REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

6 Povrv-57/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PADEL CLUB d.o.o., Split, Put Trščenice 6, OIB: 21186044282, kojeg zastupa punomoćnik Nevio Sanader, odvjetnik iz Splita, Ulica slobode 39, protiv ovršenika VICTORY MARINE d.o.o., Pula, Kandlerova ulica - Via Pietro Kandler 8, OIB: 16773172388, radi isplate iznosa od 50.000,00 kn / 6.636,14 eura, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. prosinca 2014. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dejana Jakca, odvjetnika iz Buzeta, II. Istarske brigade 14/I, na ročištu za objavu 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VICTORY MARINE d.o.o. Pula, Leharova ulica – Via Franz Lehar 1, OIB: 16773172388, isplatiti tužitelju PADEL CLUB d.o.o. Split, Put Trščenice 6, OIB: 21186044282 iznos od 6.636,14 EUR /50.000,00 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. 06. 2022. pa do isplate, obračunatom od 01. 06. 2022. pa do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. 01. 2023. pa do isplate obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Platni nalog rješenja o ovrsi javne bilježnice Sonje Obrovac Skira iz Pule, Laginjina ulica 2, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-945/2022 od 21. veljače 2023. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 50.000,00 kn / 6.636,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, ukida se u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku VICTORY MARINE d.o.o. Pula, Leharova ulica – Via Franz Lehar 1, OIB: 16773172388, isplatiti tužitelju PADEL CLUB d.o.o. Split, Put Trščenice 6, OIB: 21186044282, na ime nastalih parničnih troškova iznos od 1.580,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. siječnja 2025. pa do isplate obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je 13. prosinca 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – konto kartice, te je rješenjem o ovrsi izdanim po javnoj bilježnici Sonji Obrovac Skira iz Pule, Laginjina ulica 2, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-945/2022 od 21. veljače 2023. naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 50.000,00 kn / 6.636,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Podneskom od 26. siječnja 2023. tuženik kao ovršenik se očitovao na prijedlog za ovrhu navodeći kako ovrhovoditelj prilaže izvadak otvorenih stavaka bez da je objasnio da se radi o uplati avanasa u vrijednosti od 50% a temeljem ponude 254A-22 i 263-22, te u privitku dostavlja ponude i izdane račune za predujam. Napominje kako su temeljem ponuda isporučili materijal za kontejner, dok je ovrhovoditelj mimo znanja ovršenika angažirao tvrtku za montažu istog. Ističe kako je utuženi iznos paušalno određen te se ne temelji na realnom iskazu materijal, a niti između stranaka postoji dogovor oko vrijednosti isporučenog materijala i datih usluga (stranica 22-28 spisa). Tuženik je, nadalje, u pravovremenom i dopuštenom prigovoru od 1. ožujka 2023. osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ustrajući na navodima istaknutima u očitovanju od 26. siječnja 2023. (stranica 40-48 spisa), pojašnjavajući da je činjenica da je ovrhovoditelj naručio i djelomično platio kontejnerske module koji su se trebali montirati u [adresa] ([adresa]) i u [adresa], te da je ovršenik izdao račune za plaćanje predujma u vrijednosti od 50%. Navodi dalje da je nesporno da je ovršenik u u većem dijelu isporučio naručeni materijal te je drugi dio materijala trebao isporučiti prilikom montaže a koja je bila obuhvaćena ponudama. Međutim, ovrhovoditelj da nije pripremio teren za polaganje kontejnera a niti osigurao pristup gradilištu, stoga ovršeniku nije bila omogućena montaža dok je ovrhovoditelj angažirao drugog izvođača. Nastali problem stranke su pokušale riješiti mirnim putem u čemu nisu uspjeli pa je ovrhovoditelj trebao pokrenuti sudski spor a ne ovrhu temeljem vjerodostojne isprave jer ovrhovoditelj nikada nije izdao račun sa iskazanim PDV-om. Također ističe kako je za spor nadležan Trgovački sud u Pazinu.

3. Općinski sud u Puli-Pola se rješenjem poslovni broj Povrv-54/2023-2 od 29. ožujka 2023. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen naslovnom sudu kao stvarno nadležnom.

4. Rješenjem posl. br. 6 Povrv-57/2023-2 od 17. kolovoza 2023. naslovni sud je povodom prigovora ovršenika stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (toč. I. i II. izreke). Istim rješenjem sud je, a budući da je riječ o sporu male vrijednosti, pozvao tužitelja (ovrhovoditelja) da najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja dostavi sudu podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4.1. Valja pojasniti kako je ovaj postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 13. prosinca 2022., pa se na konkretan postupak primjenjuje odredba članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. -Odluka USRH, 70/19., 80/22., dalje u tekstu: ZPP), prema kojoj odredbi su pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 eura, kao što je slučaj u ovom predmetu. Zakonom o izmjenama zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 114/22) provedene su izmjene u navedenom zakonu na način da su iznosi izraženi u kunama zamijenjeni iznosima izraženima u euru obzirom na uvođenje eura kao službene valute, a koja izmjena zakona je stupila na snagu 1. siječnja 2023. dakle na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( Narodne novine, br. 57/22 i 88/22).

4.2. Navedeno rješenje od 17. kolovoza 2023. (stranica 57-59 spisa), zajedno sa obaviješću od 18. kolovoza 2023. (stranica 62 spisa) uredno je dostavljeno tuženiku 10. listopada 2023. (dostavnica na naličju stranice 59 spisa). Obaviješću od 18. kolovoza 2023. tuženik je obaviješten kako mu ovosudno rješenje posl. br. Povrv- 57/2023-2 od 17. kolovoza 2023., dostavljamo putem pošte te ga obavještavamo da je na temelju članka 133. stavka 5. ZPP-a u obvezi sa sudom komunicirati u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije. Također tuženik je obaviješten da će se sva daljnja pismena u ovom postupku, do dodjele prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije, dostavljati stavljanjem pismena na e-Oglasnu ploču Trgovačkog suda u Pazinu (https://e- oglasna.pravosudje.hr/). Upozoren je da će se smatrat da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na e-Oglasnu ploču suda (čl. 133. st. 6. ZPP). S time u svezi valja istaknuti da je uvidom u e-spis na dan objave ove odluke utvrđeno da tuženik još uvijek nije osigurao komunikaciju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudom pa će se i daljnja komunikacija odvijati stavljanjem pismena na e-Oglasnu ploču Trgovačkog suda u Pazinu.

5. Tužitelj je u otvorenom roku podneskom od 15. rujna 2023. istaknuo da je, s obzirom na tuženikovo očitovanje, nesporno da su stranke imale zaključen ugovor o isporuci i montaži dvije u cijelosti opremljene i uređene kontejnerske kuće i to jednu na lokaciji u [adresa], a drugu na lokaciji u [adresa]. Da je 09. svibnja 2022. tuženik tužitelju uputio ponudu br. 254A/22, na sveukupni iznos od 102.900,00 HRK, a kojom se ponudom obvezuje da će u roku od 30 dana od kada mu ovrhovoditelj uplati 50% predmetnog iznosa unaprijed (avansno) isporučiti predmetnu u cijelosti uređenu i opremljenu kontejnersku kuću. Također, dana 20. svibnja 2022. je tuženik tužitelju uputio ponudu br. 263/22, na sveukupni iznos od 71.290,00 HRK, a kojom se ponudom obvezuje da će u roku od 30 dana od kada mu ovrhovoditelj uplati 50% predmetnog iznosa unaprijed (avansno) isporučiti predmetnu u cijelosti uređenu i opremljenu kontejnersku kuću. Uz navedene ponude se nalazila i precizna specifikacija svega što je opremanje i montaža predmetnih kontejnerskih kuća podrazumijevala. Sukladno navedenim ponudama, tužitelj je tuženiku izvršio plaćanja predmetnih avansa i to 10. svibnja 2022. u iznosu od 51.290,00 HRK te 24. svibnja 2022. u iznosu od 35.645,00 HRK te je na taj način ispunio svoju obvezu plaćanja predmetnog avansnog iznosa te se navedeno smatra prihvatom ponude i zaključenjem ugovornog odnosa među strankama. Dakle, za tuženika je s danima 11. svibnja 2022. te 25. svibnja 2022. nastupila obveza da u roku od 30 dana ovrhovoditelju isporuči i montira u cijelosti uređene i opremljene kontejnerske kuće na ranije navedene lokacije u [adresa] i [adresa]. U prilog navedenim tvrdnjama prilaže ponude br. 254A/22 od 09. 05. 2022. te br. 263/22 od 20. 05. 2022. sa specifikacijama, konto kartice ovrhovoditelja za ovršenika (iz kojih je vidljivo kada je ovrhovoditelj ovršeniku uplatio predmetne avansne iznose), predlaže saslušanje zz tužitelja GH iz [adresa] te saslušanje u svojstvu svjedoka dipl. ing arh. ĆH iz [adresa] – projektanta na predmetnim kontejnerskim kućama te LH iz [adresa] – izvođač na montži, uređnju i opremanju predmetnih kontejnerskih kuća koji je bio angažiran od strane tuženika. Dalje navodi da po isteku navedenoga roka u kojem je tuženik bio obvezan isporučiti u cijelosti uređene i opremljene kontejnerske kuće te izvršiti montažu istih na predmetne lokacije, tuženik navedeno nije učinio tj. u navedenom roku je tužitelju samo isporučio oštećene, u cijelosti neizrađene i nedovršene, školjke predmetnih kontejnerskih kuća, koje usput, ni na koji način nisu odgovarale specifikaciji iz prihvaćenih ponuda. O svemu navedenome su zastupnik tužitelja te projektantica ĆH dnevno izvještavali tuženika te u komunikaciji s tuženikom istoga pokušali „natjerati“ da ispuni i izvrši preuzetu obvezu. Posebno ističe da su ugovoreni rokovi za tužitelja bili od iznimne važnosti jer je počinjala ljetna sezona i njihovi padel centri su morali hitno i što prije početi s radom (budući da se u navedenim slučajevima radi o otvorenim padel igralištima (a ne dvoranskim), suvišno je isticati da se najveći dio rezervacija i poslovanja događa u ljetni mjesecima). Nažalost, tuženik ne samo da nije zamijenio oštećene i krivo isporučene kontejnerske kuće za ispravne, valjane i opremljene i uređene već je isti na kraju samo prekinuo komunikaciju sa tužiteljem i arhitekticom koja je bila projektant predmetnih kontejnerskih kuća. Kao dokaz navedenih okolnosti dostavlja e-mail korespondenciju sa tuženikom, whatsapp komunikacija sa tuženikom, predlaže saslušanje stranaka i ranije navedenih svjedoka, te prilaže fotodokumentaciju stanja kontejnerskih kuća koje je isporučio tuženik. Obzirom na sve navedeno, a posebno na činjenicu da je tužitelju bilo izuzetno bitno i važno da predmetne kontejnerske kuće budu u cijelosti dovršene, funkcionalne i spremne za uporabu u ugovorenim rokovima (30 dana od dana plaćanja avansa), a tuženik se oglušio te odbijao popraviti tj. zamijeniti isporučene školjke kontejnera jednako kao što je odbijao dovršiti preuzeti posao (opremiti, urediti i dovršiti predmetne kontejnerske kuće), tužitelj je bio primoran sam, angažiranjem pojedinačnih izvođača, dovršiti tj. urediti i opremiti predmetne kontejnerske kuće. Posebno naglašava da niti dostavljene školjke kontejnera svojim specifikacijama nisu odgovarale onima koje su naznačene i opisane u ponudama (već su isporučene jeftinije koje su usto bile i oštećene). S obzirom na navedeno, tužitelj je imao daljnji trošak sanacije, popravljanja i privođenja namjeni te uređenja oštećenih kontejnerskih školjki koje je isporučio tuženik u iznosu većem od 129.169,29 HRK. Također, navodi tužitelj, da treba uzeti u obzir i činjenicu da tužitelj na kraju krajeva nije dobio naručene kontejnerske kuće već drugačije, drugačijih dimenzija, značajno lošije konstrukcijske kvalitete i značajno jeftinije od onih koje je naručio, platio, a da se pritom ne zaboravi i značajno kašnjenje u završetku svih radova jer je sve radove ovrhovoditelj morao izvesti sam (tj. kupovanjem materijala i opreme te angažiranjem pojedinačnih izvođača) pri čemu je tužitelj imao daljnju značajnu štetu. Kao dokaz prilaže račune za materijale i izvedene radove na predmetne dvije kontejnerske kuće, predlaže saslušanje zastupnika tužitelja, te ranije imenvanih svjedoka, te očevid na predmetnim lokacijama spornih kontejnerskih kuća u [adresa] te u [adresa] te vještačenje po vještaku građevinske struke (na okolnost stanja i vrijednosti kontejnerskih školjki koje je tuženik isporučio te materijala i radova koje je ovrhovoditelj sam morao izvesti kako bi sporne kontejnerske školjke doveo do funkcionalne razine). S obzirom na sve navedeno, a posebno na činjenicu da je tuženik od cjelokupnih svojih ponuda zapravo isporučio samo kontejnerske školjke (i to lošije kvalitete i jeftinije od naručenih i plaćenih te oštećene), a vrijednost naručenih kontejnerskih školjki (koje su imale biti bolje kvalitete i neoštećene) po tuženikovim ponudama je iznosila 19.000,00 HRK i 21.000,00 HRK (dakle, sveukupno 40.000,00 HRK) te s obzirom na činjenicu da je ovrhovoditelj imao sam dovesti u funkcionalno stanje isporučene kontejnerske školjke (a zbog čega su padel centri na predmetne dvije lokacije kasnili sa početkom poslovanja), tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje povrat neosnovano stečenog iznosa od 50.000,00 HRK tj. 6.636,14 EUR iako je sama šteta koja je ovrhovoditelju nastupila zbog ovršenika značajno veća od predmetnog iznosa. Uzimajući u da u se RH od početka 2023. godine primjenjuje valuta EUR, tužitelj uređuje zahtjev kako slijedi:

„I. Nalaže se tuženiku VICTORY MARINE d.o.o. Pula, Leharova ulica – Via Franz Lehar 1, OIB: 16773172388, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju PADEL CLUB d.o.o. Split, Put Trščenice 6, OIB: 21186044282 iznos od 6.636,14 EUR (što predstavlja 50.000,00 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. 06. 2022. godine pa do isplate, obračunatom od 01. 06. 2022.g. pa do 31. 12. 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. 01. 2023.g. pa do isplate obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku VICTORY MARINE d.o.o. Pula, Leharova ulica – Via Franz Lehar 1, OIB: 16773172388, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju PADEL CLUB d.o.o. Split, Put Trščenice 6, OIB: 21186044282, na ime nastalih ovršnih troškova iznos od 273,74 EUR (što predstavlja 2.062,50 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. 02. 2023.g. pa do isplate obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za pet postotnih poena.

6. Podnesak tužitelja od 15. rujna 2023. s prilozima dostavljen je tuženiku. Rješenjem od 30. studenoga 2023. tuženik je pozvan da najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska od 15. rujna 2023. dostavi sudu podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tuženik u spis nije dostavio nikakvo očitovanje, niti je za svoje navode iz prigovora

7. Podneskom od 27. rujna 2024. tužitelj je, u skladu s pozivom strankama da dostave pisane izjave stranaka i svjedoka navedenom u pozivu za pripremno ročište od 31. svibnja 2024., u spis dostavio pisane izjave zastupnika tužitelja GH i svjedoka ĆH te LH (stranica 119-129 spisa).

8. Na pripremnom ročištu održanom 8. listopada 2024., tuženik iako uredno pozvan nije pristupio, a tužitelj je pojasnio da se uz priložene račune koje je tuženik ispostavio za uplaćeni predujam nalaze i odgovarajuće ponude iz kojih je razvidno sa kakvom opremom su i u kakvom stanju kontejnerske kuće trebale biti isporučene. Tuženik ne samo da nije isporučio i montirao ugovorene opremljene i uređene kontejnerske kuće, već je dostavio tek djelomično opremljene, nedovršene kontejnerske kuće koje su imale i nedostatke u kvaliteti. O svemu tome tužitelj je usmenim putem, pisanim putem te konačno službenim pozivom na ispravljanje nedostataka te isporuku i montažu ugovorenih kontejnerskih kuća, obavještavao tuženika koji se na posljetku prestao javljati na pozive tužitelja. Stoga je tužitelj, nakon što je tuženiku ostavio primjeren rok radi ispravljanja prijavljenih nedostataka (udubljene stranice i izgrebene stranice te zaprljane stranice kontejnerskih kuća, neisporuka ugovorene opreme, montaža kontejnerskih kućica i drugo), sam pristupio popravcima uočenih nedostataka te opremanju kontejnerskih kućica kako bi bile primjerene za namjenu kojoj su određene. Tuženiku je bilo poznato da je potrebno isporuku kontejnerskih kućica sa ugovorenom opremom izvršiti u ugovorenom roku obzirom da je tužitelj upravo otvarao sportske objekte na lokaciji [adresa] i [adresa], a za čiju namjenu su bile predviđene i predmetne kućice.

8.1. Budući da tuženiku nije protekao rok radi očitovanja na dostavljene pisane izjave svjedoka i zastupnika tužitelja to je sud pripremno ročište odgodio te ujedno pozvao tužitelja pojasniti pravnu osnovu tužbe.

9. Podneskom od 16. listopada 2024., tužitelj je pojasnio pravnu osnovu tužbe navodeći da u postupku nije sporno da je po ponudi br. 254A/22 za prostor u [adresa] tužitelj tuženiku avansno uplatio 6.807,35 EUR (51.290,00 HRK), a po ponudi br. 263/22 za prostor u [adresa] tužitelj je tuženiku avansno uplatio 4.730,90 EUR (35.645,00 HRK). Nakon navedenih uplata, tuženik je tužitelju isporučio samo manjkave, pogrešne i oštećene „školjke“ opisane pod točkama 1 ponuda (sa nedostatkom svega što je sadržavao opis sadržaja istih „školjki“ na drugoj stranici ponuda pod stavkom „Opis materijala za 1 jedinicu“). Sukladno točkama 1 navedenih ponuda, cijena predmetnih „školjki“, da su isporučene valjane, valjanih dimenzija, kompletne i bez oštećenja, je iznosila za kontejnersku kućicu u Zadru 19.000,00 HRK uvećano za PDV tj. 23.750,00 HRK (a tužitelj je avansno po navedenoj ponudi uplatio 35.645,00 kn). Budući da tuženik tužitelju nije isporučio ništa (niti je na terenu izveo niti jedan rad) osim ranije navedene pogrešne, oštećene i nevaljane „gole školjke“ pogrešnih dimenzija, to čini startnu razliku u plaćanju, na štetu tužitelja, u iznosu od 11.895,00 HRK. Nadalje, cijena za kontejnersku kućicu u [adresa] je iznosila 21.000,00 HRK uvećano za PDV tj. 26.250,00 HRK (a tužitelj je avansno po navedenoj ponudi uplatio 51.290,00 HRK). Budući da tuženik tužitelju nije isporučio ništa (niti je na terenu izveo niti jedan rad) osim ranije navedene pogrešne, oštećene i nevaljane „gole školjke“ pogrešnih dimenzija, to čini startnu razliku u plaćanju, na štetu tužitelja, u iznosu od 25.040,00 HRK. Navedeno utvrđenje već samo po sebi čini nespornim neosnovano bogaćenje tuženika na štetu tužitelja u iznosu od 36.935,00 HRK (zbroj razlika 11.895,00 HRK + 25.040,00 HRK). Nadalje, „gole školjke“ koje je tuženi isporučio tužitelju na predmetne dvije lokacije, osim što su bile potpuno pogrešnih dimenzija (pa je društvo LH gradnja d.o.o. na terenu moralo rezati i piliti čeličnu konstrukciju predmetnih „školjki“ te iste „prekrajati“ u dimenzije okvirno slične onima koje su inicijalno tražene od tužitelja i navedene u predmetnim ponudama), isporučene su dijelom bez „sendvič panela“ (na „školjki“ u [adresa] je nedostajalo 5 „sendvič panela“), a dijelom sa oštećenim „sendvič panelima“ te bez gotovo svih sastavnih dijelova pojedinačno specificiranih na stranicama 2 ponuda pod stavkom „Opis materijala za 1 jedinicu“ (primjerice, čelična vrata i PVC prozor s dvostrukim staklima uopće nisu isporučeni sa „školjkama“) – a sve navedeno je bilo uračunato i obračunato u ponudama pod točkom „1 samostojeća kontejnerska kuća“ po ranije navedenim cijenama koje su navedene u ponudama za stavku 1. S obzirom na navedeno, tužitelj je bio primoran kupovati materijal te angažirati i platiti izvođače (Stolarski [obrt] [obrt] i Čupić gradnja d.o.o., da isporučene kontejnerske kuće dovedu u stanje u kojem su iste tužitelju zapravo morale biti isporučene). Kada prethodnom dodamo da je tužitelj bio primoran angažirati stolarski obrt [obrt] za izradu ulaznih vrata (koja su morala biti isporučena sa kućicama) kako bi samostojeće kontejnerske kućice doveo u stanje u kojem su trebale biti isporučene, a cijena kojih vrata (bez cijene montaže) su iznosila 10.084,29 HRK za lokaciju u [adresa] i 4.626,05 HRK za lokaciju u [adresa], dakle, ukupno 14.710,34 HRK. Tužitelj je također morao, pored svega ostaloga, angažirati društvo Čupić gradnja d.o.o. da bi isto društvo montiralo ulazna vrata na obje „školjke“ koje je tužitelj kupio od stolarskog obrta [obrt], izrezalo i ispililo čeličnu konstrukciju isporučenih pogrešnih „školjki“, zamijenilo oštećene i postavilo nedostajuće „sendvič panele“ kako bi isporučene kontejnerske kućice imale ugovorenu konstrukciju. Opisane radove na konstrukciji predmetnih kontejnerskih kućica u [adresa] i [adresa] za tužitelja je izvršila Čupić gradnja j.d.o.o. čija je ukupna cijena iznosila 15.000,00 HRK za radove na lokaciji [adresa] i 17.000,00 HRK za radove na lokaciji [adresa], a što sveukupno iznosi daljnjih 32.000,00 HRK. Dakle, kako to zaključuje tužitelj, proizlazi da se tuženik na štetu tužitelja neosnovano obogatio za ne manje od 83.645,34 HRK (36.935,00 HRK na račun razlike između plaćenog avansa i vrijednosti „školjki“ po ponudama + 14.710,34 HRK na račun ulaznih vrata koja su sukladno ponudama morala biti isporučena na „školjkama, a nisu isporučena pa ih je tužitelj sam kupovao + 32.000,00 HRK na račun radova koji su morali biti izvedeni da se predmetne „školjke“ dovedu u stanje u kojem su iste morale biti isporučene). Pored navedenoga, tužitelj je sam morao kupovati sav materijal potreban za izvođenje navedenih radova (a za što su dostavljeni računi u spis). S obzirom na sve navedeno, nesporno proizlazi kako je tuženi stekao bez osnove i značajno više od utuženog iznosa od 6.636,14 EUR (50.000,00 kn).

10. Podnesci tužitelja od 27. rujna 2024. te 16. listopada 2024. dostavljeni su tuženiku na očitovanje, međutim tuženik se do zaključenja glavne rasprave na iste navode tužitelja te dostavljene dokaze nije očitovao.

11. Pripremnom ročištu zakazanom za 9. prosinca 2024., tuženik iako uredno pozvan nije pristupio, dok je tužitelj ustrajao na svemu već iznijetom. Budući da tuženik za svoje navode nije ponudio nikakav dokazna sredstva, dok je tužitelj s druge strane svoje činjenične navode jasno obrazložio te ih podupro odgovarajućim dokazima, sud, radi ekonomičnosti postupka cijeneći da se odluka o glavnoj stvari mogla donijeti i bez provođenja tog dokaza, nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja glede provođenja uviđaja predmetnih kontejnerskih kućica te vještačenja istih po vještaku građevinske struke, već je na istom ročištu zaključio prethodni postupka te proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu te je zaključio glavnu raspravu.

12. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

13. Predmet tužbenog zahtjeva isplata je iznosa od 50.000,00 kn / 6.636,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. lipnja 2022. pa do isplate.

14. Nije sporno da su stranke postupka bile u ugovornom odnosu na temelju kojeg je tuženik bio u obvezi izraditi, isporučiti i montirati dvije opremljene samostojeće kontejnerske kuće, jednu na lokaciji u [adresa] a drugu na lokaciji u [adresa]. Također nije sporno da je tužitelj tuženiku uplatio predujam po ponudu br. 254A/22 odnosno po računu za predujam od 10. svibnja 2022. iznos od 51.290,00 kn za kontejnersku kućicu u [adresa] te po ponudi br. 263/22 odnosno računu za predujam od 24. svibnja 2022. iznos od 35.645,00 kn za kontejnersku kućicu u [adresa].

15. Sporno je jesu li kontejnerske kućice isporučene u skladu sa dogovorom, odnosno jesu li imale nedostatke, jesu li nedostaci otklonjeni. S time u svezi, sporna je osnova i visina utužene tražbine.

16. Uvidom u ponudu br. 254A/22 od 9. svibnja 2022. sastavljenu po tuženiku utvrđeno je da je isti ponudio tužitelju izraditi, dopremiti i montirati opremljenu samostojeću kontejnersku kućicu veličine 2400x5950x2800 mm na lokaciji u [adresa], opremljenu elektroinstalacijama, sa montiranim sanitarijama, dovodnjom i vodoinstalacijama, kliznim vratima, roletama uz klizna vrata, staklenom stijenom, sa postavljenim vodonepropusnim laminatom, dostavljenu i montiranu na lokaciji u [adresa] za ukupnu cijenu od 102.900,00 kn. Uz ponudu prileži „Opis materijala za 1 jedinicu“ sa specifikacijama glavnog okvira, zidova, poda, krovnog držača, krovnih panela, prozora, vrata i dodataka (vijaka, silikona, čavli, čeličnih obloga za savijanje) prilog ponudi.

17. Uvidom u ponudu br. 263/22 od 20. svibnja 2022. sastavljenu po tuženiku utvrđeno je da je isti ponudio tužitelju izraditi, dopremiti i montirati opremljenu samostojeću kontejnersku kućicu veličine 2400x5950x2800 mm na lokaciji u [adresa], opremljenu elektroinstalacijama, sa staklenim ulaznim vratima sa bravom, roletama uz staklenu stijenu, sa postavljenim laminatom, dostavljenu i montiranu na lokaciji u [adresa] za ukupnu cijenu od 71.290,00 kn. Uz ponudu prileži „Opis materijala za 1 jedinicu“ sa specifikacijama glavnog okvira, zidova, poda, krovnog držača, krovnih panela, prozora, vrata i dodataka (vijaka, silikona, čavli, čeličnih obloga za savijanje) prilog ponudi.

18. U navedenim ponudama naznačeno je da je vrijeme isporuke 30 dana od dana uplate avansa u vrijednosti od 50% cijene, te je za avan od strane tuženika ispostavljen računu za predujam od 10. svibnja 2022. na iznos od 51.290,00 kn za kontejnersku kućicu u [adresa] te računu za predujam od 24. svibnja 2022. na iznos od 35.645,00 kn za kontejnersku kućicu u [adresa].

19. Uvidom u konto karticu tužitelja utvrđeno je da je tužitelj tuženiku predujam u iznosu 51.290,00 HRK uplatio 10. svibnja 2022. te predujam u iznosu od 35.645,00 HRK uplatio 24. svibnja 2022. Uplatom predujma ugovor o izradi, isporuci i montaži kontejnerskih kućica sukladno članku 262. stavak 2. u svezi članka 247. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO) smatra se zaključenim, a prema sadržaju prihvaćene ponude.

20. Sud kao vjerodostojne prihvaća gore navedene isprave budući ih tuženik nije osporio, niti je sud našao razloga sumnjati u vjerodostojnost istih.

21. Prema pisanoj izjavi zastupnika tužitelj GH u bitnome proizlazi da je on osobno komunicirao sa zastupnikom tuženika, da je od tuženika naručio dvije opremljene samostojeće kontejnerske kuće, jednu na lokaciji u [adresa] a drugu na lokaciji u [adresa], da je sukladno računu za predujam uplatio 50% avansa i to predujam u iznosu 51.290,00 HRK 10. svibnja 2022. te predujam u iznosu od 35.645,00 HRK 24. svibnja 2022., da je od tuženika upućen da će montažu i opremanje vršiti njihov kooperant – društvo Čupić gradnja j.d.o.o. kao njihov poslovni partner na području Dalmacije, da je u cijeli posao angažirao ĆH, vlasnicu obrta [obrt] iz [adresa] u svojstvu dizajnera i projektanta, da je ĆH izradila projekt te svakodnevno komunicirala sa ĐH kao predstavnikom tuženika te LH kao odgovornom osobom Čupić gradnje j.d.o.o. radi realizacije tog projekta, da je tuženik više dana kasnio sa isporukom kućica a kada su isporučene da su utvrdili da iste nemaju nikakve veze sa kućicama iz tuženikove ponude (kontejneri su bili pogrešnih dimenzija – 50 cm širi od naručenih, lošije kvalitete, sa vidljivim oštećenjima, nisu isporučili staklene stijenke, pvc otvore, ormarić za struju, električne instalacije, klima uređaj i dr.) te je odmah zvao gosp. ŠH, ŠH da je cijelo vrijeme obećavao da će sve biti ok, da će prepiliti kontejner na licu mjesta, da sve što je naručeno da će bit isporučeno ali ništa od navedenog nije učinio. Dalje navodi kako se ŠH prestao javljati na pozive, a da je prekinuo komunikaciju i sa ĆH te sa LH. Ističe kako mu se jako žurilo opremiti navedene kontejnere, a kako je bilo očigledno da tuženik neće ispuniti svoje obveze, angažirao je Čupić gradnju j.d.o.o. da izvedu sve potrebne radove, a također su angažirali izvođače te platili njihov rad za isradu staklene stijene, pvc otvore, sendvič panele, električne instalacije, instalacije vode i kanalizacije, klima uređaje i drugo.

22. Prema pisanoj izjavi svjedokinje ĆH u bitnome proizlazi da je od strane tužitelja angažirana na izradi dizajna i projekta interijera i eksterijera u padel kompleksima kojim upravlja tužitelj, da je svakodnevno komunicirala sa ŠH ispred tuženika te LH ispred Čupić gradnja j.d.o.o., da joj je poznato da je tužitelj uplatio tuženiku 50% ugovorene vrijednosti na ime avansa, da je tuženik kasnio sa isporukom, a kada je isporučio kontejnere da isti nisu bili u skladu sa ugovorom odnosno specifikacijama tuženika jer su bili lošije kvalitete, pogrešnih dimenzija te neopremljene ugovorenom opremom. Odmah su zvali ŠH koji im je obećaavao da će sve dostaviti u skladu s ugovorom, ali se nakon nekog vremena prestao javljati. Tuženik da nije isporučio staklene stijene, pvc otvore, klima uređaje električne instalacije, instalacije vode i kanalizacije. Tužitelju se jako žurilo sa montažom kućica, o čemu je tuženik bio obaviješten, a obzirom se isti prestao javljati na pozive, tužitelj je angažirao druge izvođače kako bi izgradili kućice po mjeri te iste opremili i montirali kako je bilo ugovoreno sa tuženikom. Mišljenja je kako kućice ne vrijede ni 5.000,00 eura.

23. Prema pisanoj izjavi svjedoka LH proizlazi da je u nekoliko navrata surađivao sa tuženikom te za istoga obavljao poslove na području Dalmacije i to poslove montaže, opremanja te završnih radova na kontejnerskim kućicama, da je bio angažiran od strane tuženika i za radove glede kućica koje je naručio tužitelj. Poznato mu je da je tužitelj kućice naručio u svibnju 2022. te da je platio 50% vrijednosti tuženiku na ime avansa, da je obišao teren na kojem je trebalo montirati kućice te tom prilikom upoznato zastupnika tužitelja i ĆH kao projektanticu, da je tuženik tužitelju isporučio kućice koje nisu imale nikakve veze sa naručenim kućicama, da su bile pogrešnih dimenzija, znatno lošije kvalitete, da se tužitelju žurilo sa stavljanjem tih kućica u funkciju budući da se bavio iznajmljivanjem sportskih sadržaja sporta „padel“ pa mu je bilo bitno da kućice budu opremljene i spremne za najam do ljeta. Iako je ŠH u početku obećavao da će sve dostaviti na teren kako je ugovoreno, kako se prestao javljati na pozive zastupniku tuženika i VH tako se prestao javljati i meni iako je mene osobno angažirao. Navodi da mu je ŠH bio rekao neka prepile konstrukciju kućice zbog pogrešnih dimenzija, ali svjedok navodi da se to nikako ne smije činiti. Na kraju ga je angažirao tužitelj te ga molio da mu pronađe izvođača koji će izraditi i montirati klizne stijene, pvc otvore,. Po njegovoj procjeni vrijednost isporučenih kućica nije prelazila 40.000,00 kn.

24. Budući da tuženik nije osporio pisane izjave zastupnika tužitelja i imenovanih svjedoka /toč. 21.-23. obrazloženja) sud u cijelosti prihvaća iste te ih pozitivno vrijednosno cijeni budući su pisane izjave u skladu sa preostalom dokumentacijom u spisu (kako već obrazloženom tako i onom o kojoj će sud obrazlagati u nastavku), životne su i uvjerljive.

25. Iz fotodokuemntacije u spisu (stranica 68-78 spisa) sud je utvrdio da je tuženik tužitelju isporučio potpuno neopremljene kontejnerske kućice sa oštećenjima (vidljive su strugotine i udubljenja na vanjskim zidovima).

26. Iz whatsup prepiske proizlazi kako je tužitelj upozorio tuženika na nedostatke u dostavljenim kućicama koji nedostaci se odnose na neopremljenost istih, uočena oštećenja te pogrešnu dimenziju dostavljenih kućica(stranica 79-82 spisa).

27. Iz pisane reklamacije (stranica 83 spisa) proizlazi da je ĆH kao predstavnica tužitelja uputila tuženiku pisanu reklamaciju u kojoj je opisala neopremljenost isporučenih kontejnera, uočena oštećenja te neodgovarajuće dimenzije istih, te ga pozvala na popravak odnosno isporuku istih u skladu s ugovorom.

28. Dokumentaciju navedenu u toč. 25. -27. obrazloženja sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojnu budući tuženik istu nije osporio, a ista je sukladna preostalim provedenim dokazima. Iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužitelj najkasnije8. lipnja 2022. reklamirao kvalitetu dostavljenih kontejnera tuženiku.

29. Iz računa Plava Iskra d.o.o od 28. srpnja 2022. proizlazi da je imenovano društvo tužitelju obračunalo uslugu isporuke i montaže uređaja u vrijednosti od 5.017,00 kn, iz računa Feroterma od 31. svibnja 2022. proizlazi da je imenovano društvo tužitelju obračunalo uslugu isporuke umivaonika, mješalice, bojlera, sifona, tuš sistema, premaza i silikona u vrijednosti od 13.263,89 kn, iz računa Drvotehnike br. 723/D1/1 od 18. 07. 2022. proizlazi da je imenovano društvo tužitelju obračunalo uslugu izrade i montaže alu vrata u iznosu od 10.084,29 kn, iz računa Drvotehnike br. 722/D1/1 od 18. 07. 2022. proizlazi da je imenovano društvo tužitelju obračunalo uslugu izrade i montaže alu vrata u iznosu od 4.626,05 kn, iz računa Čupić gradnje j.d.o.o. br. 12/FIN/1 od 30. 06. 2022. proizlazi da je imenovano društvo tužitelju obračunalo uslugu izrade konstrukcije prostora i knauf pregrade te bojanje za [adresa] u iznosu od 15.000,00 kn, iz račun Čupić gradnje j.d.o.o. br. 13/FIN/1 od 29. 07. 2022. proizlazi da je imenovano društvo tužitelju obračunalo uslugu izrade konstrukcije prostora i knauf pregrade te bojanje za [adresa] u iznosu od u iznosu od 17.000,00 kn. 30. Dokumentaciju obrazloženu u toč. 29. obrazloženja, koju tuženik nije osporio, sud cijeni kao vjerodostojnu jer je u skladu sa ostalom dokumentacijom u spisu i iskazima saslušanog zastupnika tužitelja te svjedoka LH i svjedokinje ĆH. 31. U elektroničkoj pošti od 30. lipnja 2022. sastavljenoj po tužiteljevom punomoćniku, odvjetniku AH tuženik je, obzirom da se nije odazivao na telefonske pozive zastupnika tužitelja, pisanim putem pozvan najkasnije u roku od dva dana pristupiti izvršenju ugovorenih obveza na lokaciji u [adresa]. Ujedno je obaviješten da je zbog hitnoće u obavljanju tužiteljevih obveza, angažirao druge izvođače na lokaciji u [adresa], kako bi otklonio moguću štetu. Navedenu ispravu sud također cijeni kao vjerodostojnu obzirom je tuženik nije osporio.

32. Na temelju svega navedenog (isprava i saslušanih svjedoka te zastupnika tužitelja) sud zaključuje kako je tuženik isporučio tužitelju kontejnerske kućice koje nisu bile u skladu sa zaključenim ugovorom budući da kućice nisu bile opremljene ugovorenom opremom, isporučene su pogrešnih dimenzija, te su isporučene sa oštećenjima na vanjskim stranicama. Nadalje, tužitelj je pravovremeno, u skladu s odredbom članka 604. stavak 1. i 608. ZOO-a reklamirao uočene nedostatke tuženiku te pozvao tuženika da nedostatke otkloni, a tuženik nedostatke nije otklonio niti je isporučio ugovoreno, pa je tužitelj opravdano angažirao druge izvođače kako bi otklonili nedostatke te opremili kontejnere i doveli iste u stanje da se mogu iznajmljivati. Temeljem članka 608. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu štete koju trpi zbog propusta tuženika da dostavi ugovorenu robu odnosno da izvrši ugovoren usluge.

33. Budući da je tuženik tužitelju temeljem ugovora isporučio neopremljene kontejnere, proizlazi da je sukladno ponudama, cijena predmetnih „kontejnera“, da su isporučene ugovorene, valjanih dimenzija, kompletne i bez oštećenja, iznosila za kontejnersku kućicu u Zadru 19.000,00 HRK uvećano za PDV tj. 23.750,00 HRK (a tužitelj je avansno po navedenoj ponudi uplatio 35.645,00 kn), te za kontejnersku kućicu u Stobreču 21.000,00 HRK uvećano za PDV tj. 26.250,00 HRK (a tužitelj je avansno po navedenoj ponudi uplatio 51.290,00 HRK). Budući da tuženik tužitelju nije isporučio opremljene kućice (niti je na terenu izveo niti jedan rad), to proizlazi da se tuženik, na štetu tužitelja, obogatio u iznosu od 11.895,00 HRK, za kućicu u [adresa] te 25.040,00 HRK za kućicu u [adresa], odnosno sveukupno 36.935,00 HRK. Nadalje, kontejnere koje je tuženi isporučio tužitelju na predmetne dvije lokacije, osim što su bile potpuno pogrešnih dimenzija (pa je društvo Čupić gradnja d.o.o. na terenu moralo rezati i piliti čeličnu konstrukciju predmetnih kontejnera te iste prilagoditi u dimenzije koje su inicijalno tražene od tužitelja i navedene u predmetnim ponudama), isporučene su dijelom bez „sendvič panela“ a dijelom sa oštećenim „sendvič panelima“ te bez gotovo svih sastavnih dijelova pojedinačno specificiranih na stranicama 2 ponuda pod stavkom „Opis materijala za 1 jedinicu“ (primjerice, čelična vrata i PVC prozor s dvostrukim staklima uopće nisu isporučeni sa „školjkama“) – a sve navedeno je bilo uračunato i obračunato u ponudama pod točkom „1 samostojeća kontejnerska kuća“ po ranije navedenim cijenama koje su navedene u ponudama za stavku 1. S obzirom na navedeno, tužitelj je opravdano kupovao materijal te angažirao i platio izvođače (Stolarski [obrt] [obrt] i Čupić gradnja d.o.o.), da isporučene kontejnerske kuće dovedu u stanje u kojem su naručene od tuženika. S time u svezi tužitelj angažirao stolarski obrt [obrt] za izradu ulaznih vrata (koja su morala biti isporučena sa kućicama) kako bi samostojeće kontejnerske kućice doveo u stanje u kojem su trebale biti isporučene, a cijena kojih vrata (bez cijene montaže) su iznosila 10.084,29 HRK za lokaciju u [adresa] i 4.626,05 HRK za lokaciju u [adresa], dakle, ukupno 14.710,34 HRK. Tužitelj je također angažirao društvo Čupić gradnja d.o.o. da bi isto društvo montiralo ulazna vrata na oba kontejnera koje je tužitelj kupio od stolarskog obrta [obrt],. Opisane radove na konstrukciji predmetnih kontejnerskih kućica u [adresa] i [adresa] za tužitelja je izvršila Čupić gradnja j.d.o.o. čija je ukupna cijena iznosila 15.000,00 HRK za radove na lokaciji [adresa] i 17.000,00 HRK za radove na lokaciji [adresa], a što sveukupno iznosi daljnjih 32.000,00 HRK. Sud navedene dodatne radove izvedene po drugim izvođačima cijeni kao štetu koja je u izravnoj vezi sa tuženikovim protupravnim radnjama - propuštanjem da ispuni ugovorenu obvezu, a šteta se ogleda u vrijednosti dodatnih radova koju je tužitelj dokazao dostavljanjem navedenih isprava.

34. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da tužitelj osnovano temeljem instituta stjecanja bez osnove (budući da obveza vraćanja primljenog predujma postoji obzirom da je tuženik isporučio stvar manje vrijednosti, dakle primio je predujam s obzirom na ugovor koji se nije u cijelosti realizirao) te naknade (obične) štete (koja šteta se očituje u protupravnom propuštanju tuženika da popravi nedostatke i isporuči ugovoreni materijal, kojega je tužitelj morao pribavljati po drugim izvođačima) potražuje ukupan iznos od 50.000,00 kn / 6.636,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. lipnja 2022. pa do isplate, pa je primjenom odredbe članka 1111. stavak 3. i 1089. stavak 1. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

35. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako stranka u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanjem pravne zaštite sud će odbiti, odnosno prigovor zahtjevu suprotne strane neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja sadržana u odredbi čl. 221.a. ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

36. U konkretnom slučaju, tuženik, na kome je teret dokaza, kako je to ranije pojašnjeno, za svoje tvrdnje nije ponudio jasna i životno prihvatljiva obrazloženja, niti je za svoje tvrdnje ponudio odgovarajuća dokazna sredstva. S druge strane tužitelj je ponudio odgovarajuće dokaze kojima je dokazao činjenične navode tužbe, pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev te obvezao tuženika platiti tužitelju utuženu tražbinu u cijelosti. Sukladno odredbi članka 29. ZOO-a u vezi sa člankom 183. stavkom 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu, pa je tijek zateznih kamata određen po tom pravilu, a prema odredbi članka 1115. ZOO-a. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). Dakle, tužitelj je osnovano i zakonito zatražio zakonsku zateznu kamatu na utuženu tražbinu u dosuđenom periodu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti.

36.1. Međutim, sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju, a budući da tužitelj temeljem otvorenih stavki nije imao pravo zahtijevati izdavanje rješenja o ovrsi budući se ne radi o usluzi ili robi za koju je izdao fakturu, to je sud platni nalog rješenja o ovrsi temeljem odredbe članka 452. stavak 1. ZPP-a ukinuo u cijelosti, kako je odlučeno u toč. I. izreke rješenja.

37. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je dosudio jedinstveni trošak ovršnog i parničnog postupka primjenjujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona (zaključak Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.), u kojem stoji da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

38. Budući da je u ovom sporu uspio u cijelosti sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eur koji se odnosi na javnobilježničku nagradu prema članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021, 18/2022, 154/2022) te trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 248,86 eura (s PDV-om) prema Tbr. 7. i 11. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa).

39. Glede troškova parničnog postupka tužitelju su priznati zatraženi troškovi za sastav podneska odod 15. rujna 2023., 27. rujna 2024. i 16. listopada 2024., sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 46. Tarife i to 100 bodova po radnji, zatim za zastupanje na ročištima od 8. listopada 2024. i 9. prosinca 2024., za svaku radnju po 100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova odnosno 1.000,00 eura što sveukupno sa PDV-om iznosi 1.250,00 eura.

40. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu po odluci suda. Pristojba na presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 112,81 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 56,41 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž- 5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (56,41 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

41. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.580,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a, „ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. II. izreke rješenja.

U Pazinu 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Protiv ove presude žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku.