REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

Povrv-711/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623, kojeg zastupa punomoćnica Martina Pancer, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska 59A, protiv tuženika IMP-IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o. za trgovinu i usluge, Graberščak, Graberščak 3, OIB: 63206256990, radi isplate iznosa od 64.852,62 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 51.634,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 3.009,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I.

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 5.737,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2016. do isplate te u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 4.471,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2016. do isplate.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva za iznos od 7.480,94 EUR na ime obračuna kamata s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 829,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2015. do 31. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.620,21 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.103,55 EUR.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz točke III. izreke ovog rješenja preko dosuđene kamatne stope.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada PRVI FAKTOR d.o.o.) javni bilježnik Obrenija Ribarić iz Zagreba, Nikole Tesle 16 donio je 18. lipnja 2015. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-93/15 kojim je tadašnjem tuženiku, odnosno trgovačkom društvu MINI MAJOR d.o.o. naloženo platiti tužitelju iznos od 767.764,08 kn, od čega: iznos od 735.000,00 kn kao kunsku protuvrijednost 97.351,00 eura, uz ugovorenu valutnu klauzulu u slučaju deprecijacije kune i to primjenom indeksa promjene kupovnog tečaja EUR prema tečajnoj listi PBZ važećeg na dan 1. lipnja 2015. i kupovnog tečaja EUR važećeg na dan naplate sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope koju krajem svakog polugodišta odredi Hrvatska narodna banka, uvećanu za osam postotnih poena počevši od 1. lipnja 2015. pa do isplate, iznos od 142,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope koju krajem svakog polugodišta odredi Hrvatska narodna banka, uvećanu za osam postotnih poena počevši od 18. lipnja 2015. pa do isplate, iznos od 7.611,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope koju krajem svakog polugodišta odredi Hrvatska narodna banka, uvećanu za osam postotnih poena počevši od 18. lipnja 2015. pa do isplate, iznos od 8.427,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope koju krajem svakog polugodišta odredi Hrvatska narodna banka, uvećanu za osam postotnih poena počevši od 18. lipnja 2015. pa do isplate, iznos od 8.155,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope koju krajem svakog polugodišta odredi Hrvatska narodna banka, uvećanu za osam postotnih poena počevši od 18. lipnja 2015. pa do isplate, iznos od 8.427,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope koju krajem svakog polugodišta odredi Hrvatska narodna banka, uvećanu za osam postotnih poena počevši od 18. lipnja 2015. pa do isplate. Predmetnim rješenjem o ovrsi tuženiku je naloženo i naknaditi pravnom predniku tužitelja trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.293,50 kn na ime nastalih troškova ovršnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja tužitelja, te u iznosu od 37,50 kn na ime predvidivih troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do namirenja tužitelja.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tadašnji tuženik pravodobno je izjavio prigovor povodom kojeg je ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-928/18 od 10. srpnja 2019. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom je dijelu ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, navodi u bitnome da se istome protivi u cijelosti budući je s tužiteljem sve međusobne tražbine zatvorio kompenzacijom i ugovorima o ustupu potraživanja, kao što je i ovdje slučaj pa stoga ističe prigovor ispunjenja tražbine jer je tužiteljeva tražbina prema naznačenoj osnovi, Ugovoru o faktoringu br. FA-HR-165/10 od 29. listopada 2013., u cijelosti ustupljena trećoj pravnoj osobi. Stoga ističe prigovor promaše pasive legitimacije te nedostatka aktivne legitimacije, odnosno nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja s obzirom da iz tuženikove poslovne evidencije proizlazi da postoji dug tužitelja prema tuženiku, a ne obratno. Tuženik prigovorom pobija i visinu utuženog potraživanja te vjerodostojnost od strane tužitelja dostavljene evidencije iz poslovnih knjiga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se naznačio kao PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji s obzirom da se nad društvom provodi postupak likvidacije. Nadalje, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-6533/2015 od 15. veljače 2017. (list 74. – 75. spisa) postupak je prekinut temeljem odredbe čl. 212. st. 1. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da je trgovačko društvo MINI MAJOR d.o.o. pripojeno trgovačkom društvu ZAGREB JADRAN d.o.o. te je sukladno odredbi čl. 541. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje: ZTD) pripojeno društvo prestalo postojati s danom upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj. Rješenjem od 4. srpnja 2017. (list 92. spisa) na prijedlog tužitelja postupak je nastavljen pozivom trgovačkom društvu ZAGREB JADRAN d.o.o. kao pravnom slijedniku društva MINI MAJOR d.o.o. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3487/2017 od 23. listopada 2017. (list 102.-103. spisa) postupak je prekinut temeljem odredbe čl. 212. st. 1. t. 4. ZPP-a s obzirom da je trgovačko društvo ZAGREB JADRAN d.o.o. pripojeno trgovačkom društvu EUROMEAT d.o.o. te je sukladno odredbi čl. 541. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ZTD-a pripojeno društvo prestalo postojati s danom upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj. U daljnjem tijeku postupka na prijedlog tužitelja rješenjem ovog suda od 20. prosinca 2017. (list 109. spisa) postupak je nastavljen pozivom trgovačkom društvu EUROMEAT d.o.o. kao pravnom slijedniku trgovačkog društva ZAGREB JADRAN d.o.o. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. S obzirom da je zbog gore navedenog došlo do promjena na strani tužitelja i tuženika te su postojale smetnje za daljnji tijek postupka zbog neprovedivosti platnog naloga sadržanog u predmetnom rješenju o ovrsi, primjenom odredbe čl. 452. st. 1. ZPP- a odlučeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja te je o tužbenom zahtjevu valjalo odlučiti kao u t. I. do VII. izreke ove presude.

5. U nastavljenom postupku tužitelj je podneskom zaprimljenim na ovom sudu 2. rujna 2016. (list 60.-62. spisa), ispravljenim podneskom od 20. studenog 2018. (list 129.- 144.) obavijestio sud da tuženik usprkos pokušaju mirnog rješenja spora nije u cijelosti podmirio dug prema tužitelju te da isti sukladno Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja o stanju neplaćenih tražbina od 11. srpnja 2016. iznosi 488.632,08 kn. Predmetnim podneskom tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev te je isti postavio istaknuvši kako je početna glavnica u iznosu od 735.000,00 kn smanjivana uplatama od 17. prosinca 2015. u iznosu od 120.000,00 kn, od 30. prosinca 2015. u iznosu od 30.000,00 kn, od 29. veljače 2016. u iznosu od 30.000,00 kn, od 29. travnja 2016. u iznosu od 30.000,00 kn, od 29. travnja 2016. u iznosu od 73.733,03 kn te od 5. srpnja 2016. u iznosu od 19.000,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 302.733,03 kn, a kojim uplatama je smanjena glavnica na iznos od 432.632,08 kn. Izvršenim kompenzacijama tužitelj je zatvorio račune u iznosu od 142,16 kn (dio računa 15-0705), u iznosu od 7.611,78 kn (račun 15-1458), u iznosu od 8.427,33 kn (račun 15-2002), u iznosu od 8.155,48 kn (račun 15-2563), u iznosu od 8.427,33 kn (račun 15-3112), odnosno račune za zateznu kamatu za razdoblje od 1. siječnja do 31. svibnja 2015. Tužitelj ističe i kako je Ugovor o faktoringu broj FA- HR-165/10 sklopljen s jednosmjernom valutnom klauzulom (čl. 28.5 Ugovora o faktoringu) pa je iznos od 432.266,97 kn/7,55 s time da kupovni tečaj PBZ na datum ustupa potraživanja, odnosno 20. svibnja 2014. iznosi 57.253,90 EUR. Valja naglasiti da je o gore navedenom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva pravomoćno odlučeno presudom poslovni broj Povrv-928/2018-41 od 29. svibnja 2020.

6. Predmetnim podneskom tužitelj je i preinačio tužbu na način da je postavio zahtjev s osnove obračunate zatezne kamate za razdoblje od 31. svibnja 2015. do 30. travnja 2016. u iznosu od 6.505,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2016. kao dana obračuna te s osnove zatezne kamate za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 5. srpnja 2016. u iznosu od 975,65 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2016. kao dana obračuna do isplate.

7. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj preinačio tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti pa je na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u t. II. izreke rješenja.

8. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod do tada iznesenih navoda, dok je tuženik pokazao pasivnost u daljnjem tijeku postupka, kako neodazivanjem na zakazana ročišta tako i neočitovanjem na dokaze koje je dostavio i predložio tužitelj. 9. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-928/2018-41 od 29. svibnja 2020. (list 188. – 197. spisa) naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 432.266,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2016. do pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana. (t. I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 49.014,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.351,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana. U točki IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana. U točci V. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 118,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 18. lipnja 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih, dok je u točci VI. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 49.014,08 kn i na iznos od 7.351,03 kn od 11. srpnja 2016. do 1. rujna 2016. Nadalje, točkom VII. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 432.266,97 kn uz ugovorenu valutnu klauzulu u slučaju deprecijacije kune i to primjenom indeksa promijene kupovnog tečaja EUR prema tečajnoj listi PBZ važećeg na dan 11. srpnja 2016. i kupovnog tečaja EUR važećeg na dan naplate. Rješenjem poslovni broj Povrv-928/2018-41 od 29. svibnja 2020. (list 188. – 197. spisa) ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-93/15 kojeg je 18. lipnja 2015. donio javni bilježnik Obrenija Ribarić iz Zagreba, Nikole Tesle 16. (t. I. izreke). U točci II. izreke rješenja utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 302.733,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 11. srpnja 2016. do isplate, u točci III. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva za iznos od 56.365,11 kn na ime obračuna kamata s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Zaključno, u točci IV. izreke rješenja naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.985,50 kn, dok je u točci V. odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.128,00 kn.

10. Valja naglasiti da je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-928/2018 od 5. lipnja 2020. (list 200-202 spisa) utvrđen prekid postupka temeljem odredbe čl. 212. st. 1. t. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 541. st. 3. ZTD-a (t. I. izreke) te je postupak nastavljen pozivom trgovačkom društvu TOP MEAT d.o.o. da preuzme postupak, a sve s obzirom da je dotadašnji tužitelj odnosno društvo EUROMEAT d.o.o. pripojeno društvu TOP MEAT d.o.o.

11. Podneskom od 26. srpnja 2020. (list 216-241 spisa) društvo TOP MEAT d.o.o. preuzelo je postupak u ovoj pravnoj stvari, dok je podneskom od 31. srpnja 2020. navedeno društvo podnijelo žalbu protiv gore navedene presude i rješenja ovog suda od 20. svibnja 2020.

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o tuženikovoj žalbi, rješenjem poslovni broj Pž-3563/2020-3 od 9. prosinca 2021. (list 289. – 292. spisa) istu je uvažio te je presuda ovog suda poslovni broj Povrv-928/2018-41 od 29. svibnja 2020. ukinuta u točkama I., II., III. i IV. njezine izreke, dok je rješenje ukinuto u točkama III. i IV. izreke te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku, a u kojem je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu za isplatom iznosa od 57.371,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2016. na ime glavničnog potraživanja, iznosa od 7.480,94 EUR s osnove obračunatih zateznih kamata sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2016. do isplate te iznosa od 829,52 EUR na ime određenih troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi odnosno 18. lipnja 2015., rješenjem poslovni broj Povrv-127/2022 od 24. svibnja 2022. utvrđen je prekid postupka jer je društvo TOP MEAT d.o.o. pripojeno sadašnjem tuženiku odnosno društvu IMP- IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o., dok je rješenjem od 27. srpnja 2022. postupak nastavljen (čl. 212. st. 1. t. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 541. st. 3. ZTD-a).

14. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod svih navoda iznesenih u ranijem tijeku postupka te je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

15. Podneskom od 6. ožujka 2024. (list 401. – 402. spisa) tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev te je isti konačno postavio. Tuženik se nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe u roku od petnaest dana od kada je primio navedeni podnesak, pa je sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao u t. I. izreke rješenja.

16. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga vjerovnika o stanju neplaćenih tražbina od 1. lipnja 2015. (list 8.-9. spisa), otvorene stavke (list 10. spisa), presliku Ugovora o faktoringu br. FA-HR-165/10 (list 11.-26. spisa), presliku ugovora o cesiji (list 27.-28. spisa), presliku dopisa od 15. svibnja 2014. (list 29. spisa), presliku računa broj 04797-01-1 15-3112 (list 30. spisa), presliku računa broj 03930-01-1 15-2563 (list 31. spisa), presliku računa broj 03048-01-1 15-2002 (list 32. spisa), presliku računa broj 02147-01-1 15-1458 (list 33. spisa), presliku računa broj 01037-01-1 15-0705 (list 34. spisa), neslužbeni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo MINI MAJOR d.o.o. i PRVI FAKTOR d.o.o. (list 35. -38. spisa), presliku ugovora o cesiji br. 646/14 (list 41.-42. spisa), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga vjerovnika o stanju neplaćenih tražbina od 11. srpnja 2016. (list 62. spisa), presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo MINI MAJOR d.o.o. (list 63. -70. spisa), presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo ZAGREB JADRAN d.o.o. (list 80. - 82., 85.-87., 89.-91. i 98.-101. spisa), neslužbeni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 94.-95. spisa), neslužbeni izvadak z sudskog registra za društvo ZAGREB JADRAN d.o.o. (list 96.-97. spisa), presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 106.-107., 111.-113., 116.-118. i 121.-123. spisa), presliku dopisa trgovačkog društva MINI MAJOR d.o.o. upućenog društvu PRVI FAKTOR d.o.o. od 28. kolovoza 2015. (list 126. spisa), presliku e-maila odvjetnika Saše Čačiča od 24. ožujka 2016. (list 127. spisa), presliku računa ustupljenih potraživanja (list 131. spisa), presliku računa broj 01037-01-1 15-0705 (list 132. spisa), presliku Specifikacije kamata financiranja za fakturu br. 15-0705 za siječanj 2015. (list 133. spisa), presliku računa 02147-01-1 15-1458 (list 134. spisa), presliku Specifikacije kamata financiranja za fakturu br. 15-1458 za veljaču 2015. (list 135. spisa), presliku računa 03048-01-1 15-2002 (list 136. spisa), presliku Specifikacije kamata financiranja za fakturu br. 15-2002 za ožujak 2015. (list 137. spisa), presliku računa 03930-01-1 15-2563 (list 138. spisa), presliku Specifikacije kamata financiranja za fakturu br. 15-2563 za travanj 2015. (list 139. spisa), presliku računa 04797-01-1 15- 3112 (list 140. spisa), presliku Specifikacije kamata financiranja za fakturu br. 15- 3112 za svibanj 2015. (list 141. spisa), presliku računa 03181-01-1 16-2213 (list 142. spisa), presliku Specifikacije obračuna zateznih kamata (list 143. -144. spisa) te je izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po trgovačkom društvu PKF TAX CONSULTING ANTIČIĆ d.o.o. i to po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke dipl. oec. Diani Antičić (nalaz i mišljenje list 339. – 460. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka na ročištu 4. prosinca 2024. - list 482. - 485. spisa).

17. Ocjenom izvedenih dokaza te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

18. Predmet spora, nakon preinake te djelomičnog povlačenja tužbe, je tužiteljevo potraživanje u iznosu od 51.634,52 EUR na ime ostatka dugovanja tuženika prema tužitelju iz Ugovora o cesiji br. 646/14 od 25. travnja 2014. (list 27.-28. spisa) koji se Ugovor o cesiji u odnosu prema cedentu i cesionaru veže uz Ugovor o faktoringu br. FA-HR-165/10 (list 11. - 26. spisa) od 29. listopada 2013. sklopljen između pravnih prednika stranaka te potraživanje u iznosu od 3.009,38 EUR na ime obračunatih zateznih kamata na iznose plaćene sa zakašnjenjem. Valja naglasiti da je o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka sud odlučivao u okviru odluke o troškovima postupka.

19. Između stranaka nije sporno postojanje poslovnog odnosa iz kojeg je proizašlo predmetno potraživanje već je sporno da li je tuženik s tužiteljem sve međusobne tražbine zatvorio kompenzacijama i ugovorima o ustupu potraživanja imajući u vidu od strane tuženika istaknuti prigovor prijeboja, a slijedom čega je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

20. Uvidom u presliku Ugovora o cesiji br. 646/14 od 25. travnja 2014. (list 27. -28. spisa) razvidno je da predmetnim Ugovorom pravni prednik tuženika, odnosno trgovačko društvo MINI MAJOR d.o.o. kao cedent prenosi na trgovačko društvo PRVI FAKTOR d.o.o. kao cesionara svoje potraživanje prema KLINIČKOJ BOLNICI DUBRAVA ZAGREB (cesusu) temeljem računa br. 259/M/2013 od 5. prosinca 2013. u iznosu od 328.500,00 kn s datumom dospijeća 21. listopada 2014. i temeljem računa br. 260/M/2013 od 5. prosinca 2013. u iznosu od 906.500,00 kn s datumom dospijeća 21. listopada 2014., dakle ukupan iznos od 1.235.000,00 kn (čl. 1.).

21. Iz predmetnog Ugovora sud je utvrdio i da je odredbom člankom 2. istog određeno da cedent odgovara cesionaru za postojanje i naplativost potraživanja iz članka 1. ovog Ugovora, odnosno kao solidarni dužnik za naplatu potraživanja po ovom Ugovoru.

22. Imajući u vidu gore navedeno, odnosno da je Ugovorom o cesiji na tužitelja preneseno predmetno potraživanje te da je člankom 2. ugovoreno da pravni prednik tuženika odgovara tužitelju za postojanje i naplativost potraživanja iz članka 1. tog Ugovora kao solidarni dužnik, ovaj sud ocijenio je neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije te promašene pasivne legitimacije.

23. U konkretnom slučaju tuženik je iznio tvrdnju da je ispunio utuženu tražbinu kompenzacijom i ugovorima o ustupu potraživanja. Stoga je teret dokaza temeljem gore navedenih odredbi ZPP-a u odnosu na navedenu spornu činjenicu na tuženiku. U prilog svojih tvrdnji tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio presliku Ugovora o cesiji br. 646/14 (list 41.-42. spisa) s rukom nadopisanim iznosima te s nadopisanim tekstom ''knjiž. izvod RBA 48 od 20.05.2014.'' koji dokaz ne predstavlja adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje navedenih okolnosti.

24. Nadalje, iz preslike dopisa pravnog prednika tuženika upućenog društvu PRVI FAKTOR d.o.o. 28. kolovoza 2015. (list 126. spisa) razvidno je da istim direktor pravnog prednika tuženika moli tužitelja da mu izađe u susret vezano za plaćanje dugovanja te da mu omogući plaćanje 10.000,00 eura najkasnije do 15. listopada 2015., a ostatka dugovanja najkasnije do 31. prosinca 2015. Isto tako, moli tužitelja da mu izda izjavu kojom potvrđuje da će povući tužbu ukoliko se tuženik bude pridržavao ponuđenih termina plaćanja.

25. Uvidom u presliku e-maila tadašnjeg punomoćnika tuženika, odvjetnika Saše Čačića od 24. ožujka 2016. upućenog osnivaču, članu društva MINI MAJOR d.o.o. (list 127. spisa) razvidno je da se istim zahvaljuje na strpljenju i iskazanom razumijevanju situacije u kojoj se našao tuženik te kojim se, a vezano za produljenje roka dospjelosti obveze MINI MAJORA prema društvu tužitelja do 1. rujna 2016., izvještava tužitelja da je društvo MINI MAJOR spremno izdati zadužnicu za iznos tužiteljeve tražbine te nakon ishođenja lokacijske dozvole za zemljište u poslovnoj zoni u Pisarovini omogućiti tužitelju upis zaloga na istome. Nadalje, predmetnim e- mailom tužitelj je zamoljen da pripremi Sporazum s tim sadržajem kako bi isti bio zaključen, kako bi tužitelju bilo doneseno to novo sredstvo osiguranja tražbine te da bi o tome zajednički izvijestili sud kako bi se prekid postupka produljio do 1. rujna 2016. Valja naglasiti da tuženik nije dostavio dokaz da je gore navedeni Sporazum realiziran, pri čemu se napominje da je tužitelj podneskom od 8. veljače 2016. obavijestio sud da je u tijeku postupak mirnog rješenja spora među strankama, dok je e-mail bivšeg punomoćnika pravnog prednika tuženika datiran 24. ožujka 2016.

26. U ponovljenom postupku izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine tražbine tužitelja prema tuženiku temeljem predmetnog Ugovora o faktoringu te Ugovora o cesiji, na okolnost ispravnosti dostavljenog obračuna kamata te na okolnost da li je predmetna tražbina ispunjena ugovorima o ustupu potraživanja.

27. U nalazu i mišljenju (list 339. – 460. spisa) izrađenom na okolnost visine tražbine tužitelja prema tuženiku temeljem predmetnog Ugovora o faktoringu te Ugovora o cesiji, na okolnost ispravnosti dostavljenog obračuna kamata te na okolnost da li je predmetna tražbina ispunjena ugovorima o ustupu potraživanja, stalni sudski vještak je, a nakon provedenog financijskog vještačenja dostupne dokumentacije uz ograničenja u radu detaljno obrazložena pod t. 3. nalaza, detaljno obrazložio nalaz te je u mišljenju utvrdio, a u odnosu na okolnost visine tražbine tužitelja prema tuženiku temeljem predmetnog Ugovora o faktoringu te Ugovora o cesiji, kako krajnje stanje obveze po glavnici na dan 5. srpnja 2016. iznosi 51.634,52 EUR (389.040,27 kn). Nadalje, u odnosu na okolnost ispravnosti dostavljenog obračuna kamata, vlastitim izračunom te na temelju dostupne dokumentacije vještak je utvrdio kamate od 6.505,29 EUR (49.014,08 kn) za razdoblje od 31. svibnja 2015. do 30. travnja 2016., a što je u skladu s tužiteljevim izračunom, dok krajnje stanje duga po kamatama nakon kompenzacije i uplata na dan 16. lipnja 2017. iznosi 3.009,38 EUR (22.674,16 kn). Zaključno, u odnosu na okolnost da li je predmetna tražbina ispunjena ugovorima o ustupu potraživanja, vještak je smatrao potrebnim istaknuti kako su prethodno sklopljena dva ugovora o cesiji između tuženika kao cedneta i društva PRO-SINORG d.o.o. kao cesionara te tuženika kao cedenta i društva Raiffeisenbank Austria d.d. (cesionar) kao instrument osiguranja. Međutim, KB Dubrava je također sklopila i ovjerila i Ugovor o cesiji br. 646/14 kao cesus i time preuzela na sebe obvezu plaćanja tražbine isključivo tužitelju. Na temelju takovog ugovora o cesiji tužitelj je 1. lipnja 2015. pokrenuo tužbu (preslika tužbe – prilog 34. Nalazu i mišljenju) protiv KB Dubrava radi naplate tražbine u iznosu od 735.000,00 kn te je pokretanjem takvog sudskog spora pokušao naplatiti tražbinu od KB Dubrava. Nastavno na gore navedenu tužbu, KB Dubrava pokrenula je 17. srpnja 2015. tužbu protiv ovdje tužitelja i tuženika (preslika tužbe - prilog 35. Nalazu i mišljenju) radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora o cesiji br. 646/14 te navodi kako je tražbina u iznosu od 1.235.000,00 kn već podmirena prema prethodno sklopljenom ugovoru o cesiji između tuženika i društva Raiffeisenbank Austria d.d. S obzirom na gore navedeno vještak je mišljenja kako tužitelj nije primio sredstva od KB Dubrava temeljem ugovora o ustupu potraživanja s obzirom da je KB Dubrava već izvršila isplatu društvu Raiffeisenbank Austria d.d.

28. Prema ocjeni ovog suda, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica, u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem. Stoga je ovaj sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao jasan, stručan, objektivan, obrazložen i sačinjen prema pravilima struke.

29. Svaka stranka dužna je temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiji istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ukoliko stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti odnosno neistinitosti njene tvrdnje te će njen zahtjev odbiti kao neosnovan.

30. Tužitelj je tijekom postupka iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje dok tuženik nije doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja. Valja naglasiti i da je vještak u nalazu utvrdio kako se nalaz i mišljenje temelji na dokumentaciji iz spisa te na dokumentaciji dostavljenoj na zahtjev vještaka od strane tužitelja pri čemu vještak navodi kako je svaki pokušaj prikupljanja dokumentacije i dobivanja odgovora na pitanja potrebna za izradu nalaza od strane tuženika i stupanje u kontakt s tuženikom, bio neuspješan (t. III. nalaza vještaka).

31. Imajući u vidu gore navedeno, sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor ispunjenja tražbine koji obrazlaže time da je tužiteljeva tražbina prema Ugovoru o faktoringu br. FA-HR-165/10 u cijelosti ustupljena trećoj pravnoj osobi.

32. Slijedom svega navedenog, temeljem Ugovora o cesiji br. 646/14 i Ugovora o faktoringu br. FA-HR-165/10 te temeljem odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) odlučeno je kao u t. I. i II. izreke presude.

33. U odnosu na tuženikov dokazni prijedlog za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika te svjedoka ER, oboje na okolnost sklapanja predmetnog ugovora o cesiji i naplate tražbine od KB Dubrava, valja naglasiti kako je ovaj sud imajući u vidu utvrđenje stalnog sudskog vještaka, stanje spisa kao i činjenicu da se tuženik nije očitovao na izrađeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka niti je pristupio na ročište za glavnu raspravu na kojem je stalni sudski vještak usmeno iznio nalaz i mišljenje, ovaj sud odlučio je da se navedeni dokazi neće provesti jer bi prema ocjeni ovog suda svako daljnje odugovlačenje u postupanju dovelo do povrede načela efikasnosti i ekonomičnosti postupka (čl. 10. ZPP-a). Pri tome valja naglasiti i da prema ocjeni ovog suda predloženi dokazi ne predstavljaju adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje navedenih okolnosti.

34. Na neplaćene zatezne kamate mogu se zahtijevati daljnje zatezne kamate (tzv. procesne kamate) samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), a to je u konkretnom slučaju 2. rujna 2016. Nadalje, Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok se stopa zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ovdje treba navesti da je od 30. prosinca 2023. na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23; dalje: ZID ZOO) kojim je u čl. 1. izmijenjen dotadašnji čl. 29. st. 2. na način da isti određuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Sukladno čl. 1. st. 4. ZID ZOO-a, referentna stopa iz st. 2. tog članka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka. Budući da sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a odlučiti kao u t. I. i II. izreke presude i t. III. izreke rješenja, pri čemu je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope (t. IV. izreke presude) s obzirom da se odluka sadržana u t. VI. izreke rješenja odnosi na trošak ovršnog postupka.

35. U odnosu na ovršni trošak određen rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, valja naglasiti da je isti osnovan i to u dijelu koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 663,61 EUR uvećan za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 829, 52 EUR (čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 133/03, 194/03, 151/04 i 88/05, a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja predmetnog rješenja o ovrsi) pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. III. izreke rješenja.

36. Odluka o parničnim troškovima postupka iz t. IV. i V. izreke rješenja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora u iznosu od 57.371,69 EUR od 1. rujna 2016. te prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 54.643,90 EUR od 6. ožujka 2024. te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023; dalje: OT).

37. Tužitelju je priznat zatraženi trošak, i to za: sastav podneska od 10. travnja 2017. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT- a) što ukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 22. kolovoza 2017. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT - a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 3. studenog 2017. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 9. svibnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 8. lipnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT- a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 30. studenog 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 6. ožujka 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV- a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 15. veljače 2017. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 7. studenog 2018. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 16. siječnja 2019. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 30. svibnja 2019. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2019. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 5. ožujka 2020. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT - a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 4. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT- a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 620,21 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), kao i troška u iznosu od 3.750,00 EUR na ime uplaćenog predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 13.620,21 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. IV. izreke rješenja.

38. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak za zastupanje na ročištu 15. veljače 2017. u zatraženom iznosu postavljenom prema Tbr. 9. t. 1. OT-a, već mu je za navedeno ročište priznat trošak prema Tbr. 9. t. 5. OT-a s obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, niti mu je priznat trošak za sastav podnesaka od 5. travnja 2023. i 9. studenog 2023. jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Zaključno, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sudsku pristojbu na presudu u zatraženom iznosu od 633,49 EUR s obzirom da mu, prema vrijednosti ovog spora sukladno Tar. br. 2. st. 1. ZSP-a trošak za sudsku pristojbu na presudu pripada u iznosu od 620,21 EUR a ne u zatraženom iznosu budući da se navedeni trošak odnosi na iznos dodatne pristojbe koja se temeljem čl. 39. st. 7. ZSP-a plaća na rješenje o pristojbi, pa stoga taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. V. izreke rješenja.

Zagreb, 20. siječnja 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.