REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13294/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice ZP, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika UP, odvjetničke vježbenice te presude javno objavljene dana 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da isplati tužiteljici OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 702,61 eura bruto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 70,19 eura od 11.05.2016. pa do isplate,

- na iznos od 72,61 eura od 10.06.2016. pa do isplate,

- na iznos od 77,83 eura od 09.07.2016. pa do isplate,

- na iznos od 75,82 eura od 10.08.2016. pa do isplate,

- na iznos od 69,39 eura od 10.09.2016. pa do isplate,

- na iznos od 68,31 eura od 08.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 73,80 eura od 10.11.2016. pa do isplate,

- na iznos od 71,95 eura od 10.12.2016. pa do isplate,

- na iznos od 75,77 eura od 10.01.2017. pa do isplate,

- na iznos od 46,94 eura od 11.02.2017. pa do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se određuje do dana 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 702,61 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da naknadi tužiteljici OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 843,75 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da kao radnica tuženika, kao poslodavca koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09), zahtijeva isplatu razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom.

Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su dana 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum), kojim sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini i da se navedene proračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Zbog nastupa gospodarske krize i recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu), kojim je u članku III. određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Izmjene i dopune dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke dana 7. prosinca 2011. Prema članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikat javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u vezi s člankom

VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu

Dana 27.11.2015. godine Državni zavod za statistiku RH (dalje u tekstu: „DZS“) objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Sukladno svemu navedenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Budući da je tuženik tužiteljici i nadalje plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn, to je nastao dug tuženika prema tužiteljici s osnova neisplaćene razlike plaće, a koji je predmet ove tužbe.

Nakon dostavljenog izračuna od strane tuženika, tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev te predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj za sve plaće od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017. bruto iznos od 702,61 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, kako u osnovi tako i visini te ističe prigovor zastare potraživanja za utuženo razdoblje.

Tuženik navodi da je plaća u javnim službama definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) prema kojem u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje, Zakon o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09, 124/09) u članku 2. propisuje kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

Sukladno navedenom, donesena je Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" 40/09) kojom je utvrđena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn bruto, za koju tuženik smatra da se treba primjenjivati i u ovdje utuženom razdoblju u odnosu na tužiteljicu, a kao što je i pravilno obračunata i primijenjena. Tuženik smatra kako Sporazumi, na koje se poziva tužiteljica, nisu i ne mogu biti temelj za utvrđivanje osnovice plaće, sve sukladno ranije iznesenim navodima, dakle ne radi se niti o Kolektivnom ugovoru niti o Odluci Vlade Republike Hrvatske kako je to navedeno u članku 2. gore spomenutog Zakon o osnovici plaće u javnim službama. Sporazumi mogu eventualno i okvirno služiti kao potvrda i jamstvo da će Vlada donijeti Odluku kako je to određeno ranije spomenutim propisima ili da će se na drugi način kroz odgovarajuću zakonsku ili podzakonsku regulativu urediti pitanje visine osnovice plaće. Prema tome, isplata plaće tužiteljici na način i u visini koja nije u skladu sa gore navedenim propisima bila bi u cijelosti protuzakonita.

Tuženik nadalje smatra da se, unatoč odredbi članka 9. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19) kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, u odnosu na državne službenike "viša" osnovica određena Sporazumima ne primjenjuje što potvrđuje i pravno mišljenje rješenja Vrhovnog suda u predmetu pod poslovnim brojem Gop-1/2021 od dana 3.11.2021.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obračunske liste plaća tužiteljice, izračun potraživanja te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn odnosno za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

6. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

8. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

9. Nisu osnovani prigovori tuženika vezani za neprimjenjivost Sporazuma kao temelja za utvrđivanje osnovice plaće već da je to isključivo Odluka Vlade RH o osnovici za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" 40/09), a kojom je odlukom utvrđena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn bruto. Naime, navedene Izmjene i dopune unesene su i u odredbu čl. 51. st. 4. TKU/12 od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju.

Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Da su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane i proizvode učinke proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr 847/10-2 od 7. prosinca 2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012.), te odluke Ustavnog suda RH broj: U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017.

10. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

11. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

12. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njegovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelj može ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelj može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi i iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

13. Vezano za tuženikov istaknut prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa imajući u vidu da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 21. travnja 2021., a čije najranije potraživanje dospijeva 11. svibnja 2016. godine, razvidno je kako isto nije u zastari.

14. Tužiteljica je tijekom postupka podneskom od 5. studenog 2024. uredila tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika.

15. Tuženik je na ročištu od 13. prosinca 2024. učinio nespornim visinu potraživanja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao i tijek zatezne kamate.

16. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici na ime razlike bruto plaće za utuženo razdoblje iznos od 702,61 euro, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

17. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

18. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. Klasa: 410-01-07-01/632, Urbroj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 75 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 5.11.2024. kojim uređuje tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika po Tbr. 8/1 - 75 bodova, pristupa na ročište dana 11.10.2024. te dana 13.12.2024. po Tbr. 9/1 - svako po 75 bodova, kao i pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 37,5 bodova, ukupno 337,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 843,75 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Valja reći i da tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 10.3.2022., podneska od 17.11.2022. te podneska od 14.3.2024. kojima moli sud za žurnim postupanjem obzirom da isti predstavljaju požurnicu te nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje istih u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka.

Tužiteljici je temeljem čl. 151. st. 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak te je stoga odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

21. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika