REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] S 5
Poslovni broj: Us I-1353/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja SBLŽ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave Varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ivana Milčetića 10, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, 20. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-216-02/24- 09/25393, URBROJ: 511-14-04-24-3 od 14. lipnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-216-02/24- 09/25393, URBROJ: 511-14-04-24-3 od 14. lipnja 2024. u točki 1. izreke ukinuta je dozvola za boravak i rad, KLASA: UP/I-216-02/24-09/25393, URBROJ: 511-14-04-24- 1 izdana od Policijske uprave Varaždinske 15. veljače 2024., s rokom važenja od 15. veljače 2024. do 14. veljače 2025., za tužitelja, rođenog **.**.1990. državljanina Egipta. U toči 2. izreke rješenja tužitelj je dužan napustiti područje EGP u roku od 0 dana, računajući od dana izvršnosti rješenja, u točki 3. izreke određeno je, da je tužitelj dužan predati rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu, nakon napuštanja Republike Hrvatske, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da ako tužitelj ne postupi po izvršnosti ovog rješenja, da će se tužitelja prisilno udaljiti. U točki 5. izreke rješenja određeno je, da je tužitelj dužan vratiti dozvolu boravka serijskog broja, izdanu 15. veljače 2024. od Policijske uprave Varaždinske.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 14. lipnja 2024., tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu 12. srpnja 2024., kod kojeg je zaprimljena 18. srpnja 2024. pod poslovnim brojem Us I-3271/2024, a koji sud se rješenjem poslovnog broja Us I-3271/2024-2 od 21. kolovoza 2024., oglasio mjesno nenadležnim, te tužbu ustupio ovome sudu kao stvarno I mjesno nadležnom sudu na temelju članka 44. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) u svezi s člankom 13. stavak 1. ZUS-a i člankom 8. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, broj 67/18 i 21/22), a kod kojeg suda je zaprimljena 26. kolovoza 2024., pod poslovnim brojem Us I-1353/2024.
3. Tužitelj je u tužbi u bitnome naveo da je osporavano rješenje nezakonito, da je nedovoljno obrazloženo, jer da u istom nisu navedene odlučne činjenice bitne za zakonito rješavanje ove upravne stvari, čime tužitelj ukazuje na povredu odredbe iz članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP). Istaknuo je, da tužitelj zbog nedostatnog obrazloženja nije upoznat s razlozima donošenja osporavanog rješenja te ističe kako ispunjava sve zakonske uvjete za ostanak na europskom gospodarskom prostoru, točnije Republici Hrvatskoj, jer je usvojen zahtjev poslodavca Regata d. o. o., Petra Zrinskog 2 iz Otočca, za zapošljavanje radnika pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 14. lipnja 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga suda 23. rujna 2024., u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je 30. siječnja 2024. poslodavac tužitelja, tvrtka Fajfarić graditeljstvo d. o. o., Policijskoj upravi varaždinskoj podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina Egipta, ovdje tužitelja, da je zahtjevu bila priložena sva potrebna dokumentacija, zbog čega je 15. veljače 2024. Policijska uprava varaždinska izdala dozvolu za boravak i rad tužitelju, za rad kod poslodavca Fajfarić graditeljstvo d. o. o. Nastavno, tuženik je istaknuo, da je 14. lipnja 2024. zaprimljen zahtjev poslodavca tvrtke Fajfarić graditeljstvo d. o. o. za ukidanjem dozvole za boravak i rad tužitelja, s obzirom da nije došlo do zasnivanja radnog odnosa, jer se tužitelj nije javio da je ušao u Republiku Hrvatsku, zbog čeka je 14. lipnja 2024. ukinuta dozvola za boravak i rad tužitelju, za rad kod poslodavca Fajfarić graditeljstvo d. o. o., temeljem članka 94. stavak 1., točke 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta ZS), odnosno jer su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je izdana, a poslodavcu tužitelja uručeno je navedeno rješenje 21. lipnja 2024., dok tužitelju s obzirom da nije ušao u Republiku Hrvatsku i regulirao adresu boravišta, ono je uručeno putem oglasne ploče, sukladno članku 95. ZUP-a te je postalo izvršno 23. lipnja 2024., a pravomoćno 24. srpnja 2024.,pa tuženik smatra da je tužitelj podnio tužbu izvan zakonom propisanog roka od trideset dana. Naposljetku, tuženik je naveo da je uvidom u svoju evidenciju utvrdio, da tužitelj ima reguliran privremeni boravak u Republici Hrvatskoj do 22. kolovoza 2025. s osnove izdane dozvole za boravak i rad kod novog poslodavca, a o čemu je dostavio iscrpne dokaze uz tužbu.
5. U ovom upravnom sporu 16. siječnja 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o tužbenim navodima i činjeničnim i pravnim pitanjima mogućim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te je rasprava zaključena.
6. Ovaj sud je utvrdio da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio spis predmeta upravnog postupka, koji se sastoji od tužbe tužitelja, osporavanog rješenja tuženika od 14. lipnja 2024., te rješenja tuženika od 15. veljače 2024. kojim se izdaje dozvola za boravak i rad temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tužitelju, državljaninu Egipta, za radno mjesto armirača/armiračica i betonirac/betonirke, kod poslodavca Fajfarić graditeljstvo d. o. o., koja vrijedi od 15. veljače 2024. do 14. veljače 2025.
7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika od 14. lipnja 2024., utvrđeno je, da je isto doneseno obzirom da je ispunjen uvjet za ukidanje važenja gore izdane dozvole za boravak i rad, propisan člankom 94. stavak 1. točka 2. ZS, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz niže obrazloženog razloga.
9. Odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a propisano je, da obrazloženje sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge za donošenja zaključaka u tijeku postupka, te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja obrazloženje sadrži pozivanje na zakon koji to propisuje.
10. Imajući u vidu da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika nije sastavljeno u skladu s citiranom odredbama članka 98. stavak 5. ZUP-a, jer u istom nije utvrđeno činjenično stanje, niti su navedeni razlozi koji su bili odlučujući za rješavanje ove upravne stvari, to ovaj sud nije mogao ispitati zakonitost rješenja, čime je počinjena povreda odredbe iz članka 98. stavak 5. ZUP-a, a na koju povredu je tužitelj ukazivao u tužbi navodeći da obrazloženje osporavanog rješenja je nedostatno, te da nije upoznat s razlozima donošenja istog.
11. Stoga je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
12. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora valjalo je odbiti, jer tužitelj u ovom upravnom sporu nije zastupan po kvalificiranom opunomoćeniku, odvjetniku, zbog čega nema pravo niti na nadoknadu troškova upravnog spora sukladno članku 147. stavak 1. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23).
U Rijeci 20. siječnja 2024.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a). Protiv točke II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude
Dostaviti:
- tužitelju VBLŽ u [adresa], putem e- oglasne ploče suda
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Varaždinskoj, Službi zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ivana Milčetića 10
