Poslovni broj: UsI-3347/24-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: OH iz [adresa] ([adresa]), zastupana po opunomoćenici Sandri Markač Greif, odvjetnici iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 5, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 20. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/23-03/05025870664, URBROJ: 341-99-06/2-23-6328 od 24. lipnja 2024. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 24. lipnja 2024. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza preminulog supruga, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Tužiteljica u tužbi navodi da je njezin suprug bio ranjen u HVO-u te da je stoga ostvario status ratnog vojnog invalida (RVI) u [adresa] od 40% pa je trebao ostvariti pravo na invalidsku mirovinu u Republici Hrvatskoj. Navodi da su zdravstveni problemi njezinog supruga, prouzročeni ranjavanjem, na kraju doveli do smrti te ističe da je oštećena odbijanjem priznanja prava na obiteljsku mirovinu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je 22. kolovoza 2023. godine podnijela zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza supruga GH, pripadnika HVO-a.

Prvostupanjskim rješenjem od 10. listopada 2023. godine je zahtjev tužiteljice odbijen, uz utvrđenje da je njezin suprug preminuo **.**.2015., izvan okolnosti iz čl. 147. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB).

U toj odredbi je propisano da pravo na obiteljsku mirovinu po ZHB-u ostvaruju državljani Republike Hrvatske, članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je umro od posljedica rane, ozljede, bolesti pogoršanja bolesti ili pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. godine. Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 24. lipnja 2024. godine odbio tužiteljičinu žalbu, navodeći da njezin suprug nije bio korisnik invalidske mirovine u Republici Hrvatskoj i da se stoga ne može primijeniti niti čl. 145. ZHB-a. U čl. 145. st. 1. ZHB-a je propisano da bračni drug umrlog pripadnika HVO-a, kojemu je bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj, pod propisanim uvjetima godina života stječe pravo na obiteljsku mirovinu.

Međutim, suprug tužiteljice nije imao priznato pravo na invalidsku mirovinu u Republici Hrvatskoj. Iz dostupne dokumentacije proizlazi da je GH ranije bio podnio zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu kao pripadnik HVO-a pred domaćim tijelom mirovinskog osiguranja, ali je s tim zahtjevom bio odbijen jer je bio ranjen u desno rame, a poslije je obolio od neurološke (Parkinsonove) bolesti. Stoga tužiteljica obiteljsku mirovinu iza supruga doista ne može ostvariti na temelju čl. 145. st. 1. ZHB-a.

No, ona obiteljsku mirovinu iza supruga ne može ostvariti niti na temelju čl. 147. st. 1. ZHB-a, jer tužiteljičin suprug nije najkasnije do **.**.1996. umro od posljedica rane, ozljede, bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta. Naime, suprug tužiteljice GH je preminuo **.**.2015..

Stoga nisu od utjecaja tužiteljičini navodi o ostvarenom statusu RVI njezinog supruga u [adresa] i o tome da su zdravstveni problemi prouzročeni ranjavanjem na kraju doveli do njegove smrti.

Sud posebno napominje da je tužiteljica isti zahtjev kao i u ovoj pravnoj stvari ranije već bila podnijela u upravnom postupku, ali je i tada taj njezin zahtjev bio odbijen, što je potvrđeno i u upravnom sporu - presudom Upravnog suda u Splitu UsImio-82/20 od 02. ožujka 2021. godine i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3182/21 od 12. srpnja 2022. godine.

Stoga je na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen.

Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog opunomoćenice tužiteljice za odgodu ročišta. Naime, tužiteljica je tužbu samostalno podnijela još 19. srpnja 2024. godine, a poziv za sudjelovanje na raspravnom ročištu je primila 11. listopada 2024. godine. Usprkos tome, punomoć odvjetnicima je dala tek 27. prosinca 2024. godine, a opunomoćenica tužiteljice je zahtjev za uvid u spis podnijela tek 14. siječnja 2025. godine, odnosno svega šest dana prije održanog ročišta. Uvid u spis je ostvaren 16. siječnja 2025. godine, a s obzirom na u osnovi nesporno činjenično stanje sud ocjenjuje da nije bilo potrebno profesionalnim opunomoćenicima tužiteljice ostavljati dodatni rok i odgađati raspravno ročište zakazano za 20. siječanj 2025. godine. Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 20. siječnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Sandra Markač Greif

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića