Poslovni broj: K-308/2022-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom postupku u povodu privatne tužbe HL protiv okrivljenika GL, zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11), nakon javno održane i zaključene rasprave 17. siječnja 2025. u nazočnosti okrivljenika, privatnog tužitelja i zamjenika opunomoćenika privatnog tužitelja EL, odvjetnika u [adresa], a **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. H i pok. G, rođene E, rođen

27. prosinca 1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin Republike Hrvatske, zaposlen kao noćni čuvar s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, vlasnik  polovice  stana  površine  58m2  na adresi  prebivališta,  vlasnik  polovice  stana površine  90m2  na  adresi  u [adresa] te vlasnik osobnog vozila marke  "Passat  TDI"  iz  2005.,  sudionik Domovinskog rata od 1991. do kraja kolovoza 1995., bez čina i odlikovanja, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je:

a) 18. prosinca 2021. u 13:46 na svojem Facebook profilu korisničkog imena GL za privatnog tužitelja napisao između ostalog:

„…On ima za potporu invalidnog Š, specijalista za telekinezu i teleportaciju, frfljavog ideologa koji je završio u Gradskom vijeću da ne bi onako kljast odlutao na cestu i završio pod kakvim kamionom. Sad gradonačelnik može konačno napuniti kadu, staviti unutra patkicu i složiti nekakvu ideju kako sve to sa silnim projektima izvesti. Luku nevjernika naravno mora u najvećoj mogućoj mjeri držati izvan toga. Već je sasvim dovoljno oštećen…“

b) 6. siječnja 2022. na istom Facebook profilu istog korisničkog imena objavio karikaturu u kojoj je privatni tužitelj prikazan kao F, odnosno u obliku starogrčkog božanstva K, kao polučovjeka polukoze, s rogovima,

a sve u cilju da se navedeni napisi i objave štetno odraze na ugled i čast privatnog tužitelja HL, a koja uvreda je zbog objavljivanja na Facebook profilu navedenog korisničkog imena postala dostupna većem broju osoba,

dakle, putem društvene mreže uvrijedio drugoga zbog čega je djelo postalo pristupačno većem broju osoba,

II. čime je počinio jedno kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredu – djelo opisano po čl. 147. st. 2. u svezi st. 1., a kažnjivo po čl. 147. st. 2. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni GL na temelju odredbe čl. 147. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u visini od 80 (osamdeset) prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj, u visini jednog dnevnog iznosa od 44,00 (četrdeset četiri) eura, što iznosi ukupno 3.520,00 (tri tisuće petsto dvadeset) eura, a koju kaznu je okrivljeni prema čl. 42. st. 6. KZ/11 dužan platiti po pravomoćnosti presude u roku od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju odredbe članka 43. st. 1. i. 2. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan prosječni dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, s time da jedan prosječni dnevni iznos iznosi 44,00 eura pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.

V. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan prosječni dnevni iznos, zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 3. KZ/11, kao i isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti, dok će se u slučaju djelomične isplate izvršiti samo preostali dio navedenih kazni, sve na temelju odredbi čl. 43. st. 3., 4. i 5. KZ/11.

VI. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08) dužan je okrivljeni GL naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj HL je putem svog opunomoćenika ŠL, odvjetnika u [adresa], podnio 17. ožujka 2022. privatnu tužbu protiv okrivljenog GL, zbog kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a koje kazneno djelo da je počinjeno na način i u vrijeme navedeno u privatnoj tužbi.

2. Privatna tužba je podnesena pravodobno u skladu s čl. 61. ZKP/08 (unutar roka od 3 mjeseca), jer su se događaj na koji se odnosi zbili 18. prosinca 2021. i 6. siječnja 2022..

3. Prije početka rasprave sudac je poučio stranke u smislu čl. 527. st. 3. ZKP/08, nakon čega je privatni tužitelj naveo da je spremna prihvatiti ispriku, dok je okrivljenik istakao da se nema namjeru ispričati.

4. Pozvan da se u smislu odredbe čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz privatne tužbe, okrivljeni GL je izjavio da se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.

5. S obzirom na takvo očitovanje okrivljenika, sud je pristupio provođenju dokaznog postupka pa je tako ispitan privatni tužitelji HL.

5.1. Potom je u dokazne svrhe pročitana i pregledana objava na Facebook profilu okrivljenika od 18. prosinca 2021. (list 4-5 spisa), objava na Facebook profilu okrivljenika od 6. siječnja 2022. – karikatura (list 6 spisa), dopis Pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom od 28. prosinca 2021. (list 7-8 spisa), podnesak okrivljenika od 6. ožujka 2024. s prilozima i to presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp- 4553/2022 5. listopada 2022., objavljeni tekstovi od 17. prosinca 2021., 13. lipnja 2022., (x3), 12. lipnja 2022., 20. lipnja 2022., rješenje Službeničkog suda Splitsko-dalmatinske županije od 24. svibnja 2022. s prilozima te fotografije privatnog tužitelja (list 51-103 spisa).

5.2. Osim toga, na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi okrivljenika za ispitivanjem svjedoka FL (na okolnosti kvalifikacije L i sotonizma), KL (na okolnosti uvrede u odnosu na njegovu majku i njene ljubavnike), LL (na okolnosti seksualnog skandala s Ž i T), ŽL (na okolnost pokretanja postupka pred Službeničkim sudom te premještaja okrivljenika na niže radno mjesto) i TL (na okolnost svjedočenja o karikaturi i teleportaciji), kao nevažni i usmjereni na odugovlačenje postupka obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i bez izvođenja tih dokaznih prijedloga. Naime, eventualnim ispitivanjem navedenih svjedoka ne bi se ništa novo niti bitno drugačije utvrdilo, ima li se na umu da su tijekom dokaznog postupka te okolnosti, koje se odnose na postupanje okrivljenika kritične prigode, s izvjesnošću utvrđene iz drugih izvedenih dokaza, koje će sud u nastavku sistematično, savjesno i logično analizirati i ocijeniti.

5.3. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 126-129 spisa).

6. Potom se pristupilo uzimanju obrane okrivljenika koji je prije svega naveo da predmetno kazneno djelo nije počinio. Naime, ističe da je privatni tužitelj političar i da je kao invalid postao gradski vijećnik Grada Splita, gdje da je onda izjavljivao smiješne stvari i da sada njega želi uvući u političku priču, odnosno pokazati ove objave kao politički sukob, a što da nije istina jer da nikada nije bio član političke stranke.

6.1. U odnosu na objavu od 18. prosinca 2021. je kazao da se isključivo radi o satiri jer da već desetljećima objavljuje satirične tekstove, a zbog čega da je od strane raznih političkih moćnika bio tužen i prijavljivan pred službeničkim i ovim sudom, međutim da je svaki put suđeno u njegovu korist, odnosno da bi tužbe i prijave bile odbačene ili odbijene.

6.1.1. Dakle, smatra da se o privatnom tužitelju može pisati na ovakav način budući da je isti javna i politička osoba pa da su ustvari granice prihvatljive kritike šire nego kad je u pitanju privatna osoba, slijedom čega da bi trebao pokazati veći stupanj tolerancije u slučaju takve provokacije.

6.2. Što se tiče objave karikature od 6. siječnja 2022. ističe da se također godinama bavi crtanjem karikatura i da u konkretnom slučaju nije iz čista mira prikazao privatnog tužitelja kao M već da je bio potaknut navodima gradskog vijećnika [adresa] FL koji da je privatnog tužitelja na jednoj sjednici tako nazvao pa da mu je to bilo zanimljivo i šaljivo i zbog toga da je nacrtao ovu karikaturu.

6.3. Ne smatra da bi temeljni motiv privatnog tužitelja na podnošenje ove tužbi bio to što je uvrijeđen njegovim objavama već da se radi isključivo o njegovoj frustracija što je morao napustiti politiku zbog općepoznatog seks skandala, a da također pretpostavlja da su ga na podnošenje tužbe nagovorili Gradonačelnik [adresa] ML i njegov zamjenik LL jer da su oni u velikom broju slučajeva bili predmet njegovih satiričnih tekstova pa da su ga zbog toga čak pokušali putem Službeničkog suda osuditi i uručiti mu otkaz.

6.4. Na koncu je naveo da su karikatura i satira po definiciji pretjerivanje i da se nitko ne može time baviti da ne pretjeruje i da na šaljiv način ne opisuje neke događaje i situacije te da je satira kao takva dopuštena u cijelom svijetu i da zbog nje nitko ne bi trebao odgovarati.

6.5. Na posebno pitanje privatnog tužitelja je kazao da sada više ne zna je li predmetna tužba podnesena prije ili poslije seks skandala.

6.6. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da je više od 20 godina radio kao viši savjetnik za kulturu u Gradu Splitu, ali da je onda dobio otkaz zbog osuđujuće presude ovog suda,

- da je bio na listi Hrvatske građanske stranke na lokalnim izborima u svibnju 2021. jer da su ga zamolili njegovi poznanici iz razloga što su prateći njegove objave vidjeli da ja oponent ŽL, ali da nije bio član navedene stranke,

- da je privatni tužitelj nešto slično o njemu napisao da bi mu na tu uvredu odgovorio na isti način, odnosno da bi napisao i on sličan tekst, ali da ne bi podnosio tužbu te

- da je motiv za navedenu objavu na Facebook profilu bio način na koji je privatni tužitelj u gradskom vijeću govorio smiješne stvari te činjenica što ga je stranka Centar na čelu s gradonačelnikom ŽL doslovno omalovažila jer da su mu kao gradskom službeniku uskraćena prava i da je premješten je na radno mjesto s nižim koeficijentom pa da mu je ostalo jedino da im odgovara sa šalom i satiričnim tekstovima.

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s drugim dokazima, sud je nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da je okrivljeni GL počinio kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

8. Naime, kazneno djelo uvrede čini onaj tko drugoga uvrijedi, a kvalificirani oblik kaznenog djela čini onaj koji uvredu počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba.

8.1. Uvreda je namjerno kazneno djelo protiv časti i ugleda koje se sastoji u omalovažavanju druge osobe ili u nepoštivanju dostojanstva te druge osobe, odnosno o negativnom sudu o vrijednosti druge osobe. Uvrede je moguće ostvariti riječima (izgovorena ili pisan riječ), znacima (simbolična - crtanjem) ili djelima (djelovanjem na tijelu uvrijeđene osobe.). Postojanje uvrede ne ovisi isključivo o subjektivnom stajalištu osobe koja se smatra pogođenim, već se primjenjuju objektivni kriteriji, jer zaštitni objekt (čast i ugled) ne smiju ovisiti o nekakvoj pretjeranoj osjetljivosti pojedinca.

8.2. Za ocjenu o postojanju uvrede bitno je javno mnijenje, tj. običaj sredine u kojoj se djelo dogodilo. Drugim riječima, za kazneno djelo uvrede odlučno je objektivno mjerilo da se njen sadržaj očituje u izraženom nepoštivanju tuđeg dostojanstva. Takvu ocjenu donosi sud na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, a djelo se može ostvariti bilo s izravnom bilo s neizravnom namjerom, a što znači da je dovoljno da je počinitelj svjestan uvredljivog sadržaja svoje izjave i da to želi, odnosno da na to pristaje. Najveća zapriječena kazna za kazneno djelo uvrede je novčana kazna do 180 dnevnih iznosa.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik 18. prosinca 2021. na svom Facebook profili objavio tekst koji se navodi u činjeničnom opisu privatne tužbe te da je potom 6. siječnja 2022. na tom istom profilu objavio navedenu karikaturu u kojoj je privatni tužitelj prikazan kao F te da su te objave postale dostupne većem broju osoba (najmanje pet ili više) jer to i proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu (predmetne Facebook objave, dopis Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom od 28. prosinca 2021. rješenje službeničkog suda od 24. svibnja 2022., zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti te poziv za podnošenje odgovora na navedeni zahtjev) te navoda privatnog tužitelja koje okrivljenik nije osporavao.

9.1. Nije bilo sporno da je privatni tužitelj osoba s invaliditetom te da je u inkriminirano vrijeme bio gradski vijećnik u Gradskom vijeću Grada Splita, a da je okrivljenik bio zaposlenik u Gradu Splitu, raspoređen na radno mjesto „viši savjetnik“ u Službi za društvene djelatnosti, Odsjek za kulturu.

10. Kao sporno u postupku je valjalo utvrditi je li okrivljenik objavom navedenog teksta i karikature uvrijedio privatnog tužitelja, postoje li okolnosti koje u konkretnom slučaju isključuju protupravnost za kazneno djelo uvrede (čl. 148.a KZ/11) te čije pravo u konkretnom slučaju ima prednost (pravo privatnog tužitelja na zaštitu njegova ugleda i časti ili pravo okrivljenika na slobodu izražavanja) prema načelu zaštite pretežnog interesa.

11. Stoga, sud je posebnu pažnju posvetio procjeni obrane okrivljenika, iskazu privatnog tužitelja te cjelokupnoj priloženoj materijalnoj dokumentaciji.

12. Tako je privatni tužitelj u svom iskazu na raspravi od 17. siječnja 2025. naveo da okrivljenika nije nikada osobno upoznao, ali da ga je viđao pred sudom i da je čuo za njega budući da je bio zaposlenik/službenik Grada Splita.

12.1. Predmetni postupak da je odlučio pokrenuti jer da je okrivljenik na svom Facebook profilu objavio jedan uvredljiv tekst za njega pa da je čak reagirala i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom iz razloga što je Grad Split, odnosno poslodavac okrivljenika, pokrenuo postupak protiv njega pa da su se on i pravobraniteljica također morali očitovati o svemu.

12.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da je osoba s invaliditetom s dijagnozom neuromuskularne polineuropatije tipa II, a što u prijevodu ustvari znači da se radi o neravnomjernom razvoju ahilovih tetiva pa da to uzrokuje poteškoće u kretanju, a osim toga da također ima i manjak ovojnice između IV. i V. lumbalnog kralješka,

- da je bio povrijeđen i da se osjećao nelagodno i neugodno kada su mu prijatelji proslijedili predmetni tekst i karikaturu jer da je okrivljenik iskoristio njegove fizičke nedostatke i mane da bi ga omalovažio. U to vrijeme da je bio gradski vijećnik Grada Splita i da je obavljao javnu službu pa da nije imao nikakav problem s eventualnim kritikama u svezi njegovog političkog djelovanja, ali da se u konkretnom slučaju o tome nije radilo,

- da ne zna koji bi bio motiv okrivljenika za objavu navedenog teksta ili karikature pa da može o tome samo nagađati i pretpostavljati. On da je tada, kao i danas, bio član političke stranke Centar, dok da je okrivljenik bio na listi Hrvatske građanske stranke na izborima u svibnju 2021. pa da je možda to omalovažavao imalo političku pozadinu jer da je on za razliku od okrivljenika postao član gradskog vijeća,

- da je u jednoj raspravi na Facebooku doista naveo da bi volio da okrivljenik napravi njegovu karikaturu, ali da naravno nije mislio da ga prikaže kao S jer ga to vrijeđa te

- da značka koju često nosi (listovi 80, 81, 84 i 101 spisa) predstavljaju obilježje televizijske serije Star Trek čiji je on poklonik i obožavatelj.

12.3. Na pitanja okrivljenika je odgovorio da je ateist, da ga je cijela karikatura uvrijedila jer da ga prikazuje kao M, a osobito da su ga uvrijedili nacrtani rogovi te da ga je uvrijedio cijeli objavljeni tekst jer ga omalovažava i vrijeđa.

12.4. Sud je zabranio pitanja okrivljenika: „Je li mu tko u gradskom vijeću rekao da je F“, „Je li bio politički kadrovik stranke Centar“, „Kako vjeruje u M, ako je ateist“, „Je li oštećen“ i „Je li se protivio da ga zovu invalid“ jer se ista nisu odnosila na predmetni postupak, odnosno na neka je privatni tužitelj već ranije odgovorio.

13. Sve materijalne dokaze pročitane u dokaznom postupku sud uzima istinitima jer ih stranke nisu osporavale, a osim toga sud nije našao razloga posumnjati da isti ne bi bili vjerodostojni, međutim napisi iz medija koji se odnose na općepoznati seks skandal s izmišljenim osobama u konkretnom slučaju nisu od važnosti jer se odnose na vremenski period nakon predmetnih Facebook objava pa se ne može prihvatiti obrana okrivljenika kada on kao motiv predmetne tužbe spominje osobnu frustraciju privatnog tužitelja što je morao napustiti politiku zbog tog seks skandala koji se u medijima pojavio tek u lipnju 2022..

13.1. Isto tako, ni dostavljene fotografije privatnog tužitelja nisu od neke važnosti jer samo potvrđuju da je okrivljenik član političke stranke Centar i simpatizer televizijske serije Star Trek.

14. Analizirajući iskaz privatnog tužitelja i okrivljenika, sud je kao argumentiran, uvjerljiv, vjerodostojan i utemeljen prihvatio iskaz privatnog tužitelja HL pa mu poklanja vjeru, a što se ne može reći za obranu okrivljenika koja je neuvjerljiva, puna nelogičnosti i proturječja te usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

14.1. Naime, osim naprijed navedenog (odlomak 13.) sud ne prihvaća ni navode okrivljenika da bi privatnog tužitelja na podnošenje tužbe nagovorili ML (gradonačelnik) i LL (zamjenik gradonačelnika), kao ni da su ga putem Službeničkog suda pokušali osuditi i uručiti mu otkaz jer zahtjev za pokretanje tog postupka podnio okrivljenikov nadređeni (pročelnik) SL, kao što je od tog postupka odustao opet njegov nadređeni (pročelnik) JL (list 85-87 i 89-98). Kada bi sud doista prihvatio ovakve navode okrivljenika onda bi mogao prihvatiti i to da su ML i LL nagovorili ĐL da odustane od zahtjeva za pokretanje postupka protiv okrivljenika zbog teške povrede službene dužnosti i potom postaviti pitanje kako nisu uspjeli nagovoriti privatnog tužitelja da odustane od ovog postupka.

14.2. Okrivljenik je u pravu kada tvrdi da bi granice prihvatljive kritike trebale biti šire kad je u pitanju javna i politička osoba, nego kada su u pitanju privatna osobe, ali isto tako treba znati da kada se radi o vrijednosnim sudovima da razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava jer se u suprotnom ti sudovi mogu smatrati pretjeranima.

14.3. Stoga sud ne prihvaća njegovu obranu iz koje bi proizlazilo da se u odnosu na njegovo postupanje ima primijeniti odredba čl. 148.a KZ/11 (isključenje protupravnosti za kazneno djelo uvrede), odnosno da je obilježja kaznenog djela uvrede ostvario obavljanjem književnog i umjetničkog djela (satira i karikatura) u javnom interesu. Naime, čl. 148.a KZ/11, kojim je regulirano isključenje protupravnosti za kazneno djelo uvrede, propisano da nema kaznenog djela iz članka 147. KZ/11, ako je počinitelj njegova obilježja ostvario u znanstvenom, stručnom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju dužnosti propisane zakonom, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, u novinarskom poslu ili obrani nekog prava, a to je učinio u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga.

14.4. Dakle, da bi se uopće moglo raditi o isključenju protupravnosti za kazneno djelo uvrede, potrebno je prvo da je to učinjeno u javnom interesu, a što ovdje nije slučaj. Iako su pitanja vezana uz gradski proračun od javnog i općeg interesa, okrivljenik svojom objavom nije dao doprinos raspravi o tom pitanju jer uopće ne analizira niti argumentira navedeni gradski proračun već se s privatnim tužiteljem obračunava na osobnoj razini uvredljivim tvrdnjama koje prevladavaju u cijelom njegovom tekstu, što ukazuje da je vrijeđanje privatnog tužitelja bio i isključivi cilj okrivljenika, odnosno da ga ocrni, ponizi i omalovaži, kako osobno tako i u široj javnosti, a što čak i dijelom svoje obrane potvrđuje kada navodi da bi i njega takav tekst uvrijedio, ali da bi odgovorio istom mjerom.

14.5. Navodi okrivljenika da je privatni tužitelj frfljavi ideolog koji je završio u gradskom vijeću da ne bi onako kljast odlutao na cestu i završio pod kakvim kamionom te da je privatni tužitelj dovoljno oštećen nisu ništa drugo negativni vrijednosni sudovi podobni štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja jer ga prikazuju kao osobu koja nije vrijedna uvažavanja i priznavanja od strane drugih osoba, posebno imajući u vidu činjenicu da je privatni tužitelj osoba s invaliditetom.

14.6. Stoga sud zaključuje da je ustvari opći ton cijelog teksta u kombinaciji s objavljenom karikaturom privatnog tužitelja kao L uvredljive naravi jer ustvari ne postoji opravdanje ili interes javnosti koji bi opravdao nastanak ovih objava okrivljenika.

15. Zbog svega navedenog, sud smatra važnim okrivljeniku elaborirati što ustvari znače ugled i čast. Općenito govoreći, svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo i socijalno uvažavanje koje se zasniva na kombinaciji njegovog moralnog integriteta, odnosno etičke ispravnosti i na društvenoj vrijednosti pojedinca. Jedan od osnovnih preduvjeta slobodnog razvoja svakog pojedinca je da ga pravne norme društva štite od svakog napada na njegovu čast i ugled. Dakle, svakome pripada pravo da od drugoga traži poštivanje temeljnih vrijednosti koje mu kao pojedincu i članu društva pripadaju. Pojmovi časti i ugleda se ne mogu jasno razgraničiti, niti se ta dva dobra mogu jednoznačno odrediti. Čast se uobičajeno definira kao svijest o vlastitoj vrijednosti, odnosno vrijednost koju osoba osjeća prema sebi. Čast je apstraktni pojam koji reprezentira vlastiti osjećaj vrijednosti i uvaženosti. S druge strane, ugled bi bilo priznanje ljudskog dostojanstva i uvažavanje dostojanstva pojedinca od strane drugih. Ugled se očituje u vanjskom svijetu, što znači da je riječ o uvažavanju koje pojedincu pruža sredina u kojoj živi (tzv. dobar glas). U suštini pojmovi časti i ugleda se temelje na faktičnim ocjenama u društvu i ti pojmovi su relativni, tj. podložni su promjenama u vremenu i prostoru. Čast i ugled su međusobno i uzajamno povezani. Čast je neodvojiva od ljudskog dostojanstva, kao prirodnog čovjekovog svojstva.

16. Na koncu, treba zaključiti da svaka osoba koja ima Facebook profil ima mogućnost svojevrsnog novinarskog rada jer u svojim napisima može izreći vlastite zaključke ili komentare o najrazličitijim društvenim temama. U demokratskom društvu nije zadatak suda da određuje kako i što se smije javno reći ili napisati, ali jednako tako pravni poredak nikome ne može priznati interes za svjesnim iznošenjem ili pronošenjem negativnih sudova o vrijednosti druge osobe koje objektivno škode tužiteljevoj časti i ugledu. Okrivljenik koji je na ovakav način iznio negativne vrijednosne sudove nema pravo pozivati se na slobodu mišljenja ili izražavanja misli jer u konkretnom slučaju nije došlo do narušavanja pravične ravnoteže između okrivljenika na slobodu izražavanja i interesa privatnog tužitelja na zaštitu njegova ugleda. To poradi toga što iznesene uvrede na štetu privatnog tužitelja nadilaze razinu zašite koju zaslužuju inkriminirane objave okrivljenika. Sud je uzeo u obzir da obavljanje određenih javnih dužnosti donosi posebna prava i privilegije uz koje neizostavno idu i posebne odgovornosti, kao i da je pravo na zaštitu privatnosti javnih osoba uže od istoga takvog prava privatnih osoba. Javne osobe nemaju pravo na zaštitu privatnosti u onim slučajevima koji su u vezi s njihovim javnim životom, radom ili položajem. Za opstanak modernog demokratskog poretka i za njegovo funkcioniranje neophodno je da država (vlast) osigura pravo svakom pojedincu na izražavanje mišljenja. Tu dolazi do proturječja između slobode izražavanja mišljenja i prava osobe na čast i ugled jer je temeljno pitanje kako pravno regulirati ovaj odnos dvaju jednakih i često međusobno suprotstavljenih prava. Kako zadovoljiti opće dobro, a istodobno i pojedinačnu pravičnost? Odgovor na ta pitanja nije jednostavan i jednoznačan, već ovisi od slučaja do slučaja i ovisi o situacijskom kontekstu. U svakom pojedinačnom slučaju odvija se dijalektika između prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu osobne slobode. Upravo zato sloboda izražavanja nije apsolutno ljudsko pravo u koje se država ne smije miješati. Članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, kao ni članak 38. Ustava RH, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Isto je slučaj i kada je u pitanju satira jer bez obzira što tada treba postojati veći stupanj tolerancije prema tako napisanom članku/objavi to ne znači da se zbog toga što je u pitanju satira onim što je objavljeno može vrijeđati čast i ugled osobe o kojoj se piše u obliku satire. Dakle, svako ljudsko pravo i sloboda ograničeno je pravom i slobodom drugoga. Isto načelo vrijedi i za slobodu izražavanja mišljenja.

17. Iz provedenog postupka izvan svake razumne sumnje dokazano je promatrajući u cjelini ove objave da je došlo do inkriminiranih izričaja koji predstavljaju omalovažavanje privatnog tužitelja te da je okrivljenik kritičnih zgoda manifestirao i svoje negativne sudove o vrijednosti privatnog tužitelja jer i prema objektivnim kriterijima ovako izrečeni inkriminirani izričaji pokazuju da okrivljenik ne poštuje dostojanstvo privatnog tužitelja.

18. Time je dokazano je da je prilikom počinjenja okrivljenik bio svjestan obilježja kaznenog djela, kao i toga da će javno objavljujući negativne vrijednosne sudove učiniti ih dostupnim većem broju ljudi (kvalificirani oblik djela) te je htio njegovo počinjenje. Stoga je okrivljenik djelo počinio s izravnom namjerom.

19. Što se tiče njegove ubrojivosti, ona nije bila upitna niti isticana kao sporna, pa ga sud procjenjuje ubrojivim počiniteljem.

20. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo

21. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

22. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnost cijenio činjenicu što je bio sudionik Domovinskog rata, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio nedovoljnu kritičnost prema vlastitom protupravnom ponašanju te raniju kaznenu osuđivanost. Naime, okrivljenik je presudom Općinskog sud u Splitu br. K-424/23 od 25. rujna 2023. (pravomoćna 23. siječnja 2024.) osuđen zbog kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz čl. 317. st. 1. KZ/11 na novčanu kaznu.

23. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, stupanj krivnje, pogibeljnost kaznenog djela, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i osobnosti okrivljenika, sud ga je osudio novčanu kaznu u visini od 80 dnevnih iznosa, a visinu jednog utvrdio je temeljem čl. 42. st. 5. u svezi sa st. 4. KZ/11 po slobodnoj procjeni, u visini trenutno prosječnog u Republici Hrvatskoj (odluka VSRH Su-IV- 100/2024-12 od 31. prosinca 2024.), odnosno u visini od 44,00 eura, a što sveukupno iznosi 3.520,00 eura, jer smatra da bi utvrđivanje njegovih prihoda, kad se uzme u obzir da je zaposlen s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura i da je suvlasnik dva stana, bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, s time da je kaznu u smislu odredbe čl. 42. st. 6. KZ/11 dužan platiti u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude.

23.1. Ukoliko okrivljenik ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen presudom, sud će postupiti sukladno čl. 43. KZ/11 te će se ista naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da će se jedan prosječan dnevni iznos od 44,00 eura zamijeniti s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti iznos od 720 sati.

23.2. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora. Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan prosječan dnevni iznos od 44,00 eura zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 3. ovog Zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

23.3. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedenih kazni.

24. Sud očekuje da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenika ali i na druge da ne čine ova ili druga kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti njihovog činjenja i pravednosti i kažnjavanja.

25. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 20. siječnja 2025.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku GL, [adresa]

-privatnom tužitelju HL, [adresa]

-opunomoćeniku privatnog tužitelja ŠL, odvjetniku u [adresa]

-u spis