85. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17: dalje: ZVDSP) propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako tim Zakonom nije što drugo određeno.

12. Dakle u ovom postupku je prvenstveno na temelju iskaza tužiteljice, očevida na licu mjesta te navoda tužiteljice sa očevida, kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka geodetske i građevinske struke nedvojbeno utvrđeno da su mjesto štetnog događaja kulir ploče prilazne staze pristupa na vanjske stube preko kojih se ulazi u zgradu u [adresa]. Također je u postupku na temelju očevida na licu mjesta i nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrđeno da se kulir ploče prilazne staze pristupa na vanjske stube preko kojih se ulazi u zgradu u [adresa], a koje je tužiteljica pokazala kao mjesto pada, nalaze prema stanju u evidenciji katastra na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje je u posjedovnom listu evidentiran u 1/1 dijela Grad Zagreb, a prema evidenciji zemljišne knjige na dijelu zk.č. 710/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], gdje je u vlasničkom listu evidentiran u 1/1 dijela Grad Zagreb. Stambena zgrada na adresi u [adresa], a koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji se od posebnih dijelova koji su vlasništvu osoba koji su suvlasnici te stambene zgrade u neodređenim omjerima. Zajednički dijelovi te zgrade predstavljaju suvlasništvo osoba koje su vlasnici posebnih dijelova u toj stambenoj zgradi. Također je utvrđeno da je tužiteljica prolazeći po kulir pločama (koje se nalaze na dijelu zk.č. 710/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Grada Zagreba) potpeticom od cipele zapela u fugu između dvije kulir ploče te je potom pala prema naprijed i udarila u željeznu ogradu koja se nalazi uz stepenice i ozlijedila se. Dakle, uzrok pada tužiteljice je zapinjanje potpetice u fugu između dvije kulir ploče na prilaznoj stazi na vanjske stube preko kojih se ulazi u zgradu u [adresa], a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza tužiteljice danog na glavnoj raspravi te iz navoda tužiteljice sa očevida održanog 14.5.2018. Pri tom valja napomenuti iz navoda tužiteljice sa očevida održanog 14.5.2018. i iskaza tužiteljice sa glavne rasprave uopće ne proizlazi da bi uzrok pada bile stepenice koje se nalaze iza prilazne staze na kojoj su kulir ploče, a koje su sastavni dio kčbr k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i predstavljaju zajednički dio te zgrade u suvlasništvu osoba koje su vlasnici posebnih dijelova u toj stambenoj zgradi, već je pad tužiteljice prema naprijed posljedica zapinjanja potpetice u fugu između dvije kulir ploče na prilaznoj stazi na vanjske stube zgrade, a nakon čega je došlo do pada prema naprijed tužiteljice. Dakle, da tužiteljica nije zapela potpeticom u fugu između dvije kulir ploče na prilaznoj stazi na vanjske stube zgrade, do njenog pada prema naprijed (pa moguće i na stepenice, što ne navodi u svom iskazu) ne bi niti došlo, već je uzrok destabilizacije tužiteljice upravo zapinjanje potpetice u fugu između dvije kulir ploče na prilaznoj stazi na vanjske stube zgrade. Iz navedenih razloga, cijeneći prvenstveno iskaz same tužiteljice i njezine navode sa navedenog očevida, ukazuju se neosnovani tužiteljice iz podneska od 29.5.2020. da je mjesto štetnog događaja ucrtano na skici vještaka ing. Bebera u t. A, ali da tužiteljica ističe da se to mjesto proteže i na prvu stepenicu prilaznog stubišta jer da se štetni događaj dogodio se u času kad je tužiteljica zakoračila jednom nogom na stepenicu prilaznog stubišta, a druga noga ostala je zaglavljena u fuge između dvije betonske kulir pločice pa da se prema tome štetni događaj dogodio u času kad je tužiteljica sa zemljišta na kat. čest. [katastarska čestica] zakoračila na čest. 710/49 koja pripada stambenoj zgradi. Iz navedenih razloga ukazuju se i neosnovani navodi tužiteljice iz podneska od 21.1.2019. da je vidljiv velik i "nejednolik" razmak između "pločica" te je jasno da je do štetnog događaja moglo doći na način da tužiteljica petom cipele upala u blato fuge između dvije pločice pa kada je zakoračila na prvu stepenicu, dogodilo se da se izvrnula desna noga nakon čega je pala te da fotografije koje je dostavila jasno pokazuju da je tužiteljica stradala na samom ulazu u stambenu zgradu. Navodi iz tih podnesaka nisu suglasni navodima tužiteljice iz njezinog iskaza te navodima tužiteljice sa navedenog očevida u kojim navodima tužiteljica uopće ne spominje stepenice kao uzrok pada, štoviše čak ne navodi da je pala na stepenicama nakon što je prethodno petom zapela u fuge između kulir ploča, već navodi da je pala prema naprijed, a na održanom očevidu navodi da je pala prema naprijed i udarila u željeznu ogradu, dakle ne spominjući uopće pritom stepenice kao uzrok pada, a niti da je uopće pala na stepenicu (stepenice).

13. Imajući u vidu naprijed navedeno, osnovano tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da se štetni događaj dogodio izvan zgrade, odnosno na fugi između dvije kulir ploče na prilaznoj stazi na vanjske stube preko kojih se ulazi u predmetnu zgradu, a koji dio je na zk.č. 710/1 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Grada Zagreba u cijelosti, a posebice imajući u vidu što je uzrok pada tužiteljice, kako je to naprijed utvrđeno pa bi pasivno legitimiran u konkretnom slučaju bio Grad Zagreb, a ne tuženik kao osiguratelj stambene zgrade u [adresa]. Dakle prostor u kojem je došlo do štetnog događaja povodom kojeg je nastala utužena šteta nije zajedničko vlasništvo svih stanara iste zgrade, odnosno predstavlja zajednički dio te zgrade, a kojeg bi kao takvog bili u smislu odredaba članaka 85. i 86. stavak 1. alineja 1. ZVDSP dužni redovito održavati suvlasnici stambene zgrade u [adresa] pa tuženik nije odgovoran za nastanak predmetne štete jer je sita nastala kao posljedica propusta Grada Zagreba za održava predmetnu površinu (kocke na prilaznoj stazi).

13.1. Stoga je mjesto nastanka štetnog događaja nerazvrstana cesta na gradskom području Grada Zagreba. Naime, odredbom čl. 98. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14; dalje u tekstu ZOC) propisano je da, između ostalih, ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i 17/10) po istom Zakonu spadaju u nerazvrstane ceste. Odredbom čl. 100. toč. 1. Zakona o cestama propisano je da nerazvrstanu cestu, između ostalog, čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu, dok je odredbom čl. 101. st. 1. istog Zakona propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Valja navesti da održavanje nerazvrstanih cesta (pod čime se razumijeva održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste) i održavanje javnih površina (pod čime se smatra održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, trgova, parkova, javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje) predstavlja komunalnu djelatnost, sukladno čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 6/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015; u daljnjem tekstu: Zakon), a u smislu odredaba navedenog Zakona, komunalne djelatnosti obavljaju, između ostalog, trgovačka društva koje osniva jedinica lokalne samouprave koja i osigurava sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti, u koje između ostalog ulazi i održavanje nerazvrstanih cesta te održavanje javnih površina. Također, odredbom čl. 2. st. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 18/13, 16/14, 25/15, 2/17; dalje u tekstu: Odluka) nerazvrstana cesta definirana je kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Zagreba, dok je čl. 4. Odluke određeno da su nerazvrstane ceste, u smislu te odluke:- ceste na području Grada Zagreba koje prestaju biti javne ceste sukladno zakonu kojim se uređuju ceste, a određene su podzakonskim propisom, ceste koje povezuju naselja unutar Grada Zagreba, površine za promet u mirovanju koje se nalaze u sastavu ceste, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, parkirališta i pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, druge ceste na području Grada Zagreba. Člankom 7. Odluke određeno je da Grad Zagreb upravlja nerazvrstanim cestama, dok je čl. 8. Odluke određeno da su poslovi upravljanja nerazvrstanim cestama, u smislu te odluke građenje i rekonstrukciju nerazvrstanih cesta te održavanje nerazvrstanih cesta. Člankom 16. Odluke određeno je da Poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Zagrebačke ceste. Člankom 42. Odluke određeno je da nadzor nad primjenom te Odluke obavljaju komunalni redari. Prema odredbi čl. 2. toč. 1. alineja 1. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 3/14,16/14,22/14 i 25/15), koja je bila na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja propisano je da su javne površine one površine koje su u općoj uporabi, a prema namjeni razlikuju se, između ostalog, i na javnoprometne površine, a to su nerazvrstane ceste, trgovi, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, pothodnici, nathodnici, pješački platoi, pješački prolazi, pješačke zone, pješačke staze, tuneli, parkirališta, javne garaže, nogostupi, biciklističke staze, stajališta javnoga prometa, javna stubišta i slične površine. Imajući u vidu navedena utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, sud smatra da su irelevantni navodi tužiteljice da je stanje prilaznog puta stepeništu stambene zgrade promijenjeno na način da je teren izravnan te da su postavljene dvije nove kamene ploče pa sud nije ustrajao u pribavljanju podatka o tome na čiji zahtjev i na čiji trošak je to učinjeno, a koje je predložila tužiteljica jer se taj dokazni prijedlog ukazao kao nesvrsishodan za rješenje spora budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

14. Slijedom navedenog, a s obzirom da se predmetni štetni događaj dogodio na prilaznoj stazi na vanjske stube preko kojih se ulazi u predmetnu zgradu u [adresa], konkretno na fugi između dvije kulir ploče na prilaznoj stazi, dakle na području lokalne samouprave Grada Zagreba, koji je bio dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te izvršavati odgovarajući nadzor nad stanjem navedene površine u odnosu na njezinu ispravnost za korištenje, odnosno nadzor na nad provedbom poslova održavanja iste od strane Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste i to putem u tu svrhu organizirane službe komunalnog redarstva tuženika, sukladno odredbama čl. 42. Odluke o nerazvrstanim cestama, to jasno proizlazi da ovdje tuženik kao osiguratelj predmetne stambene zgrade nije pasivno legitimiran pa stoga niti odgovoran za predmetnu štetu. Imajući u vidu navedena nedvojbena utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, sud smatra da su irelevantni navodi tužiteljice da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da mjesto štetnog događaja u građevinskom smislu pripada zgradi na adresi u [adresa].

15. Osnovno načelo parničnog postupka sadržano je u odredbi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. ZPP), a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. (čl. 219. st. 1ZPP). Tužiteljica nije dokazala da je lokacija na kojoj se dogodila nezgoda (a to su kulir ploče na prilaznoj stazi ispred stepeništa zgrade), u osiguravateljnom pokriću po predmetnoj polici. Tužiteljica samo paušalno tvrdi da je tuženik osigurao odgovornost iz posjedovanja zgrade kao građevinske cjeline, a bez da je u spis predmeta dostavila policu osiguranja i opće uvjete osiguranja, a na što je obvezuju naprijed navedene odredbe. U odnosu na "izvadak iz interneta gdje tuženik nudi osiguranje odgovornosti iz posjedovanja zgrade i osiguranje građevinskog objekta sa svim njegovim dijelovima" (list 142 spisa), valja napomenuti kako navedeno ne predstavlja dokaz kojim bi se utvrdile navedene tvrdnje tužiteljice jer bi takav dokaz predstavljala isključivo polica za osiguranje imovine i pripadajući joj opći uvjeti, uvidom u koje bi sud potom utvrdio predmet osiguranja, odnosno da li je nastupio osigurani slučaj i ostalo.

16. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u toč. I. izreke. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 8.2.2019., 16.4.2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 13.9.2017., 6.2.2018., 15.1.2019., 5.3.2019., 13.11.2019., 9.11.2020., 3.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište, trošak zastupanja na očevidu održanom 14.5.2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Priznat mu je i trošak sastavljanja podneska od 16.5.2018. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku, a ne o obrazloženom podnesku. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje navedenog podneska tuženik je odbijen (toč. III. izreke). Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25%. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

17.1. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podneska od 14.2.2018. kojim izvještava sud da je uplatio predujam za izlazak sudske komisije na lice mjesta budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 7.6.2018. koji je identičnog sadržaja kao podnesak od 16.5.2018. za koji je tuženiku priznat trošak. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 2.6.2020. kojim ističe da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Po ocjeni ovoga suda u situaciji kada stranka ne osporava nalaz i mišljenje vještaka tijekom postupka i kada na taj nalaz nema primjedbi niti dodatnih pitanja takvo svoje očitovanje može dati na slijedećem ročištu za glavnu raspravu i podnesak koji prije toga upućuje prvostupanjskom sudu po ocjeni ovoga suda uopće nije potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 10.2.2022. koji s obzirom na svoj sadržaj nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 66,36 EUR

2. tuženiku po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku