Poslovni broj: Pr-19/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 5. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tuženice, zaključene temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], D [adresa], na ime rada na izdvojenom objektu u umanjenom za 8 sati odmora dnevno u razdoblju od prosinca 2011. do lipnja 2013. isplati iznos od 9.533,48 eura bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 422,48 eura od 16. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 987,43 eura od 16. siječnja .2012. pa do isplate,

- na iznos od 104,41 eura od 16. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 456,56 eura od 16. ožujka .2012. pa do isplate

- na iznos od 164,99 eura od 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 334,55 eura od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 958,22 eura od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 486,43 eura od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 146,44 eura od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 601,48 eura od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 558,90 eura od 16. listopada 2012. pa do isplate

- na iznos od 503,47 eura od 16. studenog 2012. pa do isplate

- na iznos od 454,14 eura od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 730,26 eura od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 407,08 eura od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 629,29 eura od 16. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 512,54 eura od 16. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 352,37 eura od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 722,44 eura od 16. lipnja 2013. pa do isplate,

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju DH, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po osnovu neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje isplati iznos od 3.161,78 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama

- na iznos od 156,21 eura od 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 104,63 eura od 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 109,60 eura od 16. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 104,63 eura od 16. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 109,60 eura od 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 100,06 eura od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 109,60 eura od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 230,15 eura od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 100,06 eura od 16. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 104,63 eura od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 219,19 eura od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 100,53 eura od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 115,61 eura od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 203,82 eura od 16. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 194,94 eura od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 112,10 eura od 16. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,95 eura od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 106,77 eura od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 97,47 eura od 16. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 106,77 eura od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 101,91 eura od 16. prosinca 2013. pa do isplate

- na iznos od 97,92 eura od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 112,61 eura od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 107,26 eura od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 102,38 eura od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 102,38 eura od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju DH, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po osnovi potraživanja za neiskorištenu dnevnu stanku isplati iznos od 4.264,21 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 52,07 eura od 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 104,63 eura od 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 54,80 eura od 16. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 85,01 eura od 16. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 20,55 eura od 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 50,03 eura od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 89,05 eura od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,93 eura od 16. srpnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 25,02 eura od 16. kolovoza 2012. pa do isplate

- na iznos od 86,31 eura od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 62,54 eura od 16. listopada 2012. pa do isplate

- na iznos od 91,55 eura od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 61,65 eura od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 94,25 eura od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 57,80 eura od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 93,43 eura od 16. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,69 eura od 16. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 48,74 eura od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 56,05 eura od 16. lipnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 48,74 eura od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,95 eura od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 53,39 eura od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 97,47 eura od 16. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 53,39 eura od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 101,91 eura od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 48,96 eura od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 56,31 eura od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 100,56 eura od 16. ožujka 2014. pa do isplate

- na iznos od 57,59 eura od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 83,18 eura od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 73,74 eura od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 116,28 eura od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 60,33 eura od 16. kolovoza 2014. pa do isplate

- na iznos od 57,59 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 116,28 eura od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 126,69 eura od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,20 eura od 16. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 51,42 eura od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 113,12 eura od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 96,42 eura od 16. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 70,71 eura od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 87,53 eura od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 51,42 eura od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 49,18 eura od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 101,00 eura od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 57,85 eura od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 64,28 eura od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 114,46 eura od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 49,18 eura od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 54,11 eura od 16. siječnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 54,11 eura od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 98,81 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 83,94 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 64,57 eura od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 81,16 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 24,70 eura od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 64,57 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 94,69 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 51,66 eura od 16. studenog 2016. pa do isplate

- na iznos od 51,66 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju DH, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.195,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. siječnja 2025. do isplate kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženice, djelatnik Ministarstva obrane-RH Središnjica za obavještajno djelovanje, Središte za elektroničko izviđanje 1. regionalno središte, podsredište za El mikrovalnih PRV Skupina za posebne namjene 2. tim za El posebne namjene, Sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice je u Velikoj Buni.

1.1. Uredovno radno vrijeme zaposlenicima tuženice u pravilu traje od 8-16 sati, a odvija se kroz 5 radnih dana. Tužitelj je u obavljanju svojih radnih zadataka na osnovu zapovjedi dnevno radio dulje od 8 sati tako da sukladno čl. III. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12) ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta. Budući da tuženica nije tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora od 60 minuta tužitelj traži plaćanje neiskorištenih sati dnevnog odmora u vrijeme kada je njegov rad trajao dulje od 8 sati dnevno, odnosno kada je dnevni rad tužitelja trajao 12 sati-vrijeme dežurstva i dr.

1.2. Iako se rad tužitelja odvijao na terenu, tuženica nije tužitelju redovno obračunavala rad na terenu sukladno činu, tako da tužitelj ovim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu dnevnica i neisplaćenog terenskog dodatka sukladno činu.

1.3. Tužitelj do dva puta mjesečno po sedam dana na osnovu Zapovjedi obavlja poslove aktivnog dežurstva. Za vrijeme 7 x 24 -satnog aktivnog dežurstva tužitelj ne smije napuštati mjesto dežurstva. Dežurstvo tužitelja traje sedam dana po 24 sata, a tužitelj nakon sedmodnevnog dežurstva ostvaruje pravo na sedam slobodnih dana sukladno čl. XI st. 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12).

1.4. Tuženica u razdoblju 10. prosinca 2011. - 30. svibnja 2014. nije tužitelju za 7- dnevno dežurstvo odobravala korištenje 7 slobodnih dana već 5 dana, računajući kao slobodan dan neradnu subotu i nedjelju tako da tužitelj potražuje naknadu za subotu i nedjelju nakon odrađenog dežurstva, koji dani su neradni, a tužitelju su uračunati kao slobodni dani nakon dežurstva. Dakle, Tužitelj je oštećen za dva slobodna dana po dežurstvu za što zahtijeva isplatu naknade. Čl. 17a Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 33/02, 58/2, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo i to za svaki sat aktivnog dežurstva. Tuženica nije tužitelju isplaćivala dodatak za kompletno 24- satno dežurstvo. Tužitelj ovim zahtjevom potražuje i isplatu neisplaćenog iznosa za obavljena aktivna dežurstva mjesečno u trajanju 7x24 sata (16 sati dežurstvo i 8 sati odmor) i to na način da se cijena sata redovnog rada temeljem osnovne plaće (osnovica + minuli rad+ posebni uvjeti rada uveća za dodatak prema činu za aktivno dežurstvo od 7 x 24 sata.

1.5. ČI. XVIII st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714-03714- 03/1, Ur. broj:512-01-14-382, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. u čl. XVIII uređeno je da se dežurstvo djelatnih vojnih osoba odvija neprekidno u trajanju od 24 sata, a da se djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa svih obveza prvi sljedeći radni dan. Čl. XII st. 2 predmetne Odluke uređeno je da djelatnoj vojnoj osobi za sedam dana rada pripada sedam dana odmora.

1.6. Budući da tužitelj obnaša službu dežurstva do dva puta mjesečno (7 x 24 sata) analogno navedenom tužitelju pripada nakon svakih 7 dana borbenog dežurstva 7 slobodnih dana, a tuženica mu odobrava 5 slobodnih dana te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani. Sukladno navedenom tužitelj potražuje naknadu za 2 slobodna dana nakon svakog dežurstva te plaćanje neradne subote i nedjelje koje mu tuženica bilježi kao slobodne dane nakon dežurstva. Člankom XIV. Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714-03/1, Urbr: 512- 01-14- 382, od 28. 05. 2014. propisano je da djelatna vojna osoba. Tužitelj za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada- dežuranu.

1.7. Budući da je tužitelj dežuran 7x24 sata i vrijeme rada i tzv. aktivne pripravnosti za rad odvijaju se na isti način i u istom prostoru, te da ne smije napuštati mjesto rada svih 7x24, tužitelj traži da mu se vrijeme dežurstva od 7x24 sata plati kao dežurstvo u punom iznosu od 24 sata (16 sati aktivno dežurstvo i 8 sati odmor) sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaća.

1.8. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, ali do podnošenja ove tužbe nije primio očitovanje ODO-a.

1.9. Tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te da mu dosudi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica je osporila osnovu i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2.1. Navodi da na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u navedenom razdoblju su se primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe.

2.2. Tuženica se poziva i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesene u predmetima iste činjenične i pravne osnove, brojevi: Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da, glede pitanja koja uređuju, propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.3. Ujedno navodi kako je u ovom predmetu je potrebno razlikovati dva vremenska razdoblja.

2.4. U prvom razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine” broj: 118/09 i 118/12), (u daljnjem tekstu Odluka), i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine” broj: 118/09), (u daljnjem tekstu Pravilnik) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine” broj: 118/09) bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Glede navedenog razdoblja tuženica se poziva na recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odnosno presudu Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-1254/2012 od 23. kolovoza 2012. i Gž- 1829/2012 od 12. srpnja 2012.

2.5. U drugom razdoblju dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine” broj:73/13 i 75/15), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.). Člankom 139. st. 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

2.6. Glede radnog vremena, tuženica navodi daje člankom 153. Zakona propisano daje služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Člankom 155. Zakona izričito je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine", brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). Upravo su temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to: Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine”, broj: 66/14, 23/15 i 84/15) i gore navedeni Pravilnik, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu Odluka i Pravilnik iz 2014.).

2.7. Točkom IV. Odluke iz 2014. je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama republike Hrvatske, (koji Zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe) to glede pitanja koja uređuju, taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, (isto sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u već spomenutim revizijskim odlukama), a koje se ne primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba.

2.8. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

3. Tužitelj je na pripremnom ročištu 17. svibnja 2017. povukao tužbu za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu dnevnica za rad na terenu pa je doneseno pravomoćno rješenje kojim je utvrđeno da je djelomično povučena tužba za navedeni dio tužbenog zahtjeva (list 125 spisa), a na pripremnom ročištu održanom 5. rujna 2017. povukao tužbu za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu za sate nužne za dolazak na rad i odlazak s rada, te je doneseno pravomoćno rješenje kojim je utvrđeno da je povučena tužba za taj dio tužbenog zahtjeva (list 132 spisa).

4. U ovoj pravnoj stvari je ovaj sud 17. lipnja 2022. donio presudu pod poslovnim brojem Pr-41/2017-39 kojom je u točki I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženici da isplati tužitelju na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno iznos od 71.829,95 kuna bruto s pripadajućom zateznom kamatom osim na zatezne kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je iznos sadržan u dosuđenom bruto iznosu. Nadalje, pod točkom II. izreke prihvaćen je i tužbeni zahtjev i naloženo je tuženici da isplati tužitelju s osnove neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje iznos od 23.822,48 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom osim zatezne kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je iznos sadržan u dosuđenom bruto iznosu. U točki III. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženici da isplati tužitelju po osnovi potraživanja za neiskorištenu dnevnu stanku iznos od 32.128,34 kn sa bruto pripadajućom zateznom kamatom osim zatezne kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je iznos sadržan u dosuđenom bruto iznosu. Pod točkom IV., V. i VI. izreke odlučeno je o trošku parničnog postupka.

5. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni br. Gž R-684/2022-4 od 9. svibnja 2024. pod točkom I. izreke ukinuta je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici. poslovni broj Pr-41/2017-39 od 17. lipnja 2022. u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke , te predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je pod točkom II. izreke određeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u Odluku o rasporedu za tužitelja (list 4 spisa), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (list 5-6 spisa), Odluku o rasporedu radnog vremena (list 7-9 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 10-11 spisa), dokumentaciju o radnom angažmanu tužitelja (list 20-117 spisa), presudu u predmetu europskog suda br. C-151/02 (list 134-180 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 181-183 spisa), saslušanjem svjedoka ĐH (list 194-195 spisa), iskaz svjedoka ČH iz predmeta posl. br. Pr-82/17 korišten je u dokazne svrhe u ovom predmetu (list 199-200), kartice djelatnika (list 212-237 spisa), dokumentacija o radnom angažmanu tužitelja (list 241-248 spisa), iskaz svjedoka EH iz predmeta posl. br. Pr-56/17 korišten je u dokazne svrhe u ovom predmetu (list 252- 253 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku dr. sc. Vatroslav Zovko (list 260-332 spisa). Sud nije cijenio iskaz svjedoka ČH dan u predmetu br. Pr-82/17 i iskaz svjedoka EH dan u predmetu posl. br. Pr-56/17 jer su odlučne činjenice dovoljno utvrđene već izvedenim dokazima. Nije izveden dokaz saslušavanjem vještaka, jer su stranke suglasno izjavile na ročištu 5. svibnja 2022. da je sporan osnov potraživanja, a ne matematički izračun koji je napravio vještak prof. dr. sc. Vatroslav Zovko odnosno da se u konkretnom slučaju radi samo o pravnom pitanju, a koju činjenicu je potvrdila i tuženica pa se od istog dokaza odustalo.

7. U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istim i uvidom u priložene isprave, te je dopunski saslušan tužitelj (list 404 spisa).

8. Tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2024. (list 401-403 spisa) konačno postavio tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, tako da tužitelj zahtijeva isplatu neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu umanjenu za 8 sati odmora za razdoblje od prosinca 2011. do lipnja 2013. u ukupnom iznosu od 9.533,48 eura, na ime naknade za dva slobodna dana za rad na izdvojenom objektu i to subote i nedjelje za razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2014. iznos od 3. 161,78 eura, te na ime naknade za dnevnu stanku od 60 minuta za razdoblje od prosinca 2011. do prosinca 2016. iznos od 4.264,21 eura, sve sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa plaće do isplate te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, izuzev zakonske zatezne kamate na porezni dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenom iznosu.

9. Ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja od 2. prosinca 2024. (list 401-403 spisa) u cijelosti osnovan za utuženo razdoblje.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora, potraživanje na osnovu neiskorištenih 2 slobodna dana i to subote i nedjelje, te potraživanje po osnovu naknade štete za neiskorištenu dnevnu stanku za razdoblje od prosinca 2011. do prosinca 2016. 11 . Nesporno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) , na koji do podnošenja tužbe nije odgovoreno. Nesporno je i to da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženice te da je sjedište zapovjedništva njegove ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni.

12. Isto tako na održanom ročištu za glavnu raspravu 5. svibnja 2022. (list 346 spisa) tužitelj i tuženica su učinili nespornim da rad na objektima za elektroničko izviđanje predstavlja rad na izdvojenom objektu, kao i to da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove na izdvojenom objektu.

13. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

14. Tužitelj u konkretnom slučaju:

a) potražuje naknadu na ime rada na izdvojenom objektu umanjenu za 8 sati odmora dnevno u razdoblju od prosinca 2011. do lipnja 2013 b) potražuje naknadu za neiskorištene slobodne dane – subote i nedjelje za razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2014.

c) potražuje naknadu za „neiskorištenu dnevnu stanku“ od 60 minuta za razdoblje od prosinca 2011. do prosinca 2016 .

15. Svjedok ĐH u bitnom je iskazao da je bio odgovoran za treću ustrojbenu cjelinu iste razine, i kao takav nije bio nadređen ovdje tužitelju PH. Stoga mu nije osobno poznat, a niti mu je poznat njegov rad njegove ustrojbene jedinice. Nije mu poznato u kojoj jedinici je tada radio. Misli da je u utuženom razdoblju radio u istoj ustrojbenoj jedinici u kojoj radi i sada. Njegov djelokrug rada ne ulazi u djelokrug rada svjedokove ustrojbene jedinice, koliko je njemu poznato. Nikada nije bio upućen u objekte za koje je on bio neposredno odgovoran, koliko je njemu poznato. Čovjeka bi sigurno znao da je bio upućen na njegove objekte. Načelno je isti način rada na svim objektima kako na onima za koje je on bio odgovoran, pa tako i na drugim objektima. Načelno radilo se na način da je postojao tjedni plan rada iz kojeg je bio vidljiv rad za svaku djelatnu osobu. Radilo se u smjenama i to po njegovom sjećanju u tri smjene, a na objekte su se djelatne vojne osobe upućivale na razdoblje od 7 dana. U tih 7 dana načelno se nije smjelo napuštati objekt, osim ako se moralo otići u grad, a isto je bilo uz dopuštenje. Sjeća se da je do 1. srpnja 2014. djelatnim vojnim osobama bilo sve plaćeno i to pasivno dežurstvo, aktivno dežurstvo, vrijeme kad se odmaralo, vrijeme kad se spavalo, dakle sve je bilo plaćeno. Problem je nastao kad je došao novi ministar i ukinuo sve dodatke koji su se do 1. srpnja 2014. plaćali. U svojoj jedinici izdavao je zapovijedi za smjenu. Pri tome ističe da su objekti imali svoje specifičnosti o kojima ne može iskazivati. Na temelju njegove zapovjedi, pri čemu govori o objektima za koje je osobno bio zadužen, za rad na terenu od 7 dana ključna osoba na terenu bila je voditelj smjene koji je vodio stvarnu evidenciju rada na terenu. Voditelj smjene, je dostavljao tu evidenciju njima, te su istu ovjeravali. Iz te evidencije voditelja smjene bio je razvidan aktivan rad, pasivan rad djelatne vojne osobe i zna da je do 1. srpnja 2014. po toj evidenciji sve bilo plaćeno. Nakon 1. srpnja 2014. djelatnim vojnim osobama se pisala normalna satnica. Pri tome ističem da su se i obrasci promijenili koji su se dostavljali radi obračuna i nisu više imali one naznake odnosno elemente za obračun plaće kao što je imala evidencija prije 1. srpnja 2014. Pri tome ističe kako su i u razdoblju do 1. srpnja 2014. i nakon istog nadnevka djelatnim vojnim osobama bili osigurani slobodni dani nakon boravka na terenu od 7 dana, misli da su dobivali slobodne dane i to tako što su imali 7 dana. Ako su imali veću satnicu mogli su dobiti i dodatne slobodne dane. Svi su iskoristili slobodne dane. Jedino što je bilo sporno je bio možda dan putovanja. Pri tome ističe kako su uvijek imali problema s manjkom raspoloživih ljudi. Posebice je bio problem u vrijeme godišnjih odmora i bolovanja. Na poseban upit što podrazumijeva aktivno dežurstvo odgovara da se za vrijeme tog dežurstva ne može udaljavati s objekta, na koji je osoba raspoređena, dok se za vrijeme pasivnog može udaljavati ali mora biti na raspolaganju. Načelno aktivno dežurstvo obuhvaćalo je i vrijeme odmora i vrijeme spavanja. Na poseban upit odgovara kako su u slobodne dane bile uključene i subote i nedjelje. Ukoliko se osoba vratila s terena u utorak morala je biti raspoloživa za teren u slijedeću srijedu. Rad o kojem je iskazivao je načelan rad koji se primjenjuje u središnjici za elektroničko izviđanje. Dodatak za aktivno dežurstvo do 1. srpnja 2014. nije se isplaćivao sukladno činu. Evidenciju o radu za tužitelja osobno nije vidio. Koliko se sjeća nakon 1. srpnja 2014. donesen je akt kojim je bilo određeno da se svima koji su bili na terenu piše satnica od 8 sati rada, a sukladno direktivi odnosno uputstvu ministra. EH radi u ustrojbenoj jedinici u [adresa]. Nema saznanja da li je isti bio nadređen tužitelju.

16. Iskaz saslušanog svjedoka ĐH, koji iskaz je objektivan i logičan, ovaj sud ocjenjuje istinitim. Naime, iako svjedok nije bio neposredno nadređen tužitelju ovaj sud je iz njegovog iskaza s obzirom da se načelno radi o istom načinu rada na svim izdvojenim objektima utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju na temelju izdane zapovijedi pretpostavljene osobe bio upućivan na izdvojene objekte i to tako da je radio 7 dana po 24 sata, potom da je koristio 7 slobodnih dana, nakon čega su bili pozivani 4 dana na obuku, a potom su opetovano bili upućivani na teren, kao i da isti nije smio napuštati radno mjesto. Nadalje, je ovaj sud utvrdio da dok je tužitelj radio 12-sati da nije koristio dnevni odmor od 60 minuta, kao i da bi u slučaju neke izvanredne situacije, tužitelj, kao i ostali, mogao za vrijeme tog slobodnog vremena biti pozvan na obavljanje poslova, kao i to da su imali velikih problema s manjkom raspoloživih ljudi. Međutim, sud nije cijenio iskaz svjedoka u dijelu u kojem je isti iskazao da je svim djelatnim vojnim osobama bili osigurani slobodni dani, kao i to da su ih sve djelatne vojne osobe, a što bi u konkretnom slučaju značilo i sam tužitelj iskoristili slobodne dane iz razloga što isti nije bio neposredno nadređen tužitelju, te isti nije raspolagao evidencijom rada koja se konkretno odnosi na tužitelja, pa samim time isti nije niti mogao znati da li je isti iskoristio sve svoje slobodne dane.

17. Tužitelj saslušan kao stranka u bitno je iskazao da je djelatna vojna osoba od 1996. godine, s time da se mjesto njegovog rada, kao i rješenja o rasporedu na radno mjesto mijenjala tijekom godina. Jedno od rješenja je i odluka o rasporedu koja prileži spisu. U utuženom razdoblju bio je raspoređen u središnjicu elektroničkog izviđanja u [adresa], gdje se nalazi i danas. Sjedište zapovjedništva prethodno navedene ustrojbene jedinice je u Velikoj Buni. Ističe kako je u tom razdoblju bio upućivan na izdvojene objekte na različita mjesta izviđanja. Radno vrijeme u razdoblju od 2011. do mjeseca lipnja 2014. bilo im je organizirano na način da je 7 dana po zapovijedi pretpostavljenog radio na terenu i to svaki dan po 24 sata, a nakon tih 7 dana rada na terenu dobio je 7 slobodnih dana. Ističe da su se u tih 7 slobodnih dana uključivale i subote i nedjelje, pa i blagdani. Nakon tih 7 slobodnih dana bili su pozvani 4 dana na obuku u [adresa]. U tih 4 dana imali su organizirano 8-satno radno vrijeme. Nije bio u okviru tih 4 dana raspoređen na 24-satno dežurstvo. Nakon ta 4 radna dana bio je opetovano upućen 7 dana na teren, s time da je kroz tih 7 dana svaki dan radio 24 sata. U tjednoj zapovijedi bilo im je zabranjeno napuštanje radnog mjesta odnosno napuštanje objekta u koji je bio upućen. Te zapovijedi bile su u elektronskom obliku. Nadalje iskazuje kako je voditelj smjene vodio dnevnu evidenciju o radu u kojoj je iskazao njihov rad i subotama i nedjeljama, a koju evidenciju je dostavljao u zapovjedništvo, no zapovjedništvo im nije priznavalo taj rad subotama i nedjeljama, pa stoga dnevna evidencija rada nije odgovarala stvarnom stanju. Nije bilo propisano vrijeme kada su mogli koristiti dnevni odmor od 60 minuta. Kolege su se međusobno dogovarale tko će ostati dežurati dok drugi odlaze na ručak, zapaliti cigaretu, popiti kavu i sl. U razdoblju do mjeseca lipnja bio mu je isplaćivan dodatak za aktivno dežurstvo i to neovisno o činu. Opetovano ističe kako je u vrijeme rada na terenu kroz 7 dana morao biti prisutan 24 sata u izdvojenom objektu i nije ga smio napuštati i to tako svih 7 dana po 24 sata. Pri tome ističe kako je razdoblje rada 24 sata bilo organizirano u tri smjene, a koje su se svakodnevno mijenjale, pa je tako npr. jedan dan bio u jutarnjoj smjeni, slijedeći u popodnevnoj smjeni, a potom u noćnoj smjeni. Rad u smjeni je trajao osam sati, a preostalo vrijeme do 24 sata rada radili su poslove koji su im bili navedeni u dnevnoj zapovijedi iz koje je proizlazilo da su bili obvezni u to vrijeme čistiti objekt, naoružanje, osiguranje objekta, a od mjeseca ožujka do listopada tekuće godine i košenje trave. Nije bio u mogućnosti u komadu odspavati osam sati tijekom rada na terenu 7 x 24 sata, već je to bilo isprekidano. Nadalje u razdoblju od lipnja 2014. pa oko 13 mjeseci došlo je i do izmjena u organizaciji rada. Naime, bili su upućeni u rad na teren s time da im je u evidenciji pisalo da su 7 dana na terenu, a sedam dana da ostvaruju pravo na slobodne dane, dok je stvarna situacija bila takva da su na terenu bili osam dana, a imali 6 slobodnih dana. Pri tome im je tuženica pogrešno obračunavao sedmi dan kao slobodan dan, obzirom da su taj dan dolazili kući u kasnim satima, te im je poslodavac, odnosno ovdje tuženica morala uzeti u obzir činjenicu da su kući dolazili u razdoblju od 19-20 sati i da taj slobodan dan nisu realizirali. Stoga izričito tvrdi da je osam dana, uključujući i dolazak kući bio na terenu, a da je imao 6 slobodnih dana. U tom razdoblju nisu imali obuku 4 dana u [adresa], kao što je to bilo u prethodnom razdoblju, pa su stoga nakon 6 slobodnih dana opet bili upućeni na izdvojeni objekt i to opetovano 8 dana rada i 6 slobodnih dana. To je sve tako potrajalo do mjeseca srpnja 2015. godine. Od mjeseca srpnja 2015. godine vratili su se na stari način rada, koji je uključivao i 4 dana rada u [adresa], te se rad obavljao u to vrijeme kroz 8 sati rada, s time da se počelo događati da se i u ta 4 dana znalo dogoditi jedno dežurstvo mjesečno od 24 sata. U cjelokupnom utuženom razdoblju formalno su im bili osigurani slobodni dani, no pri tome ističe da su i za vrijeme slobodnih dana mogli biti pozivani i morali su se javiti u zapovjedništvu. O svemu tome postoji evidencija. Ono što može posebno istaknuti je to da se smatra oštećenim iz razloga što su mu bili osigurani slobodni dani i u dane subote, nedjelje i blagdana, koji su ionako neradni dani. Stoga traži od tuženice da mu isplati naknadu za iste dane. Ističe kako postoji evidencija o pojedinačnom 24-satnom dežurstvu. Zapovjednik je vodio istu evidenciju. Pri tome ističe da je to 24-satno dežurstvo bilo organizirano vikendom ili radnim danom, a za to dežurstvo se mogao realizirati jedan slobodan dan. U dogovoru sa zapovjednikom mogao je iskoristiti taj slobodan dan. Iskoristio je slobodne dane za ta pojedinačna 24-satna dežurstva. Nadalje iskazuje kako je dobivao isplatnu listu prilikom isplate plaće za cijelo utuženo razdoblje. Na poseban upit odgovara kako za putovanje od mjesta prebivališta do [adresa] ima organiziran prijevoz. Nadalje iskazuje kako nakon primopredaje smjene prilikom rada na terenu odlaze kući organiziranim prijevozom. Primopredaja smjene prije našeg odlaska s objekta može biti nekad u 12 sati, a najkasnije do 14 sati. Ukoliko je kretao s izdvojenog objekta kući, a vrijeme primopredaje je bilo 14 sati dolazio je kući u 19 ili 20 sati. Taj dan im je tuženica evidentirala kao slobodan dan, iako se je nalazio na terenu do 14 sati i dolazio kući u 19 ili 20 sati. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da kako su prilikom rada na terenu svaki dan na panou bili izvješeni njihovi radni zadaci, a koje radne zadatke je određivao voditelj smjene. Nadalje iskazuje kako su zapovijedi tajan dokument. Na poseban upit izričito tvrdi kako je u utuženom razdoblju bio upućivan na rad na teren od 7 dana x 24 sata rada, a potom dobio 7 slobodnih dana, osim korekcija slobodnih dana u ovom drugom razdoblju kada mu se prikazivalo 7 slobodnih dana, a stvarno je imao 6 slobodnih dana, odgovara da su slobodni dani uvijek padali subotu i nedjelju, a znali su pasti i na državni blagdan. U prvom razdoblju koje je opisivao upućivanje na teren je bilo u razdoblju od utorka do utorka, u drugom razdoblju od četvrtka do četvrtka, koje je ostalo i dan danas, pa tako i u onom trećem razdoblju koje je opisivao. Kroz sva tri razdoblja rada koje je opisao iskazuje da je uspio isprekidano odspavati 4-5 sati. Osim što je uspio isprekidano odspavati, uspio se odmoriti ispijanjem kave ili paljenjem cigarete. Njegov neposredni zapovjednik je EH, a prije njega mijenjala su se 3 ili 4 zapovjednika. Nije mu poznat bojnik ČH. Zapovjednik iznad EH je bojnik CH.

18. Dopunski saslušan tužitelj na ročištu održanom 5. prosinca 2024. iskazao je da je djelatna vojna osoba od 1996. te je zaposlen kod tuženice na izdvojenom objektu. Iskazuje da je upućivan temeljem pismene zapovijedi na izdvojeni objekt. Na izdvojenom objektu radio je punih 7 dana na način da je radio po danu 12-16 sati iz razloga što na izdvojenom objektu ima premalo ljudi, te oni svoj proces rada ne mogu niti ne smiju prekidati. Isto tako navodi da bi se nekad moglo dogoditi da su morali raditi i po 24 sata tijekom tih 7 dana, sve je ovisilo o raspoloživom ljudstvu u tom trenutku na izdvojenom objektu, jer je njih bilo jako malo. Radili su i subote i nedjelje, a koje im nisu bile plaćene. Što se tiče dnevne stanke, odnosno pauze, znali bi je iskoristiti i to vrlo kratko nekih 10 minuta, a nekad se događalo da tu dnevnu stanku nisu niti mogli iskoristiti s obzirom na proces rada i s obzirom na zahtjevnost posla koja je bila u tom trenutku na izdvojenom objektu. Evidencija dnevne stanke se nije vodila. Osim obavljanja svog posla radili su i ostale pomoćne poslove na izdvojenom objektu (stražarsko osiguranje, održavanje objekta, košnja trave, čišćenje snijega i sl.), tj. radili su sve poslove koji su se od njih zahtijevali kako bi taj objekt mogao funkcionirati. Ističe da je njihov način rada takav da se on ne može prekidati. Oni ne mogu tijekom tih 7 dana napustiti objekt jer im je to strogo zabranjeno, na objektu se uopće ne može koristiti pauza. Isto tako navodi da sada u posljednjih godinu dana da su dobili zapovijed da mogu koristiti pauzu od 60 minuta, međutim bez obzira na to i što im je sada pisano omogućeno korištenje takve pauze, tj. dnevne stanke, oni istu opet ne mogu koristiti s obzirom na vrstu posla koju obavljaju i zbog manjka ljudi. Njih ne muči samo manjak ljudi, vrlo često su kolege bolesne, te treba pokriti i to što su isti onemogućeni doći na posao, te mu se zna dogoditi da radi i više od 7 dana na izdvojenom objektu. On se u svom ovom razdoblju zbog stresa na poslu čak i razbolio, imao je moždani udar i aneurizmu. Naime, takav izdvojeni objekt je takav da su na njemu velika zračenja te utječu kako na njegovo zdravlje tako i na zdravlje kolega koji s njime rade. Što se tiče organizacije vremena u utuženom razdoblju isto je bilo organizirano na način da su isto radili 7 dana na terenu, čak i 8 dana, ovisi o izdvojenom objektu, a što je ovisilo o duljini putovanja. Kada su bili na izdvojenom objektu tih 7-8 dana radili su po 12-16 sati, te mu nisu za tako obavljeni rad isplaćeni svi dodaci na plaću sukladno stvarno obavljenom radu na izdvojenom objektu, te sukladno važećim propisima kojima se određuje pravo na dodatke djelatnih vojnih osoba. Što se tiče rada na izdvojenom objektu ističe da su radili u smjenama i da je ta smjena trajala 12-16 sati. Na poseban upit zakonske zastupnice tuženice da li je mogao redovito tijekom radnog dana konzumirati obroke, tužitelj odgovara da se način konzumiranja obroka organizirao tako da bi uvijek jedan od kolega drugog kolegu na kratko zamijenio da isti nešto pojede, jer se jesti mora tijekom dana, a njihova smjena traje od 12-16 sati, a isto tako vrlo često su jeli i istodobno radili, jer im je posao takav da im nije dopuštao i sad im ne dopušta konzumiranje obroka na način da mogu mirno sjesti i ništa ne raditi 30 odnosno 60 minuta.

19. Poklanjajući u cijelosti vjeru iskazu tužitelja kao logičnom i neposredno uvjerljivom ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju na temelju izdane zapovijedi pretpostavljene osobe bio upućivan na izdvojene objekte i to tako da je radio 7 dana po 24 sata, potom je koristio 7 slobodnih dana, nakon čega su bili pozivani 4 dana na obuku u [adresa] s organiziranim 8-satnim radnim vremenom, a potom su opetovano bili upućivani na teren. Ujedno je utvrđeno da u 24 sata na terenu nije smio napuštati svoje radno mjesto, bio je u stanju aktivne pripravnosti za rad, odnosno morao je biti na raspolaganju ukoliko ga netko pozove, da evidencija o radu nije odgovarala stvarnom stanju i da mu nije sve isplaćeno. Da tuženica tužitelju nije sve isplatila, te da mu je tuženica u sedmodnevne slobodne dane uračunavala subote i nedjelje koje su i inače bile neradni dani, proizlazi i iz dostavljene dokumentacije tuženice u spis, a koja je bila predmetom vještačenja. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju osim redovnog rada u bazi na temelju zapovjedi bio upućivan i na izdvojeni objekt 7 dana, da je tužitelj morao biti fizički prisutan na mjestu koje mu je odredio poslodavac i biti na raspolaganju tom poslodavcu 7 dana po 24 sata neprekidno sve kako bi odmah mogao obavljati traženi posao, nije mogao napustiti izdvojeni objekt, da tuženica tužitelju nije sve isplatila, te da mu je tuženica u sedmodnevne slobodne dane uračunavala subote i nedjelje koje su i inače bile neradni dani. Isto tako nalazi utvrđenim da dok je tužitelj radio 12-sati da nije koristio dnevni odmor od 60 minuta. Naime, tužitelj je bio dežuran i u vrijeme ručka i u ostalim periodima koje su koristili za vlastite potrebe, tj. isti je bio dužan prekinuti sve svoje aktivnosti istog trena i odazvati se pozivu tuženice odnosno za njega nije postojalo razdoblje u kojem se nije bio dužan odazvati pozivu tuženice, tj. nije mogao koristiti razdoblje od 60 minuta prema vlastitom nahođenju odnosno napustiti prostor na izdvojenom objektu. Razdoblje dnevne stanke radnici koriste po vlastitom nahođenju i uobičajeno je da u tom periodu smiju napustiti poslovne prostorije poslodavca, što tužitelju u ovom slučaju nije bilo omogućeno. Stoga je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na potraživanje s naslova neiskorištenog dnevnog odmora.

20. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja i svjedoka kao i vremensko razdoblje na koje se odnosi konačni tužbeni zahtjev i predmet spora potrebno je utvrditi prije svega kojim propisima je regulirana plaća i radno vrijeme odnosno služba djelatnih vojnih osoba.

21. Temeljni pravni akt u konkretnom slučaju za razdoblje do 26. lipnja 2013. je Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02 dalje Zakon) koji radno vrijeme, odmore i dopuste regulira u odredbama članka 96-članka 98.

22. 1. Prema odredbama članka 96. ovog Zakona , ministar obrane podzakonskim aktom uređuje raspored dnevnog i tjednog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, izuzev u posebno navedenim slučajevima iz članka 96. stavak 2. Isto tako, prema odredbama članka 96. stavak 4. ovog Zakona , ministar obrane podzakonskim aktom utvrđuje ustrojbena mjesta i poslove kao i trajanje radnog vremena na mjestima i poslovima na kojima se radno vrijeme skraćuje, i to u slučajevima kada se služba obavlja pod otegotnim uvjetima ili na poslovima na kojima se uz primjenu zaštitnih mjera ne mogu u potpunosti isključiti štetni utjecaji.

22.2. Odredbe članka 97. stavak 1. i 2. Zakona propisuju slučajeve kada je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik u obvezi raditi dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad) i to bez vremenskih ograničenja koja poznaju opći propisi o radu.

22.3. Nadalje, odredbom članka 97. stavak 3. i 4. Zakona dopuštaju mogućnost prekovremenog rada djelatne vojne osobe, službenika i namještenika i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica, ali najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine.

22.4. Odredbom članka 97. stavak 5.i 6. Zakona predviđaju za prekovremeni rad pravo na povećanu plaću prema općim propisima, izuzev u slučaju kada je organizirana preraspodjela radnog vremena i ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Također, prema odredbama članka 98. Zakona u slučaju obveze prekovremenog rada ne primjenjuju se opći propisi koji reguliraju pravo na dnevni i tjedni odmor.

22.5. Odredbom članka 99. i članka 100. Zakona regulira pravo djelatne vojne osobe, službenika i namještenika na plaćeni godišnji odmor i dopust. Ministar obrane ovlašten je posebnim propisom urediti uvjete i načine korištenja godišnjeg odmora , dok se na dopuste primjenjuju opći propisi o radu.

23. U razdoblju počev od 26. lipnja 2013. pa nadalje u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe novog Zakona o služi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13 – dalje novi Zakon) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. i koji radno vrijeme djelatnih vojnih osoba regulira drugačije u odnosu na bivši (istoimeni) Zakon. 23.1. Tako članak 153. novog Zakona definira radno vrijeme kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba dužna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i prema nalozima nadležne osobe, time da raspored radnog vremena također određuje svojom odlukom ministar obrane. Služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. 23.2. Odredbama članka 154. novog Zakona puno radno vrijeme utvrđeno je u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana. Zbog specifičnosti vojne službe radno vrijeme može biti preraspodijeljeno na način da nije raspoređeno ravnomjerno po tjednima, ali unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca i ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

24. Ovi propisi o punom radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena ne primjenjuju se u (među ostalim) slučaju obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe, u kojem slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u smjenama i turnusima.

25. Ovi propisi o punom radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena ne primjenjuju se u (među ostalim) slučaju obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe, u kojem slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u smjenama i turnusima.

26. Dakle ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću u smjenama i u turnusima.

27. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja proizlazi da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran kao obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini zbog potreba službe kako je propisano u članku 154. stavak 4. novog Zakona. U tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću u smjenama i turnusima prema odredbi članka 154. stavak 4. novog Zakona, te se primjenjuju odredbe o punom radnom vremenu i preraspodjeli radnog vremena iz stavka 1. stavka 2. i stavka 3. istog zakonskog članka.

28. Međutim članak 155. novog Zakona izričito propisuje da tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi i bez obzira na njegov rad uz obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini ne pripada pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, rada noću, u smjenama, turnusima, u dežurstvu, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruje posebne dodatke na plaću u skladu s odredbom članka 139 novog Zakona. Ovom pak zakonskom odredbom je ministar obrane ovlašten pravilnikom utvrditi dužnosti s otežanim uvjetima rada kao osnove za pojedine vrste ovih dodataka na plaću, na način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke koja imaju pravo na dodatak.

29. Dakle, u pitanju radnog vremena, plaća tužitelja odnosno dodataka na plaću kao i razrješenje ovog spora mjerodavni su isključivo podzakonski akti ministra obrane, kao lex specialis u konkretnom slučaju.

30. Koristeći ovlaštenja iz prethodno spomenutih Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ministar obrane donio je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09, 118/12 – dalje Odluka/09), a koja Odluka je stupila na snagu 1. listopada 2009. i koja se primjenjivala do 31. svibnja 2014. U članku I. ove Odluke za djelatne vojne osobe (kao u slučaju tužitelja) regulirano je tjedno i dnevno radno vrijeme, pravo na uvećanje plaće i različite mogućnosti organizacije rada.

31. Tjedno radno vrijeme prema članku II. Odluke/09 redovito se raspoređuje po osam sati kroz pet radnih dana od ponedjeljka do petka, pa dakle subota i nedjelja redovito ne ulaze u tjedno radno vrijeme. Dnevno pak radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 sati do 16,00 sati. U redovito tjedno i dnevno radno vrijeme uključen je dnevni odmor od 30 minuta, a taj odmor se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati. U slučaju 12-satnog radnog vremena, dnevni odmor traje 60 minuta, i ovisno o procesu rada može se koristiti u više dijelova (članak III. stavak 6. Odluke/09).

32. U pojedinim ustrojstvenim jedinicama radno vrijeme može biti organizirano kao rad u smjenama ,rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način odnosno na način da se radno vrijeme preraspodjeli (članak III. stavak 1. i 2. Odluke/09). Radno vrijeme na jedna od ovih načina može se rasporediti samo pisanom zapovjedi kao posebnim pravnim aktom, koju mogućnost izričito dopuštaju odredbe članka III. stavak 3. Odluke/09. No i u tom slučaju dnevno radno vrijeme ne može biti dulje od 12 sati izuzev u slučaju prekovremenog rada.

33. Polazeći od mjesečnog fonda sati, rad može biti organiziran kao puno radno vrijeme (40 sati tjedno), kao skraćeno radno vrijeme, ili kao prekovremeni rad (radno vrijeme dulje od punog radnog vremena).

34. U pojedinim ustrojstvenim jedinicama pisanom zapovjedi radno vrijeme može biti raspoređeno kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način. 35. Ako je radno vrijeme raspoređeno na drugi odgovarajući način, može biti preraspoređeno na način da tijekom jednog razdoblja traje dulje od punog radnog vremena, a tijekom drugog razdoblja traje kraće od punog radnog vremena, ali preraspodijeljeno radno vrijeme ne smije trajati dulje od 60 sati tjedno. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

36. Prema odredbama članka IV. Odluke/09 mjesečno izvješće sa evidencijom radnog vremena sadrži zasebno iskazane sate noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom, rada u smjenama, u turnusu, u aktivnom dežurstvu, prekovremenog rada i dani službe unutarnjeg dežurstva i stražarske službe.

37. Kao oblike organizacije rada Odluka/09 poznaje dežurstvo (aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe), stražarsku službu, rad u smjenama, rad u turnusima, rad sa 24-satnim boravkom na radnom mjestu (uključujući rad na izdvojenom objektu) i prekovremeni rad.

38. Pri tome rad na izdvojenom objektu može biti organiziran ili kao rad u smjenama ili kao rad u turnusima ili kao dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva (članak XI. Odluke/09), uz pravo na proporcionalni odmor u omjeru 1:1.

39. Odluka ne poznaje odnosno izrijekom ne regulira borbeno dežurstvo niti pripravnost kao oblike organizacije rada odnosno rasporede radnog vremena.

40. Uz navedene oblike organizacije rada Odluka/09 regulira još i osnove za uvećanje plaće, i to za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150 %, za rad u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad 10% i za rad u turnusu 5%, time da se međusobno isključuju samo dodatak za radu u turnusu i dodatak za rad u drugoj smjeni.

41. Počev od 1. lipnja 2014. pa nadalje ova pitanja regulira (nova) Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14 , 23/15 i 84/15 dalje Odluka/14), koja (iako regulira radno vrijeme) i koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. do 31. listopada 2017. sadrži i neke odredbe koje se odnose na plaće djelatnih vojnih osoba. Naime odredbom članka IV. ova (nova) Odluka/14 propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, rada noću, u smjenama, u turnusima, po osnovi dežurstava, stražarske službe, po osnovi stanja pripravnosti ili slično, već ostvaruju pravo na dodatke na plaću u skladu s propisima koji uređuju dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

42. Prema ovoj (novoj) Odluci/14, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu (članak III. Odluke/14). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana , u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (članak V. Odluke/14). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena sa propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama članka VII. i članka VI. (nove) Odluke/14.

43. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje prekovremenog rada, pa se zbog tih okolnosti „zadaća“ ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (članak VII. stavak 4. Odluke/14).

44. Radno vrijeme prema posebnom rasporedu može biti rad u smjenama i rad u turnusu (članak IX Odluke/14), time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju (nova ) Odluka/14 definira kao poseban oblik rada u turnusu (PORT).

45. Poseban rad u turnusu (nova) Odluka/14 u članku XII. stavak 1. definira kao višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izdvojenim lokacijama, dakle upravo oblik rada kojeg je u svom iskazu tužitelj opisao.

45.1. Prema odredbama članka XII. Odluke/14 smatra se da djelatna vojna osoba u ovom obliku rada ostvaruje redoviti mjesečni fond radnih sati i nema pravo na uvećanje plaće, ali ima pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima koji reguliraju pravo na dodatke na plaću.

46. Odredbom članka III. stavak 6. Odluka/09 propisano je da pripadnik OSRH kojemu je određeno dnevno radno vrijeme dulje od osam sati ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta, a može se ovisno o procesu rada koristiti u više dijelova.

47. Odredbom članka XI. stavak 2. Odluka/14 koja se primjenjivala od 1. lipnja 2014. do 31. listopada 2017. propisano je da djelatna vojna osoba koja radi u turnusu ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta, ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.

48. Također koristeći se ovlaštenjima iz Zakona u službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ministar obrane donio je Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08, 142/08, 118(09, 99/12- dalje Pravilnik/08) koji je stupio na snagu 1. svibnja 2008. te se na djelatne vojne osobe primjenjivao od 1. travnja 2014. kada je stupio na snagu (novi) Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14., 41/14, 53/14, 114/14 71/15 dalje Pravilnik /14).

49. S obzirom na utuženo razdoblje odnosno tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju dolaze do primjene oba navedena pravna akta odnosno za razdoblje do 31. svibnja 2014. primjenjuju se odredbe (ranijeg) Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine 50/08, 142/08, 118/09 99/12), a za razdoblje nakon 1. lipnja 2014. primjenjuju se odredbe (novog) Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba Narodne novine broj 33/14., 41/14, 53/14, 114/14 71/15).

49. 1. Pravilnik/08 koji je stupio na snagu 1. svibnja 2008. poznaje letački dodatak, mornarički dodatak, roniteljski dodatak, padobranski dodatak, pirotehnički dodatak, dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, vojnopolicijski dodatak, dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, dodatak za zdravstvenu službu, nastavnički/instruktorski dodatak, dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, dodataka za akademski stupanj, zapovjedni/voditeljski dodatak, dodatak za dežurstvo (koje može biti aktivno dežurstvo ili dežurstvo unutarnje službe) i dodatak za obavljanje stražarske službe. Svi navedeni dodaci obračunavaju se u koeficijentu od osnovice za obračun plaće.

49.2. Pravilnik/14 koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. poznaje dodatak na vojnu službu, dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za deficitarna zvanja i struke. Propisano je više osnova za dodatak za otežane uvjete rada, pa tako djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjete rada ako su raspoređene na letačke, roniteljske padobranske, plovidbene, pirotehničke dužnosti u specijalne i zaštitne postrojbe, vojnopolicijske postrojbe ili na dužnosti štetne po zdravlje, time da može ostvariti pravo samo na jedan najpovoljniji od ovih dodataka i samo uz ispunjavanje propisanih kriterija zdravstvenih sposobnosti.

50. Među strankama nije sporno da je tužitelju sa činom nadnarednika u utuženom razdoblju od 2011.do 2016. radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju. Tužitelj je iskazao da je pri tome svakog dana na svojem radnom mjestu radio radno vrijeme u trajanju od 12 sati a ponekad i više dok je u preostalo vrijeme radio druge poslove, te se odmor odnosio na spavanje i to najviše četiri do šest sati. Među strankama nije sporno da je tužitelj svakog takvog neprekidnog sedmodnevnog radnog angažmana koristio sedam uzastopnih slobodnih dana u koje je uvijek ubrojena jedna subota i jedna nedjelja. I obrnuto u svaki sedmodnevni angažman na izdvojenoj lokaciji ulazila je nužno jedna subota i nedjelja.

51. Sporno je među strankama je li tužitelj mogao koristiti dnevnu stanku tijekom radnog vremena kada je radio 12 sati, te je li mu tuženica valjalo obračunavala i isplaćivala plaću u skladu s gore pobrojenim i analiziranim pravnim aktima.

52. Opisani režim rada tužitelja nije dežurstvo u smislu članka 8. stavak 2. i članka 12. Pravilnika/09 jer se ne obavlja u trajanju od 24 sata neprekidno niti se obavlja u zapovjedništvima ili ustanovama.

53. Ovakav oblik organizacije radnog vremena u razdoblju prije 1. lipnja 2014. nije bio reguliran izričito niti Odlukom/09 već se može uzeti da je radno vrijeme tužitelja organizirano „na drugi odgovarajući način“ kao u članku III. stavak 1. Odluke/09 odnosno „dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva“ iz članka XI. Odluke/09. Prema odredbama članka XIII . Odluke/09 ovako „na drugi odgovarajući način“ organizirano radno vrijeme odnosno ovakva „dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva“ nije predviđena kao zasebna osnova za uvećanje plaće. Prema tome, pri obračunu i isplati plaće tužitelja u razdoblju do 1. lipnja 2014. mogu se primijeniti druge osnove uza uvećanje plaće iz članka XIII. Odluke/09 To znači da mogu doći do primjene uvećanje po osnovi prekovremenog rada 50% rada noću 40%, rada subotom 25%, rada nedjeljom 355, rada blagdanom i neradnim danima utvrđenim zakonom 150%, rada u drugoj smjeni 10%, dvokratnog rada 10%, i rada u turnusu 5% time da se međusobno isključuju samo dodatak za rad u turnusu i dodatak za rad u drugoj smjeni. Ove osnove za uvećanje plaće odnosno dodatke dolaze naravno do primjene samo za sate rada koji su ostvareni u svakom od ovih režima rada prema evidenciji rada.

54. Radno vrijeme tužitelja nije bilo preraspodijeljeno niti je tuženica dostavila pisanu zapovijed iz članka III. stavak 3. Odluke /09 niti prema odredbama članka VII. i članka VI .(nove) Odluke/14. iz koje bi to proizlazilo.

55. Poklanjajući u cijelosti vjeru iskazu tužitelja kao logičnom i neposredno uvjerljivom ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju na temelju izdane zapovijedi pretpostavljene osobe bio upućivan na izdvojene objekte i to tako da je radio 7 dana po 24 sata, potom je koristio 7 slobodnih dana, nakon čega su bili pozivani 4 dana na obuku s organiziranim 8-satnim radnim vremenom, a potom su opetovano bili upućivani na teren. Ujedno je utvrđeno da u 24 sata na terenu nije smio napuštati svoje radno mjesto, bio je u stanju aktivne pripravnosti za rad, odnosno morao je biti na raspolaganju ukoliko ga netko pozove, da evidencija o radu nije odgovarala stvarnom stanju i da mu nije sve isplaćeno. Da tuženica tužitelju nije sve isplatila te da mu je tuženica u sedmodnevne slobodne dane uračunavala subote i nedjelje koje su i inače bile neradni dani, proizlazi i iz dostavljene dokumentacije tuženice u spis, a koja je bila predmetom vještačenja. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju osim redovnog rada u bazi na temelju zapovjedi bio upućivan i na izdvojeni objekt 7 dana, da je tužitelj morao biti fizički prisutan na mjestu koje mu je odredio poslodavac i biti na raspolaganju tom poslodavcu 7 dana po 24 sata neprekidno sve kako bi odmah mogao obavljati traženi posao, nije mogao napustiti izdvojeni objekt, da tuženica tužitelju nije sve isplatila te da mu je tuženica u sedmodnevne slobodne dane uračunavala subote i nedjelje koje su i inače bile neradni dani.

55.1. Isto tako nalazi utvrđenim da dok je tužitelj radio 12-sati da nije koristio dnevni odmor od 60 minuta tijekom rada tih 12 sati (a što je i tuženica u svom podnesku od 20. travnja 2023. (list 240 spisa) navela da je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju rad u smjeni od 12 sati kao i da tijekom tih 12 sati kada je radio nije koristio dnevni odmor tzv. dnevnu stanku od 60 minuta navodeći pritom da je tužitelj mogao nakon odrađene smjene od 12 sati s obzirom da boravi u objektu koristiti ostalo vrijeme kao dnevni odmor.

55.2. Naime, tužitelj je bio dežuran i u vrijeme ručka i u ostalim periodima koje su koristili za vlastite potrebe tj. isti je bio dužan prekinuti sve svoje aktivnosti istog trena i odazvati se pozivu tuženice odnosno za njega nije postojalo razdoblje u kojem se nije bio dužan odazvati pozivu tuženice tj. nije mogao koristiti razdoblje od 60 minuta prema vlastitom nahođenju odnosno napustiti prostor na izdvojenom objektu. Razdoblje dnevne stanke radnici koriste po vlastitom nahođenju i uobičajeno je da u tom periodu smiju napustiti poslovne prostorije poslodavca, što tužitelju u ovom slučaju nije bilo omogućeno.

55.3. Nadalje, valja reći da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženica tužitelju omogućila korištenje dnevne stanke, kao i to da se tuženica do zaključenja prethodnog postupka nije pozivala da je dnevna stanka iskorištena kroz vrijeme koje je tužitelj koristio radi konzumacije obroka. Stoga je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na potraživanje s naslova neiskorištene dnevne stanke.

56. Na spornu okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Vatroslavu Zovko. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije tuženice vještak je mišljenja da:

I. Potraživanja tužitelja s naslova razlike neisplaćene naknade za aktivno dežurstvo u razdoblju od 10. prosinca 2011. do 26. lipnja 2013. sveukupno iznose 71.829,95 kn/9.533,48 eura[1] bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 2. nalaza s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

II. Potraživanja tužitelja s naslova naknade štete za ne korištenje dnevne stanke od 60 minuta na objektu u razdoblju od 10. prosinca 2011. do 10. prosinca 2016. sveukupno iznose 32.128,34 kn/4.264,21 eura bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 3. nalaza s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

III. Potraživanja tužitelja s naslova neisplaćene naknade za subote i nedjelje koji su evidentirani kao slobodni dani za razdoblje od 10. prosinca 2011. do 30. svibnja 2014. sveukupno iznose 23.822,48 kn/3.161,78 eura bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 4. Nalaza s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

57. U očitovanju vještaka (list 345 spisa) na primjedbe tuženice istaknute u podnesku od 8. veljače 2021. vještak dipl. oec. Vatroslav Zovko navodi da se je iz nalaza i mišljenja pod toč. I. pojašnjeno kojom se metodologijom služio, kao i to da su u svakoj koloni tablice 2. navedene formule izračuna kao i to da se pridržavao zadatka vještačenja, te da on u svojem nalazu daje izračune ukoliko bi tužitelj ostvarivao pravo na utužena potraživanja.

58. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 12. siječnja 2021. (list 260- 272 spisa) jer je izrađen stručno i objektivno, na temelju dokumentacije koju je tuženica dostavila u spis (knjigovodstvene kartice, dnevne evidencije radnog vremena, i mjesečne evidencije radnog vremena, mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka), od strane osobe s dugogodišnjim iskustvom koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za njegovu izradu i u skladu sa zadatkom vještačenja i propisima koji su u utuženom razdoblju bili na snazi i primjenjuju se u konkretnom slučaju, primjedbe stranaka je svojim očitovanjem argumentirano otklonio. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2024. konačno specificirao tužbeni zahtjev.

59. Slijedom citiranih propisa činjenica je da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređuje po 8 sati na 5 dana, od ponedjeljka do petka, te da radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe, može biti organizirano kao rad u smjenama, u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena, odnosno prekovremeni rad.

60. Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom. Radno vrijeme se određuje pisanom zapovijedi, a dežurstvo, kao rad dulje od punog radnog vremena, ne smatra se prekovremenim radom i dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na istom. Stražarska služba je poseban oblik rada koji se ne smatra prekovremenim, a u kojem djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno u službi od kojih može raditi najviše 12 sati. Dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za aktivno dežurstvo međusobno se isključuju. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na 24-satni odmor, odnosno slobodan dan, a u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalno višednevni odmor u omjeru 1:1. Sve prethodno navedeno uzeo je u obzir i vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja. Tako je vještak prilikom izrade nalaza osnovano uzeo u obzir i činjenicu da tuženica u svojoj financijskoj dokumentaciji svaki oblik obveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu evidentira kao dežurstvo-aktivno dežurstvo, jer je isto, po utvrđenju ovog suda, u skladu s toč. 5. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (“Narodne novine broj” 118/09), a koja je bila na snazi u utuženom razdoblju gdje je navedeno da se pod aktivnim dežurstvom osim višednevnog boravka na radnom mjestu smatra i rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu i sl. Stoga ovaj sud ne prihvaća tvrdnje tuženice da se u konkretnom slučaju radi o posebnom obliku rada u turnusu PORT koji podrazumijeva 7 dana rada i 7 dana odmora kod kuće.

61. U skladu s cjelokupnom dokumentacijom u spisu, a prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je utvrdio da tužitelju za utuženo razdoblje pripada pravo s osnova neisplaćenih bruto iznosa na ime rada na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje od prosinca 2011. do lipnja 2013. na isplatu iznosa od 9.533,48 eura, te je na ime rada na izdvojenom objektu presuđeno kao u točki I. izreke presude. Umanjenje za 8 sati odmora sukladno je recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj je životno i logično da djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada ima slobodno vrijeme u kojem se, iako doduše ne u svom domu, odmara po 8 sati dnevno.

61.1. Identično pravno shvaćanje s gore navedene osnove za neisplaćenu naknadu za aktivno dežurstvo na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno za isto utuženo razdoblje zauzeo je o tome Županijski sud u Splitu u svojim odlukama poslovni broj Gž R -748/2020 od 17. prosinca 2020. i Gž R -210/2022-3 od 25. kolovoza 2022. i Županijski sud u Zagrebu u svojim odlukama poslovni broj Gž R 1165/2021-2 od 13. lipnja 2022., Gž R-2039/2022-2 od 12. prosinca 2023. i Gž R – 991/2023- 2 od 16. siječnja 2024.

62. Prema odredbi čl. XI Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12), nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OSRH ostvaruje pravo na 24- satni odmor (slobodan dan) odnosno u slučaju višednevnog boravaka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru 1:1. Prema odredbi čl. XII st. 2 Odluke koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. djelatnoj vojnoj osobi za sedam dana rada pripada sedam dana odmora. Kako je utvrđeno da je tuženica tužitelju odobravala 5 slobodnih dana, te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani, to tužitelj osnovano potražuje naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koje mu tuženica bilježi kao slobodne dane nakon dežurstva odnosno rada na izdvojenom objektu. Poklanjajući vjeru ispravljenom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja s osnove neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje u iznosu od 3.161,78 eura bruto, te je presuđeno kao u točci II. izreke presude.

62.1. Identično pravno shvaćanje s gore navedene osnove zauzeo je o tome Županijski sud u Splitu u svojim odlukama poslovni broj Gž R -748/2020 od 17. prosinca 2020. i Gž R-1271/2020 od 4. siječnja 2021. i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Gž R 1165/2021-2 od 13. lipnja 2022., Gž R-2039/2022-2 od 12. prosinca 2023. i Gž R – 991/2023- 2 od 16. siječnja 2024., te Županijski sud u Rijeci u svojoj odluci poslovni broj Gž R- 1118/2021-3 od 16. travnja 2021.

63. Nadalje, valja reći da se tuženica do zaključenja prethodnog postupka nije pozivala da je dnevna stanka iskorištena kroz vrijeme koje je tužitelj koristio radi konzumacije obroka niti tvrdi niti je dokazala da je omogućila korištenje dnevnog odmora tzv. dnevne stanke u okviru rada na izdvojenom objektu, kao i to da je upravo sama tuženica svojim podneskom od podneskom od 12. veljače 2021. (list 338-339 spisa) navela da je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju rad u smjeni od 12 sati kao i da tijekom tih 12 sati kada je radio nije koristio dnevni odmor od 60 minuta navodeći pritom da je tužitelj mogao nakon odrađene smjene od 12 sati s obzirom da boravi u objektu koristio ostalo vrijeme kao dnevni odmor, a imajući u vidu pritom utvrđenu činjenicu da je tužitelj u obavljanju svojih radnih zadataka na osnovu zapovjedi dnevno radio 12 sati (poslovi elektroničkog izviđanja, poslovi održavanja i osiguranja objekta), to po ocjeni ovog suda sukladno čl. III. st. 6. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12) do 1. lipnja 2014., te čl. XI. st. 2. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14,23/15 i 84/15) tužitelj ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta. Stoga kako tuženica niti tvrdi niti je dokazala da je tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora tzv. dnevne stanke od 60 minuta tužitelj osnovano traži isplatu neiskorištenih sati dnevnog odmora u vrijeme kada je njegov rad trajao 12 sati dnevno pa je valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja s osnove naknade 60 minuta dnevnog odmora u ukupnom iznosu od 4.264,21 eura, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

63.1. Isto tako valja reći da navodi tuženice a koji se odnose na Pravilnik o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (Narodne novine broj 131/13, 36/15, 51/15,121/16 i 38/18) koji osim činjenice što je u primjeni tek od 2013. dakle i za razdoblje nakon utuženja regulira tek pravo djelatnika na jedan obrok za 8 sati rada, a preko tri dnevna obroka za više od 16 sati rada.

63.2. Identično pravno shvaćanje s gore navedene osnove zauzeo je o tome Županijski sud u Splitu u svojim odlukama poslovni broj Gž R-616/2022-2 od 11. srpnja 2022., Gž R-1271/2020 od 4. siječnja 2021. i Gž R-652/2021 od 1. srpnja 2021. i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Gž R-2039/2022-2 od 12. prosinca 2023., te Županijski sud u Rijeci u svojoj odluci poslovni broj Gž R- 1118/2021-3 od 16. travnja 2024.

64. Slijedom svega navedenog valjalo je stoga u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja po zatraženim pravnim osnovama u sveukupnom iznosu od 16.959,47 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, izuzev poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržan u bruto dosuđenom iznosu, te je odlučeno kao pod točkom I., II. i III. izreke ove presude.

65. Kako u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate to je u konkretnom slučaju, obzirom da tuženica kasni s ispunjenjem novčane obveze, valjalo tužitelju priznati i zakonsku zateznu kamatu. No sud nije dosudio zatezne kamate na cjelokupni iznos bruto plaće.

66. Naime, u skladu s odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br.: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15-dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

67. Nadalje, odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Imajući u vidu gore navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to i presuđeno u točkom I, II i III izreke ove presude. Zatezna kamata dosuđena je od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog u točki I., II. i III. izreke ove presude, tj. od 16. u mjesecu za protekli mjesec, sukladno odredbi članka 84. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR), pa sve do isplate, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

68. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP te članka 155. ZPP, te je stoga tužitelju priznat zatraženi trošak prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023 - dalje Tarifa) i priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tbr. 32 Tarife od 250 bodova, sastav tužbe od 13. ožujka 2017. prema Tbr. 7/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 15. svibnja 2017. prema Tbr. 8/1 Tarife od 250 bodova, pristup na ročište od 17. svibnja 2017. prema Tbr. 9/2 Tarife od 125 bodova, sastav podneska od 6. lipnja 2017. prema Tbr. 8/1 Tarife od 250 bodova, pristup na ročište od 5. rujna 2017. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, pristup na ročište od 14. studenoga 2017. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, pristup na ročište od 12. veljače 2018. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, pristup na ročište od 18. travnja 2018. prema Tbr. 9/2 Tarife od 125 bodova, pristup na ročište od 3. srpnja 2018. prema Tbr. 9/2 Tarife od 125 bodova, pristup na ročište od 15. listopada 2018. prema Tbr. 9/2 Tarife od 125 bodova, pristup na ročište od 16. rujna 2020. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 21. siječnja 2021. prema Tbr. 8/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 17. veljače 2021. prema Tbr. 8/3 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 3. ožujka 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, pristup na ročište od 5. svibnja 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova, sastav podneska od 2. prosinca 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife od 250 bodova, pristup na ročište 5. prosinca 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova odnosno ukupno 3850 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura tužitelju je priznat trošak od 7.700,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 1.925,00 eura i trošak financijskog vještačenja, koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, u iznosu od 570,71 eura, sveukupno iznosi 10.195,71 eura, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

69. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 375,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. siječnja 2025. pa do isplate. Naime, pristup na ročišta 17. svibnja 2017., 18. travnja 2018., 3. srpnja 2018. i 15. listopada 2018. mogao se cijeniti samo po Tbr. 9/2 Tarife za svako, a nikako po Tbr. 9/1 Tarife za svako, jer se na navedenim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dok se sastav podneska od 17. veljače 2021. mogao cijeniti samo po Tbr. 8/3 Tarife a ne u punom iznosu prema Tbr. 8/1 Tarife s obzirom da se radi o podnesku izvan Tbr. 8/1 Tarife, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

70. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koji se sukladno odredbi čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenim čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22).

71. Tuženici nisu priznati zatraženi troškovi parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 eura sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, budući je ista izgubila parnicu, te je odlučno kao pod točkom VI. izreke.

72. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 20. siječnja 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.