Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1616/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Graf, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinski & Graf, Zagreb, protiv tuženika LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o., Sesvete, Slatinska ulica 1, OIB: 98319803940, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. siječnja 2025.,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o., Slatinska ulica 1, 10360 Sesvete (Grad Zagreb), OIB: 98319803940, isplatiti tužitelju ŽT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.880,16 EUR (slovima: tri tisuće osamsto osamdeset eura i šesnaest centi) uvećan za zakonske zatezne kamate obračunate na taj iznos u razdoblju od 1. travnja 2017. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u razdoblju od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o., Slatinska ulica 1, 10360 Sesvete (Grad Zagreb), OIB: 98319803940, isplatiti tužitelju ŽT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka uvećane za iznos zakonskih zateznih kamata koje na iznos tih troškova teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, obračunatih po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je bivši radnik tuženika kojemu je radni odnos prestao 31. prosinca 2016. temeljem Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa koji su parnične stranke sklopile 15. srpnja 2016. (dalje u tekstu: Sporazum) povodom otkaza ugovora o radu od 30. lipnja 2016., koji mu je tuženik uručio 8. srpnja 2016. Bio je zaposlen na radnom mjestu „Rukovoditelja prodaje“, dakle, radnom mjestu s posebnim ovlastima i pravom na nagrađivanje od strane tuženika, u skladu sa ugovorom o radu i drugim popratnim sporazumima. Kao rukovoditelj prodaje, s tuženikom je, prvo Aneksom tada važećeg ugovora o radu od 1. siječnja 2012., a potom i Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2012., ugovorio pravo na mjesečnu plaću u bruto iznosu od 4.247,13 eur (32.000,00 kuna) te pravo na godišnji bonus za postignute rezultate rada u iznosu do najviše 10% godišnje bruto plaće, vezano za postignuće osobnih ciljeva prema planu i ocjeni radnog učinka te ukupan poslovni rezultat poduzeća u prethodnoj godini, a prema odluci uprave. Sporazumom su se on i tuženik dogovorili da se oslobađa od obveze dolaska na posao u razdoblju od sklapanja Sporazuma (15. srpnja 2016.) pa do dana prestanka radnog odnosa (31. prosinca 2016.) te da će mu priznati sva prava temeljem ugovora o radu, kao da je u tom razdoblju radio. Tuženik je ispunio sve svoje obveze Sporazuma, osim obveze na isplatu godišnjeg bonusa za 2016. godinu, koji je dospio na isplatu 1. travnja 2017. godine. Nakon što se Dopisom od 14. listopada 2021. obratio tuženiku za isplatom predmetnog bonusa, isti je Dopisom od 19. studenog 2021. naveo da ostvaruje pravo na isplatu bonusa za 2016. u visini od 5.644,55 kuna (749,16 eur) te pravo na isplatu zateznih kamata za kašnjenje u visini od 1.681,24 kuna (223,14 eur), odnosno ukupno 7.325,79 kuna (972,30 eur), sve uvećano za pripadajući iznos poreza, prireza i doprinosa. Dana 26. studenog 2021. tuženik mu je na ime bonusa isplatio neto iznos od 5.792,32 kuna (768,77 eur) i na ime zateznih kamata 1.725,26 kuna (228,98 eur), što predstavlja nešto veći iznos do kojeg je došlo zbog izmjene stope prireza. Na tako isplaćeni neto iznos bonusa 5.792,32 kuna (768,77 eur) tuženik mu je platio i doprinose iz plaće u iznosu od 1.847,01 kuna (245,14 eur), odnosno ukupni tzv. „bruto 1“ u iznosu od 7.639,33 kuna (1.013,91 eur). Isplatom navedenog iznosa, tuženik mu nije isplatio cjelokupni iznos bonusa koji mu pripada, a što iznosi 10% njegove ugovorene bruto plaće, jer su za 2016. godinu, prema njegovim saznanjima, realizirani svi parametri iz odredbe čl. 8. Ugovora o radu od 1. veljače 2012. predviđeni za isplatu tog bonusa u stopostotnom iznosu. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 12. studenog 2024. predlaže sudu naložiti tuženiku na ime bonusa isplatiti mu iznos od 3.880,16 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2017. pa do isplate uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbi i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare. Isplata bonusa nije bila njegova obveza, već slobodna volja. On je kao poslodavac mogao odlučiti isplatiti bonus tužitelju u manjem iznosu od maksimalnog iznosa od 10% godišnje bruto plaće. Činjenica što je tužitelj oslobođen obveze rada za dio 2016. bitno utječe na kriterij visine dodijeljenog bonusa, jer se temelji na postignuću osobnih ciljeva prema planu i ocjeni radnog učinka te je u vezi sa ukupnim poslovnim rezultatom trgovačkog društva. Iznos bonusa je određen prema ostvarenim kolektivnim ciljevima društva za 2016. i razmjeran provedenom vremenu na radnom mjestu tužitelja koji odgovara razdoblju od 6,5 mjeseci u 2016. Tužitelj je potpisom Sporazuma naveo da ne postoje druga potraživanja prema njemu, a koja proizlaze iz radnog odnosa. Smatra da je isplatom bonusa temeljem svojih Dopisa od 12. i 10. studenog 2021. u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o otkazu Ugovora o radu od 30. lipnja 2016., Sporazum, Potvrdu HZMO od 8. studenog 2023., Aneks ugovora o radu od 1. siječnja 2012., Ugovor o radu od 1. veljače 2012., dopise, Obrazac JOPPD, dokumentaciju, Godišnje izvješće na dan 31. prosinca 2016. sa izvješćem ovlaštenog revizora, Odluku tuženika od 11. svibnja 2017. o ostvarenoj dobiti, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Katalog radnih mjesta, bonus obrazac za 2016. za tužitelja sa zadanim ciljevima, parametrima i obračunima, obračun tuženika, saslušan je svjedok PT, te su saslušani tužitelj i zakonska zastupnica tuženika.

4. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2012. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu rukovoditelja prodaje.

5. Među strankama nije sporno da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao na temelju Sporazuma 31. prosinca 2016. Nije sporno i da je tužitelj temeljem Sporazuma u razdoblju od 15. srpnja 2016. pa do 31. prosinca 2016. bio oslobođen obveze dolaska na posao.

6. Među strankama, nadalje, nije sporno da je tuženik tužitelju dana 26. studenog 2021. na ime bonusa za 2016. isplatio iznos od 5.792,32 kuna (768,77 eur) i na ime zateznih kamata iznos od 1.725,26 kuna (228,98 eur), kao i pripadajuće doprinose na plaću u iznosu od 1.847,01 kuna (245,14 eur).

7. Sporno je pravo tužitelja na isplatu bonusa za 2016. u utuženom iznosu od 3.880,16 eur.

8. Sukladno čl. 7. st. 1. Ugovora o radu mjesečna bruto plaća tužitelja iznosi 32.000,00 kuna.

9. Člankom 8. st. 1. Ugovora o radu tužitelj i tuženik ugovorili su da tužitelj može ostvariti pravo na godišnji bonus za postignute rezultate rada u iznosu do najviše 10% godišnje bruto plaće, vezano za postignuće osobnih ciljeva prema planu i ocjeni radnog učinka, te ukupni poslovni rezultat poduzeća u prethodnoj godini, a prema odluci uprave. Nagrada iz st. 1. isplaćuje se nakon usvajanja godišnjeg obračuna (čl. 8. st. 2. Ugovora o radu).

10. Člankom II. Sporazuma tužitelj i tuženik suglasili su se da tužitelju radni odnos kod tuženika prestaje 31. prosinca 2016. U razdoblju od sklapanja sporazuma (15. srpnja 2016.) pa do prestanka radnog odnosa, tuženik tužitelja oslobađa obveze dolaska na posao, a priznat će mu sva prava temeljem ugovora o radu, kao da je u tom razdoblju radio. Člankom IX. tužitelj je izjavio da osim otpremnine u neto iznosu od 259.360,00 kuna i naknade plaće u visini 2,5 prosječne mjesečne neto plaće koju je ostvario u razdoblju od 6 mjeseci prije dana sklapanja sporazuma, obračuna i isplate propisanih poreza, prireza i doprinosa te osiguranja prava iz radnog odnosa nema daljnjih potraživanja prema tuženiku koja proizlaze iz radnog odnosa.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je tuženik isplatio bonus za 2016. u iznosu od 749,16 eura, i to par godina nakon što je prestao raditi. Smatra da mu je tuženik u obvezi isplatiti bonus u visini 10% bruto godišnje plaće. Misli da je iznos od 749,16 eura isplaćeno paušalno. Nije dobio nikakvu dokumentaciju. Bonusi se isplaćuju na temelju odluke uprave. Jedino se može komparirati sa PT, direktorom tuženika, koji je imao ugovor sa ugrađenim bonusom. Kod tuženika je radio 7 godina i za svih 7 godina tuženik mu je isplaćivao bonus sukladno njegovim rezultatima i rezultatima kompanije. Nikada nije vidio odluku uprave tuženika o isplati bonusa, ali se znalo da na kraju godine uprava donosi tu odluku i isplaćuje bonus. Taj bonus je isplaćivan početkom travnja za prošlu godinu, vjerojatno nakon konačnog obračuna. Nije imao nikakav plan za 2016. i u toj 2016. nije bio u mogućnosti utjecati na rezultat i obavljati operativne poslove. Bonus traži u maksimalnom iznosu, jer nije bio u mogućnosti utjecati na te rezultate. Bez obzira što 6 mjeseci nije radio kod tuženika oni su se dogovorili da ima sva prava kao da radi. Njemu nitko nikada od strane tuženika za 2016. nije prezentirao nikakve ciljeve, ni kolektivne, niti individualne. Također, nikada nije potpisao nikakvu dokumentaciju o ostvarenim ciljevima za 2016. Dokumentaciju predanu od strane tuženika nikada prije nije vidio. Prijašnjih godina on je sa svojim nadređenima razgovarao koji su njegovi ciljevi za iduću godinu te je potpisivao ciljeve i planove za iduću godinu. Nikada nije potpisivao ništa na kraju godine. Prijašnjih godina nije postojao nikakav IT sustav u kojem su se mogli pratiti ciljevi. Drugim radnicima koji su imali ugovoren bonus isplaćivano je 80-90% ugovorenih bonusa, a sukladno ostvarenim rezultatima i shodno odluci uprave. Tuženik mu nije dao da radi 6 mjeseci u 2016., jer je napravio novu organizaciju koja njemu nije odgovarala i u kojoj on nije htio raditi. Oni su njega htjeli izbaciti iz njegovog posla. Puno puta je razgovarao sa svojim nadređenima, čak i sa predsjednikom uprave te mu je rečeno da PT može tamo raditi što hoće.

12. Zakonska zastupnica tuženika ŠT iskazala je da je zakonska zastupnica tuženika od 2019. Prije toga je kod tuženika radila kao voditeljica prodaje i tužitelj je njoj bio nadređen. U to vrijeme je PT bio zakonski zastupnik tuženika. Sustav bonusa uvijek funkcionira na isti način. Postoje kolektivni i individualni ciljevi koje radnik prije početka iduće poslovne godine dogovara sa svojim nadređenim. Kolektivne ciljeve određuje Dukat grupa i oni se prezentiraju radniku koji je u sustavu bonusa. Jednako tako se na kraju tekuće godine za koju su određeni parametri, kolektivni i individualni ciljevi, obavlja razgovor s radnikom na kojem se komuniciraju ostvareni rezultati i u kojem ga se upoznaje s bonusom koji će mu biti isplaćen. U tom slučaju radnik potpisuje obrazac parametara i postotak koji će mu biti isplaćen. Sve je vrlo transparentno i radnik je uvijek obaviješten kakvi su mu rezultati i kakav će mu biti bonus. Iako je 2016. tužitelj prestao s radom, i nije radio 6 mjeseci u 2016., na osnovu izračuna i parametara određeno je da njegov bonus za 2016. iznosi 4,44% za 6 mjeseci rada. Iznos od 749,16 eur predstavlja 4,44% od ukupne plaće tužitelja ostvarene u 6 mjeseci. Postotak za bonuse se prema ugovoru isplaćuje prema odluci uprave i rezultatima rada, a tužitelj u 2016. nije radio 6 mjeseci. Ciljevi koji su prethodno iskomunicirani sa nadređenim i prezentirani radniku u papirnatom obliku, unose se u IT sustav koji se zove Lactalent. Pristup tom sustavu tijekom cijele godine imaju i radnik i nadređeni. Nadređeni u taj sustav unosi ocjenu, a radnik svoju procjenu. Rekla bi da je tužitelj za 2016. u sustavu imao postavljene te ciljeve. Na temelju izlista iz tog sustava došla je do predmetnih podataka o individualnim i kolektivnim ciljevima. U sustavu se ne prikazuju točni iznosi bonusa, već samo postotak ostvarenja određenog zadanog parametra. Svaki cilj naveden u obrascu nosi svoju određenu težinu. Nakon toga je vidljiv target iz budžeta i konačan rezultat nakon završetka poslovne godine. Pojašnjava da je tužitelju za 2016. bonus isplaćen samo na temelju rezultata kolektivnih ciljeva, jer individualni nije ostvario. Radnik ciljeve ne potpisuje unaprijed, već se o njima samo razgovara, dok na kraju godine potpisuje podatke o ostvarenim ciljevima. Na kraju 2016. tuženik tužitelja nije zvao na potpisivanje dokumentacije o ostvarenim ciljevima, jer tužitelj nije niti radio. Ne zna jesu li kolektivni ciljevi svim radnicima koji su imali ugovoren bonus bili isti zato što nisu sve funkcije iste, pa je ovisno o tome nekom drugom mogao biti dodan još nekakav kolektivni cilj. Odluka je grupe što ide u individualne, a što u kolektivne ciljeve.

13. Svjedok PT, direktor tuženika od listopada 2013. do kraja veljače 2019., ne sjeća se je li uprava donijela odluku o isplati bonusa za 2016. Pravo tužitelja na isplatu bonusa bilo je kondiciono pravo što znači da je tužitelj imao pravo na isplatu bonusa ako bi se ostvarali uvjeti za isplatu bonusa. Vjeruje da je za vrijeme njegovog mandata tužitelju isplaćivan bonus sukladno procedurama i ispunjenju zadanih ciljeva. Bonus se isplaćuje i utvrđuje na temelju ispunjenja postavljenih ciljeva. Postoje kolektivni i individualni ciljevi. U trećem i četvrtom mjesecu obavljaju se razgovori s radnicima koji imaju pravo na isplatu bonusa te se isti određuje u postotku prema zadanim ciljevima koji su zadani na numerički i opisni način. Sukladno ostvarenju ciljeva odluku o isplatu bonusa donosi direktor društva. Bonus se uglavnom isplaćivao u travnju za proteklu godinu. Za svaku godinu se potpisuju individualni ciljevi za svakog radnika i to potpisuju radnik, direktor društva i netko iz ljudskih potencijala. Na temelju tog dokumenta u kojem je naveden postotak računovodstvo vrši isplatu bonusa. Taj dokument ide u ljudske potencijale koji na temelju podataka o ugovoru i primanja svakog radnika određuju isplatu bonusa u određenom iznosu. Osobne ciljeve određuje nadređeni za svakog radnika. Ispunjenje tih ciljeva također određuje nadređeni radnik, s tim da su uključeni i ljudski potencijali kako to ne bi ovisilo ovisi samo o želji i subjektivnoj ocjeni nadređenog. Radnik treba biti upoznat s ciljevima za tekuću godinu i to se vrši prilikom razgovora o ispunjenim ciljevima za prethodnu godinu, ili u tom vremenskom intervalu. On nije bio zaposlenik tuženika. Njemu je bonus za 2016. isplaćen u nekoj drugoj kompaniji. Misli da je radno mjesto tužitelja ukinuto krajem 2015. Zbog proteka vremena se na može sjetiti kako su utvrđeni individualni ciljevi za tužitelja za 2016. Dužnosti i zadaci direktora i tužitelja nisu jednaki.

14. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da mu nitko od strane nadređenih nije prezentirao ciljeve za 2016. i da u tom smislu nije potpisao nikakvu dokumentaciju. Osim što je njegov iskaz u tom dijelu objektivan, svjedok PT nije se mogao sjetiti kako su utvrđeni ciljevi za 2016. za tužitelja, dok tuženik tijekom postupka u prilog svojih tvrdnji o uobičajenoj praksi potpisivanja osobnih ciljeva od strane radnika za narednu godinu, a nakon komuniciranja istih sa nadređenim radnikom, nije dostavio nikakvu dokumentaciju.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da uprava tuženika za 2016. za tužitelja nije donijela odluku o isplati bonusa.

16. Imajući u vidu čl. 8. st. 1. Ugovora o radu sukladno kojem tužitelj može ostvariti pravo na godišnji bonus za postignute rezultate rada prema odluci uprave, a koja odluka je u konkretnom slučaju izostala, zahtjev tužitelja za isplatom predmetnog bonusa nije osnovan.

17. Činjenica što je tuženik tužitelju ranije redovno isplaćivao bonus samo po sebi ne ovlašćuje tužitelja na isplatu godišnjeg bonusa i za 2016. Suprotno stavu tužitelja, izostanak odluke tuženika kojom tužitelju priznaje pravo na bonus i za 2016. ne predstavlja arbitrarno postupanje tuženika. Naime, iz iskaza svjedoka PT i obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2016. (list 8-9. spisa) proizlazi da su Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 12. listopada 2015. ukinuta sva radna mjesta rukovoditelja, pa tako i radno mjesto rukovoditelja prodaje na kojem je bio zaposlen tužitelj, slijedom čega se kao logičan nameće zaključak da tuženik tužitelju i nije imao potrebe prezentirati osobne ciljeve za 2016. Konačno, i sam je tužitelj u svom iskazu potvrdio da u 2016. nije mogao obavljati nikakve operativne poslove i utjecati na rezultat poslovanja.

18. Naknadna isplata bonusa za 2016. u iznosu od 5.792,32 kuna (768,77 eur) i na ime zateznih kamata iznos od 1.725,26 kuna (228,98 eur) koju je, temeljem dopisa tužitelja, tuženik tužitelju isplatio dana 26. studenog 2021., prema iskazu zakonske zastupnice tuženika predstavlja 4,44% od ukupne plaće tužitelja ostvarene u prvih 6 mjeseci 2016. koliko je i radio i to samo na temelju rezultata kolektivnih ciljeva. Navedena isplata, međutim, ne ovlašćuje tužitelja na pravo na isplatu razlike do iznosa 10% godišnje bruto plaće. To ne samo iz svih prethodno obrazloženih razloga, već i zbog toga što Sporazumom priznavanje tužitelju svih prava temeljem ugovora o radu kao da je u tom razdoblju radio u situaciji kada isti stvarno nije radio po logici stvari ne uključuje pravo na isplatu bonusa, jer to pravo u svom izvornom obliku ovisi o ocjeni radnog učinka.

19. Slijedom navedenog, nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatom predmetnog bonusa, pa je isti valjalo odbiti kao pod točkom I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/12) prema vrijednosti predmeta spora.

21. Tako su tuženiku priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23), sastava podneska od 13. rujna 2024. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročišta 16. svibnja 2024., 4. rujna 2024. i 17. listopada 2024. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 1.250,00 eur. Stoga je tuženiku na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.250,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO) kao pod točkom II. izreke presude.

22. Tužitelj je izgubio u sporu pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, kao pod točkom I. izreke presude.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku