Poslovni broj: P-13160/2019-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupan po Hrvoju Škalić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB; 92963223473, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 20. siječnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe podneskom tužitelja od 08. srpnja 2021. godine.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB; 92963223473, isplatiti tužiteljici, TH iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], iznos od 52.004,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to;

- na iznos od 24,05 EUR od 14.3.2008. do isplate

- na iznos od 15,16 EUR od 14.4.2008. do isplate

- na iznos od 0,87 EUR od 14.5.2008. do isplate

- na iznos od 4,05 EUR od 14.6.2008. do isplate

- na iznos od 24,89 EUR od 14.10.2008. do isplate

- na iznos od 51,63 EUR od 14.11.2008. do isplate

- na iznos od 15,06 EUR od 14.12.2008. do isplate

- na iznos od 70,57 EUR od 14.1.2009. do isplate

- na iznos od 77,00 EUR od 14.2.2009. do isplate

- na iznos od 56,41 EUR od 14.3.2009. do isplate

- na iznos od 60,40 EUR od 14.4.2009. do isplate

- na iznos od 62,68 EUR od 14.5.2009. do isplate

- na iznos od 53,95 EUR od 14.6.2009. do isplate

- na iznos od 57,84 EUR od 14.7.2009. do isplate

- na iznos od 44,65 EUR od 14.8.2009. do isplate

- na iznos od 54,64 EUR od 14.9.2009. do isplate

- na iznos od 46,22 EUR od 14.10.2009. do isplate

- na iznos od 52,56 EUR od 14.11.2009. do isplate

- na iznos od 49,60 EUR od 14.12.2009. do isplate

- na iznos od 67,72 EUR od 14.1.2010. do isplate

- na iznos od 78,40 EUR od 14.2.2010. do isplate

- na iznos od 76,14 EUR od 14.3.2010. do isplate

- na iznos od 88,00 EUR od 14.4.2010. do isplate

- na iznos od 105,65 EUR od 17.5.2010. do isplate

- na iznos od 112,79 EUR od 14.6.2010. do isplate

- na iznos od 130,91 EUR od 14.8.2010. do isplate

- na iznos od 130,93 EUR od 14.8.2010. do isplate

- na iznos od 148,53 EUR od 14.10.2010. do isplate

- na iznos od 148,55 EUR od 14.10.2010. do isplate

- na iznos od 156,55 EUR od 14.11.2010. do isplate

- na iznos od 183,66 EUR od 14.12.2010. do isplate

- na iznos od 197,78 EUR od 14.1.2011. do isplate

- na iznos od 173,83 EUR od 14.2.2011. do isplate

- na iznos od 190,00 EUR od 14.3.2011. do isplate

- na iznos od 177,52 EUR od 14.4.2011. do isplate

- na iznos od 204,10 EUR od 14.5.2011. do isplate

- na iznos od 252,39 EUR od 14.6.2011. do isplate

- na iznos od 318,62 EUR od 22.8.2011. do isplate

- na iznos od 321,92 EUR od 22.8.2011. do isplate

- na iznos od 262,61 EUR od 16.9.2011. do isplate

- na iznos od 237,73 EUR od 15.10.2011. do isplate

- na iznos od 239,59 EUR od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 266,97 EUR od 14.1.2012. do isplate

- na iznos od 273,54 EUR od 14.2.2012. do isplate

- na iznos od 273,57 EUR od 14.2.2012. do isplate

- na iznos od 271,07 EUR od 14.3.2012. do isplate

- na iznos od 274,88 EUR od 21.5.2012. do isplate

- na iznos od 275,73 EUR od 12.6.2012. do isplate

- na iznos od 275,77 EUR od 12.6.2012. do isplate

- na iznos od 45.266,41 EUR od 12.6.2012. do isplate

kao i da joj plati troškove parničnog postupka u iznosu od 11.170,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.01.2025. godine do isplate, s time da su kamate do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17.12.2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 3211781264/07, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 206.662,51 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja iznosila 4,95 % godišnje te koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika. Poziva se na presudu Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/12 od 04.07.2013. Navodi kako je ugovaranje zaštitne klauzule u švicarskim francima ništetno, odnosno ugovorna odredba kojom se ugovara vezanje iznosa kredita u CHF nije valjana, pa se smatra kao da nikada nije niti ugovorena. Dakle, tuženik je ništetnim ugovornim odredbama koje se tiču valutne klauzule naplatio tužitelju iznose mjesečnih anuiteta koji su višestruko veći od ugovorenih. Konačno potražuje iznos od 52.004,10 eura sa zakonskim kamatama tekućim na pojedine iznose s osnove ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako se pred sudom već vodi parnično postupka protiv tuženika pod posl. brojem P- 7705/19 u kojem tužitelj traži povrat navodno preplaćenih kamata, dok u ovoj tužbi ponovno indirektno traži isplatu po osnovi kamata kada kaže da traži razliku anuiteta, te stoga ističe prigovor dvostruke litispendencije. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije obzirom iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja, treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Ističe prigovor zastare. U odnosu na valutnu klauzulu navodi kako je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u Ugovoru. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Banka nije znala niti je morala znati za rast tečaja CHF. Navodi kako je Banka prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije. U konkretnom pravnom sporu kao što je ovaj, nužno je utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnih i poznatim informacijama, a što je tuženik učinio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 8-14 spisa), u prijepis knjigovodstvene kartice (list 15-23 spisa), u promet po kreditu (list 23-26 spisa), u dostavu podataka po kreditnoj partiji od strane tuženika (list 27 spisa), u obračun potraživanja sačinjen po nalogu tužitelja (list 28-33 spisa), u Ugovor o kreditu broj 237215 od 15.05.2012. (list 126-137 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. (list 140-146 spisa), izvršen je uvid u očitovanje vještaka (list 177-178 i 185-186 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 190-191 spisa), svjedoka DH (list 194-195 spisa) i svjedoka FH (list 261-262 spisa), i dokaz saslušanjem vještaka Darko Prpić (list 269-270 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 17.12.2007. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 3211781264/07, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 206.662,51 CHF na rok otplate od 300 mjeseci, te da je čl. 1 Ugovora određeno da je iznos kredita kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kredita za CHF važećim na dan dospijeća. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja iznosila 4,95 % godišnje te koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika.

5. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja kao i visina tužbenog zahtjeva. Tijekom postupka tuženik tužitelju osporava svojstvo potrošača.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.

7. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije, sud istu smatra neosnovanom. Naime, iz prometa po kreditu proizlazi da je sve rate uplatila upravo tužiteljica, osim uplate od 12.06.2012. godine a kada je uplata izvršena od strane Volksbank d.d. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i Volksbank d.d. dana 12.05.2012. godine vidljivo je da je isti sklopljen radi refinanciranja kredita. Iz uplate od 12.06.2012. godine, a kako je navedena u nalazu i mišljenju vještaka, vidljivo je da se radi o istom iznosu uplate za koji je sklopljen i Ugovor o kreditu. Stoga sud smatra kako je tužiteljica aktivno legitimirana potraživati predmetni iznos.

8. Što se tiče prigovora tuženika da tužitelj u ovom predmetu nije bio u svojstvu potrošača, na tu okolnost sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je navela da niti sad, a niti prilikom potpisivanja ugovora, nisam imala nikakav obrt niti trgovačko društvo. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopila tužiteljica osobno kao korisnica kredita te da je namjena kredita kupnja stana, a iz čega sud zaključuje da je tužiteljica isti kupila radi osobe uporabe.

9. Čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a što sud smatra da je tužitelj bio prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a što je sud utvrdio gore provedenim dokazima.

10. Nadalje, tuženik navodi kako je tužiteljica podneskom od 08.01.2021. godine preinačila tužbeni zahtjev, a kojoj preinaci se protivi. Predmetnim podneskom tužiteljica je uskladila svoj tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju, a kojom prilikom je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev. No, točno je da je pojedine iznose tom prilikom tužiteljica zaista i povisila. Čl. 190 st. 1 ZPP-a navodi da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. St 2 određuje da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok sud smatra kako se u ovom slučaju radi upravo o takvoj situaciji. Dakle, a kako je tužitelj mogao precizirati svoj zahtjev tek po sačinjenom vještu, tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti tužbeni zahtjev sve do sačinjanja vještva u ovom predmetu, obzirom do tada nije znao koliko će sudski vještak cijeniti visinu tužbenog zahtjeva. S druge strane, sud smatra kako je tužitelj učinio sve što je, a sve do provedenog vještačenja mogao učiniti u pogledu određivanja visine, dok prije provedenog vještačenja nikako nije mogao znati kolika će biti visina tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka. Stoga je sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno odredbi čl. 190 st. 2 i 3 ZPP-a obzirom smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U odnosu na prigovor zastare za te iznose, valja reći da je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako u VSRH u pravnom shvaćanju broj SU-IV-123/24 od 27.05.2024.).

11. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Dalje valja navesti kako je;

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

14. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). No, kako je u pojedinačnom potrošačkom sporu na tuženiku teret dokaza o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, sud je odlučio provesti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka.

15. Iz iskaza svjedoka DH proizlazi da se isti sjeća tužiteljice po imenu te zna da joj je bio osobni bankar prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu no ne može se sjetiti sadržaja razgovora koji je vodio s njom prilikom sklapanja ugovora. Inače su klijenti uglavnom dolazili sa ciljem da sklope ugovor o kreditu za kupnju nekretnine te je veliki dio klijenata došlo baš s namjerom i željom da sklope ugovor sa valutnom klauzulom u CHF. Ne može se sjetiti da li je detaljno objašnjavao rizike kod sklapanja ugovora u valutnom klauzuli CHF no zna da niti oni, pod time misli osobni bankari, nisu bili upoznati sa rizicima vezano uz valutnu klauzulu u CHF. Zna da su točno govorili kolika je trenutna kamatna stopa te da je ista promjenjiva. Ne može se sjetiti da bi se s klijentima pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora, no klijenti to nisu nikada niti predlagali niti tražili. Zna da su neki klijenti drugih kolega bili tražili izmjene pojedinih odredaba ugovora, no tada su njegovi kolege, osobni bankari, trebali zatražiti odobrenje od pravne službe. Nema saznanja da li bi se takva traženja klijenata odobravala. Njegova pretpostavka je da se često izlazilo u susret klijentima te moguće da se ponekad i odobravalo. Postupak odobravanja kredita je trajao od 1 do 3 mjeseca. U tom razdoblju stranke su imale mogućnosti postavljati svakakva pitanja, pročitati ugovor i tražiti objašnjenja u odnosu na sve odredbe ugovora. Također mogli su u svakom trenutku odustati od ugovora pa čak i nakon što bi isti bio ovjeren. Stranke su također imale ugovor kod sebe kada bi ga nosile na ovjeru kod javnog bilježnika. Ugovori u CHF nisu se favorizirali te su se isti nudili isti kao i ugovori sa drugim valutnim klauzulama odnosno bez valutne klauzule.

16. Svjedok FH u svom iskazu navodi da je bila jedna od supotpisnika predmetnog ugovora a to je tako bilo uobičajeno po proceduri banke. Zbog proteka vremena ne sjeća se konkretno niti klijenta a niti predmeta. Inače nisu klijentima nudili kredite u CHF, već bi takav ugovor prezentirali klijentu zajedno s ostalim ugovorima. Neki klijenti su izričito tražili sklapanje ugovora u CHF, a radilo se o onima koji nisu mogli podnijeti visinu rate kod ugovora u EUR. Uvijek su radili usporedbu odnosno plan otplate i u ugovorima u CHF i ugovorima u EUR. Ne sjeća se da su nešto dodatno objašnjavali klijentima o rizicima vezano uz CHF ali ja bi im uvijek rekla da tu postoji rizik. Ne sjeća se da su klijentima govorili da HNB brani tečaj valute EUR a ne i tečaj valute CHF. U jednom trenutku, a ne može se sjetiti da li je to bilo i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, je bila uputa banke da ugovor u CHF nudimo samo ako klijent to izričito traži. Svaki klijent imao je mogućnost detaljno pročitati ugovor obzirom su imali više informativnih sastanaka. Nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja CHF.

17. TužiteljIca je u svom iskazu navodi da joj prilikom potpisivanja ugovora zaposlenik tuženika nije ništa objašnjavao vezano uz samu činjenicu valutne klauzule kao niti o nikakvim eventualnim rizicima. Inače joj je općenito poznato što je valutna klauzula, odnosno to joj je tek sada poznato, dok kod potpisivanja ugovora joj niti ta činjenica nije bila poznata. Ne sjeća se da li je pročitala ugovor prije potpisivanja. Sjeća se da je ugovor uz nju potpisala muška osoba kao zaposlenik tuženika. Ugovor nije prilikom potpisivanja detaljno čitala, no nije za isto niti imala dovoljno vremena ili mogućnosti. Također prije potpisivanja nije se informirala o kretanju tečaja, jer nije mislila da se time treba baviti. Također nije od bankara tražila da joj pojasni sam sadržaj ugovora jer je vjerovala banci, a iza koje stoji i država. Nisu joj u banci predložili sklapanje ugovora sa nekom drugom valutnom klauzulom, već su rekli da samo ovo dolazi u obzir. Također prilikom potpisivanja ugovora nije od banke dobila otplatni plan.

18. Ovim iskazima sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom su isti dati životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti su također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju tuženik postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Iskazom svjedoka nije dokazano da bi u konkretnom slučaju tužitelju bili točno i izričito predočeni rizici sklapanja predmetnog ugovora, kao niti da je isti imao pravo pregovaranja oko određenih odredbi koje su sporne u ovom predmetu, dok iz iskaza tužitelja proizlazi kako mu nije ništa od toga pojašnjeno. 19. Kako tuženik nije dokazao da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te smatra da su ništetni dijelovi ugovora kako to tužitelj navodi.

20. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

21. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO- a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od ožujka 2008 do travjna 2013. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 14. lipnja 2018. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 05. prosinca 2019. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan obzirom se ovdje radi o petogodišnjem zastarnom roku.

22. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja Darfin d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, sud je utvrdio da je za trajanja kredita se tečaj mijenjao od 4.62651 do 6.28902, te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 01.03.2008., a da je posljednji utuženi anuitet plaćen 12.06.2012. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

23. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika s osnoa valutne klauzule u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem takve promjene koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 391.733,87 kuna.

24. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik prigovara iz razloga što vještak nije na ispravan obračunao tečajnu razliku na način da je stvarni anuitet u CHF-u umanjio za obračunatu razliku kamate iz anuiteta te tako dobiveni iznos množio sa tečajevima na datum stvarnog podmirenja anuiteta, stvarni anuitet u CHF-u množen inicijalnim tečajem umanjivao za razliku kamate iz anuiteta po inicijalnom tečaju, te isto oduzeo. Također navodi kako je sudski vještak trebao tečajnu razliku računati na način da u usporedbu stavlja: inicijalni anuitet u CHF x tečaj na datum stvarne uplate umanjeno za inicijalni anuitet CHF x tečaj na datum isplate kredita. Vještak je umjesto inicijalnog anuiteta množenog tečajem na datum uplate anuiteta koristio stvarne iznose pojedinih uplata koje je izvršio tužitelj te takvim izračunom sudski vještak računa dva puta tečajnu razliku u odnosu na kamatnu stopu.

25. U svom očitovanju vještak navodi kako tečajna razlika je obračunata na način da je:

- stvarni anuitet u CHF-u umanjio za obračunatu razliku kamata (u CHF) iz anuiteta te tako dobiveni iznos množio s tečajevima na datum stvarnog podmirenja anuiteta - stvarni anuitet u CHF-u umanjio za obračunatu razliku kamata (u CHF) iz anuiteta te tako dobiveni iznos množio s tečajem na dan isplate kredita

- točku 1. oduzeo od točke 2.

U nalazu i mišljenju od 13. svibnja 2021. godine je razvidno da se od anuiteta po obračunu banke u CHF oduzima razlika kamata u CHF (za svaki anuitet) zbog promjene kamatne stope te se na taj način ne uzima u obzir povećanje kamate jer je taj dio izračuna sadržan u izračunu razlike kamata.

26. U svom usmenom očitovanju vještak navodi kako ostaje u cijelosti kod svog nalaza i očitovanja kao i kod očitovanja od 16.3.2022., 23.5.2022. i 30.9.2022. godine. Prilikom izrade nalaza uzeta je u obzir razlika nastala zbog promjene kamatne stope što je vidljivo iz točke 3 nalaza da je u stupcu 3 prikazana razlika zbog promjene kamatne stope te u stupcu 4 prikazan anuitet CHF umanjen za razliku kamate iz stupca 3 iste tablice.

27. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a, te smatra da je vještak svojim očitovanjima, kako pisanim, a tako i usmenim otklonio sve prigovore tuženika.

28. U odnosu na prigovor dvostruke litispendencije, valja reći kako je isti neosnovan. Naime, uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P-7705/19 od dana 29.04.2022. godine vidljivo je da istim tužitelj potražuje isplatu zbog ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok u ovom predmetu potražuje isplatu zbog nišetnosti odredaba o valutnoj klauzuli. Vještak je također izričito naveo kako u ovom predmetu nije uzeo u obzir povećanje kamate jer je taj dio izračuna sadržan u izračunu razlike kamata.

29. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

30. Temeljem čl. 154 st. 1 i 5 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 500 bodova, trošak pristupa na ročište dana 15.03.2021.. prema Tbr 9/1 500 bodova, trošak sastava podneska od 07.04.2021 prema Tbr 8/3 50 bodova, trošak sastava podneska od 08.07.2021 prema Tbr 8/1 500 bodova, trošak pristupa na ročište dana 15.03.2022 prema Tbr 9/5 50 bodova, trošak pristupa na ročište dana 10.10.2022. prema Tbr 9/1 500 bodova, trošak pristupa na ročište dana 14.02.2023 prema Tbr 9/1 500 bodova, trošak sastava podneska od 10.03.2023. prema Tbr 8/5 50 bodova, trošak sastava podneska od 14.04.2024. prema Tbr 8/1 500 bodova, trošak pristupa na ročište dana 03.05.2024. prema Tbr 9/1 500 bodova, trošak pristupa na ročište dana 14.10.2024. prema Tbr 9/1 500 bodova, što ukupno iznosi 4150 bodova, odnosno 8.300,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od što ukupno iznosi 10.375,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 596,59 eura, te trošak predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 11.170,67 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

31. Sud tužitelju nije dosudio trošak sastava podneska od 17.01.2020. godine kojim isti dostavlja dokaz o plaćenoj pristojbi, obzirom je tužitelj isto mogao i trebao dostaviti i uz samu tužbu. Također, nije mu dosudio trošak sastava podneska od 26.04.2024. godine obzirom je tužitelj sve navode iz tog podneska mogao iznijeti i podneskom od 14.04.2024. godine, a za koji podnesak mu je sud dosudio trošak. Nije mu dosudio niti trošak privatnog vještačenja obzirom tužitelj nije dokazao da je isto podmirio, a niti u kojem iznosu.

U Zagrebu, dana 20. siječnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku